Istinska pravda — kada i kako?

NEDUŽNI se ljudi nemaju što bojati istinske pravde. Uistinu, u gotovo cijelom svijetu ljudi imaju razloga da budu zahvalni ako njihova zemlja ima pravni sustav koji pokušava osigurati pravdu. Takav sustav sastoji se od strukture zakonâ, policije da ih sprovodi i sudova da dijele pravdu. Pravi kršćani poštuju pravosudni sustav zemlje u kojoj žive, što je u skladu s biblijskom opomenom da se ‘pokoravamo vlastima koje vladaju’ (Rimljanima 13:1-7).

Međutim, pravosudni sustavi u različitim zemljama načinili su štetne i neugodne pogreške.a Umjesto da za krivce uslijedi kazna, a da se zaštiti nedužne, ponekad se dešavalo da su nedužni ljudi bili kažnjeni za zločine koje nisu počinili. Neki su pojedinci godinama bili u zatvoru da bi bili oslobođeni prije isteka kazne, i to uz ozbiljne sumnje u pogledu toga jesu li bili krivi i je li njihova osuda bila pravovaljana. Zato mnogi pitaju: Hoće li ikada biti istinske pravde za svakoga? Ako hoće, kada i kako? U koga se možemo pouzdati da će zaštititi nedužne? I kakva je nada za žrtve nepravde?

Manjkavo pravosuđe

Njemačka je 1980-ih bila svjedok “jednog od najsenzacionalnijih pravnih postupaka u poslijeratnom periodu”, u kojem je jedna majka bila poslana na doživotnu robiju zbog ubojstva svojih dviju kćerki. Međutim, godinama nakon toga ponovno se ispitalo dokaze protiv nje, pa je bila oslobođena do novog suđenja. Die Zeit je 1995. izvijestio kako je prvotna presuda “možda bila pravosudna pogreška”. Do vremena pisanja ovog članka, ta je žena provela devet godina u zatvoru u mučnoj neizvjesnosti s obzirom na proglašenje njene krivnje, odnosno nedužnosti.

Jedne večeri u studenom 1974, centar Birminghama (Engleska) uzdrmale su eksplozije dviju bombi, koje su usmrtile 21 osobu. Bio je to događaj koji “nitko u Birminghamu neće nikada zaboraviti”, napisao je član Parlamenta Chris Mullen. Nakon toga su “šestorica nedužnih muškaraca optužena za najveće ubojstvo u britanskoj povijesti”. Kasnije su optužbe protiv njih bile poništene — samo što se to desilo nakon što su ti ljudi 16 godina proveli iza rešetaka!

Pravni savjetnik Ken Crispin izvijestio je o jednom slučaju koji je “zaokupio maštu javnosti na način koji se ne bilježi u analima australske pravne povijesti”. Jedna je obitelj kampirala blizu Ayers Rocka kad je nestala njihova beba, koju nikada nisu pronašli. Majka je bila optužena za ubojstvo, proglašena krivom i osuđena na doživotnu robiju. Godine 1987, nakon što je u zatvoru provela više od tri godine, službena je istraga pokazala da dokazi protiv nje ne mogu opravdati presudu. Bila je oslobođena uz isprike.

Godine 1986. ubijena je jedna 18-godišnjakinja, koja je živjela na jugu Sjedinjenih Država. Jedan čovjek srednjih godina bio je optužen, proglašen krivim i osuđen na smrt. Šest je godina proveo u dijelu zatvora gdje se nalaze osuđenici na smrt prije nego što se utvrdilo da on nema nikakve veze s tim zločinom.

Jesu li ovo samo rijetki primjeri promašaja u pravosuđu? David Rudovsky s pravnog fakulteta na Sveučilištu Pennsylvania zapaža: “Oko 25 godina radim u pravosuđu i vidio sam mnoge slučajeve. Rekao bih da je broj osuđenika koji su, zapravo, nedužni... pa, pretpostavljam da ih je između 5 i 10 posto.” Crispin postavlja uznemirujuće pitanje: “Ima li još nedužnih ljudi koji čame u zatvorskim ćelijama?” Kako je moguće da se dogode takve tragične pogreške?

Ljudski pravni sustavi — s ljudskim slabostima

“Niti jedan ljudski sustav ne može se smatrati savršenim”, istaknuo je 1991. britanski prizivni sud. Pravni sustav može biti pravedan i pouzdan samo u onoj mjeri u kojoj su to ljudi koji ga stvaraju i koji njime upravljaju. Ljudi su skloni pogreškama, nepoštenju i predrasudama. Stoga ne iznenađuje da ljudski pravni sustavi pokazuju baš te iste mane. Razmotri sljedeće.

