ONLAJN BIBLIOTEKA Watchtower
ONLAJN BIBLIOTEKA
Watchtower
srpski (latinica)
  • BIBLIJA
  • PUBLIKACIJE
  • SASTANCI
  • kl pogl. 14 str. 130-139
  • Čiji autoritet treba da priznaš?

Video-sadržaj nije dostupan.

Nažalost, došlo je do greške prilikom učitavanja videa.

  • Čiji autoritet treba da priznaš?
  • Spoznanje koje vodi do večnog života
  • Podnaslovi
  • Sličan materijal
  • VRHOVNI AUTORITET
  • ’VIŠE VLASTI‘
  • AUTORITET U PORODICI
  • AUTORITET U SKUPŠTINI
  • PRIHVATI JEHOVINO GLEDIŠTE NA AUTORITET
  • Hrišćansko gledište o autoritetu
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva – 1994
  • Zašto je nužno poštovanje prema autoritetu?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva – 2000
  • Gledište hrišćana o višim vlastima
    Studijski članci engleskih izdanja Stražarske kule iz 1990.
  • Zašto poštovati autoritet?
    „Održite se u Božjoj ljubavi“
Više
Spoznanje koje vodi do večnog života
kl pogl. 14 str. 130-139

Poglavlje 14

Čiji autoritet treba da priznaš?

1, 2. Da li su svi oblici autoriteta štetni? Objasni.

„AUTORITET“ je neprijatna reč za mnoge ljude. To je razumljivo, jer autoritet se često zloupotrebljava — na poslu, u porodici i od strane vlada. Biblija realistički kaže: ’Čovek nad čovekom vlada na zlo njegovo‘ (Propovednik 8:9, DK). Da, mnogi dominiraju nad drugima time što postupaju na tiranski način koji služi njihovim sopstvenim interesima.

2 Ali nije svaki autoritet štetan. Na primer, moglo bi se reći da naše telo vrši autoritet nad nama. Ono nam „naređuje“ da dišemo, jedemo, pijemo i spavamo. Da li je to ugnjetavanje? Ne. Povinovanje tim zahtevima za naše je dobro. Dok podložnost potrebama našeg tela može biti nehotična, postoje drugi oblici autoriteta koji zahtevaju našu voljnu podložnost. Osmotrimo neke primere.

VRHOVNI AUTORITET

3. Zašto se Jehova s pravom naziva „Suvereni Gospod“?

3 Preko 300 puta u Bibliji, Jehova se naziva „Suvereni Gospod“ (NW). Suveren je onaj koji poseduje vrhovnu vlast. Šta Jehovi daje pravo na taj status? Otkrivenje 4:11 odgovara: „Dostojan si, Gospode, da primiš slavu, čast i moć, jer si ti sve stvari stvorio i po volji tvojoj one postoje i stvorene su.“

4. Kako Jehova izabira da koristi svoj autoritet?

4 Kao naš Stvoritelj, Jehova ima pravo da koristi svoj autoritet po svom izboru. To bi moglo izgledati zastrašujuće, naročito kad uzmemo u obzir da Bog ima ’veliku silu i moć‘. On se naziva „Bog svemoćni“ — izraz koji u hebrejskom prenosi misao o nadmoćnoj snazi (Isaija 40:26; Postanje 17:1). Ipak, Jehova pokazuje svoju snagu na dobrohotan način, jer njegova dominantna osobina jeste ljubav (1. Jovanova 4:16).

5. Zašto nije teško podložiti se Jehovinom autoritetu?

5 Iako je Jehova upozorio da će izvršiti kaznu nad nepokajničkim prestupnicima, Mojsije ga je znao pre svega kao ’Boga vernog, koji drži savez svoj i milost svoju do hiljaditog kolena onima koji ga ljube i drže zapovesti njegove‘ (Ponovljeni zakoni 7:9). Zamisli samo! Vrhovni Autoritet svemira ne prisiljava nas da mu služimo. Umesto toga, mi smo privučeni k njemu zbog njegove ljubavi (Rimljanima 2:4; 5:8). Podložnost Jehovinom autoritetu je čak zadovoljstvo, jer njegovi zakoni uvek deluju na našu krajnju korist (Psalam 19:8, 9).

