Prisjećanje na Isusove posljednje dane na Zemlji

SEDMI je dan židovskog mjeseca nisana godine 33. n. e. Zamisli da promatraš događaje koji se odvijaju u rimskoj provinciji Judeji. Napuštajući Jerihon i njegovu bujnu vegetaciju, Isus Krist i njegovi učenici polako se uspinju prašnjavim vijugavim putem. I mnogi drugi putnici idu prema Jeruzalemu na godišnju proslavu Pashe. Međutim, osim ovog zamornog uspona Kristovi učenici imaju još nešto na umu.

Židovi čeznu za Mesijom koji može donijeti olakšanje od rimskog jarma. Mnogi vjeruju da je Isus iz Nazareta taj dugo očekivani Spasitelj. On je tri i pol godine govorio o Božjem Kraljevstvu. Liječio je bolesne i hranio gladne. Uistinu, pružio je utjehu ljudima. Ali religiozni su vođe ljuti zbog toga što ih je Isus oštro javno optužio i očajnički ga žele ubiti. Unatoč tome, evo ga, odvažno ide sasušenim putem ispred svojih učenika (Marko 10:32).

Kako sunce zalazi iza Maslinske gore koja se nalazi pred njima, Isus i njegovi drugovi ulaze u selo Betaniju, gdje će provesti sljedećih šest noći. Tamo im dobrodošlicu izražavaju njihovi voljeni prijatelji Lazar, Marija i Marta. Ta je večer prava osvježavajuća promjena nakon puta po žegi, a ujedno obilježava početak sabata 8. nisana (Ivan 12:1, 2).

9. nisan

Nakon sabata Jeruzalem vrvi aktivnošću. Tisuće posjetilaca iz različitih pravaca već su stigle u grad za Pashu. No bučno komešanje koje čujemo neobično je za ovo doba godine. Radoznale mase ljudi brzo se kreću uskim ulicama prema gradskim vratima. Kad se proguraju kroz zakrčena vrata, kakav ih samo prizor dočeka! Putem iz Betfage mnogi su se ljudi u slavljeničkom raspoloženju uputili prema Maslinskoj gori (Luka 19:37). Što sve to treba značiti?

Gledaj! Isus iz Nazareta dolazi jašući na mladom magaretu. Ljudi prostiru svoje haljine po putu ispred njega. Ostali mašu upravo odrezanim palminim granama i radosno uzvikuju: “Blagosloven koji ide u ime Gospodinovo, car Izraelov” (Ivan 12:12-15).

Dok se mnoštvo približava Jeruzalemu, Isus gleda grad i duboko je potresen. Počinje plakati i čujemo ga kako proriče da će taj grad biti razoren. Kad Isus nedugo zatim stigne u hram, on poučava mnoštva ljudi te liječi slijepe i hrome koji su došli do njega (Matej 21:14; Luka 19:41-44, 47).

Sve su to promatrali glavari svećenički i pismoznalci. Kako su samo ljuti kad vide divne stvari koje Isus čini kao i radosno klicanje mnoštva! Budući da nisu u stanju prikriti svoj gnjev, farizeji zahtijevaju: “Učitelju! zaprijeti učenicima svojijem.” “Kažem vam”, odvraća Isus, “ako oni ućute, kamenje će povikati.” Prije nego što odlazi Isus zapaža trgovačke aktivnosti u hramu (Luka 19:39, 40; Matej 21:15, 16; Marko 11:11).

10. nisan

Isus je rano došao u hram. Jučer nije mogao a da se ne razjari kada je vidio upadljivo komercijaliziranje obožavanja svog Oca, Jehove Boga. Zato on s velikim žarom počinje iz hrama istjerivati one koji tamo kupuju i prodaju. Zatim prevrće stolove pohlepnim mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova. “U pismu stoji”, Isus uzvikuje, “dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku” (Matej 21:12, 13).

Glavari svećenički, pismoznalci i istaknuti ljudi ne mogu podnijeti Isusove postupke i njegovo poučavanje u javnosti. Kako samo žude za tim da ga ubiju! No to ne mogu učiniti zbog mnoštva ljudi, budući da je narod zapanjen Isusovim učenjem, te je stalno ‘išao za njim i slušao ga’ (Luka 19:47, 48). Kako se približava večer, Isus i njegovi drugovi uživaju u ugodnoj šetnji natrag prema Betaniji kako bi se tamo dobro odmorili.

