Čuvaj se simonije!
ŠIMUN iz Samarije bio je visokopoštovan u svome kraju. Živio je u prvom stoljeću n. e., a ljudi su bili toliko očarani njegovim čarobnjačkim vještinama da su o njemu govorili: “Ovo je velika sila Božija” (Djela apostolska 8:9-11).
Međutim, nakon što je postao kršteni kršćanin, Šimun je uočio mnogo snažniju silu od one koju je on ranije ispoljavao. Bila je to sila koju su dobili Isusovi apostoli, pomoću koje su drugim ljudima mogli udijeliti čudotvorne darove svetog duha. Šimun je bio tako zadivljen da je apostolima ponudio novac i zatražio od njih: “Dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga” (Djela apostolska 8:13-19).
Apostol Petar prekorio je Šimuna, govoreći: “Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. Nema tebi dijela ni iseta [“udjela”, DF] u ovoj riječi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom” (Djela apostolska 8:20, 21).
Iz ovog biblijskog izvještaja dolazi riječ “simonija”, koja se definira kao “grijeh kupovanja i prodaje crkvenih službi i privilegija”. New Catholic Encyclopedia priznaje da je, posebno od 9. do 11. stoljeća, “simonija prožela samostane, niže svećenstvo, biskupske redove, pa čak i papinstvo”. Deveto izdanje The Encyclopædia Britannica (1878) primjećuje: “Proučavanje povijesti papinskih konklava ostavlja čovjeka u uvjerenju da nijedno biranje nije prošlo bez simonije pri čemu se ona na konklavama u velikom broju slučajeva vršila na najupadljiviji, najbestidniji i najotvoreniji način.”
U današnje se vrijeme pravi kršćani moraju čuvati simonije. Naprimjer, neki možda pretjeranim pohvalama ili velikodušnim poklonima obasipaju one koji im mogu dati dodatne privilegije. Zauzvrat, oni koji dodjeljuju takve privilegije možda pokazuju pristranost prema onima koji ih mogu — a često i žele — obasipati poklonima. Simonija se javlja u obje situacije, a Pisma jasno osuđuju takav način ponašanja. “Pokaj se dakle od ove svoje pakosti”, potaknuo je Petar Šimuna, “i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga [“tvoja pakost”, Šarić]. Jer te vidim da si u grkoj žuči i u svezi nepravde” (Djela apostolska 8:22, 23).
Šimun je nasreću uvidio ozbiljnost svoje neispravne želje. Usrdno je molio apostole: “Pomolite se vi Gospodinu za mene da ne naidje na mene ništa od ovoga što rekoste” (Djela apostolska 8:24). Uzimajući u obzir važnu pouku koju sadrži ovaj izvještaj, pravi kršćani nastoje izbjegavati svaku ljagu simonije.