6. Kako je pitanje autoriteta pokrenuto u Edenskom vrtu, i s kojom posledicom?

6 Naši praroditelji su odbacili Božji suverenitet. Oni su želeli da sami za sebe odlučuju šta je dobro a šta zlo (Postanje 3:4-6). Kao posledica, bili su isterani iz svog rajskog doma. Jehova je nakon toga dozvolio ljudima da stvore strukture autoriteta koje će im omogućiti da žive u jednom urednom, iako nesavršenom, društvu. Koji su neki od tih autoriteta, i do koje mere Bog očekuje od nas da im budemo podložni?

’VIŠE VLASTI‘

7. Ko su ’više vlasti‘, i u kakvom je odnosu njihov položaj s Božjim autoritetom?

7 Apostol Pavle je pisao: „Svi da se pokoravaju višim vlastima, jer nema vlasti da nije od Boga.“ Ko su te ’više vlasti‘? Pavlove reči u narednim stihovima pokazuju da su to ljudske državne vlasti (Rimljanima 13:1-7; Titu 3:1). Jehova nije stvorio čovekove državne vlasti, ali one postoje s njegovim dopuštenjem. Zato je Pavle mogao pisati: „Postojeće vlasti postavljene su na svoje relativne položaje od strane Boga“ (NW). Na šta to ukazuje s obzirom na takav zemaljski autoritet? Da je on podređen, ili inferioran u odnosu na Božji autoritet (Jovan 19:10, 11). S tog razloga, kad postoji sukob između čovekovog zakona i Božjeg zakona, hrišćani moraju biti vođeni svojom biblijski školovanom savešću. Oni ’više treba Boga da slušaju nego ljude‘ (Dela apostolska 5:29).

8. Kako ti imaš koristi od viših vlasti, i kako možeš pokazati svoju podložnost njima?

8 Međutim, umnogome, državne više vlasti deluju kao ’sluge Božje za naše dobro‘ (Rimljanima 13:4). Na koje načine? Pa, razmisli o brojnim službama koje više vlasti obezbeđuju, kao što su pošta, policijska i vatrogasna zaštita, sanitetske mere i obrazovanje. „Zato i poreze plaćate“, pisao je Pavle, „jer su sluge Božje koje jednako baš to rade“ (Rimljanima 13:6, DS). U pogledu poreza ili bilo koje druge zakonske obaveze, treba ’pošteno da živimo‘ (Jevrejima 13:18, DS).

9, 10. (a) Kako više vlasti odgovaraju Božjem uređenju? (b) Zašto bi bilo neispravno protiviti se višim vlastima?

9 Ponekad, više vlasti zloupotrebe svoju moć. Da li nas to oslobađa odgovornosti da ostanemo u podložnosti njima? Ne, ne oslobađa nas. Jehova vidi nedela tih vlasti (Poslovice 15:3). Njegovo dopuštanje čovekovog vladanja ne znači da on zatvara oči pred korupcijom tog vladanja; niti od nas očekuje da to činimo. Zaista, Bog će uskoro „razbiti i uništiti sva ta kraljevstva“, zamenjujući ih vladanjem svoje sopstvene pravedne vladavine (Danilo 2:44). Ali dok se to ne dogodi, više vlasti služe za korisnu svrhu.

10 Pavle je objasnio: „Ko se protivi vlasti — protivi se Božijem poretku [„uređenju“, NW]“ (Rimljanima 13:2, Ča). Više vlasti su Božje „uređenje“ u tome što čuvaju izvesnu meru reda, bez čega bi vladali haos i anarhija. Protivljenje njima bilo bi nebiblijsko i besmisleno. Da ilustrujemo: zamisli da si se podvrgao operaciji i da kopče sprečavaju da se rana otvori. Iako su kopče strane telu, one služe određenoj svrsi jedno ograničeno vreme. Njihovo prevremeno uklanjanje moglo bi biti štetno. Slično tome, ljudske državne vlasti nisu bile deo Božje prvobitne namere. Međutim, sve dok njegovo Kraljevstvo ne bude potpuno vladalo zemljom, ljudske vladavine drže društvo zajedno, vršeći funkciju koja odgovara Božjoj volji za sadašnje vreme. Stoga treba da ostanemo u podložnosti višim vlastima, dok dajemo prioritet Božjem zakonu i autoritetu.

