Evnika i Loida — primjerne odgojiteljice

Kao Jehovini sluge, mi smo svjesni toga da pružanje djelotvornog religioznog odgoja našoj djeci predstavlja ozbiljnu odgovornost. Čak i u najpogodnijem ambijentu ovaj zadatak može biti ispunjen svim vrstama prepreka i poteškoća. Tim više ako se kršćanski roditelj s tim izazovom suočava u religiozno razdijeljenom kućanstvu. Takva situacija nije nešto novo. Pisma nas izvještavaju o jednoj majci koja se našla u sličnoj situaciji u prvom stoljeću n. e.

Obitelj žene imenom Evnika živjela je u Listri, gradu koji se nalazio u pokrajini Likaoniji, na jugu središnjeg dijela Male Azije. Listra je bila provincijski gradić bez većeg značaja. Bila je rimska kolonija s nazivom Julia Felix Gemina Lustra, koju je osnovao cezar August da spriječi djelovanje razbojnika u okolnim područjima. Evnika je bila židovska kršćanka koja je živjela u religiozno razdijeljenom kućanstvu sa suprugom koji je bio Grk, sa sinom Timotejem i svojom majkom Loidom (Djela apostolska 16:1-3).

Po svoj prilici, u Listri je bilo malo Židova, budući da Biblija ne spominje da je tamo postojala sinagoga, premda je Židova bilo u Ikoniji, udaljenoj nekih 30 kilometara odande (Djela apostolska 14:19). Zbog toga Evniki sigurno nije bilo lako prakticirati svoju vjeru. Činjenica da Timotej, nije bio obrezan nakon rođenja, navela je neke izučavatelje na pretpostavku da se Evnikin suprug protivio toj ideji.

Međutim, Evnika nije bila usamljena u svojim vjerovanjima. Izgleda da je Timotej primio poduku iz ‘svetih spisa’ kako od svoje majke tako i od svoje bake po majci, Loide.a Apostol Pavao je savjetovao Timoteja: “Nastavi u stvarima koje si naučio i u koje si bio uvjeravan da bi vjerovao, znajući od kojih si ih osoba naučio i da od najranijeg djetinjstva poznaješ svete spise, koji te mogu učiniti mudrim za spasenje kroz vjeru u vezi s Kristom Isusom” (2. Timoteju 3:14, 15, NW).

Odgoj “od najranijeg djetinjstva”

Kada Pavao kaže da je Timoteju “od najranijeg djetinjstva” bio pružen odgoj iz ‘svetih spisa’, to očigledno znači dok je još bio dojenče. To je u skladu s njegovim korištenjem grčke riječi (bréphos) koja se općenito odnosi na novorođenče. (Usporedi Luku 2:12, 16.) Dakle, Evnika je ozbiljno shvatila svoju od Boga danu obavezu i nije gubila vrijeme, rano počevši Timoteju pružati školovanje koje će mu pomoći da odraste u predanog Božjeg slugu (5. Mojsijeva 6:6-9; Priče Salamunove 1:8).

Timotej je bio ‘uvjeravan da bi vjerovao’ u biblijske istine. Prema jednom grčkom rječniku, riječ koju Pavao ovdje upotrebljava znači “biti čvrsto uvjeren; biti siguran” u što. Nesumnjivo je bilo potrebno mnogo vremena i truda da bi se takvo čvrsto uvjerenje ukorijenilo u Timotejevom srcu, pomažući mu da razmišlja o Božjoj Riječi te da iskazuje vjeru u nju. Očito su, stoga, i Evnika i Loida marljivo poučavale Timoteja na temelju Pisama. I kako su samo te boguodane žene bile nagrađene! Pavao je mogao napisati za Timoteja: “Opominjući se nelicemjerne u tebi vjere, koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evniku; a uvjeren sam da je i u tebi” (2. Timoteju 1:5).

Kakvu su samo važnu ulogu Evnika i Loida odigrale u Timotejevom životu! S obzirom na to, pisac David Read izjavljuje: “Da je apostol vjerovao da ništa nije bilo važnije od Timotejevog osobnog iskustva obraćenja, odmah bi ga podsjetio na to. No, prva stvar koju ima reći o Timotejevoj vjeri je to da je ta vjera već ‘postojala u Loidi (...) i Evniki’.” Pavlova tvrdnja s obzirom na Loidinu, Evnikinu i Timotejevu vjeru pokazuje da je rano pružanje biblijske poduke kod kuće od strane roditelja, pa čak i djeda i bake, često od temeljne važnosti pri određivanju budućih duhovnih izgleda neke mlade osobe. Zar to ne bi trebalo potaknuti članove obitelji da ozbiljno razmisle o tome što poduzimaju da bi ispunili tu odgovornost i prema Bogu i prema svojoj djeci?

