Propovijedanje na haićanskom kreolskom

Početak propovijedanja na haićanskom kreolskom

Propovijedanje na španjolskom jeziku donosilo je dobre rezultate. No s vremenom su se u zemlju počeli doseljavati ljudi koji su govorili drugim jezicima, a neki od njih povoljno su reagirali na dobru vijest. U susjednom Haitiju službeni je jezik haićanski kreolski. Iako Dominikanska Republika i Haiti nisu uvijek bili u najboljim odnosima, na tisuće Haićana došlo je u Dominikansku Republiku u potrazi za poslom. U novije vrijeme broj doseljenika iz Haitija naglo se povećao.

Kad bi neka osoba koja govori haićanski kreolski pokazala zanimanje za istinu, braća bi je uvijek uputila u neku od skupština koje djeluju na španjolskom jeziku. Tako je bilo godinama. A onda je 1993. Vodeće tijelo poduzelo korake kako bi se takvim pojedincima pomoglo da duhovno napreduju. Naime, zamolilo je podružnicu u Guadeloupeu da specijalnim pionirima na svom području uputi poziv da se presele u Dominikansku Republiku kako bi propovijedali na haićanskom kreolskom. Među tri bračna para koja su prihvatila taj poziv bili su Barnabé i Germaine Biabiany. “Isprva smo imali samo dvije brošure na haićanskom kreolskom”, kaže Barnabé. “Sva je ostala literatura bila na francuskom, pa smo ljudima sve morali prevoditi s francuskog na haićanski kreolski.”

U siječnju 1996. u gradu Higüeyju bilo je devet, a u Santo Domingu deset objavitelja koji su se stavili na raspolaganje kako bi propovijedali na haićanskom kreolskom. Tako je u oba grada bila osnovana grupa koja je djelovala na tom jeziku. Od tih su dviju grupa s vremenom nastale skupštine, no one su kasnije bile rasformirane jer su mnogi Haićani, želeći naučiti španjolski jezik, pohađali sastanke na španjolskom. U vezi s tim Barnabé kaže: “Sastali smo se s braćom iz Službenog odjela i zaključili kako bi bilo najbolje da na neko vrijeme prestanemo propovijedati na haićanskom kreolskom.”

Upornost se ipak isplatila

Godine 2003. Vodeće tijelo poslalo je u Dominikansku Republiku misionare Donga i Gladys Bark da propovijedaju ljudima koji govore haićanski kreolski. Oni su dvije godine propovijedali u Higüeyju i s vremenom je njihov trud urodio plodom. Prvog lipnja 2005. osnovana je skupština koja djeluje na haićanskom kreolskom jeziku. Misionari Dong Bark, Barnabé Biabiany i Steven Rogers prešli su zemlju uzduž i poprijeko propovijedajući na haićanskom kreolskom.

Djelo propovijedanja dobro je napredovalo, pa je s vremenom osnovano još nekoliko skupština. Prvog rujna 2006. osnovana je i prva pokrajina, koja se sastojala od sedam skupština i dviju grupa koje su djelovale na haićanskom kreolskom. Barnabé Biabiany služio je kao pokrajinski nadglednik.

Narednih godina još je nekoliko misionara bilo poslano u Dominikansku Republiku da propovijedaju na haićanskom kreolskom. Tim se revnim propovjednicima pridružilo i mnogo braće iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Europe i drugih krajeva svijeta. Stoga je skupina braće dobila zadatak da organizira tečajeve haićanskog kreolskog koji bi pohađala braća što su se doselila iz raznih zemalja, ali i domaći objavitelji.

To što se tako mnogo Dominikanaca trudi naučiti haićanski kreolski pozitivno utječe na Haićane. Kad im priđe neki domaći objavitelj i počne govoriti njihovim jezikom, Haićani se odmah opuste, prihvate razgovor i počnu sa simpatijama gledati na tu osobu. U takvom ugodnom ozračju spremni su slušati dobru vijest o Kraljevstvu. Dosad je tako puno naše braće naučilo haićanski kreolski da mnogi Haićani za svakog tko nije iz Haitija, a govori njihovim jezikom, odmah pomisle da je Jehovin svjedok.

Jako je dobro pokazivati zanimanje za ljude koji potječu iz druge kulture. U to se uvjerila i jedna pionirka iz Dominikanske Republike koja je pohađala tečaj haićanskog kreolskog. Ona je u službi pronašla jedan par iz Haitija koji je pokazao zanimanje za Bibliju. Odlučila ih je ponovno posjetiti kako bi s njima započela biblijski tečaj. Ona kaže: “Kad sam ušla u kuću, poljubila sam tu gospođu u obraz jer se tako obično pozdravljaju žene u Dominikanskoj Republici. Žena se nato rasplakala. Pitala sam je: ‘Što se dogodilo?’ Ona mi je rekla: ‘Već godinama živim u ovoj zemlji i dosad me nitko nije ovako srdačno pozdravio.’”

Jehova je blagoslovio trud braće koja su propovijedala na haićanskom kreolskom, što je dovelo do izvanrednog porasta. Do 1. rujna 2009. na haićanskom kreolskom jeziku djelovale su već 23 skupštine i 20 grupa, pa je osnovana i druga pokrajina. Broj prisutnih na obilježavanju Kristove smrti 2011. godine pokazao je da postoje veliki izgledi za daljnji napredak. Primjerice, u gradiću Río Limpiju bilo je 11 objavitelja, a toj su svečanosti prisustvovale 594 osobe. Braća su organizirala da se obilježavanje Kristove smrti održi i u gradu Las Yayas de Viajami, u kojem nije bilo nijednog objavitelja. Na tom se svečanom skupu okupilo 170 osoba. U rujnu 2011. na haićanskom kreolskom djelovale su 33 skupštine i 21 grupa. Stoga je 2012. bila osnovana još jedna pokrajina.

Podružnice u Dominikanskoj Republici i Haitiju udružile su snage kako bi organizirale tečajeve koje bi pohađala braća iz obiju zemalja. Dosad je na haićanskom kreolskom jeziku bilo organizirano pet razreda Biblijskog obrazovnog tečaja za neoženjenu braću i četiri razreda Biblijskog obrazovnog tečaja za bračne parove.