„Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno“
1. Kojim nas rečima Biblija upoznaje sa svojim Autorom i kakvo znanje možemo steći pomoću Biblije?
„SVE je Pismo nadahnuto od Boga.“ Te reči iz 2. Timoteju 3:16 pokazuju da je Bog, čije je ime Jehova, Autor Svetog pisma i da ga je on nadahnuo. A nadahnuto Pismo je izuzetno poučna i zanimljiva knjiga. Ono je ogromna riznica znanja! Pomoću njega ćemo steći „znanje o Bogu“, koje su pravdoljubivi ljudi oduvek tražili i smatrali dragocenim (Posl. 2:5).
2. Šta su Mojsije, David i Solomon rekli o mudrosti koja dolazi od Boga?
2 Jedan od njih bio je i Mojsije, koga je Bog postavio da vodi i organizuje njegov narod, Izrael. Mojsije je za Božju pouku rekao da duhovno osvežava čoveka ’kao rosa, kao sitna kiša travu, kao veliki pljusak rastinje‘. A David, koji se pokazao kao hrabar ratnik i borio za slavu Jehovinog imena, molio se sledećim rečima: „Jehova, pouči me putu svome. Hodiću u istini tvojoj.“ Miroljubivi Solomon, graditelj jedne od najveličanstvenijih građevina u istoriji, Jehovinog hrama u Jerusalimu, ovako je opisao mudrost koja dolazi od Boga: „Bolje [je] steći mudrost nego steći srebro, ona je veći dobitak i od samog zlata. Dragocenija je od bisera, i ništa od onoga što ti je drago ne može se izjednačiti s njom“ (P. zak. 32:2; Ps. 86:11; Posl. 3:14, 15).
3. Koliku vrednost ima Božja reč, prema onome što su izjavili Isus i sam Bog?
3 Božji Sin Isus pripisao je Božjoj Reči najveću moguću vrednost, rekavši: „Tvoja reč je istina.“ Svojim sledbenicima je rekao: „Ako ostanete u mojoj reči, zaista ste moji učenici, i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Jovan 17:17; 8:31, 32). Ta „reč“ koju je Isus čuo od svog Oca zaista ima veliku snagu! To je Božja „reč“. Nakon što je umro i uskrsnuo i zatim uzašao na nebo gde je seo s desne strane Bogu, Isus je objavio daljnje Jehovine reči, između ostalog predivan opis Božjih blagoslova koje će čovečanstvo doživeti u raju na zemlji. Nakon toga Bog je zapovedio apostolu Jovanu: „Piši, jer su ove reči verodostojne i istinite.“ Sve reči nadahnutog Pisma su „verodostojne i istinite“, a oni koji žive po njima doživljavaju neizmerne blagoslove (Otkr. 21:5).
4. Za šta je korisno nadahnuto Pismo?
4 O kakvim se blagoslovima radi? Potpuni odgovor nalazimo u rečima apostola Pavla iz 2. Timoteju 3:16, 17: „Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za vaspitavanje u pravednosti, da Božji čovek bude sasvim sposoban i potpuno opremljen za svako dobro delo.“ Dakle, nadahnuto Pismo je korisno jer nas uči istini o Bogu, ukazuje nam kako treba da se ponašamo, pomaže nam da ’popravljamo‘ svoje misli i svoj život, i ukorava nas i poučava kako bismo skromno živeli u skladu sa istinom i pravednošću. Ako prihvatimo pouku iz Božje Reči, postaćemo „Božji saradnici“ (1. Kor. 3:9). Služenje Bogu predstavlja najveću čast koju neko danas može imati. Ali da bi to mogao, ’Božji čovek mora biti sasvim sposoban i potpuno opremljen za svako dobro delo‘.
SIGURAN TEMELJ NAŠE VERE
5. Šta je vera i kako je jedino možemo steći?
5 Da bi neko bio Božji saradnik, mora imati veru. Veru ne treba mešati s lakovernošću ili neosnovanim verovanjima, na šta svuda nailazimo. Mnogi misle da je važno da čovek u nešto veruje — bez obzira na to da li se radi o nekoj religiji, evoluciji ili filozofiji. Međutim, Božjem čoveku „uzor moraju biti zdrave reči... u veri i ljubavi, koje su u Hristu Isusu“ (2. Tim. 1:13). Njegova vera mora imati čvrst temelj i mora biti živa, jer „vera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi“. Ona se mora zasnivati na čvrstom uverenju da Bog postoji i da nagrađuje one koji žive po njegovoj volji (Jevr. 11:1, 6). Takvu veru možemo steći jedino putem marljivog proučavanja Božje Reči, Biblije. Ta vera se temelji na dubokoj ljubavi prema Bibliji, prema Jehovi Bogu kao Autoru Biblije i prema njegovom Sinu Isusu Hristu. Samo je jedna takva živa vera, kao što je i samo jedan Gospod, Isus Hrist, i jedan Bog i Otac svih, Jehova (Ef. 4:5, 6).
