Dali su najbolje što su imali

Kad je 1945. završio Drugi svjetski rat, velik dio Njemačke ležao je u ruševinama. Gradovi su bili sravnjeni sa zemljom, škole su zjapile prazne, bolnice su bile neupotrebljive, a neeksplodiranih bombi bilo je na svakom koraku. Vladala je nestašica hrane. A ono malo hrane što se ipak moglo negdje naći imalo je astronomsku cijenu. Naprimjer, na crnom tržištu se 500 grama maslaca prodavalo za iznos koji je bio ravan šestotjednoj plaći.

U iznimno teškoj situaciji našlo se i na stotine Jehovinih svjedoka koji su nakon rata bili pušteni iz zatvora i koncentracijskih logora. Oni su godinama bili zatvoreni zbog svoje vjere, a nakon izlaska iz zatvora nisu imali ništa osim zatvorske odjeće koju su nosili na sebi. I drugi Jehovini svjedoci ostali su bez igdje ičega. Neki su bili toliko izgladnjeli da su na kršćanskim sastancima znali pasti u nesvijest.

Jehovini svjedoci iz drugih zemalja priskaču u pomoć

Kad su Jehovini svjedoci iz drugih dijelova svijeta čuli da braći u Njemačkoj pod hitno treba poslati hranu i odjeću, odmah su prionuli na posao. Braća iz glavnog sjedišta u SAD-u zamolila su podružnicu u Bernu (Švicarska) da pomogne braći u Njemačkoj. Nathan Knorr, predstavnik glavnog sjedišta, doputovao je u Europu da bi se što brže i što bolje organiziralo pružanje pomoći.

Jehovini svjedoci iz Švicarske velikodušno su donirali hranu, odjeću i novac. Sve te stvari najprije bi stigle u Bern, a zatim bi se ondje sortirale i pakirale te na koncu slale u Njemačku. U pomoć su priskočili i Jehovini svjedoci iz drugih zemalja, primjerice Švedske, Kanade i SAD-a, a humanitarna pomoć nije se slala samo u Njemačku nego i u mnoge druge europske i azijske zemlje koje su bile pogođene ratom.

Velika humanitarna akcija

Za samo nekoliko mjeseci švicarska podružnica svojim je suvjernicima poslala kavu, mlijeko, šećer, žitarice, sušeno voće, povrće te konzervirano meso i ribu. Poslali su im i novac.

Osim toga, Jehovini svjedoci iz Švicarske poslali su pet tona odjeće, uključujući i kapute i jakne, suknje, haljine i odijela. U engleskom izdanju Stražarske kule od 15. siječnja 1946. pisalo je: “Braća nisu dala stare i iznošene stvari, nego najbolje što su imala. Samopožrtvovno su se odrekli onoga što su imali da bi pomogli svojoj braći u Njemačkoj.”

Braća i sestre iz Švicarske donirali su i gotovo 1000 pari cipela. Prije slanja sve su cipele bile pregledane da bi se provjerilo jesu li u dobrom stanju. Njihovi suvjernici iz njemačkog grada Wiesbadena bili su zadivljeni kad su raspakirali pakete i vidjeli što su sve dobili i koliko je sve kvalitetno. “Mislim da u Njemačkoj ne postoji trgovina s tako raznolikom ponudom odjeće i obuće”, napisao je jedan Jehovin svjedok.

Ta velika humanitarna akcija trajala je do kolovoza 1948. Jehovini svjedoci iz Švicarske svojim su suvjernicima u Njemačkoj poslali ukupno 444 sanduka humanitarne pomoći, odnosno 25 tona. Kao što je već bilo spomenuto, u pružanje pomoći nisu bili uključeni samo Jehovini svjedoci iz Švicarske. Međutim, oni su bili jedna od najmanjih grupa koje su sudjelovale u tome. Naime, u Švicarskoj je u to vrijeme bilo samo 1600 Jehovinih svjedoka.

Vodila ih je ljubav

Isus Krist je rekao: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav” (Ivan 13:34, 35). Ljubav je potaknula Jehovine svjedoke da svojim suvjernicima ne daju samo ono što je njima bio višak, nego najbolje što imaju (2. Korinćanima 8:1–4). U jednom pismu iz Züricha stajalo je da je “jako puno braće željelo pomoći svojim suvjernicima, premda su i sami jedva spajali kraj s krajem, pa su poslali svoje kupone za hranu i novac”.

Jehovin narod u Njemačkoj brzo se oporavio od progona i strašnih posljedica rata. Jedan od razloga koji je doprinio tome sigurno je bila podrška njihovih suvjernika koji su im velikodušno pružali pomoć i pokazali iskrenu i samopožrtvovnu ljubav.