‘Izrael Božji’ i “veliko mnoštvo”

“Vidjeh, i gle, narod mnogi [“veliko mnoštvo”, “NW”], kojega ne može niko izbrojiti” (OTKRIVENJE 7:9).

1-3. (a) Kakve slavne nebeske izglede imaju pomazani kršćani? (b) Kako je Sotona nastojao uništiti skupštinu iz prvog stoljeća? (c) Što se dogodilo 1919. a što je pokazalo da Sotonina nastojanja da iskvari pomazanu kršćansku skupštinu nisu uspjela?

OSNIVANJE ‘Izraela Božjeg’ 33. n. e. predstavljalo je značajan korak u izvršenju Jehovinih nauma (Galaćanima 6:16). Njegovi pomazani članovi gaje nadu da će postati besmrtna duhovna stvorenja i vladati s Kristom u Božjem nebeskom Kraljevstvu (1. Korinćanima 15:50, 53, 54). Na tom položaju imaju vodeću ulogu u posvećenju Jehovinog imena i gnječenju glave velikog Suparnika, Sotone Đavla (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 16:20). Ne čudi da je Sotona poduzimao sve što je bilo u njegovoj moći da uništi tu novu skupštinu, služeći se i proganjanjem i nastojanjem da je iskvari! (2. Timoteju 2:18; Juda 4; Otkrivenje 2:10).

² Dok su apostoli bili živi, Sotona nije mogao uspjeti. Međutim, nakon njihove smrti, nekontrolirano se širio otpad. Na koncu, kad je Sotona stvorio jeftinu otpadničku religioznu imitaciju, koja je danas poznata kao svijet kršćanstva, s ljudskog je gledišta izgledalo da se čista kršćanska skupština koju je osnovao Isus iskvarila (2. Solunjanima 2:3-8). Ipak, pravo je kršćanstvo opstalo (Matej 28:20).

³ U svojoj usporedbi o pšenici i kukolju, Isus je prorekao da će pravi kršćani neko vrijeme rasti zajedno s ‘kukoljem’, odnosno lažnim kršćanima; a tako je i bilo. No on je također rekao da će tijekom posljednjih dana ‘sinovi carstva’ biti opet vidljivo odijeljeni od ‘kukolja’ (Matej 13:36-43). A to se i obistinilo. Godine 1919. pravi su pomazani kršćani izašli iz babilonskog zarobljeništva. Bog ih je priznao kao ‘vjernog i razboritog roba’, i oni su hrabro počeli propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:14, 45-47, NW; Otkrivenje 18:4). Gotovo svi su oni bili neznabošci; no budući da su imali vjeru poput Abrahama, uistinu su bili ‘Abrahamovo potomstvo’. Bili su članovi ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 3:7, 26-29).

“Veliko mnoštvo”

4. Kakva se grupa kršćana zamjećivala osobito u 1930-ima?

⁴ Na početku su i oni koji su se odazivali na propovijedanje ovih pomazanih kršćana postali duhovni Izraelci, preostali od 144 000, koji su imali nebesku nadu (Otkrivenje 12:17). Međutim, osobito u 1930-ima zamjećivala se jedna druga grupa. Poistovjećena je s ‘drugim ovcama’ iz usporedbe o ovčinjacima (Ivan 10:16). To su bili Kristovi učenici koji su gajili nadu u vječni život na rajskoj Zemlji. Bili su, takoreći, duhovno potomstvo pomazanih kršćana (Izaija 59:21; 66:22; usporedi 1. Korinćanima 4:15, 16). Priznali su pomazanu kršćansku skupštinu kao vjernog i razboritog roba, i poput svoje pomazane braće, duboko su ljubili Jehovu, vjerovali su u Isusovu žrtvu, revno su hvalili Boga te su bili spremni podnositi patnje zbog pravednosti.

5. Kako se postupno sve jasnije razumio položaj drugih ovaca?

⁵ Ispočetka se nije u potpunosti razumjelo kakav položaj zauzimaju te druge ovce, no s prolaskom vremena stvari su postajale jasnije. Godine 1932. hrabrilo se pomazane kršćane da potiču druge ovce na sudjelovanje u djelu propovijedanja — nešto što su mnoge druge ovce već radile. Godine 1934. hrabrilo se druge ovce da se podvrgnu krštenju u vodi. Godine 1935. poistovjetilo ih se s ‘velikim mnoštvom’ iz Otkrivenja 7. poglavlja. Godine 1938. pozvani su da kao promatrači prisustvuju Spomen-svečanosti smrti Isusa Krista. Godine 1950. razabralo se da će zreli muškarci među njima biti ‘kneževi’ koji služe kao “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave” (Psalam 45:16; Izaija 32:1, 2). Godine 1953. Božju se zemaljsku organizaciju — čiji su veći dio tada sačinjavale druge ovce — smatralo jezgrom zemaljskog društva koje će postojati u novom svijetu. Godine 1985. spoznalo se da su druge ovce na temelju Isusove otkupne žrtve proglašene pravednima kao Božji prijatelji s izgledom da prežive Harmagedon.