6. Čime se odlikuje prava vera?
6 Moramo saznati šta sve sadrži Božja Reč, kako je nastala, ko stoji iza nje, koja je njena svrha i koliku nam snagu može dati da bismo ispravno postupali. Kada dobro upoznamo njenu divnu poruku, izgradićemo veru. Isto tako, toliko ćemo zavoleti Bibliju i njenog Autora da ništa neće moći da uguši našu veru i ljubav. Siguran temelj na kojem možemo graditi svoju veru jeste Sveto pismo, čiji su sastavni deo i reči Isusa Hrista. Prava vera jeste ona vera koja odoleva ispitima i teškim kušnjama, progonstvima, materijalizmu i filozofijama bezbožnog sveta. Ona je u stanju da izvojuje veličanstvenu pobedu nad svim tim i uvede onoga ko je poseduje u Božji pravedni novi svet. „Ovo je pobeda koja je pobedila svet: naša vera“ (1. Jov. 5:4).
7. Koje će blagoslove doživeti osoba koja stekne biblijsku mudrost?
7 Da bismo stekli veru i živeli po njoj, moramo se truditi da izgradimo ljubav i cenjenje prema Božjoj Reči, nadahnutom Pismu. To Pismo je Božji neprocenjivo vredan dar ljudskom rodu, riznica duhovnog blaga. Njena mudrost je neizmerna, a snaga kojom prosvetljuje čoveka i kojom ga podstiče da ispravno postupa nadmašuje snagu svih drugih ikada napisanih knjiga. Dok temeljno proučavamo Božju Reč nastojeći da je što bolje upoznamo, shvatićemo zašto je apostol Pavle oduševljeno izjavio: „O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjeg!“ Upoznati nadahnuto Pismo i njegovog Autora znači stupiti na put koji vodi do večne radosti i sreće (Rimlj. 11:33; Ps. 16:11).
JEHOVA — BOG KOJI ŽELI DA SE PRIBLIŽI LJUDIMA
8. (a) Zašto treba da budemo zahvalni što Jehova želi da nam se približi? (b) Po čemu se Jehova razlikuje od demonskih bogova?
8 Govoreći o slavi Jehovinog imena, David je rekao: ’Ti si velik i čudesna dela činiš, samo si ti Bog‘ (Ps. 86:10). Jehova je učinio brojna „čudesna dela“ za ljude. Između ostalog, obratio im se putem svoje Reči. To pokazuje da je Jehova Bog koji želi da se približi ljudima, Bog koji s puno ljubavi otkriva sebe kako bi ga njegova stvorenja upoznala. Kako samo možemo biti srećni što naš Stvoritelj nije neki nepristupačan vladar koji je obavijen plaštom tajnovitosti i neosetljiv na potrebe pravdoljubivih ljudi na zemlji! Jehova će u budućem novom svetu prebivati među ljudima, ali on već i danas prebiva među onima koji veruju u njega i koji ga vole i ophodi se prema njima poput brižnog Oca koji odgovara na pitanja svoje radoznale dece (Otkr. 21:3). Naš nebeski Otac nije poput demonskih bogova koje predočavaju nemi idoli zastrašujućeg izgleda. Bogovi od metala i kamena ne mogu izgraditi očinski odnos sa svojim zaslepljenim obožavaocima. Ne mogu im se približiti niti im pomoći. A „oni koji ih prave postaće poput njih“ (Ps. 135:15-19; 1. Kor. 8:4-6).
9. Šta je Bog s neba pružio ljudima?
9 Jehova je „Bog milosrdan i milostiv, spor na gnev, pun dobrote i istine“ (Izl. 34:6). U svojoj velikoj dobroti, otkrio je ljudima brojne istine. Time im je pružio dragocene životne savete i smernice, a putem proročanstava im je osvetlio put prema budućim blagoslovima. „Jer sve što je nekada napisano, napisano je nama za pouku, da svojom ustrajnošću i utehom iz Pisama imamo nadu“ (Rimlj. 15:4). Odozgo, s neba, Bog se obratio ljudima ovde na zemlji i pružio im pouzdane smernice i pouke (Jovan 8:23).
