23. poglavlje
„Ustrajnost vam je potrebna“
1. a) Zašto su Jehovini svedoci zaista srećni? b) Ali, koji savet iz Jevrejima 10:36 se odnosi na sve nas?
ONAJ ko učini Jehovu svojim utočištem, pripada najsrećnijim ljudima koji danas žive na Zemlji. Takva osoba zna gde može da nađe najbolje savete u vezi rešavanja životnih problema — u Reči Božjoj. Ona ne gleda zabrinuto u budućnost, jer poznaje Božju nameru sa Zemljom (Jeremija 17:7, 8; Psalam 46:1, 2). Ipak, apostol Pavle je pisao suhrišćanima: „Ustrajnost vam je potrebna da bi, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja“ (Jevrejima 10:36, NS). Odakle proizlazi potreba za ustrajnošću?
2. Zašto su morali Isusovi učenici da ustraju?
2 Isus je pre svoje smrti opomenuo svoje apostole, šta treba da očekuju, rekavši: „Kad biste bili od ovoga sveta, svet bi ljubio svoje; ali kako niste od ovoga sveta, nego sam vas ja izabrao od sveta, zbog toga vas svet mrzi. Sećajte se reči koju sam vam rekao: sluga nije veći od svoga gospodara. Ako su gonili mene, goniće i vas; ako su moju reč održali, održaće i vašu. Nego, sve će vam ovo činite zbog moga imena, jer ne znaju onoga koji me je poslao“ (Jovan 15:19-21, dr Čarnić). Kako li je samo Isus bio u pravu!
3. a) Kako su Isusovi učenici bili proganjani zbog „njegovog imena“? b) U kom smislu progonitelji ne „poznaju“ onoga ko je poslao Isusa? v) Ko je uglavnom odgovoran za progonstva?
3 Isusovi sledbenici su predmet neprijateljstva zato jer žive usred sveta, koji odbija sve što je u vezi s pravim hrišćanstvom. Hrist znači „pomazanik“. Jehova je pomazao Isusa Hrista za kralja nad celom Zemljom. Dakle, kada je Isus rekao da će njegovi učenici biti progonjeni ’zbog njegovog imena‘ mislio je da će biti progonjeni zato jer će ga slediti kao Jehovinog mesijanskog kralja, zato jer slušaju Hrista više nego bilo kog zemaljskog vladara, jer su lojalni njegovom Kraljevstvu, te se ne mešaju u stvari ljudskih vladavina. Isus je dodao da razlog protivljenju leži u tome što progonitelji „ne poznaju onoga koji me je poslao“ — što znači da odbijaju da priznaju Jehovu Boga kao suverena svemira (Uporedi 2. Mojsijeva 5:2). Ko je prvenstveno odgovoran za to progonstvo? Sotona, đavo (Otkrivenje 2:10).
4. a) Kako se ispunjenje Otkrivenja 12:17 odnosi na naš život? b) Šta bi sotona želeo da postigne?
4 Pritisak na prave hrišćane posebno je ojačao nakon izbacivanja sotone s neba, po rođenju Jehovinog mesijanskog kraljevstva godine 1914. Ne potcenjuj to. Đavo i njegovi demoni vode totalni rat protiv svih koji su stali na stranu Božjeg mesijanskog kraljevstva. Stoga čitamo u Otkrivenju 12:7: „A zmaj (sotona, đavo) se razgnjevi na ženu (Božju nebesku organizaciju, koja mu je poput supruge) i ode da vodi rat protiv ostalih od njezina semena (duhom pomazanih Hristovih sledbenika na Zemlji), koji drže Božje zapovesti i pridonose svedočanstvu za Isusa“ (NS). U tu borbu su uključene i „druge ovce“. Sotona lukavo pokušava da ih navede ili prisili da više ne slušaju Božje zapovesti. On želi da oslabi, a potom potpuno uništi njihovu duhovnost. Želeo bi da postigne da se Isus više ne objavljuje kao mesijanski kralj. Ali, Božje lojalne sluge pobedonosno izlaze iz tog duhovnog rata.
