Nedavno provedena znanstvena istraživanja kažu da i biologija mozga i okolina itekako utječu na ljudsku agresivnost. “Svi počinjemo shvaćati da štetne sredine kojima je izloženo sve više i više djece zaista stvaraju epidemiju nasilja”, kaže dr. Markus J. Kruesi s Institute for Juvenile Research Sveučilišta u Illinoisu. “Vanjski događaji stvarno prouzročuju molekularne promjene u mozgu koje ljude čine impulzivnijima.” Knjiga Inside the Brain kaže da faktori kao što su “raspad obiteljskog uređenja, povećani broj obitelji sa samohranim roditeljem, dugotrajno siromaštvo i kronično zloupotrebljavanje droge ustvari mogu u mozgu potaći kemijske procese odgovorne za agresivno ponašanje — učinak za koji se prije mislilo da je nemoguć”.

Tvrdi se da promjene u mozgu obuhvaćaju i snižavanje razine serotonina, moždane kemijske tvari za koju se smatra da kontrolira agresivnost. Istraživanja pokazuju da alkohol može sniziti razinu serotonina u mozgu i tako daju određeni znanstveni temelj za dobro poznatu vezu između nasilja i prekomjernog uzimanja alkohola.

Još je jedan činitelj odgovoran za porast nasilja u današnje vrijeme. Biblija, pouzdana proročanska knjiga, upozorava: “Ovo znaj da će u pošljednje dane nastati vremena teška. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, (...) neljubavni, neprimirljivi, opadači, neuzdržnici [“nasilni”, Today’s English Version], bijesni, ne dobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni (...). I ovijeh se kloni” (2. Timoteju 3:1-5). Da, nasilje koje danas vidimo predstavlja ispunjenje biblijskog proročanstva o ‘posljednjim danima’.

Još nešto čini ovo vrijeme posebno nasilnim. “Teško vama koji živite na zemlji i moru”, kaže Biblija, “jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima” (Otkrivenje 12:12). Đavo i njegove demonske horde zbačeni su s neba i sada svoju zlobu usredotočuju na čovječanstvo. Đavo, poput ‘kneza koji vlada u vjetru’, manipulira ‘duhom koji sad radi u sinovima protivljenja’, pretvarajući Zemlju u sve nasilnije mjesto (Efežanima 2:2).

Kako se onda možemo boriti s nasilnim ‘vjetrom’ današnjeg svijeta? I kako možemo nenasilno rješavati nesuglasice?

Kako je moguće mirno rješavati probleme

Ljudsko je nasilje staro gotovo koliko i samo čovječanstvo. Biblija prati trag nasilja do Kaina, Abelovog brata i najstarijeg sina prvog ljudskog para. Kad je Bog prihvatio Abelovu žrtvu umjesto njegove, “Kain [se] rasrdi veoma”. Kako je postupio u toj situaciji? “Skoči Kain na Abela brata svojega i ubi ga.” Poslije toga se našao u vrlo nepovoljnom položaju pred Bogom (1. Mojsijeva 4:5, 8-12). Nasilje nije riješilo problem Kainovog nepovoljnog položaja pred njegovim Stvoriteljem.

Kako možemo izbjeći da, poput Kaina, rješavamo probleme fizičkom silom?

Od nasilja do tolerancije

Razmotri primjer čovjeka koji je s odobravanjem gledao ubojstvo Stjepana, prvog kršćanskog mučenika (Djela apostolska 7:58; 8:1). Taj se čovjek, Savao iz Tarza, nije slagao sa Stjepanovim religioznim stavom i zastupao je nasilno ubojstvo kao opravdani način da se zaustavi Stjepanova aktivnost. Istina, Savao možda nije bio nasilan u svakom aspektu svoga života. Unatoč tome, dragovoljno je prihvatio nasilje kao način rješavanja problema. Odmah nakon Stjepanove smrti, Savao je “pustošio [kršćansku] Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu” (Djela apostolska 8:3, St ).

Kao što bibličar Albert Barnes kaže, grčka riječ koja je ovdje prevedena s “pustošio” označava štetu koju mogu prouzročiti divlje zvijeri poput lavova i vukova. “Savao je”, objašnjava Barnes, “bjesnio protiv crkve poput divlje zvijeri — taj snažan izraz opisuje žar i bijes s kojim se dao u potjeru.” Kada se Savao uputio u Damask kako bi pohvatao što više Kristovih sljedbenika, još je uvijek ‘disao prijetnjom i smrću na učenike Gospodinove [Kristove]’. Na putu je uskrsnuli Isus razgovarao s njim i to je dovelo do Savlovog obraćenja na kršćanstvo (Djela apostolska 9:1-19).

