Tužbalice
א [Alef]*
2 O, kako Jehova u gnevu svom oblacima zastire kćer sionsku!+
S neba na zemlju bacio je+ lepotu Izraelovu.+
U dan gneva svog nije se setio podnožja nogu svojih.+
ב [Bet]
2 Jehova je progutao Jakovljeva prebivališta,+ nijednome se nije smilovao.
U gnevu svom razorio je utvrđenja+ kćeri Judine.
Bacio je na zemlju,+ oskrnavio je kraljevstvo+ i knezove njegove.+
ג [Gimel]
3 U žestini gneva slomio je svaki rog* Izraelov.+
Povukao je desnicu svoju kad je neprijatelj napao.+
U Jakovu on gori kao plamen ognjeni što sve oko sebe proždire.+
ד [Dalet]
4 Kao neprijatelj luk je svoj zapeo.+ Desnicu+ je svoju kao neprijatelj+ podigao
I pobio je sve što je očima drago.+
ה [He]
5 Jehova je postao poput neprijatelja.+ Progutao je Izrael.+
Progutao je sve utvrđene dvore njegove,+ pretvorio je u ruševine svoja utvrđenja.+
I kćeri Judinoj umnožio je tugu i jad.+
ו [Vav]
6 Razvalio je senicu svoju+ kao da je obična senica u vrtu.+ Učinio je kraj prazniku svome.
Jehova je na Sionu bacio u zaborav praznik+ i sabat,*
I u svojoj gnevnoj osudi nije mario ni za kralja ni za sveštenika.+
ז [Zajin]
7 Jehova je odbacio oltar svoj,+ s prezirom je odbacio svetilište svoje.+
U ruke neprijatelju predao je zidine njegovih utvrđenih dvora.+
U domu Jehovinom pustili su svoj glas, kao na praznični dan.+
ח [Het]
8 Jehova je odlučio da pretvori u ruševine zidine+ kćeri sionske.
Rastegao je merno uže.+ Ruku svoju nije odvratio od zatiranja.+
U tugu je zavio bedem i zidine.+ Zajedno su pali.
ט [Tet]
9 Njena su vrata+ u zemlju utonula. Prevornice je njene uništio i polomio.
Kralj njen i knezovi njeni sada su među narodima.+ Zakona nema.+
Ni proroci njeni više ne dobijaju vizije od Jehove.+
י [Jod]
10 Starešine kćeri sionske na zemlji sede i ćute.+
Glavu su prašinom posuli.+ Kostret su opasali.+
Devojke jerusalimske oborile su glavu sve do zemlje.+
כ [Kaf]
11 Oči su mi iščilele od suza.+ Utroba mi se uskomešala.+
Jetra mi se prosula na zemlju+ zbog propasti kćeri naroda mog,+
Jer deca i odojčad gube svest po trgovima gradskim.+
ל [Lamed]
12 Majkama svojim govore: „Gde je žito i vino?“+
Jer kao smrtno ranjeni gube svest po trgovima gradskim,
Dok polako umiru* u naručju majki svojih.
מ [Mem]
13 Šta da ti navedem kao primer? S čime da te uporedim, kćeri jerusalimska?+
S čime da te izjednačim kako bih te utešio, device, kćeri sionska?+
נ [Nun]
14 Proroci su tvoji za tebe imali bezvredne i isprazne vizije,+
Nisu otkrivali prestup tvoj — nisu sprečili da u ropstvo odeš,+
Nego su ti u vizijama govorili bezvredne i zavodljive objave.+
ס [Sameh]
15 Podrugljivo ti pljeskaju rukama svi koji putem prolaze.+
U čudu zvižde+ i odmahuju glavom+ zbog kćeri jerusalimske, govoreći:
„To li je grad za koji su govorili: ’On je savršenstvo lepote, radost cele zemlje‘?“+
פ [Pe]
16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji.+
U čudu zvižde i škrguću zubima.+ Govore: „Progutaćemo ga.+
Ovo je dan kome smo se nadali!+ Dočekali smo, ugledali smo!“+
ע [Ajin]
17 Jehova je učinio ono što je naumio.+ Ispunio je reč svoju,+
Ono što je još od davnina zapovedio.+ Rušio je i nije imao samilosti.+
Neprijatelju je dao da se raduje nad tobom.+ Uzvisio je rog* protivnika tvojih.+
צ [Cadi]
18 Srce njihovo ka Jehovi vapi,+ o, zidine kćeri sionske!+
Neka suze kao potoci teku dan i noć!+
Ne daj počinka osećanjima svojim, neka oko tvoje ne prestaje da plače!
ק [Kof]
19 Ustani! Jadikuj noću, na početku straža jutarnjih!+
Kao vodu srce svoje izlivaj+ pred licem Jehovinim!+
K njemu ruke svoje podiži+ radi duše dece svoje,
Koja od gladi gube svest na uglovima svih ulica!+
ר [Reš]
20 Pogledaj, Jehova, i vidi+ onoga koga si ovako teško udario!
Zar je trebalo da žene jedu plod utrobe svoje, decu koju su zdravu rodile,+
I da u Jehovinom svetilištu budu ubijeni sveštenik i prorok?+
ש [Šin]
21 Deca i starci+ leže na zemlji po ulicama.+
Devojke moje i mladići moji od mača su pali.+
Ubijao si u dan gneva svog.+ Klao si,+ samilosti nisi imao.+
ת [Tav]