Matej
23 Tada se Isus obratio narodu i svojim učenicima:+ 2 „Na Mojsijevu stolicu+ seli su pismoznalci i fariseji.+ 3 Zato činite i držite se svega što vam kažu,+ ali ne činite po njihovim delima,+ jer govore, a ne čine. 4 Vežu teške terete i stavljaju ih ljudima na pleća,+ a sami nisu spremni ni da ih prstom svojim pomaknu.+ 5 Sva svoja dela čine da ih vide ljudi.+ Povećavaju svoje filakterije*+ i produžuju rese na svojim haljinama.+ 6 Vole najbolje mesto+ na večerama i prva mesta u sinagogama+ 7 i da ih pozdravljaju+ na trgovima i da ih ljudi zovu učiteljima.*+ 8 A vi ne dozvolite da vas zovu učiteljima,* jer jedan je vaš učitelj,+ a vi ste svi braća. 9 I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je vaš Otac+ — onaj koji je na nebesima. 10 Ne dozvolite ni da vas zovu vođama,+ jer je vaš Vođa jedan — Hrist. 11 A najveći među vama neka vam bude sluga.+ 12 Ko se uzvisuje, biće ponižen,+ a ko se ponizuje, biće uzvišen.+
13 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri, jer zatvarate+ nebesko kraljevstvo pred ljudima! Sami ne ulazite, a onima koji žele da uđu to ne dozvoljavate.+ 14 * ——
15 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri,+ jer obilazite more i kopno da biste jednog čoveka obratili na svoju veru, a kad ga obratite, činite ga takvim da zaslužuje gehenu* dvaput više nego vi.
16 „Teško vama, slepe vođe,+ koji kažete: ’Ako se neko zaklinje hramom, to nije ništa, ali ako se neko zaklinje hramskim zlatom, obavezan je da ispuni zakletvu.‘+ 17 Budale i slepci! Šta je veće, zlato ili hram koji je posvetio to zlato?+ 18 I još kažete: ’Ako se neko zaklinje oltarom, to nije ništa, ali ako se neko zaklinje darom na njemu, obavezan je da ispuni zakletvu.‘ 19 Slepci! Šta je veće, dar ili oltar+ koji posvećuje taj dar? 20 Ko se, dakle, zaklinje oltarom, zaklinje se njime i svime što je na njemu. 21 Ko se zaklinje hramom, zaklinje se njime i onim koji prebiva u njemu.+ 22 Ko se zaklinje nebom, zaklinje se Božjim prestolom+ i onim koji sedi na njemu.
23 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri, jer dajete desetak+ od nane i kopra i kima, a zanemarili ste ono što je u Zakonu važnije: pravdu,+ milosrđe+ i vernost.+ Ovo prvo je trebalo činiti, a ono drugo nije se smelo zanemariti. 24 Slepe vođe,+ koji cedite piće da ne biste progutali komarca,+ a gutate kamilu!+
25 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri, jer spolja čistite čašu+ i činiju, a iznutra su pune grabeža+ i neumerenosti. 26 Slepi+ fariseju, prvo iznutra očisti čašu+ i činiju, da i spolja bude čista.
27 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri,+ jer ste poput okrečenih+ grobova, koji spolja izgledaju lepo, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. 28 Tako i vi, spolja ljudima izgledate pravedni,+ a iznutra ste puni licemerstva i bezakonja.
29 „Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri,+ jer gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednicima+ 30 i govorite: ’Da smo mi živeli u danima svojih praočeva, ne bismo s njima učestvovali u prolivanju proročke krvi.‘+ 31 Tako sami protiv sebe svedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke.+ 32 Dopunite, dakle, meru+ greha svojih praočeva.
33 „Zmije! Leglo zmijsko!+ Kako ćete pobeći od osude gehene?+ 34 Zato, evo, šaljem+ vam proroke i mudrace i učitelje.+ Neke od njih ćete ubiti+ i staviti na stub,* a neke ćete bičevati+ po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada, 35 da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji,+ od krvi pravednog+ Avelja+ do krvi Zaharije, Varahijinog sina, koga ste ubili između svetilišta i oltara.+ 36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj.+
37 „Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke+ i kamenuješ+ one koji su poslati k tebi!+ Koliko sam puta hteo da skupim tvoju decu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila!+ A vi niste hteli.+ 38 Evo, vaša kuća*+ vam se ostavlja napuštena.+ 39 Jer kažem vam, od sada me nećete videti dok ne kažete: ’Blagoslovljen onaj koji dolazi u Jehovino ime!‘“+