6. Kakvi su međusobno zavisni položaji pomazanika i drugih ovaca danas, i kakva se pitanja u vezi s tim nameću?

⁶ Sada, u ovom završnom dijelu ‘posljednjih dana’, većina od 144 000 već je umrla i primila svoju nebesku nagradu (2. Timoteju 3:1; Otkrivenje 6:9-11; 14:13). Kršćani sa zemaljskom nadom obavljaju sada najveći dio propovijedanja dobre vijesti i oni smatraju prednošću što u tome mogu podupirati Isusovu pomazanu braću (Matej 25:40). Međutim, ovi pomazanici sačinjavaju vjernog i razboritog roba preko kojeg se tijekom ovih posljednjih dana stavlja na raspolaganje duhovna hrana. Kakav će položaj zauzimati druge ovce nakon što svi pomazanici dobiju svoju nebesku nagradu? Kakve će pripreme tada postojati za druge ovce? Kratko razmatranje povijesti drevnog Izraela pomoći će nam odgovoriti na ta pitanja.

Predodžbeno “kraljevstvo svećeničko”

7, 8. U kakvoj je mjeri drevni Izrael bio kraljevstvo svećeničko i sveti narod pod savezom Zakona?

⁷ Kad je Jehova izabrao Izrael kao svoj poseban narod, sklopio je s njim savez, govoreći: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo [“kraljevstvo”, NW] svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Izrael je na temelju saveza Zakona bio Jehovin poseban narod. Međutim, kako se trebalo ispuniti obećanje koje je uključivalo kraljevstvo svećeničko i svetu naciju?

⁸ Dok su Izraelci bili vjerni, priznavali su Jehovinu suverenost i prihvaćali ga kao svog Kralja (Izaija 33:22). Dakle, bili su kraljevstvo. No, kao što je otkriveno kasnije, obećanje o ‘kraljevstvu’ trebalo je značiti čak i više od toga. Nadalje, kad su slušali Jehovin Zakon, bili su čisti, odijeljeni od okolnih nacija. Bili su sveta nacija (5. Mojsijeva 7:5, 6). Jesu li bili kraljevstvo svećeničko? Pa, u Izraelu je Levijevo pleme bilo izdvojeno za hramsku službu i unutar tog plemena postojalo je levitsko svećenstvo. Kad je uveden Mojsijev zakon, levitski su muškarci uzeti u zamjenu za prvorođence iz svake ne-levitske obiteljia (2. Mojsijeva 22:29; 4. Mojsijeva 3:11-16, 40-51). Na taj je način, takoreći, svaka obitelj u Izraelu bila zastupljena u hramskoj službi. Time je nacija došla najbliže tome da bude svećenstvo. Ipak, ona je predstavljala Jehovu pred nacijama. Svaki stranac koji je želio obožavati pravog Boga morao je to činiti zajedno s Izraelom (2. Dnevnika 6:32, 33; Izaija 60:10).

9. Što je Jehovu navelo na to da odbaci sjeverno kraljevstvo Izraela ‘da mu ne vrši službe svećeničke’?

⁹ Nakon Salamunove smrti, Božji se narod rascijepio na sjevernu naciju Izrael pod kraljem Jeroboamom i južnu naciju Judu pod kraljem Roboamom. Budući da se hram, središte čistog obožavanja, nalazio na području Jude, Jeroboam je uveo protuzakonit oblik obožavanja postavivši kipove teladi na vlastitom nacionalnom području. Osim toga, “načini kuću na visini, i postavi svećenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih” (1. Carevima 12:31). Sjeverna je nacija još dublje upala u krivo obožavanje kad je kralj Ahab svojoj ženi tuđinki, Jezabeli, dozvolio da u zemlji uvede obožavanje Baala. Na koncu je Jehova izgovorio presudu nad tim buntovničkim kraljevstvom. Preko Ozeja je rekao: “Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi ne vršiš službe svećeničke” (Ozej 4:6). Ubrzo nakon toga, Asirci su istrijebili sjeverno kraljevstvo Izraela.

10. Kako je južno kraljevstvo Jude, dok je bilo vjerno, predstavljalo Jehovu pred nacijama?

¹⁰ A što je bilo s južnom nacijom, Judom? U danima Ezehije, Jehova im je preko Izaije rekao: “Vi ste moji svjedoci (...) i sluga moj kojega izabrah (...). Narod koji sazdah sebi, pripovijedaće hvalu moju” (Izaija 43:10, 21; 44:21). Kad je bilo vjerno, južno je kraljevstvo objavljivalo Jehovinu slavu nacijama i privlačilo osobe iskrena srca da ga obožavaju u njegovom hramu i da se okoriste službom zakonitog levitskog svećenstva.

