Hvaliti ili laskati?
NETKO ti kaže: “Nova ti frizura odlično pristaje!” Je li to pohvala ili laskanje? “To je odijelo skrojeno baš za tebe!” Pohvala ili laskanje? “Ovo je najukusnije jelo koje sam ikada kušao!” Je li to pohvala ili laskanje? Kad dobijemo takve komplimente, možda se pitamo jesu li zaista iskreni i istiniti ili su samo namijenjeni tome da nas zadovolje, a da onaj tko ih izriče ne mora neophodno tako i misliti.
Kako možemo znati je li ono što nam netko kaže pohvala ili laskanje? Je li to uopće važno? Zar ne možemo jednostavno prihvatiti prividnu vrijednost izjave i uživati u zadovoljstvu koje nam ona pruža? A što kada mi pohvalimo druge? Jesmo li ikada ispitali svoje motive? Razmišljanje o tim pitanjima može nam pomoći da budemo razboriti i da svoj jezik koristimo na način koji donosi hvalu Jehovi Bogu.
Hvala i laskanje definirani
Djelo Webster’s Dictionary definira riječ “hvala” kao izraz odobravanja ili pohvale, a ta riječ može označavati i obožavanje ili slavljenje. Razumljivo je da se posljednja dva značenja odnose samo na hvalu koju se upućuje Jehovi Bogu. To je sastavni dio pravog obožavanja, baš kao što psalmist potiče: “Jer [to] je dobro (...), to je ugodno — hvala je primjerena.” “Sve što diše neka hvali Gospodina [“Jehovu”, NW]!” (Psalam 147:1, NW; 150:6).
Međutim, to ne znači da se hvalu ne može dati ljudima. Nju se može izreći u obliku pohvale, odobravanja ili povoljnog suda. U jednoj paraboli koju je ispričao Isus, gospodar kaže svom sluzi: “Dobro, slugo dobri i vjerni!” (Matej 25:21).
S druge strane, laskanje se definira kao lažno, neiskreno ili pretjerano hvaljenje, kada je koristoljublje obično to što motivira laskavca. Namještena pohvala ili dodvoravanje koristi se da bi se od nekog dobila naklonost ili materijalna korist ili za stvaranje osjećaja obaveze prema laskavcu. Tako je sebičnost ono što potiče laskavce. Prema Judi 16 (The Jerusalem Bible), oni su “spremni s laskavom izjavom za druge ljude kad u tome vide neku korist”.
Biblijsko gledište
Kakvo je biblijsko gledište u vezi s davanjem hvale bližnjima? Jehova nam u vezi s tim daje primjer koji trebamo slijediti. U Bibliji nam se kaže da ćemo dobiti hvalu ako izvršavamo Jehovinu volju. Apostol Pavao kaže da će “pohvala biti svakome od Boga”. Petar nam kaže da se ispitana kvaliteta naša vjere može ‘pokazati na hvalu’. Tako nam činjenica da će Jehova dati hvalu ljudima pokazuje da je davanje iskrene hvale dobrohotan i koristan čin, čin pun ljubavi, onaj koji ne smijemo previdjeti (1. Korinćanima 4:5; 1. Petrova 1:7, St).
Drugi izvor iz kojeg možemo dobiti hvalu, kako to kaže Biblija, jesu državne vlasti koje promatraju naše dobro vladanje i koje nam daju iskrenu pohvalu. “Čini dobro”, rečeno nam je, “i imaćeš hvalu od nje” (Rimljanima 13:3). Usto možemo dobiti hvalu od ljudi koji iskreno misle ono što kažu i koji nemaju prikrivenih motiva kad nam daju hvalu. Nadahnuta Pisma u Pričama Salamunovim 27:2 kažu: “Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta.” To pokazuje da je prikladno primati hvalu od ljudi.
No, to nije slučaj s davanjem ili primanjem laskavih izjava. Zašto laskav govor u tolikoj mjeri izaziva Jehovino negodovanje? S jedne strane, neiskren je, a Jehova osuđuje neiskrenost. (Usporedi Priče Salamunove 23:6, 7.) Nadalje, nije pošten. Opisujući ljude koji zaslužuju Božje neodobravanje, psalmist kaže: “Jedan drugome govore same laži, govore laskavim usnama i dvoličnim srcem: Uništi, Gospode, laskave usne” (Psalam 12:3, 4, Šarić).
Iznad svega, u laskanju nema ljubavi. Ono je potaknuto sebičnošću. Nakon što je govorio o laskavcima, psalmist David navodi ih kako govore: “Gospodujemo svojim jezikom; imamo svoja usta. Tko da gospodari nad nama!?” Jehova takve sebične pojedince opisuje kao one koji izazivaju “nevolje potlačenih”. Oni svoje laskave jezike ne koriste da bi izgrađivali druge, nego da bi im stvarali nevolje i tlačili ih (Psalam 12:5, 6, Ša).
Laskanje — zamka
“Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.” Tako kaže mudri kralj Salamun, a kako je to samo istinito! (Priče Salamunove 29:5). Farizeji su laskanjem željeli postaviti zamku Isusu. Rekli su: “Učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.” Kako li je to zvučalo razoružavajuće! No, Isus se nije dao zavarati njihovom slatkorječivošću. Znao je da oni nisu vjerovali njegovom istinitom učenju, nego da ga samo pokušavaju njegovim riječima uloviti u zamku u vezi s plaćanjem poreza cezaru (Matej 22:15-22).
