Prava sreća — koji je ključ za nju?
LJUDI su stvoreni da budu sretni. Zašto možemo biti sigurni u to? Pa, razmotrimo čovjekov početak.
Jehova Bog je stvorio prvi ljudski par sa sposobnošću da uživa u sreći. Adam i Eva su bili smješteni u raj, vrt miline koji se zvao Eden. Stvoritelj ih je opskrbio svim fizičkim stvarima potrebnim za život. Vrt je imao “svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo” (1. Mojsijeva 2:9). Adam i Eva su bili zdravi, jaki i lijepi — bili su savršeni i istinski sretni.
No što je bio ključ za njihovu sreću? Da li je to bio njihov rajski dom ili možda njihova fizička savršenost? Ti su Božji darovi pridonijeli tome da uživaju u životu. No njihova sreća nije bila uvjetovana takvim opipljivim stvarima. Edenski vrt bio je više od lijepog parka. Bio je svetište, mjesto za obožavanje Boga. Ključ za njihovu vječnu sreću bila je njihova sposobnost da izgrade i zadrže odnos pun ljubavi sa Stvoriteljem. Da bi bili sretni morali su najprije biti duhovni. (Usporedi Mateja 5:3, NW.)
Duhovnost vodi do sreće
Adam je u početku imao duhovni odnos s Bogom. Bio je to blizak odnos pun ljubavi kao odnos sina i oca (Luka 3:38). U edenskom vrtu Adam i Eva su imali idealne okolnosti koje su im omogućavale da udovolje svojoj želji za vršenjem obožavanja. Kroz svoju dragovoljnu, punu ljubavi poslušnost Jehovi oni bi donosili čast i slavu Bogu daleko veću od one koju bi životinjska stvorenja mogla donijeti. Mogli bi razumski hvaliti Boga zbog njegovih predivnih svojstava i podržati njegovu suverenost. Mogli bi također i dalje primati Jehovinu obzirnu brigu punu ljubavi.
Ta veza sa Stvoriteljem i poslušnost njegovim zakonima donosila je iskrenu sreću našim praroditeljima (Luka 11:28). Adam i Eva nisu trebali mnogo godina eksperimentirati s pokušajima i pogreškama prije nego što su otkrili ključ za sreću. Bili su sretni od trenutka kad su bili stvoreni. To što su bili u miru s Bogom i podložili se njegovom autoritetu učinilo ih je sretnima.
Međutim, ta je sreća završila u trenutku kad su pokazali neposlušnost prema Bogu. Pobunom su Adam i Eva prekinuli svoj duhovni odnos s Jehovom. Više nisu bili Božji prijatelji (1. Mojsijeva 3:17-19). Po svemu sudeći Jehova je od dana kad su istjerani iz vrta prekinuo svaku vezu s njima. Izgubili su svoju savršenost, izgled vječnog života i svoj rajski dom (1. Mojsijeva 3:23). No što je još važnije, budući da su izgubili svoj odnos s Bogom, izgubili su i ključ za sreću.
Naša mogućnost izbora
Prije nego što su umrli, Adam i Eva su prenijeli svoje ljudske osobine, svoju urođenu savjest i osjećaj za duhovnost na svoje potomke. Ljudska obitelj nije degradirala na životinjski nivo. Za razliku od životinja mi se možemo pomiriti sa Stvoriteljem (2. Korinćanima 5:18). Kao inteligentna stvorenja, ljudi i dalje imaju pravo odlučiti hoće li poslušati Boga ili neće. To je bilo prikazano mnogo stoljeća kasnije kada je Jehova dao nanovo oformljenoj naciji Izrael pravo da izabere život ili smrt. Bog je preko svog predstavnika Mojsija rekao: “Iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo” (5. Mojsijeva 30:15-18).
Čak i sada, tisućama godina nakon što je prvobitni Raj izgubljen, mi ljudi još uvijek smo sposobni izvršiti ispravan izbor. Imamo savjest koja funkcionira i osnovnu sposobnost da budemo poslušni prema Božjim zakonima. Biblija govori o ‘unutrašnjem čovjeku’ (2. Korinćanima 4:16; Rimljanima 7:22). Ovaj se izraz odnosi na urođenu mogućnost koju svi mi imamo da odražavamo Božju osobnost, da razmišljamo kao on, da budemo duhovni.
S obzirom na našu moralnu prirodu i savjest, apostol Pavao je napisao: “Kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon: oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli medju sobom tuže se ili pravdaju” (Rimljanima 2:14, 15).
Božanska mudrost i poslušnost — ključ
Doduše netko bi mogao pitati: ‘Zašto su toliki ljudi nesretni ako svi imamo prirodno naginjanje da obožavamo Boga i da zbog toga uživamo iskrenu sreću?’ To je zato što svatko od nas, da bi bio sretan, mora razvijati duhovnost. Iako je prvobitno bio stvoren na sliku Božju, čovjek se otuđio od svog Stvoritelja (Efežanima 4:17, 18). Dakle svatko od nas mora poduzeti određene korake da bi uspostavio i zadržao duhovni odnos s Bogom. Takav se odnos neće razviti sam po sebi.
Isus je istaknuo dva važna načela u razvijanju duhovnosti. Jedno je da stječemo točnu spoznaju o Bogu, a drugo da se poslušno podložimo njegovoj volji (Ivan 17:3, NW). Citirajući Riječ Božju, Isus je rekao: “Pisano je: ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih” (Matej 4:4). Jednom drugom prilikom, Isus je izjavio: “Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao” (Ivan 4:34). Ne moramo trošiti mnoga desetljeća u potrazi za srećom na temelju pokušaja i pogrešaka. Iskustvo nije ključ za sreću. Umjesto toga, samo božanska mudrost i poslušnost našem Stvoritelju mogu dovesti do prave radosti u životu (Psalam 19:7, 8; Propovjednik 12:13).
Očito, sreća koja dolazi kroz iskazivanje božanske mudrosti i posjedovanje dobrog položaja pred Bogom nije izvan našeg dosega (Djela apostolska 17:26, 27). Spoznaja o Jehovi i njegovom naumu dostupna je svima. Tiskana u milijardama primjeraka na mnogim jezicima, Biblija je i dalje najšire distribuirana knjiga na svijetu. Biblija ti može pomoći da postaneš Božji prijatelj i da uživaš istinsku sreću, jer nam Pisma kažu: “Sretan je narod čiji je Bog Jehova!” (Psalam 144:15, NW).
[Okvir na stranici 6]
Koraci koji vode prema sreći
1. Uvažavaj duhovnost i razvijaj je. Isus Je rekao: “Sretni su oni koji slušaju riječ Božju i drže je!” (Luka 11:28, NW).
2. Uzmi u obzir da je Božje odobravanje važnije od bogatstva ili luksuza. Pavao je napisao: “Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! (...) imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time” (1. Timoteju 6:6-8, Duda-Fućak).
3. Trudi se razvijati biblijski školovanu savjest i reagirati na nju (Rimljanima 2:14, 15).
4. Budi odlučan da slušaš Jehovu Boga, osposobljavajući se tako da budeš dio njegovog naroda. David Iz drevnog doba je napisao: “sretan je narod čiji je Bog Jehova!” (Psalam 144:15, NW).
[Slika na stranici 7]
“Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3, NW).