AUTORITET U PORODICI

11. Kako bi objasnio načelo poglavarstva?

11 Porodica je osnovna jedinica ljudskog društva. Unutar nje muž i žena mogu naći vredno zajedništvo, a deca mogu biti zaštićena i odgajana za zrelo doba (Poslovice 5:15-21; Efescima 6:1-4). Takvo plemenito uređenje treba da bude organizovano na način koji omogućuje članovima porodice da žive u miru i harmoniji. Jehovin način postizanja toga jeste kroz načelo poglavarstva, sažeto u ovim rečima koje se nalaze u 1. Korinćanima 11:3: „Svakom čoveku poglavar [je] Hristos; a čovek je poglavar ženi, a Bog je poglavar Hristu.“

12, 13. Ko je poglavar porodice, i šta se može naučiti iz Isusovog načina korišćenja poglavarstva?

12 Muž je poglavar porodice. Međutim, postoji poglavar iznad njega — Isus Hrist. Pavle je pisao: „Muževi, ljubite svoje žene, kao što je Hristos Crkvu [„skupštinu“, NW] ljubio, i sebe predao za nju“ (Efescima 5:25). Muž odražava svoju podložnost Hristu kad postupa sa svojom ženom na način na koji je Isus uvek postupao sa skupštinom (1. Jovanova 2:6). Veliki autoritet je dodeljen Isusu, ali on ga koristi s krajnjom nežnošću, ljubavlju i razumnošću (Matej 20:25-28). Kao čovek, Isus nikada nije zloupotrebio svoj položaj autoriteta. On je bio „blag i smeran u srcu“, i nazivao je svoje sledbenike „prijateljima“ umesto „slugama“. „Ja ću vas odmoriti [„osvežiti“, NW]“, obećao im je on, i upravo to je i učinio (Matej 11:28, 29, Ča; Jovan 15:15).

13 Isusov primer poučava muževe da hrišćansko poglavarstvo nije položaj grube dominacije. Umesto toga, to je položaj poštovanja i samopožrtvovane ljubavi. To bi jasno isključilo maltretiranje bračnog druga fizički ili verbalno (Efescima 4:29, 31, 32; 5:28, 29; Kološanima 3:19). Kad bi tako hrišćanski muškarac maltretirao svoju ženu, njegova druga dobra dela bila bi bezvredna, a njegove molitve bile bi ometene (1. Korinćanima 13:1-3; 1. Petrova 3:7).

14, 15. Kako spoznanje Boga pomaže ženi da bude podložna svom mužu?

14 Kad muž oponaša Hristov primer, njegovoj ženi je lakše da se povinuje rečima iz Efescima 5:22, 23: „Žene, budite pokorne svojim muževima kao Gospodu, jer je muž poglavar ženi, kao što je Hristos poglavar Crkvi.“ Kao što muž treba da bude podložan Hristu, žena mora biti u podložnosti svom mužu. Biblija takođe jasno stavlja do znanja da sposobne žene zaslužuju čast i hvalu za svoju božansku mudrost i marljivost (Poslovice 31:10-31).

15 Podložnost hrišćanske žene njenom mužu relativna je. To znači da se Bog mora slušati pre nego čovek ako bi podložnost u nekoj stvari dovela do kršenja božanskog zakona. Čak i tada, ženin čvrst stav treba da bude ublažen ’pitomim i tihim duhom‘. Treba da bude očito da je spoznanje Boga napravilo od nje bolju suprugu (1. Petrova 3:1-4). Isti bi bio slučaj s hrišćanskim muškarcem čija žena je nevernik. Njegovo povinovanje biblijskim načelima treba od njega da napravi boljeg supruga.

16. Kako deca mogu oponašati primer koji je Isus ostavio kad je bio dečak?

16 Efescima 6:1 izlaže ulogu dece, govoreći: „Slušajte svoje roditelje u Gospodu, jer je to pravo.“ Hrišćanska deca slede primer Isusa, koji je ostao podložan svojim roditeljima dok je odrastao. Kao poslušan dečak, on „napredovaše u mudrosti i u rastu i u milosti pred Bogom i pred ljudima“ (Luka 2:51, 52).

