Razgoličavanje kršćanstva kao podupiratelja krivog obožavanja

“Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega i ne prima opomene” (JEREMIJA 7:28, ST).

1, 2. Kako je Jeremija reagirao na od Boga mu povjereni zadatak?

“VATRA uvjerenja gorjela je u njemu; osjećao je hitnu potrebu da govori istinu, da ukorava ali i da jača.” Ovim su riječima dva hebrejista opisala Jeremijinu ulogu. Zadatak kojeg mu je Bog povjerio je, doduše, ulijevao strah, ali on je znao da je udovoljio svojoj odgovornosti koju je osjećao prema judejskom narodu. Rekao je: “Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: ‘Neću više na nj misliti, niti ću govoriti u ime njegovo.’” Da, pritisak i progonstvo bili su za njega skoro preveliki i prejaki. No, je li popustio? (Jeremija 20:8, 9a, ST).

² Jeremija nastavlja: “Al‘ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više” (Jeremija 20:9b, ST). On nije odbio ispuniti svoj zadatak koji se sastojao u tome da objavi Judi Božje osude (Jeremija 6:10, 11).

Današnji Jeremija

3. Kakvo su stajalište prema svom zadatku imali Isus i učenici?

³ Poput Jeremije, Isus Krist i prvi kršćanski učenici također su neustrašivo objavljivali Židovima i narodima neomiljenu vijest o Božjem Kraljevstvu. Iako su Petar i ostali apostoli već bili u zatvoru radi svoje propovjedničke djelatnosti, hrabro su odgovorili svojim religioznim tužiteljima: “Više trebamo slušati Boga, vladara, negoli ljude.” Zbog svoje smionosti bili su izbičevani na naređenje religoznih vođa. Kako su apostoli reagirali na to? “I svakoga su dana u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu Isusu” (Djela apostolska 5:29, 40-42, NS; Matej 23:13-33).

4. Tko je u 20. stoljeću slijedio primjer Jeremije i na koji način?

⁴ Dakle, prvi pomazani kršćani su postupali poput Jeremije. Iako su i oni nailazili na jak otpor, te su bili suočeni s tvrdoglavim religioznim neprijateljima ipak su objavljivali božanske osude. Tko je u 20. stoljeću slijedio taj primjer? Tko je javno i od kuće do kuće objavljivao Božje osude nad sadašnjim sustavom stvari, posebno osude nad kršćanstvom, pandanom Jeruzalema? Povjesni dokazi sakupljeni u razdoblju od preko 68 godina daju spoznati da novovremeni razred Jeremije sačinjava mala, ali hrabra grupa pomazanih Jehovinih svjedoka. Ona je od 1935. godine ojačana stalno rastućim “velikim mnoštvom”. Ta grupa spremnih drugova čiji se broj penje već na milijune, također poznata kao Jehovini svjedoci, snažno ih podupire. Kao jednim ustima oni javno žigošu krivu religiju kao zamku i prijevaru, ispunjavajući na taj način zajednički svoju ulogu Jeremije (Otkrivenje 7:9, 10; 14:1-5).

Kršćanstvo – na koji je način današnji pandan Jeruzalema?

5. U kom smislu je kršćanstvo nalik starom Jeruzalemu?

⁵ No, možda se pitamo kako kršćanstvo odgovara starom Jeruzalemu? Tako što se u ponosnom kršćanstvu primjećuje slično stajalište, tu vladaju slične prilike kao tada u Jeruzalemu. Kršćanstvo se uzdaje u svoje “svete gradove” i u svoja svetišta. Da spomenemo samo neka od njih, primjerice Rim, Jeruzalem, Canterbury, Fatima, Guadalupe i Saragosa. Ono se hvali svojim katedralama, bazilikama, hramovima i crkvama zbog njihove starosti i arhitekture, kao da će mu to pomoći pridobiti poseban položaj pred Bogom. Pripadnici kršćanstva misle čak da su njihove religiozne zgrade podignute “Bogu na čast”. Ali, koliko je tih zgrada koje uistinu nose Jehovino ime? Naprotiv, stalno se podsjeća na arhitekte, po čijim su nacrtima načinjene, na kipare i ostale umjetnike koji su ih opremili, kao i na bogate pokrovitelje koji ih financiraju, ili na “svece” kojima su posvećene. Dakle, pouzdanje koje kršćanstvo polaže u starost i tradiciju jednako je varljivo kao i pouzdanje koje je Judeja polagala u svoj sveti hram (Jeremija 7:4).