11. nisan

Sada je rano jutro, a Isus i njegovi učenici već su na putu preko Maslinske gore prema Jeruzalemu. Kad stignu u hram, glavari svećenički i stariji muževi odmah se ispriječe ispred Isusa. Njegovo istjerivanje mjenjača novca i trgovaca iz hrama još im je svježe u mislima. Njegovi neprijatelji zlobno zahtijevaju: “Kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu?” “I ja ću vas upitati jednu riječ”, uzvraća Isus. “Ako mi kažete, i ja ću vama kazati kakvom vlasti ovo činim. Krštenje Ivanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi?” Okupivši se, protivnici se dogovaraju: “Ako rečemo: s neba, reći će nam: za što mu dakle ne vjerovaste? Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Ivana držahu za proroka.” Zbunjeni, sramežljivo odgovaraju: “Ne znamo.” Isus mirno odvrati: “Ni ja vama ne ću kazati kakvom vlasti ovo činim” (Matej 21:23-27).

Isusovi neprijatelji sada ga pokušavaju navesti da kaže nešto zbog čega bi ga mogli dati uhapsiti. “Je li zakonito”, pitaju oni, “plaćati cezaru porez po glavi ili nije?” “Pokažite mi novčić za porez po glavi”, odgovara Isus. On pita: “Čiji je ovo lik i natpis?” “Cezarov”, kažu oni. Posramivši ih, Isus jasno kaže tako da svi čuju: “Vratite, dakle, cezarove stvari cezaru, a Božje stvari Bogu” (Matej 22:15-22, NW).

Nakon što je ušutkao svoje neprijatelje neoborivim činjenicama, Isus sada prelazi u napad naočigled mnoštva i svojih učenika. Slušaj dok neustrašivo osuđuje pismoznalce i farizeje. “Što oni čine ne činite”, kaže on, “jer govore a ne čine.” On hrabro izriče niz oštrih osuda protiv njih, nazivajući ih slijepim vođama i licemjerima. “Zmije, porodi aspidini!”, kaže Isus, “kako ćete pobjeći od presude u oganj pakleni?” (Matej 23:1-33).

Ove oštre optužbe ne znače da Isus ne vidi dobre osobine ostalih ljudi. Kasnije promatra ljude kako ubacuju novac u hramsku blagajnu. Kako li je dirljivo promatrati siromašnu udovicu dok prilaže sva svoja sredstva za život — dva novčića vrlo male vrijednosti! Sa srdačnim cijenjenjem Isus ističe da je ona ustvari ubacila mnogo više negoli svi oni koji su dali bogate priloge “od suviška svojega”. U svojoj nježnoj samilosti Isus duboko cijeni što god je neka osoba u stanju učiniti (Luka 21:1-4).

Isus sada posljednji put odlazi iz hrama. Neki od njegovih učenika zapažaju veličanstvenost hrama, kako je ‘ukrašen lijepim kamenjem i zakladima’. Na njihovo iznenađenje Isus odgovara: “Doći će dani u koje (...) ne će ostati ni kamen na kamenu koji se ne će razmetnuti” (Luka 21:5, 6). Dok apostoli slijede Isusa na izlasku iz tog prenatrpanog grada, pitaju se što li je to trebalo značiti.

Pa, malo kasnije Isus i njegovi apostoli sjede i uživaju u miru i tišini na Maslinskoj gori. Dok uživaju u divnom pogledu na Jeruzalem i na hram, Petar, Jakov, Ivan i Andrija pitaju za razjašnjenje Isusovog zapanjujućeg proročanstva. “Kaži nam”, govore oni, “kad će to biti, i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” (Matej 24:3, NW; Marko 13:3, 4).

U svom odgovoru Vrhunski Učitelj izriče jedno uistinu pažnje vrijedno proročanstvo. On pretkazuje strašne ratove, potrese, nestašice hrane i pošasti. Osim toga, Isus proriče da će se dobra vijest o Kraljevstvu propovijedati po cijeloj Zemlji. “Jer će”, upozorava on, “biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti će biti” (Matej 24:7, 14, 21; Luka 21:10, 11).

Ta četvorica apostola s pažnjom slušaju dok Isus govori o ostalim aspektima ‘znaka svoje prisutnosti’. On ističe važnost toga da ‘straže’. Zašto? “Jer”, kaže on, “ne znate u koji će čas doći Gospodin vaš” (Matej 24:42; Marko 13:33, 35, 37).

Za Isusa i njegove apostole ovaj je dan bio nezaboravan. Ustvari, to je posljednji dan Isusove javne službe prije njegovog hapšenja, suđenja i pogubljenja. Pošto je već kasno, oni se upute na kratki put preko brda do Betanije.