Prema riječima njemačkog suca Rolfa Bendera, u 95 posto svih kriminalističkih slučajeva izjave svjedoka mjerodavne su kao dokaz. No jesu li takvi svjedoci u sudnici uvijek pouzdani? Sudac Bender smatra da nisu. On procjenjuje da polovica svjedoka koji se pojave u sudnici govori neistine. Bernd Schünemann, profesor kriminalističkog prava na Sveučilištu München (Njemačka), iznio je slično zapažanje. U intervjuu za Die Zeit, Schünemann je potvrdio da su izjave svjedoka glavna — premda nepouzdana — vrsta dokaza. “Rekao bih da je osnovni razlog za pogreške u pravosuđu taj što se suci oslanjaju na nepouzdane izjave svjedoka.”

Svjedoci griješe; a griješi i policija. Kad se desi neki zločin koji razjari javnost, tada se na policiju posebno vrši pritisak da nekoga zatvori. U takvim su okolnostima pojedini policajci podlegli iskušenju da sami stvore dokaze ili da osumnjičenog prisile neka prizna zločin. Kada su šestorica muškaraca, koji su bili osuđeni za bombaški napad u Birminghamu, oslobođeni, britanske novine The Independent objavile su naslov: “Korumpirana policija kriva za osudu šestorice.” The Times je izjavio: “Policija je lagala, prikrivala stvari i krivo ih prikazivala.”

U nekim slučajevima predrasude mogu prouzročiti da policija i javnost sumnjiče pojedince određene rase, religije ili nacionalnosti. Kako to komentira U.S.News & World Report, rješavanje zločina tada se može srozati na “pitanje rasizma, a ne na pitanje razuma”.

Kada slučaj jednom dođe do suda, možda na odluke ne utječe samo ono što kažu svjedoci nego i znanstveni dokazi. Na sve složenijem polju sudske medicine, od suca ili porote može se zahtijevati da nekoga proglase krivim, odnosno nedužnim, na temelju balističkih nalaza ili identifikacije otisaka prstiju, rukopisa, krvnih grupa, boje kose, vlakana tekstila ili uzoraka DNA. Jedan je odvjetnik primijetio da se sudovi suočavaju s “nizom znanstvenika koji opisuju zbunjujuće kompleksne procedure”.

Osim toga, časopis Nature zapaža da se ne slažu svi znanstvenici s interpretacijom dokaza sudske medicine. “Među sudskim vještacima može doći do ozbiljnog neslaganja.” Nažalost, “greške sudske medicine već su bile odgovorne za velik broj krivih presuda”.

Svaki pravni sustav koji trenutno djeluje, bez obzira na to gdje živimo, odražava čovjekove mane. U koga se onda možemo uzdati da će zaštititi nedužne? Možemo li se nadati da ćemo ikada imati istinsku pravdu? I kakva je nada za žrtve pravnih pogrešaka?

‘Ja Jehova ljubim pravdu’

Ako bi ti, ili neki član tvoje obitelji, postao žrtvom neke pogreške u sudstvu, Jehova Bog i njegov Sin, Isus, razumjeli bi situaciju kroz koju bi prolazio. Najužasnija nepravda svih vremena počinjena je kada je Krist bio pogubljen na mučeničkom stupu. Apostol Petar kaže nam da Isus “grijeha ne učini”. Unatoč tome, lažni su ga svjedoci optužili, proglasili ga krivim i pogubili (1. Petrova 2:22; Matej 26:3, 4, 59-62).

Zamisli samo kako se Jehova osjećao zbog takvog lošeg postupanja s njegovim Sinom! Pravda je jedno od Jehovinih glavnih svojstava. Biblija nam kaže: “Svi [su] putovi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4; Psalam 33:5).

Jehova je Izraelu dao izvanredan pravni sustav. U slučaju neriješenog slučaja ubojstva, smrt se okajavala žrtvom. Na suce se nije vršilo pritisak da riješe svaki zločin uz rizik da se osudi neku nedužnu osobu. Nikoga se nije moglo optužiti za ubojstvo samo na temelju posrednih ili znanstvenih dokaza; bila su potrebna najmanje dva svjedoka (5. Mojsijeva 17:6; 21:1-9). Ovi primjeri pokazuju da Jehova ima visoke norme i da vodi brigu o tome da se pravdu odgovarajuće sprovodi. Doista, on kaže: “Ja Gospodin [“Jehova”, NW] ljubim pravdu” (Izaija 61:8).