Stranci u Izraelu

11, 12. Navedi poimence neke strance koji su zajedno s Izraelom počeli služiti Jehovi.

¹¹ Što se tiče stranaca koji su se odazvali na ovo nacionalno svjedočanstvo, za njih je u Zakonu koji je dan preko Mojsija — čija je žena Sefora bila Madijanka — učinjena priprema. “I drugih ljudi mnogo”, to jest ne-Izraelaca, napustilo je s Izraelcima Egipat i bilo prisutno prilikom davanja Zakona (2. Mojsijeva 2:16-22; 12:38; 4. Mojsijeva 11:4). Rahaba i njena obitelj izbavljeni su iz Jerihona i kasnije primljeni u židovsku skupštinu (Jozua 6:23-25). Ubrzo nakon toga, Gabaonjani su sklopili mir s Izraelom te su im dodijeljeni zadaci u vezi s tabernakulom (Jozua 9:3-27; vidi i 1. Carevima 8:41-43; Estera 8:17).

¹² Na koncu su stranci služili na visokim položajima. Urija Hetejin, Betsabejin muž, ubrajao se među Davidove ‘junake’, kao i Selek Amonac (1. Dnevnika 11:26, 39, 41; 2. Samuelova 11:3, 4). Abdemeleh, Etiopljanin, služio je u palači i imao pristup kralju (Jeremija 38:7-9). Nakon što se Izrael vratio iz babilonskog izgnanstva, ne-izraelskim su Netinima povjerene veće odgovornosti u vezi s pomaganjem svećenicima (Ezdra 7:24). Budući da se smatra da neki od ovih vjernih stranaca, odnosno stranih stanovnika, predočavaju današnje veliko mnoštvo, njihov je položaj od interesa za nas.

13, 14. (a) Kakve su prednosti i odgovornosti imali prozeliti u Izraelu? (b) Kakav su stav Izraelci trebali imati prema vjernim prozelitima?

¹³ Bili su to prozeliti, predani obožavatelji Jehove pod Mojsijevim zakonom koji su zajedno s Izraelcima bili odijeljeni od nacija (3. Mojsijeva 24:22). Prinosili su žrtve, čuvali su se krivog obožavanja i uzdržavali se od krvi, isto kao što su to činili Izraelci (3. Mojsijeva 17:10-14; 20:2). Pomagali su pri izgradnji Salamunovog hrama i sudjelovali u obnovi pravog obožavanja pod kraljem Azom i kraljem Ezehijom (1. Dnevnika 22:2; 2. Dnevnika 15:8-14; 30:25). Kad je Petar na Pentekost 33. n. e. upotrijebio prvi ključ Kraljevstva, njegove su riječi čuli “i Židovi i [ne-židovski] prozeliti”. Možda su neki od tri tisuće koji su se tog dana krstili bili prozeliti (Djela apostolska 2:10, 41, NW). Nedugo nakon toga, Filip je krstio etiopskog prozelita — prije nego što je Petar kod Kornelija i njegove obitelji upotrijebio zadnji ključ Kraljevstva (Matej 16:19; Djela apostolska 8:26-40; 10:30-48). Očito se prozelite nije smatralo neznabošcima.

¹⁴ Ipak, položaj prozelita u zemlji nije bio isti kao položaj onih koji su po rođenju bili Izraelci. Prozeliti nisu služili kao svećenici i njihovi prvorođenci nisu bili zastupljeni u levitskom svećenstvu.b A prozeliti nisu imali nikakvo nasljedstvo zemlje u Izraelu. Ipak, Izraelcima je zapovjeđeno neka budu obzirni prema vjernim prozelitima i neka ih smatraju braćom (3. Mojsijeva 19:33, 34).

Duhovna nacija

15. Kakve su bile posljedice kad je prirodni Izrael odbio prihvatiti Mesiju?

¹⁵ Zakon je bio tako oblikovan da očuva Izraelce čistima, odvojenima od okolnih nacija. No on je služio jednoj drugoj svrsi. Apostol Pavao je napisao: “Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo” (Galaćanima 3:24, St). Nažalost, većina je Izraelaca propustila dati se Zakonom voditi do Krista (Matej 23:15; Ivan 1:11). Zato je Jehova Bog tu naciju odbacio i prouzročio rođenje ‘Izraela Božjeg’. Osim toga, ne-Židovima je uputio poziv da postanu punopravni građani tog novog Izraela (Galaćanima 3:28; 6:16). Jehovino obećanje o kraljevskom svećenstvu iz 2. Mojsijeve 19:5, 6 doživljava na ovoj novoj naciji svoje divno, konačno ispunjenje. Kako?