12. i 13. nisan

Isus 12. nisan provodi mirno sa svojim učenicima. On shvaća da ga religiozni vođe očajnički žele ubiti, a ne želi da oni spriječe njegovu proslavu Pashe sljedeće večeri (Marko 14:1, 2). Sljedećeg su dana, 13. nisana, ljudi zaokupljeni vršenjem posljednjih priprema za Pashu. Rano tog poslijepodneva, Isus šalje Petra i Ivana da pripreme Pashu za njih u gornjoj sobi u Jeruzalemu (Marko 14:12-16; Luka 22:8). Nešto prije zalaska sunca Isus i ostalih deset apostola dolaze k njima kako bi posljednji put zajednički proslavili Pashu.

14. nisan, nakon zalaska sunca

Jeruzalem je okupan blagim svjetlom sumraka, dok se pun mjesec uzdiže nad Maslinskom gorom. U jednoj velikoj namještenoj sobi Isus i 12-orica priklonili su se prostrtom stolu. “Vrlo sam željeo da ovaj vazam jedem s vama prije nego postradam”, kaže on (Luka 22:14, 15). Kratko nakon toga apostoli se iznenade kad vide Isusa kako ustaje i na stranu odlaže svoje gornje haljine. Uzevši ručnik i posudu s vodom, počinje im prati noge. Kakve li nezaboravne pouke u vezi s poniznom službom! (Ivan 13:2-15).

Međutim, Isus zna da je jedan od tih ljudi — Juda Iskariot — već dogovorio da ga izda religioznim vođama. Razumljivo je da postaje vrlo uznemiren. “Jedan izmedju vas izdaće me”, otkriva on. Apostoli se vrlo ražaloste kad to čuju (Matej 26:21, 22). Nakon što su proslavili Pashu, Isus kaže Judi: “Šta činiš čini brže” (Ivan 13:27).

Odmah nakon što je Juda otišao, Isus uvodi obrok koji će obilježavati njegovu skorašnju smrt. Uzima jedan hljeb beskvasnog kruha, u molitvi zahvali, prelomi ga i 11-orici kaže da jedu. “Ovo je tijelo moje”, kaže on, “koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.” Zatim uzima čašu crnog vina. Nakon što izreče blagoslov, proslijedi im čašu i kaže im da piju iz nje. Isus dodaje: “Ovo [je] krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha” (Luka 22:19, 20; Matej 26:26-28).

Tokom te značajne večeri Isus svojim vjernim apostolima daje mnoge vrijedne pouke, među ostalim i o važnosti bratske ljubavi (Ivan 13:34, 35). On im obećava da će dobiti ‘pomoćnika’, sveti duh. On će ih podsjetiti na sve što im je on rekao (Ivan 14:26, NW). Mora da su kasnije te večeri apostoli vrlo ohrabreni kad čuju kako Isus za njih izgovara jednu gorljivu molitvu (Ivan 17. poglavlje). Nakon što su otpjevali hvalospjeve napuštaju gornju sobu i prate Isusa, dok kasno u noći izlazi na hladni zrak.

Prelazeći kroz dolinu Kidron, Isus i njegovi apostoli uputili su se na jedno od njihovih omiljenih mjesta, u Getsemanski vrt (Ivan 18:1, 2). Dok njegovi apostoli čekaju, Isus se odmakne malo da bi se pomolio. Njegova emocionalna uznemirenost, dok iskreno moli Boga za pomoć, ne da se niti opisati riječima (Luka 22:44). Sama pomisao na sramotu koju će se nanijeti njegovom dragom nebeskom Ocu ako on popusti u krajnjoj je mjeri bolna.

Tek što je Isus završio svoju molitvu Juda Iskariot dolazi s mnoštvom ljudi koji nose mačeve, toljage i baklje. “Zdravo, Rabbi!” kaže Juda i nježno poljubi Isusa. To je znak tim ljudima da uhapse Isusa. Petar iznenada zamahne svojim mačem i odsiječe uho jednom od prvosvećenikovih robova. “Vrati mač svoj u korice”, kaže Isus i izliječi čovjeku uho. “Svi koji se mača hvataju od mača ginu” (Matej 26:47-52, St).

Sve se odvija tako brzo! Isus je uhapšen i svezan. Zbunjeni i u strahu, apostoli napuštaju svog Gospodara i bježe. Isusa vode Ani, bivšem prvosvećeniku. Zatim ga na suđenje odvode Kajfi, sadašnjem prvosvećeniku. U ranim jutarnjim satima Sanhedrin lažno optužuje Isusa za hulu. Zatim ga Kajfa šalje rimskom namjesniku Ponciju Pilatu. On Isusa šalje Herodu Antipi, namjesniku Galileje. Herod i njegovi stražari izruguju se Isusu. Zatim ga šalju natrag Pilatu. Pilat potvrđuje Isusovu nevinost. No židovski religiozni vođe vrše pritisak na njega kako bi osudio Isusa na smrt. Nakon znatnog verbalnog i fizičkog zlostavljanja Isusa odvode na Golgotu gdje ga nemilosrdno čavlima pribiju za mučenički stup, na kom umire u jezivoj boli (Marko 14:50–15:39; Luka 23:4-25).

