Isaija
57 Pravednik gine,+ a niko to ne uzima k srcu.+ Dobri* ljudi odlaze među mrtve,+ a niko ne uviđa da pravednik odlazi zbog zla.+ 2 On ulazi u mir.+ Svi koji ne odstupaju s pravog puta+ u grobu+ će pronaći počinak svoj.*+
3 „Pristupite,+ vračarini sinovi,+ potomstvo preljubnika i bludnice.+ 4 Kome se rugate uživajući u tome?+ Na koga širom otvarate usta i kome jezik plazite?+ Zar niste vi deca prestupa, potomstvo laži,+ 5 vi koji se prepuštate strastima među velikim drvećem,+ pod svakim zelenim drvetom,+ i decu koljete u dolinama, među liticama?+
6 „Tvoje* je nasledstvo među glatkim potočnim kamenjem.+ To je nasledstvo koje ti je pripalo.+ Njemu si izlivala žrtvu levanicu,+ njemu si prinosila dar. Zar ću ja time biti zadovoljan?+ 7 Na visokoj i uzvišenoj gori postavila si svoju postelju.+ I odlazila si tamo da bi prinosila žrtve.+ 8 Iza vrata i dovratka stavila si svoj spomen.+ Daleko od mene ti si se otkrila, i otišavši gore raširila si svoju postelju.+ Zbog požude svoje sklopila si savez s njima. Volela si da ideš u postelju s njima.+ Muški ud gledala si. 9 Išla si kod Meleha s uljem i s mnogim mirisima.+ Svoje poslanike slala si daleko, pa si se spustila sve do groba.*+ 10 Namučila su te mnoga lutanja tvoja.+ Nisi rekla: ’Sve je to uzalud!‘ Obnovila se snaga tvoja.+ Zato se nisi razbolela.+
11 „Od koga si se uplašila i koga se bojiš,+ pa si počela da lažeš?+ A mene se nisi setila.+ Ništa nisi k srcu uzela.+ Nisam li ja ćutao i sve to skrivao?+ Zato me se nisi bojala.+ 12 Ja ću objaviti kakva je tvoja pravednost+ i kakva su tvoja dela+ — ona ti ne mogu pomoći.+ 13 Kad zavapiš za pomoć, gomila tvojih idola neće te izbaviti,+ nego će ih vetar sve odneti,+ dah će ih oduvati. A onaj ko u meni traži utočište+ naslediće zemlju i zauzeće moju svetu goru.+ 14 Govoriće se: ’Napravite put, napravite put! Očistite put!+ Uklonite pred mojim narodom prepreke s puta!‘“+
15 Jer ovako kaže Visoki i Uzvišeni,+ koji živi u svu večnost+ i čije je ime sveto:+ „Na visini i na svetom mestu ja živim,+ ali sam sa onima koji su slomljenog i poniznog duha,+ da oživim duh poniznih, da oživim srce slomljenih.+ 16 Neću se doveka prepirati niti ću se doveka gneviti,+ jer bi preda mnom nestalo životne snage*+ i ne bi bilo stvorenja koja dišu, koja sam ja stvorio.+
17 „Zbog njegove pokvarenosti i težnje za nepravednim dobitkom,+ ja sam se razgnevio i udarao sam ga. U gnevu sam okrenuo lice+ svoje. Ali on se odmetnuo+ i išao putem svog srca. 18 Video sam njegove puteve i počeo sam da ga lečim+ i da ga vodim,+ i da tešim+ njega i one koji plaču s njim.“+
19 „Ja stvaram plod usana.+ Trajan mir imaće onaj ko je daleko i onaj ko je blizu“,+ kaže Jehova, „i ja ću ga izlečiti.“+
20 „A zli su kao uzburkano more koje se ne može umiriti, i čije vode izbacuju morsku travu i blato. 21 Nema mira zlima“,+ kaže moj Bog.