U oštroj suprotnosti s Isusom bio je kralj Herod iz prvog stoljeća. Kada je održao jedan javni govor u gradu Cezareji, narod je odgovorio: “Ovo je glas Božij, a ne čovječij.” Umjesto da je prekorio narod zbog takvog razmetljivog, lažnog izraza hvale, Herod je prihvatio laskanje. Jehovin je anđeo u trenutku izvršio kaznu i Herod je odjednom bio pun crva, što je rezultiralo njegovom smrću (Djela apostolska 12:21-23).
Zreo će kršćanin biti oprezan kako bi prepoznao laskanje u njegovom pravom svjetlu. Skupštinski starješine moraju biti posebno oprezni kad je netko tko je uključen u neko pravno pitanje pun pretjeranog divljenja, možda čak do te mjere da uspoređuje jednog starješinu s drugim, govoreći onom s kojim razgovara da je on mnogo ljubazniji i da se bolje uživljava u situaciju.
Biblija jasno ukazuje na jednu drugu zamku koju laskanje može predstavljati, kada opisuje kako zavodnica može nekog mladića namamiti na nemoral (Priče Salamunove 7:5, 21). To je upozorenje prikladno za današnje okolnosti. Među onima koje se svake godine isključi iz kršćanske skupštine, mnogi su uklonjeni zbog nemoralnog vladanja. Da li je laskanje moglo biti začetak takvog teškog grijeha? Budući da su ljudi toliko željni komplimenata i toga da se o njima dobro govori, slatkorječivost koja dolazi iz laskavih usana može kod nekog kršćanina umanjiti opiranje neispravnom vladanju. Ako se protiv toga ne bismo branili, to bi moglo voditi do ozbiljnih posljedica.
Zaštita od laskanja
Laskanje ugađa samoljublju ili taštini osobe kojoj se laska. Ono može voditi do toga da neka osoba stekne prenapuhano mišljenje o vlastitoj vrijednosti, čineći da se na neki način osjeća superiornijom u odnosu na druge. Filozof François de La Rochefoucauld povezao je laskanje s krivotvorenim novcem, “jer da nema taštine ne bi bilo nikakvog opticaja”. Dakle, način da se zaštitimo od toga jest da primjenjujemo Pavlov prizemljen savjet: “Kažem svakome koji je medju vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere” (Rimljanima 12:3).
Iako prirodno naginjemo tome da čujemo ono što godi našim ušima, ono što zapravo najčešće trebamo jesu stega i na Bibliji utemeljeni savjeti (Priče Salamunove 16:25). Kralj Ahab je želio slušati samo ono što je njemu godilo; čak su njegovi sluge zamolili proroka Miheja da njegove riječi budu ‘kao njihove [Ahabovih laskavih proroka], i da govori dobro’ (1. Carevima 22:13). Da je Ahab želio slušati otvoren govor i promijeniti svoje buntovne puteve, mogao je spriječiti teške gubitke za Izrael u bici, a isto tako i vlastitu smrt. Za naše vlastito duhovno dobro trebamo brzo reagirati na savjet koji je čvrst, ali istovremeno pun ljubavi, dobiven od imenovanih kršćanskih starješina, koji nam žele pomoći da ostanemo na pravom putu istine umjesto da tražimo ljude koji će nam stalno govoriti kako smo izvrsni i koji nam škakljaju uši laskavim govorom! (Usporedi 2. Timoteju 4:3.)
Kršćani ne bi trebali nikada, niti iz jednog razloga, pribjegavati laskanju. Poput vjernog Elijuva, oni odlučno mole: “Ne ću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja. Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.” Tada će, poput Pavla, moći reći: “Nigda iz laskanja ne govorismo k vama (...) niti iz uzroka lakomstva” (Job 32:21, 22; 1. Solunjanima 2:5, 6).
Hvala kad je zaslužena
Nadahnuta izreka pokazuje da hvala može djelovati kao mjerilo vrijednosti, govoreći: “Srebro u topionici i zlato u peći a čovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se [“hvala je ispit karaktera”, The New English Bible]” (Priče Salamunove 27:21). Da, hvala može stvoriti osjećaje nadmoći ili ponosa, koji osobu vode do pada. S druge strane, ona može otkriti skromnost i poniznost te osobe ako prizna koliko je dužna Jehovi za sve ono što je učinila, a što joj je donijelo hvalu.
Iskrena pohvala za čestito vladanje ili za postignuća izgrađuje kako onog koji pohvalu daje tako i onog tko je prima. To doprinosi srdačnom i zdravom međusobnom cijenjenju. Potiče na težnju za hvalevrijednim ciljevima. Zaslužena pohvala može mlade potaknuti da budu marljiviji. Ona može pomoći u oblikovanju njihove osobnosti dok se trude živjeti prema mjerilima koja se očekuju od njih.
Izbjegavajmo stoga laskanje — bilo da ga upućujemo ili da ga primamo. Budimo ponizni kada primamo hvalu. A budimo velikodušni i u davanju hvale i to radimo cijelom dušom — redovito Jehovi putem našeg obožavanja, te iskreno drugima putem zdrave pohvale i izraza cijenjenja, ne zaboravljajući da “riječ u pravo vrijeme — kako je ljupka!” (Priče Salamunove 15:23, St).