Što je radost?

RADOST je osjećaj potaknut dobivanjem ili očekivanjem nečeg dobrog; stanje sreće; klicanje. Hebrejske i grčke riječi koje se u Bibliji koriste za radost, klicanje, radovanje i veselje izražavaju brojne nijanse značenja, različite stadije ili stupnjeve radosti. Pripadni glagoli izražavaju unutarnji osjećaj i vanjsko očitovanje radosti te imaju različita značenja kao što su “biti radostan; klicati; uzvikivati od radosti; poskakivati od radosti”.

Jehova Bog i Isus Krist. Jehovu se naziva ‘sretnim Bogom’ (1. Timoteju 1:11, NW). On stvara i radi s radošću za sebe i svoja stvorenja. Ono što stvori čini ga radosnim (Psalam 104:31). On želi da se njegova stvorenja također raduju njegovim djelima, a da se raduju i u svom poslu (Propovjednik 5:19). Budući da je on Izvor svih dobrih stvari (Jakov 1:17), sva inteligentna stvorenja, i ljudi i anđeli, mogu pronaći svoje najveće zadovoljstvo upoznavajući njega (Jeremija 9:23, 24). Kralj David je rekao: “Neka mu bude mila besjeda moja! veseliću se o Gospodinu” (Psalam 104:34). Također je pjevao: “Pravednik će se veseliti o Gospodinu i uzdaće se u njega, i hvaliće se svi koji su prava srca” (Psalam 64:10). Apostol Pavao je bodrio kršćane da u svako vrijeme pronalaze radost u spoznaji o Jehovi i njegovom načinu postupanja s njima, pišući im: “Radujte se svagda u Gospodinu [“u Jehovi”, u nekoliko prijevoda], i opet velim: radujte se” (Filipljanima 4:4).

Isus Krist, koji je blizak Jehovi, poznaje ga najbolje (Matej 11:27), i on je u mogućnosti da ga predoči svojim sljedbenicima (Ivan 1:18). Isus je zato radostan, i naziva se “blaženi [“sretni”, NW] i jedini silni” (1. Timoteju 6:14, 15). Iz ljubavi prema svom Ocu, on uvijek revno čini ono što je Njemu ugodno (Ivan 8:29). Zato, kad je pred njega stavljen zadatak da dođe na Zemlju, pati i umre da bi mogao posvetiti Jehovino ime, “mjesto [“zbog”, NW] odredjene sebi radosti pretrplje križ, ne mareći za sramotu” (Jevrejima 12:2). On je također imao veliku ljubav prema čovječanstvu, a i radovao se čovječanstvu. Pisma ga, personificirajući ga u njegovom predljudskom postojanju kao mudrost, predstavljaju riječima: “Tada bijah kod [Jehove] hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim” (Priče Salamunove 8:30, 31).

Što Boga čini radosnim. Jehovino se srce može obradovati zbog vjernosti i lojalnosti koje njegovi sluge pokazuju prema njemu. Sotona Đavo neprekidno osporava pravovaljanost Božje suverenosti i besprijekornost svih onih koji služe Bogu (Job 1:9-11; 2:4, 5; Otkrivenje 12:10). Na njih se odnose riječi: “Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onomu ko me ruži” (Priče Salamunove 27:11). Jehovin narod na Zemlji može uzrokovati radost kod Boga svojom vjernošću i lojalnošću prema njemu (Izaija 65:19; Sofonija 3:17).

Plod duha. Budući da je Jehova Izvor radosti i da želi da njegov narod bude radostan, radost je plod njegovog svetog duha. Radost je navedena odmah nakon ljubavi u popisu u Galaćanima 5:22, 23. Apostol je pisao kršćanima u Solunu: “Vi se ugledaste na nas i na Gospodina primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha svetoga” (1. Solunjanima 1:6, naglašeno od nas). U skladu s time, Pavao je savjetovao kršćane u Rimu da Kraljevstvo Božje znači “pravda i mir i radost u Duhu svetome” (Rimljanima 14:17).

Iskrena je radost svojstvo srca i može na dobar način utjecati na cijelo tijelo. “Veselo srce veseli lice”, i “srce veselo pomaže kao lijek [ili, “čini dobro tijelu”, NW, fusnota]”, kaže mudri pisac Priča Salamunovih (Priče Salamunove 15:13; 17:22).

Radost u Božjoj službi. Ono što Jehova traži od svojih slugu nije teško (1. Ivanova 5:3). On želi da se oni raduju njegovoj službi. Njegov narod Izrael trebao se radovati godišnjim praznicima koje je on pripremio za njih, a trebao se radovati i drugim aspektima svog života i obožavanja Boga (3. Mojsijeva 23:40; 5. Mojsijeva 12:7, 12, 18). Trebali su govoriti o Bogu radosno (Psalam 20:5; 51:14; 59:16; NW). Ako nisu služili s radošću u srcu, nešto nije bilo u redu s njihovim srcima i njihovom zahvalnošću za njegovu ljubaznu dobrohotnost i dobrotu. Zato ih je upozorio što će se dogoditi ako postanu neposlušni i ne budu radosni u njegovoj službi: “Doći će na te sve ove kletve (...) jer nijesi slušao glasa Gospodina Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove (...). I one će biti (...) na tebi i na sjemenu tvojem (...). Jer nijesi služio Gospodinu Bogu svojemu radosna i vesela srca u svakom obilju” (5. Mojsijeva 28:45-47).

