“Živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo”

Kratko prije opsade i razorenja Jeruzalema apostol Pavao napisao je da kršćani, dobri Kristovi vojnici, trebaju biti spremni trpjeti nevolje i odreći se vlastite udobnosti i zadovoljstava (2. Tim. 2:3, 4). Budući da će ovaj bezbožni svijet uskoro snaći strašna nevolja, trebamo imati snažnu vjeru i ostati zaokupljeni duhovnim aktivnostima (2. Kor. 4:18; 5:7). Pogledaj film “Živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo”. (Na stranici jw.org klikni na IZDANJA > FILMOVI.) Obrati pažnju na to kako je ljubav prema materijalnim stvarima postala smrtonosna zamka Nahamu i Abitali. Nakon što pogledaš film, razmotri sljedeća pitanja.

(1) Što je u 1. stoljeću bila “gadost koja (...) stoji na svetome mjestu” i koje su odlučne korake morali poduzeti kršćani koji su živjeli u Jeruzalemu? (Mat. 24:15, 16). (2) Zašto je trebalo imati vjere da bi se pobjeglo iz grada? (3) Čega su se trebali odreći oni koji su pobjegli? (4) Zašto su Naham i Abitala odugovlačili s odlaskom? (Mat. 24:17, 18). (5) S kojim se još ispitom vjere suočila Rahela na odlasku iz Jeruzalema? (Mat. 10:34-37; Mar. 10:29, 30). (6) Kako je Etan pokazao vjeru i pouzdanje u Jehovu? (7) S kojim su se problemima suočavali kršćani u Peli? (8) Kako je Nahamova i Abitalina vjera s vremenom oslabjela? (9) Kako se Jehova brinuo za kršćane koji su živjeli u Peli? (Mat. 6:33; 1. Tim. 6:6-8). (10) Kako se mi, koji živimo na kraju ovog poretka, možemo ugledati na Abrahama i Saru? (Hebr. 11:8-10). (11) Kako su Naham i Abitala sami sebe uvjerili da je najbolje vratiti se u Jeruzalem i zašto je to bila pogrešna odluka? (Luka 21:21). (12) Kako je izgledao život u Jeruzalemu kad su se Naham i Abitala vratili? (13) Zašto moramo jačati svoju vjeru sada, prije nego što dođe kraj ovog zlog svijeta? (Luka 17:31, 32; 21:34-36).

Živjeti po vjeri znači (1) uzdati se u Jehovu, (2) dopustiti mu da nas vodi kroz život i (3) cijeniti duhovne stvari više nego materijalne. Dajmo sve od sebe da živimo po vjeri i nemojmo zaboraviti da “svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek”! (1. Ivan. 2:17).