Možda je Pavao ujedno imao na umu i vrstu kućnog ambijenta koji su Loida i Evnika stvorile. Postoji mogućnost da je apostol posjetio njihov dom za vrijeme svog prvog posjeta Listri, oko 47/48. n. e. Ove dvije žene obratile su se na kršćanstvo vjerojatno u to vrijeme (Djela apostolska 14:8-20). Možda su srdačni, sretni odnosi koji su vladali u tom domu, utjecali na Pavlov izbor riječi, budući da ukazuje na Loidu kao na Timotejevu ‘baku’. Prema izučavatelju Ceslasu Spicqu, grčki izraz koji je apostol koristio (mámme, koji se razlikuje od klasičnog izraza poštovanja, téthe) predstavlja “djetetov izraz od milja” za svoju baku, koji u ovom kontekstu sadrži “nijansu prisnosti i naklonosti”.

Timotejev odlazak od kuće

Nije poznato kakvo je zapravo bilo Evnikino bračno stanje u vrijeme Pavlove druge posjete Listri (oko 50. n. e.). Mnogi izučavatelji pretpostavljaju da je bila udovica. U svakom slučaju, Timotej je, pod vodstvom svoje majke i bake, odrastao u primjernog mladića, koji je tada vjerojatno imao oko 20 godina. On je ‘uživao dobar glas među braćom u Listri i Ikoniji’ (Djela apostolska 16:2, St). Očito je želja za širenjem dobre vijesti o Kraljevstvu bila usađena u Timotejevo srce, budući da je prihvatio Pavlov poziv da putuje s njim i Silom na njihovom misionarskom putovanju.

Zamisli kako su se samo osjećale Evnika i Loida kad je Timotej bio pred odlaskom! Znale su da je apostol Pavao, kad je prvi put posjetio njihov grad, bio kamenovan i ostavljen da umre (Djela apostolska 14:19). Stoga im sigurno nije bilo lako pustiti mladog Timoteja da ode. Po svoj prilici, razmišljale su o tome koliko bi dugo mogao biti odsutan i da li će se vratiti živ i zdrav. Usprkos tomu što su možda imale takve brige, majka i baka nesumnjivo su ga ohrabrile da prihvati ovu posebnu prednost koja bi mu omogućila da u većoj mjeri služi Jehovi.

Dragocjene pouke

Mnogo se toga može naučiti iz pažljivog razmatranja Evnikinog i Loidinog primjera. Vjera ih je motivirala da pruže Timoteju duhovno zdrav odgoj. Zreli, nepokolebljivi primjer odanosti Bogu koji djedovi i bake pružaju svojim unucima i ostalima, zasigurno koristi cijeloj kršćanskoj skupštini (Titu 2:3-5). Evnikin primjer jednako tako podsjeća majke koje žive sa supruzima koji nisu u vjeri na odgovornost i nagrade koje proizlaze iz pružanja duhovne poduke svojoj djeci. Takvo postupanje može ponekad zahtijevati veliku hrabrost, posebno onda kad otac nije prijateljski naklonjen vjerovanjima svoje supruge. To ujedno zahtijeva i taktičnost, budući da kršćanska žena mora poštovati poglavarstvo svog supruga.

Vjera, trud i samoodricanje koje su Loida i Evnika uložile bili su nagrađeni dok su gledale kako Timotej duhovno napreduje do tog stupnja da postaje vrsni misionar i nadglednik (Filipljanima 2:19-22). Jednako tako i danas poučavanje djece biblijskim istinama iziskuje vrijeme, strpljivost i odlučnost, ali odlični rezultati čine sav napor uistinu vrijednim. Mnogi primjerni kršćanski mladi koji su ‘od najranijeg djetinjstva poučeni svetim spisima’ u religiozno razdijeljenom kućanstvu donose veliku radost svom boguodanom roditelju. I kako je samo istinita izreka koja kaže: ‘Neka se raduje roditeljka mudroga’! (Priče Salamunove 23:23-25, St).

Apostol Ivan je rekao za svoju duhovnu djecu: “Nemam veće radosti od ove da čujem moja djeca u istini da hode” (3. Ivanova 4). Nesumnjivo, osjećaje izražene tim riječima dijele mnogi koji su se pokazali poput Evnike i Loide, dvije primjerne odgojiteljice.

[Bilješka]