Širenje biblijske istine u Portugalu

OD CAMINHA na sjeveru pa do Vila Real De Santo Antônio na jugu, tisuće živopisnih ribarskih brodića razasuto je duž 800 kilometara duge atlantske obale Portugala. Ribari su stoljećima ‘plovili morem da po vodama silnim trguju’, pa je riba postala glavna hrana na stolu mnogih Portugalaca (Psalam 107:23, St).

Posljednjih 70 godina u Portugalu se odvija druga vrsta ribarenja. Jehovini svjedoci zaposleni su donošenjem dobre vijesti desecima tisuća simboličnih riba (Matej 4:19). U svibnju 1995. najveći broj objavitelja Kraljevstva iznosio je 44 650 — a to je omjer od 1 prema 210 stanovnika. U nekim je gradovima omjer upola manji.

Budući da ima toliko puno radnika, u mnogim se krajevima područja za svjedočenje obrađuju otprilike svakog tjedna. Stoga Svjedoci u Portugalu vrlo revno koriste različite pristupe kako bi prenosili biblijsku nadu drugima. Da, oni shvaćaju koliko je važno objaviti biblijsku istinu na svaki mogući način (1. Korinćanima 9:20-23).

Pomoći onima koji su religiozni

Prema popisu stanovništva iz 1991. u Portugalu se 70 posto osoba u dobi od 18 ili više godina izjašnjava kao rimokatolici. Usprkos tome, ljudi slabo poznaju Bibliju. Novine Jornal de Notícias su zapazile: “Ovo je jedna od najvećih tragedija katoličkog svijeta: nepoznavanje Biblije!” Zašto je tako? Portugalske novine Expresso ističu odgovor. Izvještavajući o sastanku 500 svećenika u Fátimi, novine kažu sljedeće: “Prema prelatovim riječima, svećenik se treba osloboditi bezbrojnih neslužbenih aktivnosti kako bi mogao ponovno utvrditi samo svoj položaj ‘glasnika’. (...) Ako se svećenik svom dušom posveti propovijedanju Evanđelja, neće imati vremena za ikoje druge aktivnosti.”

Nasuprot tome, Jehovini svjedoci u Portugalu marljivo objavljuju biblijske istine na svaki mogući način. Zbog toga mnogi iskreni katolici stječu biblijsku spoznaju.

Carlota je bila revna katolkinja i član grupe mladeži jednog religioznog reda. Bila je i odgojiteljica u dječjem vrtiću gdje je radio Antônio, koji je Svjedok. Budući da je opći pionir, ili punovremeni propovjednik, Antônio je uvijek za vrijeme ručka nastojao razgovarati sa svojim suradnicima o Bibliji. Jednog mu je dana Carlota postavila pitanje o vjerovanju u paklenu vatru i o obožavanju Marije. Antônio joj je pokazao što Biblija uči o tim temama i to je bio početak mnogih biblijskih razgovora. Kad je Carlota prvi put prisustvovala sastanku u mjesnoj Dvorani Kraljevstva, bila je jako impresionirana. Međutim, vrijeme održavanja sastanaka poklopilo se s vremenom održavanja sastanaka religioznog reda kojem je pripadala. Shvatila je da se mora odlučiti. Što je učinila?

Carlota je sakupila cijelu grupu mladeži i na temelju Biblije im objasnila zašto napušta red. Svi su kritizirali njenu odluku, osim jedne mlade djevojke po imenu Stela, koja je pažljivo slušala. Kad je Carlota kasnije s njom razgovarala, Stela joj je postavila puno pitanja o porijeklu i smislu života. Carlota joj je dala knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?a i započela s njom biblijski studij.

Carlota je u međuvremenu duhovno dobro napredovala, krstila se u lipnju 1991. i šest mjeseci kasnije počela je služiti kao opći pionir. U svibnju 1992. ona i Antônio su se vjenčali i zajedno nastavili s pionirskom službom u susjednoj skupštini gdje je veća potreba. A što je sa Stelom? Ona se krstila u svibnju 1993. i sada služi kao opći pionir.

