Savjet i pobuda koji imaju dobar učinak

KRŠĆANSKI starješine moraju znati “opomenuti učenjem koje je zdravo” (Titu 1:9). Ponekad to moraju učiniti u jako teškim situacijama. Važno je da savjete daju u skladu s biblijskim uputama. Stoga starješine moraju slušati savjet: “Posveti se (...) pobuđivanju” (1. Tim. 4:13). Premda je ova lekcija namijenjena prvenstveno starješinama i onima koji teže za tom službom, ponekad i roditelji moraju opominjati djecu ili oni koji vode biblijske studije trebaju savjetovati osobu s kojom proučavaju. U tim se slučajevima mogu primijeniti slične smjernice.

Kada je to potrebno učiniti. Da bismo mogli odrediti kada je uopće potrebno dati pobudu, korisno je razmotriti biblijske izvještaje koji govore o takvim slučajevima. Apostol Petar pobudio je starješine da obrate pažnju na odgovornost koju imaju kao pastiri Božjeg stada (1. Pet. 5:1, 2). Pavao je savjetovao Tita da pobudi mlađe muškarce da “budu zdravih misli” (Titu 2:6). Pored toga, potaknuo je sukršćane da ‘složno govore’ i izbjegavaju one koji žele izazvati podjele među braćom (1. Kor. 1:10; Rim. 16:17; Fil. 4:2). Mada je Pavao pohvalio članove solunske skupštine za dobra djela koja su radili, potaknuo ih je da u još većoj mjeri primjenjuju pouku koju su primili (1. Sol. 4:1, 10). Petar je sukršćane usrdno poticao da se ‘uzdržavaju od tjelesnih želja’ (1. Pet. 2:11). Juda je braću potaknuo da ‘vode tešku borbu za vjeru’ zbog utjecaja bezbožnih ljudi koji su se upustili u raspušteno vladanje (Juda 3, 4). Kršćane se potiče da pobuđuju jedni druge kako ne bi otvrdnuli zbog prijevarne moći grijeha (Hebr. 3:13). Petar je pobuđivao Židove koji još nisu povjerovali u Krista: “Spasite se od ovog iskvarenog naraštaja” (Djela 2:40).

Koje su osobine potrebne da bi se u takvim situacijama moglo dati efektnu pobudu? Kako dati savjet tako da osoba shvati njegovu važnost, a da se istovremeno ne bude nametljiv ili grub?

“Na temelju ljubavi.” Ukoliko savjet ili pobudu ne dajemo “na temelju ljubavi”, oni mogu zvučati strogo (Filem. 9). Istina je da govornik u izlaganju treba dočarati hitnost situacije ukoliko je potrebno odmah nešto napraviti. Ako je pobuda slaba, onda može izgledati kao da se govornik ispričava. Prilikom davanja savjeta potrebno je biti ozbiljan, ali i suosjećajan. Veća je vjerojatnost da će slušatelji prihvatiti savjet dan na temelju ljubavi. Kad je Solunjanima govorio o sebi i svojim suradnicima, Pavao je rekao: “Dobro znate kako smo, kao otac svoju djecu, pobuđivali svakoga od vas” (1. Sol. 2:11). Ti su kršćanski nadglednici svoju braću usrdno poticali iz ljubavi. Neka i ono što ti kažeš izvire iz iskrenog zanimanja koje gajiš prema slušateljima.

Budi taktičan. Nemoj stvoriti osjećaj neprijateljstva u onima koje nastojiš potaknuti na određeni način postupanja. Ipak, nemoj se ustezati svojim slušateljima reći “cijeli Božji naum” (Djela 20:27). Oni koji cijene savjet neće se uvrijediti ili te manje voljeti zato što si ih na ljubazan način potaknuo na ispravno postupanje (Ps. 141:5).

Često je dobro prije savjeta odnosno pobude dati konkretnu i iskrenu pohvalu. Razmišljaj o dobrim stvarima koje tvoja braća rade, a koje sigurno raduju Jehovu: o vjeri koju ispoljavaju svojim djelima, ljubavi koja ih motivira da se naprežu i ustrajnosti koju pokazuju kad se nađu u kušnjama (1. Sol. 1:2-8; 2. Sol. 1:3-5). Tako će braća shvatiti da ih cijeniš i razumiješ, pa je veća vjerojatnost da će prihvatiti pobudu koja će uslijediti.

“Sa svom dugotrpljivošću.” Savjet odnosno pobudu treba dati “sa svom dugotrpljivošću” (2. Tim. 4:2). Što to sve uključuje? Dugotrpljivost između ostalog znači strpljivo podnositi nepravdu ili provokacije. Dugotrpljiva se osoba nada da će slušatelji primijeniti ono što govori. Kad se savjet ili pobudu daje u tom duhu, tada slušatelji neće imati dojam da o njima misliš samo ono najgore. Ako si uvjeren da tvoja braća i sestre žele u službi Jehovi davati najbolje, u njima ćeš pobuditi želju da postupaju na ispravan način (Hebr. 6:9).

‘Učenje koje je zdravo.’ Kako starješina može “opomenuti učenjem koje je zdravo”? Tako da se “čvrsto drži vjerodostojne riječi s obzirom na svoju vještinu poučavanja” (Titu 1:9). Nemoj izražavati osobno mišljenje, nego dozvoli da Božja Riječ da snagu tvom savjetu. Neka ti Biblija pomogne da uvidiš što trebaš reći. Navedi zašto je dobro primijeniti ono što Biblija kaže o nekoj stvari. Stalno imaj na umu posljedice — kako one trenutne tako i dugoročne — koje donosi neposlušnost Božjoj Riječi i navedi ih slušateljima kao uvjerljiv argument da poduzmu potrebne promjene.

Neka slušateljima bude jasno što bi trebali učiniti i kako da to učine. Pokaži im da se tvoji zaključci čvrsto temelje na Bibliji. Ukoliko Biblija dopušta određenu slobodu izbora u donošenju neke odluke, reci o kolikoj se slobodi izbora radi. Zatim u zaključku iznesi konačan poticaj koji će ojačati odlučnost slušatelja da primijene ono što su čuli.

Sa ‘slobodom govora’. Osoba koja želi da njen savjet odnosno pobuda imaju dobar učinak mora imati “slobodu govora u vjeri” (1. Tim. 3:13). Što nekome omogućuje da slobodno govori? Njegova ‘dobra djela’ trebaju biti u skladu s pobudom koju daje braći (Titu 2:6, 7; 1. Pet. 5:3). U tom će slučaju oni koje se potiče na djela shvatiti da osoba koja ih savjetuje ne očekuje od njih nešto što sama ne radi. Uvidjet će da mogu oponašati njenu vjeru kao što i ona nastoji oponašati Krista (1. Kor. 11:1; Fil. 3:17).

Savjet ili pobuda koji se temelje na Božjoj Riječi i koje se daje u duhu ljubavi mogu donijeti jako dobre rezultate. Osobe koje imaju odgovornost savjetovati i pobuđivati druge, trebaju se truditi da to čine na primjeren način (Rim. 12:8).