Međutim, Biblija otvoreno osuđuje štovanje bilo kojeg poganskog simbola (2. Korinćanima 6:14-18). Sveto pismo također zabranjuje sve oblike idolopoklonstva (2. Mojsijeva 20:4, 5; 1. Korinćanima 10:14). Stoga pravi kršćani s dobrim razlogom ne koriste križ prilikom obožavanja Boga.a

KRŠĆANIMA je zapovjeđeno da se sjećaju Kristove smrti i obilježavaju je. Taj se događaj također naziva “Gospodinova večera” (1. Korinćanima 11:20). Zašto je ona toliko značajna? Kada i kako je treba održavati?

Isus Krist uveo ju je u noći židovske Pashe 33. godine. Pasha je bila proslava koja se održavala samo jednom godišnje, 14. dana židovskog mjeseca nisana. Židovi su taj dan očito određivali po proljetnom ekvinociju, odnosno ravnodnevici. To je dan u kojem ima otprilike 12 sati dnevnog svjetla i 12 sati mraka. Prvi mladi Mjesec najbliži proljetnom ekvinociju označavao je prvi dan nisana. Pasha je dolazila 13 dana kasnije, nakon zalaska Sunca.

Isus je proslavio Pashu sa svojim apostolima, otpustio Judu Iskariota i potom uveo Gospodinovu večeru. Budući da je zamijenila židovsku Pashu, treba je obilježavati samo jednom godišnje.

Evanđelje po Mateju izvještava: “Isus je uzeo kruh i, izrekavši blagoslov, razlomio ga te dao učenicima i rekao: ‘Uzmite, jedite! Ovo predstavlja tijelo moje.’ I uzeo je čašu, zahvalio Bogu i dao im je, govoreći: ‘Pijte iz nje svi, jer ovo predstavlja moju “krv saveza”, koja će se proliti za mnoge radi oproštenja grijeha!’” (Matej 26:26-28).

Neki vjeruju da je Isus kruh pretvorio u svoje doslovno tijelo, a vino u svoju krv. Međutim, Isusovo tijelo bilo je netaknuto kad je ponudio kruh. Jesu li Isusovi apostoli doista jeli njegovo doslovno tijelo i pili njegovu krv? Nisu, jer to bi bio kanibalizam, čime bi se kršilo Božji zakon (1. Mojsijeva 9:3, 4; 3. Mojsijeva 17:10). Prema Luki 22:20 Isus je rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas.” Je li ta čaša doslovno postala “novi savez”? Takvo što bilo bi nemoguće jer savez je sporazum, a ne neki opipljivi predmet.

Dakle, i kruh i vino samo su simboli. Kruh predočava Kristovo savršeno tijelo. Isus je uzeo kruh koji je ostao od pashalne večere. On je bio napravljen bez kvasca (2. Mojsijeva 12:8). U Bibliji se kvasac često koristi kao simbol grijeha i iskvarenosti. Stoga beskvasni kruh predočava savršeno tijelo koje je Isus žrtvovao. Ono je bilo bezgrešno (Matej 16:11, 12; 1. Korinćanima 5:6, 7; 1. Petrova 2:22; 1. Ivanova 2:1, 2).

Crno vino predočava Isusovu krv. Ta krv novi savez čini pravomoćnim. Isus je rekao da je njegova krv bila izlivena “radi oproštenja grijeha”. Zahvaljujući tome ljudi mogu postati čisti u očima Jehove Boga i ući u novi savez s njim (Hebrejima 9:14; 10:16, 17). Na temelju tog saveza, ili ugovora, 144 000 vjernih kršćana imaju priliku otići na nebo. Tamo će služiti kao kraljevi i svećenici na blagoslov svim ljudima (1. Mojsijeva 22:18; Jeremija 31:31-33; 1. Petrova 2:9; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-3).

Tko treba uzimati kruh i vino na Obilježavanju Kristove smrti? Logično je da samo oni s kojima je sklopljen novi savez — to jest oni koji imaju nadu da će ići na nebo — smiju uzimati kruh i vino. Božji sveti duh jamči im da su odabrani da budu kraljevi na nebu (Rimljanima 8:16). Oni su i u savezu za Kraljevstvo s Isusom (Luka 22:29).

Što je s onima koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji? Oni slušaju Isusovu zapovijed i prisustvuju proslavi Gospodinove večere, ali samo kao promatrači puni poštovanja. Oni ne uzimaju kruh i vino. Jednom godišnje, nakon zalaska Sunca 14. nisana, Jehovini svjedoci obilježavaju Gospodinovu večeru. Iako samo nekoliko tisuća osoba diljem svijeta smatra da ima nebesku nadu, ta proslava svim kršćanima puno znači. To je prilika kada svi mogu razmišljati o beskrajnoj ljubavi Jehove Boga i Isusa Krista (Ivan 3:16).

NA ŠTO pomisliš kad čuješ izraze “duša” i “duh”? Mnogi vjeruju da se te riječi odnose na nešto nevidljivo i besmrtno što postoji u nama. Oni misle da prilikom smrti taj nevidljivi dio čovjeka napušta tijelo i nastavlja živjeti. Budući da je to vjerovanje toliko rašireno, mnogi se iznenade kad saznaju da Biblija takvo što uopće ne uči. Što su onda prema Božjoj Riječi duša i duh?

KAKO SE U BIBLIJI KORISTI IZRAZ “DUŠA”

Najprije razmotrimo izraz “duša”. Možda se sjećaš da je Biblija izvorno napisana uglavnom na hebrejskom i grčkom. Kad su pisali o duši, biblijski pisci koristili su hebrejsku riječ nefeš ili grčku riječ psykhé. Te se riječi u Bibliji pojavljuju više od 800 puta, a u osnovi se odnose na: (1) ljude, (2) životinje ili (3) život čovjeka ili životinje.