6. Kako se Isusov opis židovskog svećenstva odnosi i na svećenstvo kršćanstva?

⁶ Koja paralela postoji između današnjih religioznih vođa kršćanstva, te židovskih svećenika i proroka koje je Jeremija izvrgao ruglu? Isus je jednakom otvorenošću kao i Jeremija dao opis židovskog svećenstva, koji se sve do današnjeg dana odnosi na svećenstvo kršćanstva: “Oni govore, a ne vrše ... Sve što čine čine zato da ih vide ljudi ... Vole pročelja na gozbama, prva mjesta u sinagogama” (Matej 23:3-7, ST). Koliko često vidimo ugledne svećenike i propovjednike koji svojim prisustvovanjem daju blagoslov političkim i nacionalističkim sastancima i demonstracijama – postavljajući se tako u žarištu zbivanja zajedno s političarima!

7. a) Kako neki propovjednici zavode mase? b) Kojem izazovu izmiče kršćanstvo?

⁷ Danas, u eri televizije ima televizijskih propovjednika koji se u tom mediju služe svim mogućim teatralnim trikovima i psihološkim spretnim zahvatima da bi obmanuli mase i ispraznili novčanike vjernika. Dakle, Jeremijine riječi kojima je izvrgao ruglu odgovarajuće su još i danas – nakon 2 600 godina! “Jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.” Istovremeno nijedan od njih nije spreman prihvatiti izazov prave kršćanske službe, naime polaženje od kuće do kuće i suočavanje s narodom. Samo Jehovini svjedoci – pomazani razred Jeremije i “veliko mnoštvo” preuzeli su tu odgovornost (Jeremija 6:13; Djela apostolska 20:20, 21).

Je li kršćanstvo spašeno?

8. Zašto kršćanstvo misli da ga ne može stići Harmagedon?

⁸ Ti isti televizijski propovjednici uljuljavaju javnost u sigurnost svojom nasumce izabranom upotrebom parola kao što su “ponovno rođenje” i teološke fraze “jednom spašen zauvijek spašen”. Tako su milijuni ljudi iz gotovo svih crkava i sekti kršćanstva navedeni na vjerovanje da su oni “ponovno rođeni” ili “spašeni”. Besramni političari bezobzirno tvrde to isto. Da, njihovi omiljeni propovjednici govore im da imaju mir s Bogom, jer su “spašeni” – i to unatoč njihovim religioznim, političkim i nacionalističkim razdorima! A narod voli da je tako, jednako kao u Jeremijino vrijeme (Jeremija 5:31; 14:14). Misle da ih ne može pogoditi Božji kazneni sud, Harmagedon (Jeremija 6:14; 23:17; 1. Korinćanima 1:10; Otkrivenje 16:14, 16).

9. a) Tko je uistinu “ponovo rođen”? b) Što kaže Biblija o duši?

⁹ No, brižljivo proučavanje Riječi Božje i Kristove nauke pokazuje da samo ograničeni broj pravih kršćana ima prednost biti ponovo rođen ili rođen “vodom i duhom”, imajući tako udjela u Kristovoj nebeskoj vladavini (Ivan 3:3-5; Rimljanima 8:16, 17; Otkrivenje 14:1-3). “Veliko mnoštvo” pravih kršćana ne mora danas biti ponovo rođeno, jer se ono ne nada postići vječni život na nebu, nego vječni život na Zemlji (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4). Osim toga, dotična nauka kršćanstva temelji se na krivoj pretpostavci, naime na tvrdnji da čovjek posjeduje besmrtnu dušu kojoj je potrebno spasenje. Nigdje u Bibliji ne nalazimo potporu za tu nauku, koja je u stvarnosti preuzeta iz grčke filozofije starog vijeka.a

Nije im mila njegova Riječ i njegovo ime

10. Kako gledaju na Bibliju mnogi svećenici?

¹⁰ Između starog Jeruzalema i današnjeg kršćanstva postoje i daljnje sličnosti. Jeremija je rekao: “Gle, Riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila” (Jeremija 6:10, ST). Svećenici daju prednost citiranju filozofa i znanstvenika umjesto Jehovine riječi. Mnogi se srame Biblije; čak joj se rugaju kritizirajući je. Oni tvrde da Biblija sadrži mitove i legende u obliku dobrog štiva (Jeremija 7:28). Također preziru ime njenog autora, Koje dokaze imamo za tu tvrdnju?