Kršćanin bi se, ništa manje, trebao radovati svojoj službi Bogu. Inače, nešto je manjkavo u cijenjenju koje dolazi iz srca (Psalam 100:2). “Radost Gospodinova vaša [je] sila”, rekao je jedan od Božjih vjernih slugu (Nehemija 8:10). Dobra vijest koju objavljuje kršćanin bila je naviještena od Božjeg anđela kao ‘radosna vijest o velikom veselju za sav narod’ (Luka 2:10, St). Jehovino ime koje nose kao njegovi svjedoci i istina koja se nalazi u Bibliji trebali bi ih radovati. Prorok Jeremija je rekao: “Riječ tvoja b[i] mi radost i veselje srcu mojemu, jer je ime tvoje prizvano na me, Gospodine Bože nad vojskama” (Jeremija 15:16).

Osim toga, Jehovine pravedne, ispravne sudske odluke koje utječu na kršćansku skupštinu i život kršćana razlog su za radost, naročito u vremenu kad svijet odbacuje pravdu i pravednost (Psalam 48:11). Također i divna nada za budućnost zasigurno daje čvrst razlog za radovanje (“Radujte se u nadi”; Rimljanima 12:12, NW; Priče Salamunove 10:28). Njihovo spasenje temelj je za radost (Psalam 13:5). Osim toga, postoji radost koju sluga Božji ima u onima kojima pomaže da dođu do spoznaje i služenja Jehovi (Filipljanima 4:1; 1. Solunjanima 2:19). Zajedničko sastajanje i rad s Božjim narodom jedna je od najvećih radosti (Psalam 106:4, 5; 122:1).

Progonstvo kao razlog za radost. Kršćanin koji čuva svoje srce, trebao bi čak i na progonstvo, iako samo nije ugodno, gledati radosno, jer je ustrajnost u njemu uz besprijekornost pobjeda. Bog će pomoći vjernome (Kološanima 1:11). Osim toga, to je dokaz nečijeg priznanja pred Bogom. Isus je rekao da se kršćanin, kad dođe sramoćenje i progonstvo, treba ‘veseliti’ (Matej 5:11, 12; Jakov 1:2-4; 1. Petrova 4:13, 14).

Druge radosti koje nam pruža Bog. Jehova je čovječanstvu pružio mnogo drugih stvari kojima se može radovati dan za danom. Neke od njih su brak (5. Mojsijeva 24:5; Priče Salamunove 5:18), biti otac ili majka pravedna i mudra djeteta (Priče Salamunove 23:24, 25), hrana (Propovjednik 10:19; Djela apostolska 14:17), vino (Psalam 104:14, 15; Propovjednik 10:19) i mnogobrojna djela koja je stvorio (Jakov 1:17; 1. Timoteju 6:17).

Prividne ili prolazne radosti. Isus govori o nekima koji čuju istinu i prime je s radošću, a da ne shvate njen pravi smisao. Takvi ne njeguju posađenu riječ u svojim srcima i kao posljedica toga, uskoro gube svoju radost jer se spotaknu kad se pojavi kušnja ili progonstvo zbog riječi (Matej 13:20, 21). Radost utemeljena na materijalizmu jest prividna radost koja predstavlja zabludu i kratkotrajna je. Također, osoba koja se raduje tuđoj nesreći, čak i nesreći osobe koja nju mrzi, mora položiti račun Jehovi za svoj grijeh (Job 31:25-30; Priče Salamunove 17:5; 24:17, 18). Mlada osoba je nerazborita ako misli da radovanje u životu zahtijeva da se prepusti slijeđenju “želja mladosti” (2. Timoteju 2:22; Propovjednik 11:9, 10). Slično tome, ljubav prema zabavi dovest će osobu u lošu situaciju (Priče Salamunove 21:17; Propovjednik 7:4). Čak i kršćanin koji se veseli, uspoređujući sebe s drugima nalazi se u zabludi. Umjesto toga, trebao bi ispitati svoje djelo i imati razlog za veselje u samome sebi (Galaćanima 6:4).

Vječna radost. Pod sadašnjim uvjetima, zloća, bolest i smrt sprečavaju potpunu i nesmanjenu radost. No, u skladu s biblijskim pravilom, “mudar kralj umije izlučiti opake”, Isus Krist kao Kralj dokrajčit će sve Božje neprijatelje i neprijatelje pravednosti (Priče Salamunove 20:26, St; 1. Korinćanima 15:25, 26). Tako će sve prepreke za potpunu radost biti uklonjene, jer čak ni “smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više” (Otkrivenje 21:4). Tuga za onima koji su umrli potpuno će nestati, uklonjena uskrsnućem mrtvih. Ova spoznaja čak i danas tješi kršćane, koji zbog toga ne ‘žale kao i ostali koji nemaju nade’ (1. Solunjanima 4:13, 14; Ivan 5:28, 29).