10. Na kojim se jezicima Jehova obraćao ljudima i zašto baš na tim jezicima?
10 Jehova se nikada nije obraćao ljudima na nekom nepoznatom jeziku, nego je uvek govorio jezikom koji su ljudi razumeli, živom jeziku kojim su govorili njegovi verni svedoci (Dela 2:5-11). Adamu, Noju, Avrahamu, Mojsiju i izraelskim prorocima Jehova se obraćao na prvom jeziku koji je čovek govorio, a koji danas nazivamo hebrejskim. Hebrejskim se služio dokle god su ljudi razumeli taj jezik, a tako je bilo još i u vreme Savla iz Tarsa, kome se uskrsnuli Isus obratio na tom jeziku (Dela 26:14). Kada je među Izraelcima u izgnanstvu u upotrebu ušao aramejski, jezik koji su inače govorili Haldejci, Bog je dao da se neki delovi njegove Reči zapišu na tom jeziku, jer je to bio jezik koji je njegov narod razumeo (Jezd. 4:8–6:18; 7:12-26; Dan. 2:4b–7:28). Kasnije, kada je grčki postao međunarodni jezik i glavni jezik koji su govorili njegovi svedoci, Jehova je dao da se njegove reči zapišu i sačuvaju na tom jeziku. Dakle, sve što je ostalo zapisano u Bibliji predstavlja Jehovine reči, koje je on ljudima na zemlji uvek upućivao na živom jeziku, kako bi ih razumeli oni koji su ponizni i istinoljubivi.
11. Zašto se može reći da je Jehova tvorac svih jezika?
11 Jehova je dao čoveku razum i govorne organe, kao što su jezik, usta i glasne žice. Oni na vrlo složen način proizvode glasove koji omogućavaju postojanje mnoštva jezika kojima se ljudi služe. Stoga bismo mogli reći da je Jehova tvorac svih jezika. Čudom koje je učinio u vreme gradnje Vavilonske kule pokazao je da su u njegovoj vlasti svi jezici kojima se ljudi služe (Post. 11:6-9; 10:5; Izl. 4:11; 1. Kor. 13:1). Jehovi nije stran nijedan jezik. Ne samo što je u početku dao ljudima hebrejski jezik nego je time što je stvorio razum i govorne organe zapravo stvorio temelj za pojavu aramejskog, grčkog i preko 6 000 drugih jezika koji se danas koriste.
JEZIK ISTINE
12, 13. (a) Kakvim se jezikom Jehova obraćao ljudima da bi ga oni lako mogli razumeti? (b) Navedi primere.
12 Kojim god jezikom da se obraćao ljudima, Jehova se nikada nije služio mističnim verskim izrazima, nego jezikom istine. A taj jezik je jednostavan i lako razumljiv (Sof. 3:9). Čovek lako može razumeti trodimenzionalne stvari i pojave, to jest njihovu visinu, širinu i dužinu, kao i vremensku dimenziju u kojoj se sve odigrava. Zato je Jehova predočio ljudima nevidljivi svet pomoću onoga što njihov um može razumeti. Na primer, Mojsije je u pustinji izradio sveti šator po uputstvima koja je dobio od Boga. Pavle se pod Božjim nadahnućem poslužio simbolikom tog trodimenzionalnog objekta kako bi razjasnio neke pojedinosti vezane za nebeski život (Jevr. 8:5; 9:9).
13 Navedimo još jedan primer: Jehova je duh i on na nebu ne sedi na nekoj doslovnoj stolici ili prestolu. Ali pošto smo mi ljudi ograničeni na vidljivi svet, Bog se poslužio tim vidljivim predmetom kao simbolom da bi nam razjasnio neke stvari. Da bi nam predočio kako on otvara zasedanje nebeskog suda, poslužio se slikom zemaljskog kralja koji započinje sudski postupak sedajući na svoj presto (Dan. 7:9-14).
LAKO PREVODIVA
14, 15. Zašto je Bibliju, za razliku od čovekovih filozofskih tekstova, lako prevesti na druge jezike? Prikaži primerom.
14 Budući da su u Bibliji korišćeni obični, lako razumljivi izrazi, simboli i događaji koji su u njoj opisani mogu se jasno i tačno prevesti na većinu savremenih jezika. Snaga i moć istine ostaju sačuvani u svim prevodima. Jednostavne, svakodnevne reči kao što su „konj“, „rat“, „kruna“, „presto“, „muž“, „žena“ i „deca“, tačno i razumljivo izražavaju smisao na svakom jeziku. Sasvim je drugačije s čovekovim filozofskim tekstovima, koje često nije moguće tačno prevesti. Njihove komplikovane rečenice i nerazumljivi izrazi često se ne mogu precizno prevesti na drugi jezik.