11. Koja suprotnost postoji između kršćanstva i Jeremije što se tiče upotrebe Božjeg imena?

¹¹ Iako se hebrejski tetragramaton (JHVH) pojavljuje u Hebrejskim spisima skoro 7 000 puta, ime “Jehova” ili “Jahve” u mnogim je Biblijama nadomješteno anonimnim izrazom “GOSPODIN”. A na jeziku afrikanaca ne postoji trenutno ni jedan jedini prijevod Biblije koji sadrži Božje ime. U izvornom izdanju španjolskog Franquesa-Solé prijevoda upotrebljava se to ime. Ali, u revidiranom izdanju ga više nema, nego nego je nadomješteno sa Señor (Gospodin). Čak ako prijevodi koji se pojavljuju u kršćanstvu i sadrže Božje ime, svećenstvo ga vrlo rijetko upotrebljava. No, u svojoj proročanskoj riječi Jeremija spominje Božje osobno ime 726 puta.b

“Kraljica neba” i idolopoklonstvo

12-14. a) Čime su židovske obitelji bile revno zaposlene? b) Kako je Jehova gledao na njihovo obožavanje?

¹² Proučavanjem Jeremijine vijesti za Jeruzalem otkrivamo daljnju paralelu. Kad je Jehova uputio svog proroka da se ne moli u korist naroda, naveo je i razlog: “Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene nose tijesto da ispeku kolače.” A čime je to cijela obitelj bila revno zaposlena? “Pečenjem kolača kraljici neba” (Jeremija 7:16-18, ST; 44:15, 19).

¹³ U jednom židovskom komentaru moglo se pročitati slijedeće: “Kult kraljice neba gajio se revno i potpuno javno”. Nevjerojatno! Nacija Judeje obožavala je na idolopoklonički način pogansku božicu, možda babilonsku božicu plodnosti Ištar, treće božanstvo babilonske trijade zvijezda. No, možda je “kraljica neba” bila kanaanska božica Astarota (1. Carevima 11:5, 33).

¹⁴ Ali, Židovi nisu obožavali samo tu božicu, nego su sudjelovali i u drugim oblicima idolopoklonstva. Stoga ih je Jehova osudio riječima: “Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuđinskim?” Osim toga okrivio ih je da “ne slušaju glasa mojega, niti ga slijeđahu, nego slijeđahu okorjelo srce svoje i Baale kojim ih oci njihovi naučiše” (Jeremija 8:19; 9:13, 14, ST). Nije li kršćanstvo upalo u istu zamku?

15. a) Kakva situacija vlada danas u kršćanstvu što se tiče idolopoklonstva? Navedi mjesne primjere. b) Kakvo stajalište prema Mariji zauzimaju dana pravi kršćani? (Vidi također knjigu “Raspravljanje na temelju Pisma” str. 294-301 (njem.)

¹⁵ Pođi u bilo koju protestantsku, katoličku ili pravoslavnu crkvu ili katedralu i tamo ćeš naći u najmanju ruku križeve i raspela. U područjima gdje živi katoličko ili pravoslavno stanovništvo nalazimo također kipove “svete vječne djevice Marije, majke pravoga Boga” u najrazličitijim položajima i situacijama.c Mariji se pridaju sve moguće titule veličanja, primjerice “kraljica neba” i “kraljica svemira”!d S druge strane, razred Jeremije koji, doduše smatra Mariju Isusovom majkom i pomazanom vjernicom, savjesno slijedi apostolski savjet: “Čuvajte se idola” (1. Ivanova 5:21, NS; Jeremija 10:14).