Naravno, pravni sustav u Izraelu vodili su ljudi koji su imali slične mane kao i mi. Bilo je slučajeva kad se zakon krivo primjenjivalo. Kralj Salamun je napisao: “Ako vidiš gdje se čini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne čudi se tome” (Propovjednik 5:8).

Jehova je bio u stanju ispraviti nepravdu koja je bila nanesena njegovom Sinu. Pouzdanost toga ojačala je Isusa, koji je “zbog radosti koja je bila postavljena pred njega (...) pretrpio mučenički stup”. Slično tome, radosna mogućnost življenja na rajskoj Zemlji pod Mesijinim vladanjem, kada će prevladavati istinska pravda, može nas ojačati da ustrajemo dok slušamo o nepravdi u ovom starom sustavu ili pak dok je doživljavamo. Nema te štete ni nepravde koju Jehova ne može ispraviti u svoje vrijeme. Čak i oni koji su izgubili svoj život uslijed neke pogreške u sudstvu mogu uskrsnuti (Jevrejima 12:2, NW; Djela apostolska 24:15).

Ako smo žrtva nepravde, možemo biti zahvalni jer mnogi sudski sustavi imaju pravne metode koje nam mogu omogućiti da popravimo situaciju. Kršćani mogu koristiti takve metode. Međutim, oni na umu imaju sljedeću činjenicu: Manjkavi pravni sustavi odraz su ljudskog društva koje u potpunosti treba restrukturirati. To će se uskoro dogoditi — Bog će to učiniti.

Jehova će uskoro odstraniti ovaj nepravedni sustav stvari i zamijeniti ga jednim novim sustavom u kojem “pravda živi”. Možemo se potpuno pouzdati u to da će tada naš Stvoritelj pravdu sprovoditi preko svog Mesijanskog Kralja, Isusa Krista. Istinska je pravda svima nadohvat ruke! Kako samo možemo biti zahvalni za tu mogućnost (2. Petrova 3:13).

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 27]

Manjkavi pravni sustavi — zajedno s korumpiranim vladama, iskvarenom religijom i neprincipijelnom trgovinom — odraz su ljudskog društva koje u potpunosti treba restrukturirati

[Okvir na stranici 28]

Utjeha iz svetih pisama

U studenom 1952. Derek Bentley i Christopher Craig provalili su u jedno skladište u Croydonu blizu Londona (Engleska). Bentleyu je tada bilo 19 godina, a Craigu 16. Bila je pozvana policija, pa je Craig pucao na jednog policajca i ubio ga. Craig je odležao devet godina u zatvoru, dok je Bentley u siječnju 1953. bio obješen zbog ubojstva.

Bentleyeva je sestra, Iris, 40 godina vodila kampanju kako bi očistila njegovo ime od ubojstva koje nije počinio. Godine 1993. Kruna se ispričala zbog kazne, priznajući da Dereka Bentleya nije trebalo objesiti. U knjizi Let Him Have Justice (Udijelite mu pravdu) Iris Bentley je o tom slučaju napisala sljedeće:

“Oko godinu dana prije incidenta, na ulici se upoznao s jednom Jehovinom svjedokinjom. (...) Sestra Lane živjela je nedaleko od nas, u ulici Fairview, te je pozvala Dereka k sebi da sluša biblijske priče. (...) Od pomoći je bilo to što je sestra Lane imala biblijske priče na pločama, koje mu je posudila [budući da je Derek vrlo loše čitao]. (...) Znao bi se vratiti kući i ispričati mi što mu je rekla, naprimjer da ćemo se svi mi vratiti nakon što umremo.”

Iris Bentley posjetila je svog brata u zatvoru prije njegovog smaknuća. Kako se osjećao? “Ono što mu je sestra Lane rekla pomoglo mu je da izdrži tih nekoliko posljednjih dana” (naglašeno od nas).

Ako prolaziš kroz teška vremena zbog neke greške u sudstvu, za tebe bi bilo dobro da čitaš o biblijskim istinama i da meditiraš o njima. To ti može pružiti veliku utjehu, jer Jehova Bog je “otac milosti i Bog svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj” (2. Korinćanima 1:3, 4).

[Slika na stranici 29]

Užasna nepravda počinjena je kada je Krist bio smaknut