Tko je vođa Jehovinih svjedoka?

“Bit će obezglavljeni”

Trinaestog srpnja 1957. Colón je državnom tajniku napisao pismo u kojem je stajalo: “Ako želiš ubiti zmiju, trebaš joj zgnječiti glavu. Tako valja postupiti i s Jehovinim svjedocima! Da bismo zatrli tu sektu, moramo se najprije riješiti njenih vođa. Kad istjeramo iz zemlje sve njihove misionare, bit će obezglavljeni i njihovoj će aktivnosti doći kraj.”

Ubrzo nakon toga šef državne sigurnosti Arturo Espaillat naredio je da preostalih deset misionara napusti zemlju. Dana 21. srpnja 1957. Roy Brandt napisao je Trujillu pismo u kojem ga je zamolio da se sastane s njim kako bi čuo i našu stranu priče. U pismu je stajalo: “Neki pojedinci u našoj zemlji s puno mržnje napadaju ime Jehove Boga jednako kao što su u staro doba neki neupućeni ljudi napadali Isusove apostole.” Potom je brat Brandt pozvao Trujilla da pročita izvještaj iz Djela apostolskih od 2. do 6. poglavlja te mu je objasnio: “Mudar i jasan savjet koji je u ono doba sudac Gamalijel dao židovskim vjerskim vođama jednako je vrijedan i u današnje vrijeme.” Zatim se brat Brandt pozvao na riječi iz Djela apostolskih 5:38, 39 te je velikim tiskanim slovima napisao: “OSTAVITE TE LJUDE NA MIRU JER AKO JE TO BOŽJE DJELO, JEDNOG BISTE DANA MOGLI SHVATITI DA SE USTVARI BORITE PROTIV BOGA.” No Trujillo se oglušio na te riječi. Trećeg kolovoza 1957. misionari su bili odvedeni u zračnu luku i deportirani iz zemlje.

Isus je glava skupštine

Što se dogodilo s domaćom braćom i sestrama nakon što su misionari napustili zemlju? Jesu li ostali obezglavljeni, kao što je to predviđao jedan od čelnih ljudi u službi državne sigurnosti? Naravno, to se nije dogodilo. Isus je “glava tijela, skupštine”, kako to piše u Kološanima 1:18. Stoga Jehovini sluge u Dominikanskoj Republici nisu bili obezglavljeni ni prepušteni sami sebi. Jehova i njegova organizacija i dalje su se s ljubavlju brinuli za njih.

Nakon što su misionari napustili zemlju, za nadglednika podružnice bio je imenovan Donald Nowills, koji je tada imao tek 20 godina, a krstio se svega četiri godine ranije. On je nekoliko mjeseci služio kao pokrajinski nadglednik, ali nadgledanje rada podružnice za njega je bilo nešto sasvim novo. Brat Nowills radio je u malom uredu u svome domu. Živio je u skromnoj drvenoj kući koja je imala limeni krov i zemljani pod, a nalazila se u Gualeyju, vrlo opasnom dijelu Ciudad Trujilla. Donald Nowills i Félix Marte umnožavali su Stražarsku kulu za braću u cijeloj zemlji.

Bratu Nowillsu pomagala je i Mary Glass, čiji je muž Enrique u to vrijeme bio u zatvoru. Ona kaže: “Kad bih u pet sati poslijepodne završila s poslom, uputila bih se u ured brata Nowillsa te ondje tipkala na matrice tekst Stražarske kule. Brat Nowills umnožio bi časopise pomoću šapirografa. Potom bi jedna sestra iz Santiaga, koju smo za vrijeme zabrane zvali ‘Anđeo’, stavila časopise na dno velike prazne kante za ulje. Preko časopisa stavila bi neku krpu, a potom bi do vrha kante naslagala kasavu, krumpir ili neko drugo povrće te bi sve to prekrila jutenom vrećom. Nakon toga otputovala bi na sjever zemlje te bi svakoj tamošnjoj skupštini ostavila po jedan časopis. Obitelji su naizmjence posuđivale časopis kako bi proučile sve članke.

Morali smo biti jako oprezni jer je na ulicama sve vrvjelo od tajnih agenata koji su nastojali otkriti gdje se tiska Stražarska kula. No to im nikad nije pošlo za rukom zato što nas je Jehova uvijek štitio.”