Trojstvo nadomješta jednog Suverenog Gospodina Jehovu

16. Koja je nauka utrla put obožavanju Marije i kako?

¹⁶ No, možda se pitaš: Kako je uopće došlo do obožavanja Marije? Bilo je to posljedica jednog drugog promišljenog poteza rane otpale crkve, a koji je trebao doprinijeti pridobivanju pogana. U poganskom je svijetu bila nadaleko raširena predodžba o “tri božanstva u jednom”. U starom je Rimu bilo katkada hramova s tri glavne prostorije “posvećne trijadi božanstava, među kojima je zbog nauke i iskazivanog im poštovanja postojala određena povezanost. Odnosilo se to i na hram Jupitera Optimusa Maximusa na Kapitolu, na hram koji je bio posvećen kapitolskoj trijadi – koju su sačinjavali Jupiter, Juno i Minerva.”e

17, 18. Što je bilo potisnuto i praznina nadomještena naukom o trojstvu?

¹⁷ Da bi mogla nastaviti s promicanjem nauke o “presvetom trojstvu”, prihvaćene u 3. i 4. stoljeću, Katolička je crkva morala potisnuti hebrejski pojam o Bogu, koji je tako jasno izražen u slijedećim Jeremijinim riječima: “Nitko ti ni u kom pogledu nije nalik, Jehova. Ti si velik i silno je ime tvoje. Jehova je uistinu Bog. On je živi Bog i kralj do nedoglednog vremena.” Isus je potvrdio ovo shvaćanje citirajući Mojsijeve riječi: “Čuj Izraele, Jehova naš Bog, jedan je Jehova” (Jeremija 10:6, 10, NS; Marko 12:29, NS; 5. Mojsijeva 6:4).

¹⁸ Poduprto praznovjernim strahom Židova koji nisu izgovarali “Jahve” ili “Jehova” otpalo je kršćanstvo napustilo upotrebu Božjeg osobnog imena. Tako je nastao teološki vakuum kojeg je moglo popuniti “sveto trojstvo”.

19. a) Kako je kršćanstvo prihvatilo trojstvo? b) Kakvom prijevarom se poslužilo da bi poduprlo argumente u korist trojstva?

¹⁹ Tako je kršćanstvo odlučilo ‘ići za jednim drugim bogom‘, naime trojednim bogom, koji je bio stran kako Židovima tako i Kristu i njegovim pravim sljedbenicima. Da bi poduprli takozvanu tajnu o “tri osobe u jednom Bogu” prepisivači Biblije u kršćanstvu poslužili su se čak prijevarom izvršivši neovlaštene promjene u Grčkim manuskriptimaf (isto tako i naš Karadžić). I logična posljedica nauke o trojstvu bila je da je velik dio kršćanstva prihvatio obožavanje “kraljice neba” (Jeremija 7:17, 18).

Svećenstvo podupire progonstvo

20, 21. Kako se ponašalo svećenstvo kršćanstva i koja su pitanja sada odgovarajuća?

²⁰ Obzirom na sve to, pitanje koje je uputio Jeremija vrlo dobro odgovara svećenstvu kršćanstva: “Kako možete tvrditi: ‘Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!’ Zaista u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara. ... Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost – što im koristi?” (Jeremija 8:8, 9, ST). Svećenstvo kršćanstva je čak odbacilo Jehovu i njegove zastupnike, njegove Svjedoke. Poput svećenika koji su proganjali Jeremiju, i ono je u ovom stoljeću stajalo najvećim dijelom iza okrutnog proganjanja Jehovinih svjedoka.

²¹ Ali, zašto je podupiralo ta progonstva? Čime su Svjedoci navukli mržnju svećenstva? U zadnjem članku ovog slijeda razmotrit ćemo ova i slična pitanja.

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Tko sačinjava današnji razred Jeremije?

◻ Koje paralele postoje između starog Jeruzalema i kršćanstva?

◻ Kako svećenstvo uljuljkuje narod u vjerovanje da je u miru s Bogom?

◻ Koje tipično omalovažavanje i koju vrstu idolopoklonstva možemo promatrati u kršćanstvu?

[Slika na stranici 13]

Godine 1938, Jehovini svjedoci su javno žigosali krivu religiju

[Slika na stranici 15]

Televizijski propovjednici kršćanstva uljuljkuju milijune u vjerovanje da su “spašeni” ili “ponovno rođeni”