15 Snaga biblijskih reči daleko nadmašuje sve takve tekstove. Čak i kada je izricao osude nevernicima, Bog se nije služio filozofskim rečnikom, nego simbolima uzetim iz svakodnevnog života. To se lepo vidi u Danilu 4:10-12. U tom tekstu, Bog se poslužio stablom kao simbolom da bi predočio pojedinosti vezane za vlast jednog oholog paganskog kralja, a zatim je opisao šta se dalje događalo s tim stablom kako bi tačno prikazao buduća zbivanja. Sve se to može jasno prevesti na druge jezike. Jehova se obraćao ljudima na takav obziran način kako bi se ’pravo znanje umnožilo‘. Time nam je umnogome olakšao razumevanje proročanstava u ovo ’vreme kraja‘ (Dan. 12:4).
KAKO JEHOVA KOMUNICIRA S LJUDIMA
16. Kako bi moglo da se prikaže na koji način je Jehova komunicirao s ljudima?
16 Neko bi mogao da se pita kako je Jehova komunicirao s ljudima. Predstavimo to jednim primerom iz savremenog života. Da bi se ostvarila komunikacija, mora postojati: (1) pošiljalac poruke; (2) odašiljač; (3) sredstvo putem kog se prenosi poruka; (4) prijemnik i (5) primalac poruke. Tako, recimo, u telefonskoj komunikaciji postoji: (1) osoba koja poziva; (2) telefonski aparat koji šalje poruku tako što je pretvara u električne impulse; (3) telefonska linija koja prenosi te impulse do željenog mesta; (4) telefonski aparat koji ponovo pretvara impulse u glas i (5) primalac poziva. Slično tome, (1) Jehova Bog, koji se nalazi na nebu, izricao je svoje poruke; (2) te poruke najčešće je odašiljao njegov Govornik ili Reč — koga danas poznajemo kao Isusa Hrista; (3) Božji sveti duh, sila kojom se on koristi, služio je kao sredstvo putem kog se svaka poruka prenosila na zemlju; (4) Božji prorok na zemlji primao je te poruke i (5) zatim ih je objavljivao Božjem narodu. Kao što i danas ponekad kuriri nose važne poruke, tako se i Jehova ponekad služio duhovnim glasnicima, anđelima, da bi određene objave s neba poslao svojim slugama na zemlji (Gal. 3:19; Jevr. 2:2).
ŠTA JE NADAHNUĆE
17. Koja je grčka reč prevedena izrazom „nadahnuto od Boga“ i kako nam njeno značenje pomaže da razumemo šta je nadahnuće?
17 Izraz „nadahnuto od Boga“ prevod je grčke reči teopneustos. Kao što pokazuje prva fusnota za 2. Timoteju 3:16 u izdanju Novi svet — s referencama,a ta reč bi se doslovno mogla prevesti: „od Boga udahnuto [u nekoga]“. Drugim rečima, Bog je svoj duh, to jest silu kojom se služi, ’udahnuo‘ ljudima koji su mu verno služili i tako ih je podstakao da napišu Sveto pismo. To nazivamo nadahnućem. Kada je Bog nadahnuo proroke i druge svoje verne sluge, on je vodio njihove misaone procese pomoću svoje sile. To znači da im je slao poruke i vizije i omogućio im da ih dobro upamte. „Proročanstvo nikada nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili reči koje su dolazile od Boga, kako ih je sveti duh vodio“ (2. Petr. 1:21; Jovan 20:21, 22).
18. Kakav su utisak nadahnute poruke ostavile na ljude koji su ih dobili od Boga?
18 Dok su te Božje sluge bile budne i potpuno svesne ili dok su spavale, Božji duh je usađivao u njihov um poruke koje je Bog slao. Nakon što je dobio poruku, prorok ju je morao usmeno preneti drugim ljudima. Kada Mojsije i drugi verni proroci uskrsnu, nesumnjivo će moći da potvrde da je ono što su napisali verodostojno sačuvano i preneseno do nas, jer će u njihovom bistrom i obnovljenom umu po svemu sudeći još biti živo sećanje na izvornu poruku koju su primili od Boga. Na sličan način je i vizija preobraženja ostavila tako dubok utisak na apostola Petra da je mogao jasno da opiše njenu veličanstvenost i nakon više od 30 godina (Mat. 17:1-9; 2. Petr. 1:16-21).
AUTOR I NJEGOV „PRST“
19. Šta je Božji „prst“ i koji biblijski stihovi to pokazuju?