17. Način na koji roditelji koriste svoj autoritet može imati kakav efekat na njihovu decu?

17 Način na koji roditelji udovoljavaju svojim odgovornostima može imati uticaj na to da li će njihova deca poštovati autoritet ili će se buniti protiv njega (Poslovice 22:6). Tako roditelji dobro čine ako se pitaju: ’Da li ja koristim svoj autoritet s ljubavlju ili grubo? Da li sam previše popustljiv?‘ Od pobožnog roditelja se očekuje da bude pun ljubavi i obziran, a ipak čvrst u pridržavanju Božjih načela. Odgovarajuće tome, Pavle je pisao: „Očevi, ne razdražujte [doslovno, ’ne izazivajte na gnev‘] svoju decu, nego ih odgajajte u Gospodnjoj nauci i opomeni“ (Efescima 6:4, Ča; Kološanima 3:21).

18. Kako treba da se vrši roditeljska disciplina?

18 Roditelji treba da pomno ispitaju svoje metode odgajanja, naročito ako žele da njihova deca budu poslušna i da im tako donose radost (Poslovice 23:24, 25). U Bibliji, disciplina je prvenstveno oblik pouke (Poslovice 4:1, NW; 8:33, NW). Ona se povezuje s ljubavlju i blagošću, ne s gnevom i brutalnošću. Dakle, hrišćanski roditelji treba da postupaju s mudrošću i da se uzdržavaju kad disciplinuju svoju decu (Poslovice 1:7, DK).

AUTORITET U SKUPŠTINI

19. Kako se Bog postarao za dobar red u hrišćanskoj skupštini?

19 Pošto je Jehova uredan Bog, razumno je da će on pružiti autoritativno i dobro organizovano vođstvo za svoj narod. Shodno tome, on je naimenovao Isusa kao Poglavara hrišćanske skupštine (1. Korinćanima 14:33, 40, Ča; Efescima 1:20-23). Pod Hristovim nevidljivim vođstvom, Bog je autorizovao jedno uređenje po kome naimenovane starešine u svakoj skupštini pasu stado revno, voljno i s ljubavlju (1. Petrova 5:2, 3). Sluge pomoćnici im pomažu na različite načine i vrše vredne službe unutar skupštine (Filipljanima 1:1).

20. Zašto treba da budemo podložni naimenovanim hrišćanskim starešinama, i zašto je to korisno?

20 S obzirom na hrišćanske starešine, Pavle je pisao: „Budite poslušni svojim starešinama i pokoravajte se, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to odgovarati; da oni to čine s radošću a ne uzdišući, jer vam ovo ne bi bilo od koristi“ (Jevrejima 13:17, Ča). Mudro, Bog je poverio hrišćanskim nadglednicima odgovornost da brinu za duhovne potrebe onih koji su u skupštini. Te starešine ne sačinjavaju neku svešteničku klasu. Oni su sluge i robovi Božji, koji služe potrebama svojih suobožavalaca, baš kao što je naš Gospodar, Isus Hrist, činio (Jovan 10:14, 15). Saznanje da se biblijski kvalifikovani muževi interesuju za naš napredak i duhovni rast ohrabruje nas da sarađujemo i budemo podložni (1. Korinćanima 16:16).

21. Kako naimenovane starešine nastoje da duhovno pomognu suhrišćanima?

21 S vremena na vreme, ovca može zalutati ili doći u opasnost od štetnih svetskih faktora. Pod vođstvom Glavnog Pastira, starešine kao potpastiri budni su na potrebe onih koji su im povereni na brigu i marljivo im posvećuju ličnu pažnju (1. Petrova 5:4). Oni posećuju članove skupštine i nude reči ohrabrenja. Znajući da Đavo traži da poremeti mir Božjeg naroda, starešine praktikuju mudrost odozgo u postupanju s bilo kojim problemom (Jakov 3:17, 18). Oni naporno rade na očuvanju ujedinjenosti i jedinstva vere, nečega za šta se sam Isus molio (Jovan 17:20-22; 1. Korinćanima 1:10).

22. Kakvu pomoć starešine pružaju u slučajevima neispravnog postupanja?

22 Šta ako hrišćanin trpi neko zlo ili postane obeshrabren zbog toga što je počinio neki greh? Ublažujući biblijski savet i srdačne molitve starešina u njegovu korist mogu pomoći da mu se obnovi duhovno zdravlje (Jakov 5:13-15). Ti muževi, naimenovani svetim duhom, takođe imaju autoritet da vrše disciplinu i da ukore svakog koji sledi put neispravnog postupanja ili koji predstavlja opasnost za duhovnu i moralnu čistoću skupštine (Dela apostolska 20:28; Titu 1:9; 2:15). Da bi se skupština očuvala čistom, može biti neophodno da pojedinci izveste o ozbiljnom neispravnom postupanju (Levitska 5:1). Ako hrišćanin koji je počinio neki težak greh prihvati biblijsku disciplinu i ukor i pruža dokaze istinskog pokajanja, biće mu pomognuto. Naravno, uporni i nepokajnički kršioci Božjeg zakona bivaju isključeni (1. Korinćanima 5:9-13).

