Rimljanima
7 Zar ne znate, braćo — jer govorim onima koji poznaju zakon — da je Zakon gospodar čoveku dok je čovek živ?+ 2 Tako je udata žena zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je muževljevog zakona.+ 3 Dakle, dok joj je muž živ, biće nazvana preljubnicom ako pripadne drugom čoveku.+ Ali ako joj muž umre, slobodna je od njegovog zakona, i nije preljubnica ako pripadne drugom čoveku.+
4 Tako ste i vi, braćo moja, posredstvom Hristovog tela umrli Zakonu,+ kako biste pripali drugome,+ onome koji je ustao iz mrtvih,+ da bismo donosili plod+ koji je Bogu na slavu. 5 Jer kad smo živeli po telu,+ grešne strasti koje je pobuđivao Zakon delovale su u našim udovima da bismo donosili plod koji vodi u smrt.+ 6 A sada smo oslobođeni Zakona,+ jer smo umrli+ onome što nas je sputavalo, da bismo bili robovi+ na novi način, po duhu,+ a ne na stari način, po pisanom zakonu.+
7 Dakle, šta ćemo reći? Da li je Zakon greh?+ Nipošto! Ali nikada ne bih shvatio šta je greh+ da nije bilo Zakona. I ne bih shvatio šta je požuda+ da Zakon nije rekao: „Ne poželi!“+ 8 A greh je, našavši uporište u zapovesti,+ prouzrokovao u meni svakakvu požudu, jer bez zakona greh je bio mrtav.+ 9 U stvari, ja sam bio živ dok nije bilo zakona,+ ali kad je stigla zapovest,+ greh je oživeo, a ja sam umro.+ 10 I ustanovio sam da zapovest koja je trebalo da vodi u život+ vodi u smrt.+ 11 Jer greh me je, našavši uporište u zapovesti, zaveo+ i ubio preko nje. 12 Ipak, Zakon je svet+ i zapovest je sveta i pravedna+ i dobra.+
13 Da li je, dakle, ono što je dobro postalo smrt za mene? Nipošto! Ali greh jeste, da bi se pokazao kao greh koji mi preko onoga što je dobro uzrokuje smrt,+ kako bi greh preko zapovesti postao još mnogo grešniji.+ 14 Jer znamo da je Zakon duhovan,+ a ja sam telesan, prodat u ropstvo grehu.+ 15 Jer ne razumem šta radim. Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim. 16 A ako činim ono što ne želim,+ slažem se da je Zakon dobar.+ 17 Ali onda to ne činim više ja, nego greh koji prebiva u meni.+ 18 Jer znam da u meni, to jest u mom telu, ne prebiva ništa dobro.+ Jer sam sposoban da želim dobro,+ ali ne i da činim dobro.+ 19 Jer dobro koje želim da činim, ne činim,+ nego zlo koje ne želim da činim, to činim. 20 A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego greh koji prebiva u meni.+
21 Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim da činim dobro,+ u meni je zlo.+ 22 Po svom unutrašnjem čoveku+ zaista uživam+ u Božjem zakonu, 23 ali u svojim udovima+ vidim drugi zakon koji ratuje+ protiv zakona mog uma+ i zarobljava me zakonom greha+ koji je u mojim udovima. 24 Jadan sam ti ja čovek! Ko će me izbaviti od tela koje me vodi u takvu smrt?+ 25 Neka je hvala Bogu preko Isusa Hrista, našeg Gospoda!+ Ja, dakle, umom robujem Božjem zakonu,+ a telom zakonu greha.+