19 Kada ljudi pišu, koriste se prstima. U drevno doba, prstima se držalo pero za pisanje, a u savremeno doba prstima se drži olovka ili se kuca tekst na pisaćoj mašini ili na računaru. U svakom slučaju, prsti pišu ono što im govori um njihovog vlasnika. Da li si znao da se ponekad ukazuje i na Božji „prst“? Isus je Božji duh nazvao Božjim „prstom“. Kada je Isus izlečio čoveka opsednutog demonima tako da je ponovo mogao da govori i vidi, verski protivnici su pohulili na sredstvo pomoću kojeg je Isus izlečio čoveka. Prema Matejevom zapisu, Isus im je rekao: „Ako ja pomoću Božjeg duha isterujem demone, onda je Božje kraljevstvo zaista stiglo među vas“ (Mat. 12:22, 28). Luka nam pomaže da bolje razumemo tu izjavu. On je zapisao šta je Isus rekao jednom sličnom prilikom: „Ako ja Božjim prstom isterujem demone, zaista je među vas stiglo Božje kraljevstvo“ (Luka 11:20). Davno pre toga egipatski sveštenici koji su se bavili vračanjem bili su prisiljeni da priznaju da su nevolje koje su pogodile Egipat bile ispoljavanje Jehovine ogromne sile. Rekli su: „Ovo je prst Božji!“ (Izl. 8:18, 19).
20. Šta je Bog činio svojim „prstom“ i šta je plod delovanja tog „prsta“?
20 Na osnovu toga kako se u ovim stihovima koristi izraz „prst“ lako se može zaključiti da ’Božji prst‘ ima veliku moć i da taj izraz dobro opisuje njegov duh, silu koju je Bog koristio pri pisanju Biblije. Zato Biblija kaže da je Deset zapovesti na kamenim pločama bilo ispisano „Božjim prstom“ (Izl. 31:18; P. zak. 9:10). Ljude koji su pisali razne biblijske knjige u pisanju je vodio i usmeravao Božji simbolični prst — njegova sila to jest duh. Božji sveti duh je nevidljiv, ali Bog se njime služio na čudesan način. A vidljivi, opipljivi plod tog delovanja jeste Biblija, Božja Reč istine, koju je putem tog duha čovečanstvo dobilo kao neprocenjivi dar. Nema nikakve sumnje u to da je Autor Biblije Jehova, Bog koji se putem nje obratio čovečanstvu s neba.
POČETAK SKUPLJANJA ZBIRKE NADAHNUTIH SPISA
21. (a) Kako se počelo s pisanjem svetih spisa? (b) Kako se Jehova pobrinuo da oni budu sačuvani?
21 Kao što je već bilo spomenuto, Jehova je dao Mojsiju „dve ploče Svedočanstva, kamene ploče ispisane Božjim prstom“ (Izl. 31:18). Na njima je bilo zapisano Deset zapovesti. Zanimljivo je da se u tom tekstu osam puta pojavljuje Božje ime Jehova. Iste godine, 1513. pre n. e., Jehova je zapovedio Mojsiju da počne s vođenjem trajnih zapisa. Tako je počela da se piše Biblija (Izl. 17:14; 34:27). Bog je takođe zapovedio Mojsiju da napravi ’kovčeg svedočanstva‘ ili ’kovčeg saveza‘. Bio je to jedan prelepo izrađen kovčeg u kojem je trebalo da Izraelci čuvaju te neprocenjivo vredne zapise (Izl. 25:10-22; 1. Kralj. 8:6, 9). Jehova je dao smernice o tome kako treba da izgleda kovčeg i šator u kom će biti smešten. A Veseleila, glavnog majstora i graditelja, ’napunio je svojim duhom dajući mu mudrost, razboritost i znanje da bi bio vešt u raznovrsnim poslovima‘, kako bi se sav posao mogao obaviti po prikazu koji je pružio (Izl. 35:30-35).
22. (a) Ko je Autor nadahnutih spisa i koliko je trajalo njihovo pisanje? (b) Ko su bili pisci Biblije i šta se zna o njima?
22 Da bi obznanio svoje namere, Bog je „mnogo puta i na mnogo načina govorio“ tokom dugog perioda (Jevr. 1:1). Pisci su pisali njegovu Reč od 1513. pre n. e. do otprilike 98. n. e., to jest tokom otprilike 1610 godina. Bilo ih je oko četrdeset, a Jehovi Bogu, kao jedinom Autoru, ti ljudi su poslužili kao pisari, ili zapisivači. Svi su bili Jevreji, pripadnici naroda kom su „poverene Božje svete objave“ (Rimlj. 3:2). Osmorica od njih su bili hrišćani koji su lično poznavali Isusa ili su ih s njegovom službom upoznali apostoli. Nadahnuti spisi koji su bili napisani pre njihovog vremena svedočili su da će doći Mesija, to jest Hrist (1. Petr. 1:10, 11). Premda su bili iz raznih društvenih slojeva i sredina, svi ti pisci Biblije, od Mojsija do apostola Jovana, dali su doprinos potvrđivanju Jehovinog prava da bude Vrhovni Vladar i objavljivanju njegovih namera na zemlji. Pisali su u Jehovino ime i pod uticajem njegovog duha (Jer. 2:2, 4; Jezek. 6:3; 2. Sam. 23:2; Dela 1:16; Otkr. 1:10).
