Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
11. – 17. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 2. SAMUELOVA 20–21
“Jehova je pravedan Bog”
it-1-E 932 odl. 1
Gibeon
Gibeonjani su stoljećima postojali kao narod iako ih je kralj Šaul pokušao istrijebiti. Međutim, oni su strpljivo čekali da Jehova razotkrije tu nepravdu. On je to i učinio tako što je za vrijeme Davidove vladavine prouzročio glad koja je trajala tri godine. David se obratio Jehovi za savjet i saznao da je do gladi došlo zbog krvoprolića. Nakon toga, David je razgovarao s Gibeonjanima kako bi utvrdio što treba napraviti da se ispravi nepravda. Gibeonjani su s pravom odgovorili da ne traže “ni srebra ni zlata“ jer se prema Mojsijevom zakonu nije smjela uzeti otkupnina za život ubojice (Br 35:30, 31). Osim toga, rekli su Davidu da oni nemaju zakonsko pravo nekoga pogubiti. Tek nakon što im je on opet rekao da će sve učiniti za njih, Gibeonjani su zatražili da im preda sedam Šaulovih “sinova”. Biblijski izvještaj kaže da su Šaul i njegova obitelj bili krivi za to krvoproliće. Iako je Šaul imao glavnu ulogu u tom pokolju, njegovi su “sinovi” vjerojatno direktno ili indirektno sudjelovali u njemu (2Sa 21:1–9). Ovdje se nije radilo o tome da će sinovi biti pogubljeni zbog grijeha svojih očeva (Pnz 24:16), nego je bila riječ o pravednoj odmazdi u skladu sa zakonom: “Uzmite život za život” (Pnz 19:21).
25. – 31. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 2. SAMUELOVA 23–24
“Je li ono što daješ doista žrtva?”
it-1-E 146
Arauna
Arauna je želio pokloniti Davidu gumno zajedno s govedima i drvima za žrtvu paljenicu, ali David nije pristao. On je to želio platiti. Prema 2. Samuelovoj 24:24, David je kupio gumno i goveda za 50 šekela srebra (110 američkih dolara). Međutim, 1. Ljetopisa 21:25 pokazuje da je David za to mjesto platio 600 šekela zlata (oko 77 000 američkih dolara). Pisac 2. Samuelove govori samo o kupovini gumna na kojem je David sagradio žrtvenik i o kupovini onoga što je bilo potrebno za žrtvu. Prema tome, cijena koju je on spomenuo, po svoj prilici, odnosi se isključivo na te stvari. S druge strane, pisac 1. Ljetopisa govori o hramu koji je kasnije bio sagrađen na tom mjestu, pa je cijena koju je spomenuo bila povezana upravo s tim (1Lje 22:1–6; 2Lje 3:1). Budući da je područje na kojem je bio izgrađen hram bilo jako veliko, izgleda da se svota od 600 šekela zlata odnosi na kupnju tog velikog zemljišta, a ne na kupnju malog gumna na kojem je David prvobitno sagradio žrtvenik.
1. – 7. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. KRALJEVIMA 1–2
“Učiš li iz svojih grešaka?”
it-2-E 987 odl. 4
Salamun
Kad su Adonija i ostali urotnici čuli glazbu s obližnjeg Gihona i narod kako kliče: “Živio kralj Salamun!”, prestrašili su se i razbježali. Salamun nije želio da njegov dolazak na prijestolje bude obilježen osvetom i time je dao naslutiti da će njegovu vladavinu krasiti mir. Da je na prijestolje došao Adonija, Salamun bi vrlo vjerojatno izgubio život. Adonija je pobjegao u svetište da bi potražio zaštitu, pa je Salamun poslao svoje ljude da ga dovedu. Salamun je rekao Adoniji da će mu poštedjeti život ako bude čestit i potom mu je dopustio da se vrati kući (1Kr 1:41–53).
it-1-E 49
Adonija
Nakon Davidove smrti Adonija je nagovorio Bat-Šebu da se zauzme za njega kod Salamuna i zamoli ga da mu da za ženu Abišagu, mladu djevojku koja je njegovala i posluživala kralja Davida. Adonija je rekao Bat-Šebi: “Ti dobro znaš da je kraljevstvo trebalo pripasti meni i da su svi Izraelci očekivali da ja postanem kralj.” Adonija je naizgled priznao da je Božja volja da Salamun bude kralj, ali njegove riječi ipak pokazuju da je smatrao da mu je oduzeto ono što mu s pravom pripada (1Kr 2:13–21). Iako bi se moglo činiti da je Adonija naprosto želio dobiti nekakvu naknadu zbog gubitka kraljevske vlasti, njegove riječi snažno upućuju na to da je i dalje žudio za onim što mu ne pripada. Naime, na drevnom Istoku kraljeve žene i inoče pripale bi jedino kraljevom zakonskom nasljedniku. (Usporedi 2Sa 3:7; 16:21.) Salamun je upravo tako shvatio Adonijinu molbu. Stoga je naredio da se Adonija pogubi, a Benaja je odmah izvršio tu naredbu (1Kr 2:22–25).