Mladi Francisco bio je vrlo religiozan. Svake je nedjelje prijepodne prisustvovao misi a poslijepodne molitvama krunice. Služio je kao ministrant, pomažući svećeniku za vrijeme mise. Čak se molio Bogu da jednog dana bude proglašen “svecem”!

Francisco je jako želio imati Bibliju, i jednog dana prijatelj mu ju je posudio. Bio je iznenađen kad je saznao da Bog ima ime, Jehova (2. Mojsijeva 6:3; Psalam 83:18). Kad je u 2. Mojsijevoj 20:4, 5 pročitao da Bog zabranjuje upotrebu kipova pri obožavanju, bio je još više iznenađen! Kako je vidio da je crkva puna kipova, gorljivo se molio Bogu da mu pomogne razumjeti svu tu zbrku. Nekoliko dana kasnije sreo je bivšeg školskog kolegu i upitao ga zašto je napustio večernju školu.

“Sada pohađam bolju večernju školu”, odgovorio mu je prijatelj.

“Koja je to škola, i što učiš?” pitao je Francisco. Bio je potpuno nespreman za prijateljev odgovor.

“Proučavam Bibliju u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka”, rekao mu je prijatelj. “Da li želiš poći sa mnom?”

Francisco nije mogao vjerovati u ono što je vidio na svom prvom sastanku — sretna, nasmijana lica; ljude koji srdačno i prijateljski međusobno razgovaraju; djecu koja sjede sa svojim roditeljima i pažljivo prate ono što se govori.

“Bio sam tamo potpuni stranac a osjećao sam se kao dio obitelji!” uzviknuo je Francisco. Otada je redovito prisustvovao sastancima. Francisco sada služi kao starješina u skupštini i zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece raduje se veličanstvenim obećanjima o Kraljevstvu zapisanima u Božjoj riječi.

Prenositi istinu rođacima

Opća pionirka po imenu Manuela iz Lisabona imala je obilan ulov duhovne ribe zahvaljujući tome što je ustrajala u ljubaznom svjedočenju svima, uključujući i svoje rođake. Jedan od njih bio je njen tjelesni brat José Eduardo, koji je bio vješt u karateu i upotrebi oružja. Toliko je puta prekršio zakon da su mu na kraju sudili na temelju 22 optužbe i osuđen je na 20 godina zatvora. Bio je toliko nasilan da su ga se bojali čak i ostali zatvorenici, pa je bio zatvoren u dobro čuvanoj samici.

Manuela je sedam godina strpljivo posjećivala Joséa Eduarda, ali on je uvijek odbacivao njenu biblijsku poruku. No konačno, kad je izišla knjiga Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?, prihvatio ju je i započet je biblijski studij. Odmah je napravio ogromne promjene u svom ponašanju. Tjedan dana kasnije osobno je svjedočio 200 zatvorenika, a sljedećeg tjedna još 600 drugih. Čak je dobio dozvolu da posjeti zatvorenike u drugim zatvorskim blokovima. Zbog izuzetnih promjena u ponašanju, kazna mu je bila smanjena na 15 godina. Nakon što je odslužio 10 godina, bio je uvjetno pušten. Otada je prošlo pet godina a José Eduardo je sada kršteni Svjedok Jehove i služi kao sluga pomoćnik u mjesnoj skupštini. To je zaista slučaj ‘vuka koji boravi s janjetom’! (Izaija 11:6).

Zbog toga što je stalno nastojala svjedočiti svojoj obitelji, Manuela je doživjela radost da je mogla pomoći svom suprugu i četvorici drugih članova svoje obitelji da postanu aktivni u Jehovinoj službi. Njezin je suprug sada sluga pomoćnik.

“Izbacit ću ih naglavačke”

Maria do Carmo živjela je u predgrađu Lisabona kad su je posjetili Svjedoci. Dopalo joj se ono što je čula, pa je pitala svog supruga Antônia da li kod kuće može imati biblijski studij. “Da ti to nije palo na pamet!” odgovorio je. “Ako ikada u našoj kući nađem Jehovine svjedoke, izbacit ću ih naglavačke.” Usput rečeno, Antônio je bio instruktor karatea i nosilac crnog pojasa trećeg dana. Stoga je Maria do Carmo odlučila da se njen biblijski studij održava negdje drugdje.