23. Koje su starije spise koristili neki pisci Biblije i kako su oni postali deo nadahnute Božje Reči?
23 Nekoliko pisaca je u svoje spise uvrstilo delove već postojećih spisa o događajima koje su opisali njihovi očevici. Ali nisu svi ti izvori bili nadahnuti. Na primer, Mojsije je neke delove svoje prve knjige, nazvane Postanak, mogao napisati na temelju izveštaja očevidaca. Verovatno je i Samuilo isto to uradio prilikom pisanja knjige o Sudijama. Uglavnom je na isti takav način Jeremija napisao Prvu i Drugu o kraljevima, a i Jezdra Prvu i Drugu letopisa. Sveti duh je vodio te pisce kada su određivali koje će delove starijih nenadahnutih spisa uvrstiti u nadahnute knjige i na taj način je potvrđena verodostojnost knjiga koje su sastavili i pokazano da je njihov tekst tačan. Onog časa kada su delovi nenadahnutih spisa uvršteni u biblijske knjige, i sami su postali deo nadahnute Božje Reči (Post. 2:4; 5:1; 2. Kralj. 1:18; 2. Let. 16:11).
24, 25. (a) Koji period čovekove istorije obuhvata Biblija? (b) Navedi neke zanimljive podatke iz tabele na 12. strani.
24 Kojim redosledom je bilo napisano 66 biblijskih knjiga? Koji deo beskonačne struje vremena obuhvataju? Nakon što opisuje stvaranje neba i zemlje i pripremu zemlje za čovekov budući dom, Postanak izveštava o početku ljudskog roda, to jest stvaranju prvog čoveka 4026. pre n. e. Sveti spisi potom govore o važnim događajima koji su se odigravali sve do 443. pre n. e. i nedugo nakon te godine. Nakon što je preskočeno više od 400 godina, u nastavku se opisuju zbivanja od 3. pre n. e. do otprilike 98. n. e. Dakle, Biblija obuhvata 4 123 godine ljudske istorije.
25 Tabela na 12. strani pomaže nam da to lakše sebi predstavimo. U njoj se navode podaci u vezi s piscima Biblije i redosled pisanja biblijskih knjiga.
CELOVITA I ISTINITA BOŽJA „KNJIGA“
26. Zašto se može reći da biblijske knjige čine jednu celinu?
26 Biblijske knjige — zbirka koja počinje s Postankom, a završava sa Otkrivenjem — zapravo čine jednu nedeljivu knjigu, celovitu zbirku nadahnutih spisa Svevišnjeg Autora. Ne treba ih deliti na dva dela, pri čemu bi se jednom od njih pridavao manji značaj. Hebrejske i grčke knjige čine nerazdvojnu celinu. Grčke knjige su nadopuna hebrejskih i zajedno čine celovitu i istinitu Božju knjigu. Dakle, 66 knjiga Biblije zajednički čine jednu zbirku — Sveto pismo (Rimlj. 15:4).
27. Zašto su pogrešni nazivi „Stari zavet“ i „Novi zavet“?
27 Tradicionalna podela Božje pisane Reči na dva dela — pri čemu se prvi deo (od Postanka do Malahije) naziva „Stari zavet“, a drugi deo (od Mateja do Otkrivenja) „Novi zavet“ — velika je greška. U 2. Korinćanima 3:14 u popularnom prevodu Daničić-Karadžić spominje se ’čitanje Starog zaveta‘. Međutim, apostol tu nije govorio o drevnim hebrejskim knjigama Biblije u celini, niti je želeo reći da nadahnuti hrišćanski spisi čine neki „novi zavet [savez]“. Apostol je govorio o savezu Zakona, koji je Mojsije zapisao u Pentateuhu, a ono predstavlja samo jedan deo prethrišćanskih biblijskih knjiga. Zato je u sledećem stihu rekao: „Kad se čita Mojsije“ (DK). Grčka reč koja se u prevodu Daničić-Karadžić skoro uvek prevodi izrazom „zavet“, u mnogim drugim prevodima se prevodi izrazom „savez“ (Mat. 26:28; 2. Kor. 3:6, dr Lujo Bakotić, dr Emilijan Čarnić, Aleksandar Birviš, Savremeni srpski prevod).