Savao je nakon obraćenja promijenio svoje ponašanje prema drugima. Jedan događaj koji se zbio otprilike 16 godina kasnije očitovao je tu promjenu. Grupa ljudi došla je u njegovu matičnu skupštinu u Antiohiji i tamošnje kršćane nagovarala da se pridržavaju Mojsijevog zakona. Zbog toga ‘posta nemala prepirka’. Savao je, u to vrijeme poznatiji pod imenom Pavao, zauzeo stranu u toj prepirci. Situacija je očito došla do usijanja. Ipak, Pavao nije pribjegao nasilju. Ustvari, složio se sa skupštinskom odlukom da to pitanje iznesu apostolima i starješinama jeruzalemske skupštine (Djela apostolska 15:1, 2).

U Jeruzalemu je ponovno došlo do ‘žestokog raspravljanja’ na sastanku starješina. Pavao je sačekao dok “ušutje cijeli zbor” i tada je opisao veličanstvena očitovanja Božjeg duha među neobrezanim vjernicima. Nakon na Pismu temeljene diskusije, apostoli i jeruzalemski starješine ‘jednodušno su odlučili’ da ne opterećuju neobrezane vjernike nepotrebnim stvarima nego su ih podsjetili da se ‘uzdržavaju od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od udavljenoga i od bluda’ (Djela apostolska 15:3-29, St ). Pavao se doista promijenio. Naučio je nenasilno rješavati sporna pitanja.

Boriti se protiv nasilnih sklonosti

Pavao je kasnije savjetovao: “Sluga Gospodinov ne treba da se svadja, nego da bude krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi, i s krotošću poučavati one koji se protive” (2. Timoteju 2:24, 25). Poticao je mladog nadglednika Timoteja da problematične situacije rješava na miran način. Pavao je bio realan. Znao je da se emocije mogu razbuktati čak i među kršćanima (Djela apostolska 15:37-41). S dobrim je razlogom savjetovao: “Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zadje u gnjevu vašemu” (Efežanima 4:26). Kontrolirati ljutnju ne dozvoljavajući joj da bukne u nekontroliranom bijesu, predstavlja ispravan način reagiranja na takve emocije. Međutim, kako se to može postići?

Danas nije lako kontrolirati ljutnju. “Popularno je biti zao”, rekla je dr. Deborah Prothrow-Stith, pomoćnica dekana na Harvard School of Public Health. “Ustvari, vještine kojima se dolazi do međusobnog razumijevanja — pregovaranje, postizanje kompromisnog rješenja, sposobnost uživljavanja, opraštanje — obično se pripisuju slabićima.” Ipak, to su osobine snažne ličnosti neophodne za kontroliranje nasilnih sklonosti koje mogu nabujati u nama.

Nakon što je postao kršćanin, Pavao je naučio rješavati razlike u mišljenjima na bolji način. Na način kojem su temelj biblijska učenja. Pavao je dobro poznavao Hebrejska pisma budući da je bio visokoobrazovan na polju judaizma. Sigurno je znao biblijske citate kao što su: “Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova.” “Bolji je spor na gnjev nego junak. I gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.” “Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova” (Priče Salamunove 3:31; 16:32; 25:28). Ipak, to znanje nije spriječilo da se Pavao, prije svog obraćenja, posluži nasiljem nad kršćanima (Galaćanima 1:13, 14). No, što je Pavlu, kao kršćaninu, pomoglo emocionalno nabijena pitanja rješavati razumom i uvjeravanjem umjesto nasiljem?

Pavao nam otkriva tajnu kada kaže: “Ugledajte se na mene, kao i ja na Kr[i]sta” (1. Korinćanima 11:1). On je duboko cijenio ono što je Isus Krist učinio za njega (1. Timoteju 1:13, 14). Krist je postao njegov uzor koji je slijedio. Znao je kako je Isus propatio u korist grešnog čovječanstva (Jevrejima 2:18; 5:8-10). Pavao je mogao dokazati da se mesijansko proročanstvo koje je zapisao Izaija ispunilo na Isusu: “Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vodjen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih” (Izaija 53:7). Apostol Petar je napisao: “[Isus] ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi” (1. Petrova 2:23, 24).

