Pivo — priča o zlatnožutom piću

ŠTO često poželi onaj tko je jako žedan? U mnogim zemljama žedan čovjek, bio on fizički radnik ili poslovni čovjek, vjerojatno poželi čašu svog omiljenog pića zlatnožute boje. Možda zamišlja gustu bijelu pjenu i izvrstan gorkasti okus. Potom možda u sebi kaže: ‘Što bih sada dao za čašu hladnog piva!’

Tradicija proizvodnje piva stara je gotovo kao i ljudski rod. Pivo je već tisućama godina omiljeno piće mnogih ljudi. U mnogim je područjima pijenje piva postalo sastavni dio kulture. Nažalost, pivo je postalo problem za one koji ga piju u prevelikim količinama, što naročito dolazi do izražaja u nekim europskim zemljama. No, pijenje piva u umjerenim količinama može biti pravi užitak, za što su zaslužne njegove jedinstvene odlike i okus. No osvrnimo se na povijest tog omiljenog pića.

Kad se počelo proizvoditi pivo?

Pločice s natpisima na klinastom pismu koje su pronađene u Mezopotamiji, na području na kojem su živjeli drevni Sumerani, pokazuju da se pivo proizvodilo već u trećem tisućljeću pr. n. e. U to vrijeme pivo su pili i Babilonci i Egipćani. U Babilonu je bilo poznato 19 vrsta piva, a u Hamurabijevom zakoniku čak su postojale odredbe u vezi s proizvodnjom tog pića. Osim toga, tim je odredbama bila utvrđena cijena piva, a svako kršenje odredbi kažnjavalo se smrću. U drevnom Egiptu proizvodnja piva bila je veoma raširena djelatnost, a pivo je bilo omiljeno piće. Arheološkim iskopavanjima na području Egipta otkriven je najstariji pisani recept za proizvodnju piva.

S vremenom se proizvodnja piva proširila i na Europu. Neki rimski povjesničari s početka naše ere spominju da su Kelti, Germani i pripadnici nekih drugih plemena voljeli pivo. Vikinzi su čak vjerovali da u Valhali — dvorcu u koji, prema skandinavskoj mitologiji, odlaze poginuli hrabri ratnici — muškarci piju pivo.

U Europi se u srednjem vijeku pivo obično proizvodilo u samostanima. Europski redovnici usavršili su metodu proizvodnje piva, koristeći hmelj kao konzervans. Uslijed razvoja industrije u 19. stoljeću došlo je do mehaniziranja procesa proizvodnje piva, što je označilo prekretnicu u povijesti tog popularnog pića. Zatim je došlo do nekih veoma važnih znanstvenih otkrića.

Francuski kemičar i mikrobiolog Louis Pasteur otkrio je da se kvasac koji uzrokuje vrenje piva sastoji od živih organizama. To je otkriće omogućilo preciznije nadziranje procesa u kojem se šećer pretvara u alkohol. Danski botaničar Emil Christian Hansen dao je veoma značajan doprinos razvoju pivarske tehnologije. On je čitav svoj život posvetio istraživanju i klasificiranju raznih vrsta kvasaca. Između ostalog, istraživao je kako uzgojiti čistu kulturu pivskog kvasca. Svojim je otkrićima pokrenuo pravu revoluciju u pivarskoj industriji.

No je li proizvodnja piva zaista tako komplicirana? Premda to može čudno zvučati, radi se o vrlo složenom procesu. Razmotrimo nakratko kako se proizvodi to piće izvrsnog okusa.

Na putu do čaše

Tehnologija proizvodnje piva s vremenom se znatno promijenila, a i danas se razlikuje od pivovare do pivovare. No, općenito uzevši, gotovo sve vrste piva sadrže četiri glavna sastojka: ječam, hmelj, vodu i kvasac. Proces proizvodnje piva može se podijeliti u četiri faze: pripremu slada, proizvodnju mladog piva, vrenje i zrenje.

Priprema slada. U ovoj fazi ječam se najprije sortira, važe i pročišćava. Nakon toga ječam se namače u vodi kako bi proklijao. Klijanje traje od pet do sedam dana, a odvija se na temperaturi od oko 15 Celzijevih stupnjeva. Tako se dobiva nedovršeni slad, koji se zatim stavlja u posebne peći u kojima se suši. Koncentracija vlage u nedovršenom sladu smanjuje se na svega 2 do 5 posto kako bi se zaustavilo klijanje. Nakon sušenja iz slada se uklone proklijali korjenčići, a potom se slad samelje. Tada je spreman za sljedeću fazu.