15. – 21. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. KRALJEVIMA 5–6
“Gradili su i rukama i srcem”
it-1-E 424
Cedar
Cedrovo se drvo naveliko koristilo. Stoga je na tisuće radnika sjeklo stabla, transportiralo ih do Tira ili Sidona na obali Sredozemnog mora, činilo od njih splavi te ih morem dovozilo do dogovorenog mjesta, vjerojatno do Jope. Potom su ih kopnom otpremali do Jeruzalema. Sve je to bilo ugovoreno sporazumom koji su sklopili Salamun i Hiram (1Kr 5:6–18; 2Lje 2:3–10). Tako je drvena građa neprestano stizala u Jeruzalem, pa je za vrijeme Salamunove vladavine cedrovine bilo kao divljih smokava (1Kr 10:27; usporedi Iza 9:9, 10).
it-2-E 1077 odl. 1
Hram
Salamun je za izgradnju hrama izabrao 30 000 ljudi iz cijelog Izraela. Slao ih je naizmjence na Libanon, po 10 000 svaki mjesec. Mjesec dana bili bi na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće (1Kr 5:13, 14). Odredio je 70 000 došljaka da budu nosači, a 80 000 da budu klesari (1Kr 5:15; 9:20, 21; 2Lje 2:2). Salamun je postavio 550 ljudi da nadziru taj posao te vjerojatno 3300 ljudi koji su im pomagali (1Kr 5:16; 9:22, 23). Po svemu sudeći, od svih njih bilo je 250 Izraelaca i 3600 došljaka (2Lje 2:17, 18).
22. – 28. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. KRALJEVIMA 7
“Dva stupa – zašto su značajna za nas danas?”
it-1-E 348
Boaz, II
Uz predvorje Salamunovog veličanstvenog hrama bila su postavljena dva golema bakrena stupa. Stup postavljen sa sjeverne strane nazvan je Boaz, što možda znači “u snazi”. Stup postavljen sa južne strane nazvan je Jakin, što znači “on [Jehova] će utemeljiti”. Dakle, kad bi netko stajao okrenut prema istoku i kad bi želio pročitati nazive ta dva stupa, čitajući zdesna nalijevo, dobio bi rečenicu: “[Jehova] će utemeljiti [hram] u snazi” (1Kr 7:15–21).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 263
Kupanje
Svi koji žele štovati Jehovu na svet i čist način, moraju biti fizički čisti. To je vidljivo i iz načina na koji je bila organizirana služba u svetom šatoru i kasnije u hramu. Prilikom postavljanja u svećeničku službu, veliki svećenik Aron i njegovi sinovi trebali su se oprati prije nego što su obukli svećeničku odjeću (Izl 29:4–9; 40:12–15; Le 8:6, 7). Za pranje ruku i nogu svećenici su koristili vodu iz bakrenog umivaonika u dvorištu svetog šatora, a u Salamunovom hramu koristili su vodu iz ogromnog lijevanog mora (Izl 30:18–21; 40:30–32; 2Lje 4:2–6). Na Dan očišćenja veliki svećenik morao se dva puta okupati (Le 16:4, 23, 24). Oni koji su morali otići izvan tabora kako bi odveli jarca određenog za azazela, odnijeli ostatke žrtvovanih životinja ili odveli riđu junicu, morali su se okupati i oprati svoju odjeću prije nego što su se vratili u tabor (Le 16:26–28; Br 19:2–10).
29. KOLOVOZA – 4. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. KRALJEVIMA 8
“Salamunova ponizna i usrdna molitva”
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 1060 odl. 4
Nebo
Salamun, koji je izgradio hram u Jeruzalemu, rekao je da “ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki” da bi u njima prebivao Bog (1Kr 8:27). Budući da je Jehova stvorio nebesa, on prebiva daleko iznad njih. “Njegovo [je] ime najuzvišenije. Njegova veličanstvenost nadvisuje zemlju i nebo” (Ps 148:13). Jehova može izmjeriti doslovna nebesa jednako lako kao što čovjek može pedljem izmjeriti neki predmet kad ga stavi između vrha palca i malog prsta (Iza 40:12). Salamunove riječi ne znače da Bog nema svoje prebivalište. One ne znače ni da je Jehova sveprisutan, odnosno da je prisutan posvuda i u svemu. Do tog zaključka možemo doći na temelju onoga što je Salamun rekao u nastavku. On je kazao da Jehova sluša molitve “iz svog prebivališta na nebu”, odnosno iz duhovnog područja u kojem prebiva (1Kr 8:30, 39).