Da je Isusova smrt značila trajan kraj njegovom životu, to bi bila najveća tragedija u povijesti. Na svu sreću, to se nije desilo. Dana 16. nisana 33. n. e. njegovi su učenici s čuđenjem ustanovili da je podignut iz mrtvih. S vremenom je više od 500 ljudi moglo potvrditi da je Isus ponovno živ. A 40 dana nakon njegovog uskrsnuća, jedna ga je grupa vjernih sljedbenika vidjela kako uzlazi na nebo (Djela apostolska 1:9-11; 1. Korinćanima 15:3-8).

Isusov život i ti

Kako to utječe na tebe — da, na sve nas? Pa, Isusova služba, smrt i njegovo uskrsnuće veličaju Jehovu Boga te su ključni za ostvarenje njegovog veličanstvenog nauma (Kološanima 1:18-20). Te su stvari od presudnog značaja za nas kako bismo mogli zadobiti oproštenje grijeha na osnovu Isusove žrtve, i da bismo na taj način uživali osoban odnos s Jehovom Bogom (Ivan 14:6; 1. Ivanova 2:1, 2).

To utječe čak i na mrtve. Isusovo uskrsnuće otvara put da ih se ponovno dovede u život na Božjoj obećanoj rajskoj Zemlji (Luka 23:39-43; 1. Korinćanima 15:20-22). Ako želiš saznati nešto više o tome, pozivamo te da prisustvuješ Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, koja će se održati 11. travnja 1998. u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka u tvojoj blizini.

[Okvir na stranici 6]

‘Špilja razbojnička’

ISUS je s punim pravom mogao reći da su pohlepni trgovci Božji hram pretvorili u “špilju razbojničku” (Matej 21:12, 13, St). Da bi platili hramski porez, Židovi i prozeliti koji su došli iz drugih zemalja morali su strani novac mijenjati u prihvatljivu valutu. U svojoj knjizi The Life and Times of Jesus the Messiah Alfred Edersheim objašnjava da su nekada mjenjači novca svoj posao otvarali u provincijama 15. adra, odnosno u mjesecu prije Pashe. Počevši s 25. danom mjeseca adra, oni bi se preselili u hramsko područje u Jeruzalemu kako bi ostvarili profit iz ogromnog priliva Židova i prozelita. Preprodavačima je posao cvjetao jer su zaračunavali iznos za svaku kovanicu koju su mijenjali. To što se Isus na njih osvrnuo kao na lopove ukazuje na to da su zaračunavali tako visoke cijene da su, ustvari, otimali novac od siromašnih.

Neki nisu bili u mogućnosti dovesti vlastite životinje za žrtvu. Svatko tko je doveo svoju životinju morao ju je dati hramskom nadzorniku na pregled — uz naplatu. Ne želeći riskirati mogućnost da se ne odobri korištenje njihove životinje, nakon što su je vodili na tako dalek put, mnogi su od pokvarenih preprodavača u hramu kupovali životinje koje su “odobrili” Leviti. “Mnogim su siromašnim seljanima tamo odnijeli mnogo novca”, kaže jedan učenjak.

Postoji dokaz da su bivši prvosvećenik Ana i njegova obitelj bili jako zainteresirani za hramske trgovce. Rabinski spisi govore o “[hramskim] tržnicama sinova Aninih”. Prihod koji je dolazio od mjenjača novca i od prodaje životinja unutar hramskog područja bio je jedan od njihovih glavnih izvora prihoda. Jedan učenjak kaže da Isusovo istjerivanje trgovaca “nije bilo usmjereno samo na prestiž svećenika nego i na njihov džep”. Bez obzira na to što je bio razlog, njegovi su ga se neprijatelji, svakako, željeli riješiti! (Luka 19:45-48).

[Tabela na stranici 4]

Posljednji dani Isusovog ljudskog života

Nisan 33. n. e. Događaji Najveći čovjek*

Subota Sabat (ponedjeljak, 6. travnja 1998) 101, odl. 4

16. Nedjelja Isus uskrsnuo 128

* Brojevi koji su navedeni u ovom stupcu označavaju poglavlja u knjizi Najveći čovjek koji je ikad živio. Tabelu koja sadrži detaljna biblijska ukazivanja na Isusovu završnu službu možeš pronaći na 290. stranici knjige “Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno”. Ove je knjige izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.