28. Koje nam se zasiguranje pruža u vezi s biblijskim proročanstvima?
28 Tekst Svetog pisma koji je ostao sačuvan do današnjeg dana ne sme se menjati (P. zak. 4:1, 2; Otkr. 22:18, 19). Apostol Pavle je o tome napisao: „Čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet“ (Gal. 1:8; videti i Jovana 10:35). Svaka Jehovina proročanska reč sigurno će se ispuniti, i to tačno na vreme. „Tako će se ispuniti i reč koja izlazi iz mojih usta. Neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti ono što želim i izvršiće ono zbog čega sam je poslao“ (Isa. 55:11).
POMOĆ U RAZUMEVANJU BIBLIJE
29. Šta sadrži uvodni deo svakog poglavlja koje obrađuje pojedinu biblijsku knjigu?
29 Na stranama koje slede, redom se obrađuje svih 66 biblijskih knjiga. Svako poglavlje obrađuje jednu knjigu; opisuje okolnosti u kojima je ona nastala, pruža podatke o njenom piscu i vremenu pisanja, a u nekim slučajevima i o razdoblju koje obuhvata. Navodi i dokaze koji potvrđuju da je verodostojna i da se s pravom smatra delom nadahnutog Pisma. Dokaz može biti to što je spominje Isus Hrist ili to što se koristi u nadahnutim spisima drugih Božjih slugu. Vrlo često se verodostojnost neke biblijske knjige može nepobitno dokazati ispunjenjem njenih proročanstava ili nekim drugim njenim obeležjima, kao što su njen sklad i objektivnost i iskrenost pisca. Dodatne dokaze ponekad nalazimo u arheološkim otkrićima ili pouzdanim svetovnim istorijskim izvorima.
30. Kako je prikazan sadržaj svake biblijske knjige?
30 Potom sledi prikaz sadržaja knjige. Njegova glavna svrha je da se istakne snažna poruka koju je dotični biblijski pisac želeo da prenese, i to na način koji će u čitaocu probuditi duboku ljubav prema nadahnutom Pismu i njegovom Autoru Jehovi Bogu i povećati cenjenje prema životovažnoj poruci Božje Reči i pri tom prikazati njenu izuzetnu praktičnost, sklad i lepotu. Podnaslovi koji se nalaze na početku nekih odlomaka raščlanjuju sadržaj knjige. Njihova svrha je da olakšaju proučavanje, a ne da na veštački način podele biblijsku knjigu. Svaka knjiga sama po sebi predstavlja nedeljivu celinu i na izuzetan način pomaže u razumevanju Božjih namera.
31. (a) Na koji način svako poglavlje ističe praktičnu vrednost biblijske knjige o kojoj govori? (b) Koja se tema posebno ističe pri razmatranju svake biblijske knjige?
31 U zaključku svakog poglavlja objašnjava se zašto je taj deo nadahnutog Pisma ’koristan za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za vaspitavanje u pravednosti‘ (2. Tim. 3:16). Ukoliko postoje, osmatraju se i nadahnuta svedočanstva kasnijih biblijskih pisaca o ispunjenju proročanstava iz te biblijske knjige. Prikazuje se kako je svaka biblijska knjiga povezana s glavnom temom Biblije. Biblija nije knjiga mitova. Ona sadrži jedinu životovažnu poruku za čovečanstvo. Sve nadahnute knjige, od prve do poslednje — to jest od Postanka do Otkrivenja — govore o nameri Stvoritelja svemira, Jehove Boga, da posveti svoje ime putem Kraljevstva kojim će vladati njegov Potomak. To Kraljevstvo je predivna nada svih onih koji vole pravednost (Mat. 12:18, 21).
32. Koje su informacije pružene kako bi se produbilo čitaočevo cenjenje prema Bibliji?
32 Nakon razmatranja 66 knjiga Biblije slede poglavlja s raznim temama vezanim za Bibliju. Ti dodaci govore o geografskim obeležjima Obećane zemlje, o biblijskoj hronologiji, o prevodima Biblije, arheološkim i drugim vanbiblijskim dokazima koji potvrđuju njenu verodostojnost, kao i o drevnim popisima biblijskih knjiga koji dokazuju da one pripadaju biblijskom kanonu. U tom delu se nalaze i drugi korisni podaci i tabele. Svrha svih tih dodataka jeste da se produbi čitaočevo cenjenje prema Bibliji kao najpraktičnijoj i najkorisnijoj knjizi na svetu.