Cijenjenje načina postupanja Isusa Krista u napetim situacijama potaklo je Pavla da se promijeni. Mogao je savjetovati suvjernike: ‘Snosite jedan drugoga, i opraštajte jedan drugome ako ima tko tužbu na koga: kao što je i Krist [“Jehova”, NW ] vama oprostio tako i vi’ (Kološanima 3:13). Nije dovoljno samo priznati da je potrebno biti nenasilan. Cijenjenje onoga što su Jehova i Isus Krist učinili za nas motivirat će nas da nadvladamo nasilne sklonosti.

Je li to moguće?

Jedan je čovjek u Japanu trebao takvu snažnu motivaciju. Njegov otac, koji je bio vojnik nagle ćudi, nasilno je gospodario u obitelji. Taj je čovjek stekao nasilnu narav, jer je sam bio žrtva nasilja i budući da je vidio majku da pati zbog nasilja. Nosio je sa sobom dva samurajska mača različitih duljina kojima je vitlao kada je trebao riješiti probleme, a i kako bi prijetio ljudima.

Kad je njegova žena počela proučavati Bibliju, prisustvovao je studiju ne uzimajući ga ozbiljno. Međutim, promijenio se nakon što je pročitao brošuricu Dobra vijest o Kraljevstvu.a Zašto? “Posramio sam se kad sam pročitao gradivo pod podnaslovima ‘Krist Isus’ i ‘Otkupnina’”, objašnjava on. “Iako sam živio buntovno, volio sam biti ljubazan prema onima s kojima sam se slagao. Volio sam usrećiti svoje prijatelje, ali to sam činio samo dok to ne bi zadiralo u moj život. No, Božji se Sin, Isus, dragovoljno odrekao svog života u korist čovječanstva, uključujući i pojedince poput mene. Bio sam zaprepašten, kao da me netko udario čekićem.”

Prestao se družiti s nekadašnjim prijateljima i ubrzo se upisao u Teokratsku školu propovijedanja u skupštini Jehovinih svjedoka. Ova škola pomaže svojim polaznicima razviti umijeće poučavanja drugih Bibliji. Ovaj je način postupanja i dodatno koristio tom čovjeku. On se prisjeća: “Kad sam bio mlad, pribjegavao sam prijetnjama i nasilju jer nisam znao drugima prenijeti svoje osjećaje. Budući da sam naučio izražavati svoje misli, počeo sam razgovarati s drugim ljudima umjesto služiti se nasiljem.”

Je li on, poput Pavla, usvojio Kristov način života? Njegova je vjera bila ispitana kad ga je bivši prijatelj s kojim se pobratimio pokušao odvratiti od toga da postane kršćanin. “Prijatelj” ga je udario i hulio na njegovog Boga, Jehovu. Nekad nasilan čovjek suzdržao se i ispričao što ne može održati zakletvu. Njegov ga je “brat” razočarano napustio.

Obuzdavajući svoje nasilne sklonosti, ovaj, nekada gnjevan čovjek, dobio je mnogo duhovne braće i sestara, koji su ujedinjeni ljubavlju prema Bogu i bližnjemu (Kološanima 3:14). Ustvari, on sada, više od 20 godina nakon što je postao predanim kršćaninom, služi kao putujući nadglednik Jehovinih svjedoka. Kako li je radostan što iz Biblije može pokazati da ljudi s animalnim osobinama mogu naučiti nenasilno rješavati nesporazume kao što je on to naučio! I kakvu samo prednost ima što može ukazivati na veličanstveno ispunjenje proročanskih riječi: “Ne će uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodinova kao more vode što je puno”! (Izaija 11:9).

I ti, poput apostola Pavla i ovog nekad nasilnog čovjeka, možeš naučiti nositi se s izazovnim situacijama, mirno rješavajući probleme. Jehovini svjedoci u tvojoj blizini rado će ti pomoći u tome.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 5]

Pavao je bio realan. Znao je da se emocije mogu razbuktati čak i među kršćanima.

[Slika na stranici 7]

Cijenimo li ono što je Bog učinio za nas, to će doprinijeti miru u međusobnim odnosima