Nakon što je vodeće tijelo sredinom prvog stoljeća riješilo pitanje obrezivanja, neki su pojedinci koji su se izjašnjavali kao kršćani i dalje uporno potezali to pitanje. Apostol Pavao nazvao ih je lažnom braćom koja žele “iskriviti dobru vijest o Kristu” (Gal. 1:7; 2:4; Titu 1:10).
Pobornici židovstva očito su htjeli ugoditi Židovima, kako se oni ne bi tako žestoko protivili kršćanstvu (Gal. 6:12, 13). Tvrdili su da se pravednost postiže držanjem Mojsijevog zakona, naprimjer propisa o prehrani, obrezivanju i židovskim blagdanima (Kol. 2:16).
Razumljivo je da su se oni koji su imali takva gledišta osjećali neugodno u društvu nežidovskih kršćana. Nažalost, takvi neispravni stavovi pojavili su se i kod nekih uvaženih kršćana židovskog porijekla. Naprimjer, kad su neki članovi jeruzalemske skupštine došli u Antiohiju, držali su se podalje od svoje nežidovske braće. Čak se i Petar, koji se dotad redovito družio s ne-Židovima, prestao družiti s njima – više nije htio ni jesti s njima. Time je, zapravo, pogazio načela koja je sam ranije zastupao. Zbog toga je Pavao prekorio Petra (Gal. 2:11–14).