16, 17. U kojem smislu pomazani kršćani na Zemlji imaju ‘kraljevski položaj’, i u kojem su smislu “svećenstvo”?

¹⁶ Petar je citirao 2. Mojsijevu 19:6 kad je pomazanim kršćanima svog vremena napisao: “Vi ste izbrani rod, carsko [“kraljevsko”, NW] svećenstvo, sveti narod, narod dobitka” (1. Petrova 2:9). Što to znači? Jesu li pomazani kršćani na Zemlji kraljevi? Nisu, njihovo kraljevanje još uvijek pripada budućnosti (1. Korinćanima 4:8). Ipak, oni imaju ‘kraljevski položaj’ u tom smislu što su odabrani za buduće kraljevske prednosti. Već sada su nacija pod kraljem Isusom kojeg je imenovao Veliki Suveren Jehova Bog. Pavao je napisao: “[Jehova] nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje” (Kološanima 1:13).

¹⁷ Jesu li pomazani kršćani na Zemlji svećenstvo? U stanovitom smislu jesu. Kao skupština, neosporno izvršavaju svećenički zadatak. Petar je to objasnio kad je rekao: “Zidajte se u kuću duhovnu i svećenstvo sveto” (1. Petrova 2:5; 1. Korinćanima 3:16). Ostatak pomazanih kršćana kao tijelo sačinjava danas ‘vjernog i razboritog roba’, kanal za dijeljenje duhovne hrane (Matej 24:45-47, NW). Kao i u drevnom Izraelu, svaki koji želi obožavati Jehovu mora to činiti zajedno s ovim pomazanim kršćanima.

18. Kakvu primarnu odgovornost ima pomazana kršćanska skupština, kao svećenstvo, na Zemlji?

¹⁸ Osim toga, pomazani su kršćani od Izraela preuzeli prednost da svjedoče o Jehovinoj veličini među nacijama. Kontekst pokazuje da je Petar, kad je pomazane kršćane nazvao kraljevskim svećenstvom, imao na umu djelo propovijedanja. Doista, u jednom je citatu povezao Jehovino obećanje iz 2. Mojsijeve 19:6 i njegove riječi upućene Izraelu iz Izaije 43:21: “Vi ste (...) carsko svećenstvo (...) da objavite dobrodjetelji [“odličnosti”, NW] onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. Petrova 2:9). U skladu s tim, Pavao je o objavljivanju Jehovinih odličnosti govorio kao o hramskoj žrtvi. Napisao je: “Kroz [Isusa] da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju [“daju javnu izjavu za”, NW] ime njegovo” (Jevrejima 13:15).

Nebesko ispunjenje

19. Kako će se konačno na veličanstveni način ispuniti obećanje dano Izraelu da će postati kraljevstvo svećeničko?

¹⁹ Međutim, 2. Mojsijeva 19:5, 6 na koncu ima daleko slavnije ispunjenje. U Otkrivenju, apostol Ivan čuje kako nebeska bića primjenjuju ovaj redak dok hvale uskrsnulog Isusa: “Zaklao [si se], i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, i učinio si nas Bogu našemu careve i svećenike, i carovaćemo na zemlji [“nad zemljom”, NW]” (Otkrivenje 5:9, 10). U konačnom smislu, kraljevsko svećenstvo je Božje nebesko Kraljevstvo, vladajuća vlast za koju nas je Isus učio moliti (Luka 11:2). Svih 144 000 pomazanih kršćana koji vjerno ustraju do kraja imat će udjela u tom uređenju Kraljevstva (Otkrivenje 20:4, 6). Kakvo li je to divno ispunjenje obećanja koje je prije tako mnogo vremena dano preko Mojsija!

20. Na koje pitanje trebamo još odgovoriti?

²⁰ Kakvu vezu ima sve ovo s položajem velikog mnoštva i s njihovom budućnošću kad svi pomazanici budu primili svoje divno nasljedstvo? To će se razjasniti u zadnjem članku ove serije.

[Bilješke]

Možeš li objasniti?

◻ Kako se postupno sve jasnije razumio položaj drugih ovaca?

◻ Zašto je Jehova odbacio sjeverno kraljevstvo Izraela da mu ne vrši službe svećeničke?

◻ Kakav je položaj imala Juda u odnosu na nacije dok je bila vjerna?

◻ Kakav su položaj imali vjerni prozeliti u Izraelu?

◻ Kako pomazana skupština služi kao kraljevstvo svećeničko?

[Slika na stranici 16]

Kao kraljevsko svećenstvo, pomazani kršćani na Zemlji objavljuju Jehovinu slavu

[Slika na stranici 18]

Konačno ispunjenje 2. Mojsijeve 19:6 jest Kraljevstvo