Kasnije je Antônio morao otputovati u Englesku na osmodnevni tečaj karatea, a Maria do Carmo mu je pažljivo u kofer spakirala publikaciju Moja knjiga biblijskih priča.b Budući da je Antônio na putu imao puno vremena, čitao je knjigu. Kad se vraćao kući, oluja je snažno tresla avion, pa je avion teško sletio. Antônio se prvi put u životu molio Jehovi.

Kad je Antônio stigao kući, Svjedokinja koja je vodila studij s njegovom suprugom pozvala ga je na sastanak. Prihvatio je poziv i ustanovio da su svi veoma prijateljski raspoloženi. Dogovoren je biblijski studij i nakon kratkog vremena Antônio je znao da mora donijeti neke odluke. Rezultat toga bio je taj da je prestao poučavati karate te je počeo učiti svoje učenike kako da žive miroljubivim životom sada i zauvijek. Jedan od njih, također nosilac crnog pojasa, sada je kršteni kršćanin.

A što se tiče Antônia, on se krstio u travnju 1991. godine. Sljedećeg dana nakon krštenja počeo je služiti kao pomoćni pionir. Šest mjeseci kasnije počeo je služiti kao opći pionir i ubrzo je vodio 12 biblijskih studija na domu. U srpnju 1993. imenovan je za slugu pomoćnika u skupštini.

Na često obrađivanom području

Na mnogim mjestima u zemlji, područje se obrađuje otprilike svaki tjedan. Kako Svjedoci produktivno nastavljaju svoje “ribarske” aktivnosti?

João nastoji stupiti u vezu sa svakom osobom u svakom domu. Kad je posjetio jednu gospođu, pitao ju je da li još netko živi u njenom domu. Gospođa je odgovorila da ondje živi još njezin suprug i dva sina, no da s njima neće lako stupiti u vezu jer rade i kod kuće su samo u večernjim satima. Tako je João krenuo dalje i posjetio druge u tom području. Otprilike sat i pol kasnije, pristupio mu je neki muškarac.

“Rekli ste da želite sa mnom razgovarati”, rekao je muškarac Joãu. “Izvolite, recite što trebate.”

“Oprostite, ali ja vas ne poznajem”, odgovorio je iznenađeni João. “Tko ste vi?”

“Ja sam Antônio, i živim u ovoj ulici. Rekli ste mojoj majci da biste željeli razgovarati s ostalima u obitelji, pa sam došao da vidim što želite.”

João je dao Antôniu temeljito svjedočanstvo i započeo s njim biblijski studij. Nakon što su dvaput održali studij, Antônio je pitao da li bi se studij mogao održavati dvaput tjedno. U roku od samo četiri mjeseca pridružio se Joãu i počeo propovijedati dobru vijest u svojoj ulici. Krstio se tri mjeseca kasnije. I njegova je majka nedavno počela proučavati Bibliju. Kako je samo važno da u službi nastojimo razgovarati sa svim članovima kućanstva!

Ovakva uzbudljiva iskustva pokazuju da se u vodama Portugala treba obaviti još mnogo duhovnog ribolova. Jehova je blagoslovio tamošnje marljive Svjedoke tisućama naprednih biblijskih studija. I dok oni nastavljaju tražiti sve više novih načina kako bi svima objavili biblijsku istinu, u Portugalu se danas zaista ispunjavaju riječi apostola Pavla upućene kršćanima u Filipima: “Na svaki način (...) Krist [se] propovijeda” (Filipljanima 1:18, St).

[Bilješke]

[Karta na stranici 23]

(Vidi publikaciju)

ŠPANJOLSKA

PORTUGAL

[Slike na stranicama 24 i 25]

Svjedoci u Portugalu koriste svaku priliku kako bi objavili biblijsku istinu