23. Šta hrišćanski nadglednici pružaju za dobro skupštine?

23 Biblija je prorekla da će pod Isusom Hristom kao Kraljem, duhovno zreli muškarci biti naimenovani da pružaju utehu, zaštitu i osveženje za Božji narod (Isaija 32:1, 2). Oni će preuzimati vođstvo kao jevanđelizatori, pastiri i učitelji da bi unapređivali duhovni rast (Efescima 4:11, 12, 16). Iako hrišćanski nadglednici mogu ponekad ukoravati, opominjati i podsticati suvernike, primenjivanje zdrave pouke starešinâ koja se temelji na Božjoj reči pomaže da se svi održe na putu života (Poslovice 3:11, 12; 6:23; Titu 2:1).

PRIHVATI JEHOVINO GLEDIŠTE NA AUTORITET

24. U pogledu kog pitanja smo svakodnevno ispitani?

24 Prvi čovek i žena bili su ispitani u pogledu pitanja podložnosti autoritetu. Ne iznenađuje što se sa sličnim ispitom suočavamo i mi danas. Sotona Đavo unapređuje duh pobune među čovečanstvom (Efescima 2:2). Put nezavisnosti učinjen je da izgleda primamljivo superiorniji u odnosu na put podložnosti.

25. Koje su koristi od odbacivanja svetskog buntovnog duha i toga da budemo podložni autoritetu koji Bog iskazuje ili dopušta?

25 Međutim, mi moramo odbaciti svetski buntovan duh. Čineći to, ustanovićemo da božanska podložnost donosi bogate nagrade. Na primer, izbeći ćemo zabrinutosti i frustracije uobičajene za one koji izazivaju nevolje sa svetskim vlastima. Smanjićemo trvenje koje preovladava u mnogim porodicama. I uživaćemo u koristima srdačnog, punog ljubavi, druženja s našim hrišćanskim suvernicima. Iznad svega, naša božanska podložnost dovešće do dobrog odnosa s Jehovom, Vrhovnim Autoritetom.

PROVERI SVOJE SPOZNANJE

Kako Jehova koristi svoj autoritet?

Ko su ’više vlasti‘, i kako mi ostajemo u podložnosti njima?

Kakvu odgovornost načelo poglavarstva stavlja na svakog člana porodice?

Kako možemo pokazati podložnost u hrišćanskoj skupštini?

[Okvir na 134. strani]

PODLOŽNI, NE SUBVERZIVNI

Kroz svoju javnu propovedničku aktivnost, Jehovini svedoci ukazuju na Božje Kraljevstvo kao na jedinu nadu čovečanstva za pravi mir i sigurnost. Ali ti revni objavitelji Božjeg Kraljevstva nisu ni u kom slučaju subverzivni prema vladavinama pod kojim žive. Naprotiv, Svedoci su među građanima s najviše poštovanja i koji se najviše povinuju zakonu. „Kad bi sve religiozne denominacije bile kao Jehovini svedoci“, rekao je jedan službenik u jednoj afričkoj zemlji, „ne bismo imali ubistva, provale, delinkvente, zatvorenike i atomske bombe. Vrata ne bi bila danonoćno zaključana.“

Shvatajući ovo, službenici u mnogim zemljama dozvolili su da se propovedničko delo Svedoka odvija neometano. U drugim zemljama, zabrane ili ograničenja bili su ukinuti kada su vlasti shvatile da Jehovini svedoci predstavljaju uticaj na dobro. To je kao što je apostol Pavle pisao o poslušnosti višim vlastima: „Čini dobro, i imaćeš hvalu od nje“ (Rimljanima 13:1, 3).

    Publikacije na srpskom (1979-2025)
    Odjava
    Prijava
    • srpski (latinica)
    • Podeli
    • Podešavanja
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Pravila korišćenja
    • Pravila privatnosti
    • Podešavanje privatnosti
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podeli