Proizvodnja mladog piva. Mljeveni slad pomiješa se s vodom kako bi se dobila kaša koja se zatim postupno zagrijava. Na određenoj temperaturi enzimi počinju pretvarati škrob u jednostavne šećere. Taj postupak traje preko četiri sata i njime se dobiva mlado pivo, koje se potom procijedi kako bi se uklonilo nečistoće. Zatim slijedi kuhanje, kojim se zaustavlja djelovanje enzima. Tijekom kuhanja dodaje se hmelj kako bi pivo dobilo prepoznatljiv gorak okus. Nakon otprilike dva sata kuhanja, mlado pivo ohladi se do točno određene temperature.

Vrenje. Ovo je vjerojatno najvažnija faza u proizvodnji piva. U njoj se jednostavni šećeri koje sadrži mlado pivo uz pomoć kvasca pretvaraju u alkohol i ugljični dioksid. Trajanje vrenja (maksimalno sedam dana) i temperatura na kojoj se ono odvija ovise o tome koju se vrstu piva želi proizvesti. Zatim se mlado pivo pretoči u bačve i spremi u podrum kako bi dozrelo.

Zrenje. U ovoj fazi pivo dobiva prepoznatljiv okus i miris, a oslobađanjem ugljičnog dioksida stvaraju se mjehurići. Zrenje može trajati od tri tjedna do nekoliko mjeseci, ovisno o vrsti piva. Nakon toga pivo se toči u bačve ili boce i spremno je za transport — možda na kraju završi i u vašem domu! No koju biste vrstu piva voljeli kušati?

Razne vrste piva

Poznato je da postoje razne vrste piva koje se po mnogočemu razlikuju jedne od drugih. Tako možete izabrati hoćete li piti svijetlo ili tamno pivo, slatkasto ili gorko pivo te pivo dobiveno od ječma ili od pšenice. Okus piva ovisi o mnogo faktora, među ostalim o kvaliteti vode, vrsti slada i kvasca te načinu proizvodnje.

Jedno od najpoznatijih piva je plzensko pivo (pilsner). To je klasično svijetlo lager pivo. Premda se ta vrsta piva proizvodi u stotinama pivovara diljem svijeta, izvorno plzensko pivo proizvodi se samo u češkom gradu Plzeňu. Njegova tajna nije samo u tehnologiji proizvodnje nego i u sirovinama, kao što su meka voda, vrlo kvalitetni slad i odgovarajuća vrsta pivskog kvasca. (Vidi popratni okvir.)

U izvrsne vrste piva ubraja se i Weissbier, svijetlo pšenično pivo koje je naročito popularno u Njemačkoj. Britanska specijalnost su piva porter i stout. Porter je jako pivo kod kojeg se koristi kvasac gornjeg vrenja. Dobiva se od prženog ječmenog slada, koji mu daje izrazito tamnu boju. Prvi je put proizveden u Londonu u 18. stoljeću. To je trebao biti “hranjivi” napitak za radnike koji su obavljali teške poslove, primjerice za nosače. Jedna od varijacija tradicionalnog portera je stout, vrlo tamno i jako pivo koje se u Irskoj i čitavom svijetu proslavilo po proizvodima korporacije Guinness. Možete se odlučiti za engleski slatki stout, koji obično sadrži laktozu (mliječni šećer) ili za irski suhi stout, koji ima gorak okus i veći postotak alkohola.

Mnogim ljubiteljima piva veoma je važno i to kako se ono poslužuje — toči li se iz boce, limenke ili bačve. Amerikanci uglavnom vole vrlo hladno pivo. U nekim drugim zemljama ljudi vole kad je pivo na sobnoj temperaturi ili malo hladnije i kad se izravno toči iz bačvi koje se nalaze u podrumu pivnice.

Uistinu, pivo je piće koje ima mnogo zanimljivih karakteristika. Ako se pije u umjerenim količinama, može koristiti zdravlju. Pivo sadrži neke važne vitamine i minerale, kao što su riboflavin, folna kiselina, krom i cink. Prema mišljenju nekih stručnjaka, umjereno pijenje piva može smanjiti rizik obolijevanja od srčanih i kožnih bolesti. Ako među mnogim vrstama piva raznih proizvođača izaberete neko kvalitetno pivo i ako ga pijete u razumnoj mjeri, moći ćete uživati u izvrsnom i osvježavajućem okusu. Zato kad vam se sljedeći put pruži prilika da popijete čašu tog zlatnožutog pića okrunjenog bijelom pjenom, sjetite se njegove zanimljive povijesti!