33. Kako bismo mogli da opišemo Bibliju i zašto je korisno da je proučavamo?
33 Bog, Autor Biblije, uputio je čovečanstvu jednu opširnu poruku. Onim što je učinio za nas, svoju zemaljsku decu, pokazao je da nas poput brižnog Oca veoma mnogo voli. Podario nam je zaista predivnu zbirku nadahnutih spisa koju danas nazivamo „Sveto pismo“ ili „Biblija“! To je riznica neprocenjivo vrednog blaga, veoma velika zbirka ’od Boga nadahnutih‘ pouka, koje po svojoj vrednosti i sveobuhvatnosti daleko nadmašuju sve ono što su ljudi napisali. Marljivo proučavanje Božje Reči ne „zamara telo“. Naprotiv, one koji poznaju ’Jehovinu reč koja ostaje zauvek‘ očekuju večni blagoslovi (Prop. 12:12; 1. Petr. 1:24, 25).
[Fusnota]
a Nije objavljeno na srpskom.
[Tabela na 12. strani]
POPIS NADAHNUTIH PISACA BIBLIJE I ONOGA ŠTO SU NAPISALI
(prema hronološkom redosledu)
Skraćenica: o. — otprilike
Pisci Šta su bili Kada su Šta su napisali završili pisanje
1. Mojsije istoričar, 1473. pre n. e. Postanak; Izlazak; pastir, Levitska; Jov; prorok, Brojevi; vođa Ponovljeni zakoni; naroda 90. psalam (možda i 91)
2. Isus Navin vođa naroda o. 1450. pre n. e Isus Navin
3. Samuilo Levit, pre Sudije; Ruta; prorok o. 1080. pre n. e. deo 1. Samuilove
4. Gad prorok o. 1040. pre n. e. deo 1. Samuilove; 2. Samuilova (obe s Natanom)
5. Natan prorok o. 1040. pre n. e. (videti pod „Gad“)
6. David kralj, 1037. pre n. e. veći deo Psalama pastir, muzičar
7. Korejevi nekoliko psalama sinovi
8. Asaf pevač nekoliko psalama
9. Eman mudrac 88. psalam
10. Etan mudrac 89. psalam
11. Solomon kralj, 1000. pre n. e. veći deo Poslovica; graditelj, Pesma nad pesmama; mudrac o. Propovednik; 127. psalam
12. Agur 30. poglavlje Poslovica
13. Lemuilo kralj 31. poglavlje Poslovica
14. Jona prorok o. 844. pre n. e. Jona
15. Joilo prorok o. 820. pre n. e. (?) Joilo
16. Amos pastir, o. 804. pre n. e. Amos prorok
17. Osija prorok posle 745. pre n. e. Osija
18. Isaija prorok posle 732. pre n. e. Isaija
19. Mihej prorok pre 717. pre n. e. Mihej
20. Sofonija član pre 648. pre n. e. Sofonija kraljevske porodice, prorok
21. Naum prorok pre 632. pre n. e. Naum
22. Avakum prorok o. 628. pre n. e. (?) Avakum
23. Avdija prorok o. 607. pre n. e. Avdija
24. Jezekilj sveštenik, o. 591. pre n. e. Jezekilj prorok
25. Jeremija sveštenik, 580. pre n. e. 1. i 2. kraljevima; prorok Jeremija; Tužbalice
26. Danilo član o. 536. pre n. e. Danilo kneževske porodice, upravitelj kraljevstva, prorok
27. Agej prorok 520. pre n. e. Agej
28. Zaharija prorok 518. pre n. e. Zaharija
29. Mardohej glavni o. 475. pre n. e. Jestira upravitelj u kraljevstvu
30. Jezdra sveštenik, o. 460. pre n. e. 1. i 2. Letopisa; prepisivač, Jezdra upravitelj zemlje
31. Nemija visoki posle 443. pre n. e. Nemija dvorski službenik, namesnik
32. Malahija prorok posle 443. pre n. e. Malahija
33. Matej poreznik, o. 41. n. e. Matej apostol
34. Luka lekar, o. 61. n. e. Luka; misionar Dela apostolska
35. Jakov hrišćanski nadglednik (Isusov brat) pre 62. n. e. Jakov
36. Marko misionar o. 60-65. n. e. Marko
37. Petar ribar, o. 64. n. e. 1. i 2. Petrova apostol
38. Pavle misionar, o. 65. n. e. 1. i 2. Solunjanima; apostol, Galatima; izrađivač 1. i 2. Korinćanima; šatora Rimljanima; Efešanima; Filipljanima; Kološanima; Filimonu; Jevrejima; 1. i 2. Timoteju; Titu
39. Juda učenik o. 65. n. e. Juda (Isusov brat)
40. Jovan ribar, o. 98. n. e. Otkrivenje; Jovan; apostol 1, 2. i 3. Jovanova