KAKO TREBA DA REAGUJU HRIŠĆANI?
5. Koje korake su preduzele vlasti protiv Jehovinih svedoka?
5 Mnogi vladini službenici priznaju da su Jehovini svedoci osobe verne zakonu, što pozitivno utiče na njihovu sredinu. Ipak, sve ljudske vladavine su sastavni deo sotoninog svetskog sastava (1. Jovanova 5:19; Otkrivenje 13:2). Zato nas ne treba iznenaditi ako neke vladavine zabranjuju sastajanje onih koji obožavaju pravog Boga, ako zabranjuju njihovu literaturu, ako im zabranjuju da objavljuju Božje Carstvo, ako čak zatvaraju te obožavaoce Jehove i zlostavljaju ih. Šta ćeš da učiniš ako ti lično budeš izložen takvom pritisku?
6. a) Kakav stav moramo da pokažemo prema vladinim službenicima? b) Ali, šta moramo čvrsto da odlučimo? v) Kako možemo da ostanemo srećni iako smo progonjeni?
6 Apostoli Isusa Hrista sa poštovanjem su se odnosili prema vladinim službenicima. Kada su ih proganjali oni se nisu svetili. Ali, kada su im zabranili da nastave da rade ono što im je Bog zapovedio, odlučno su odgovorili: „Većma se treba Bogu pokoravati nego ljudima“ (Dela apostolska 5:29; Rimljanima 12:19; 1. Petrova 3:15). Čak kada im je život bio u opasnosti, oni nisu iz straha pred smrću, pravili kompromise. Znali su da služe „Bogu koji podiže mrtve“ (2. Korinćanima 1:9; Jevrejima 2:14, 15). Uprkos proganjanju bili su srećni — srećni zbog svesnosti da se dopadaju Bogu, da sudeluju u opravdanju njegovog imena, i da dokazuju svoju lojalnost prema svom pomazanom kralju (Dela apostolska 5:41, 42; Matej 5:11, 12). Može li se to i za tebe reći? Poistovećuješ li se javno sa onima koji doživljavaju takva iskustva? Avdemeleh je bio čovek koji se nije zaustavio zbog straha. Ko je on bio?
7. a) Ko je bio Avdemeleh i zašto je on značajan ča nas danas? b) Šta je preduzeo Avdemeleh kada je saznao da je Jeremija bačen u muljevitu jamu, i zašto je to učinio?
7 Avdemeleh je bio bogobojazan Etiopljanin, koji je živeo u Jerusalimu, pre nego što su Vavilonci razorili grad. Bio je zaposlen u kraljevom dvoru u vreme vladavine Sedekije. U to vreme Jeremija je služio kao Jehovin prorok za kraljevstvo Jude i za okolne narode. Pošto je beskompromisno posredovao Božju vest upozorenja, bio je žestoko proganjan. Na podsticaj nekih knezova u Jerusalimu bio je čak bačen u jamu, gde je trebalo da propadne u mulj i umre. Iako Avdemeleh nije bio Izraelac, priznao je Jeremiju za Jehovinog proroka. Kada je Avdemeleh saznao šta se dogodilo, odmah je potražio kralja na gradskim vratima i zauzeo se za Jeremiju. Potom je po kraljevom nalogu brzo potražio 30 muževa i uzeo sa sobom užad i stare krpe. Rekao je Jeremiji da podmetne krpe ispod pazuha, kako ga užad ne bi povredila, a zatim su izvukli proroka iz jame (Jeremija 38:4-13).
8. Koje utešno obećanje je Jehova dao Avdemelehu i zašto?
8 Razumljivo je da je Avdemeleh bio zabrinut šta će mu učiniti knezovi, nakon što je osujetio njihov napad. Ipak, poštovanje prema Jehovinom proroku i njegovo poverenje u Boga nadvladalo je brige. Radi toga je Jehova preko Jeremije garantovao Avdemelehu: „Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, a ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, ja ću te u onaj dan spasiti — riječ je Jahvina — i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš. Jer ja ću te pouzdano spasiti, te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plen, jer si se u me pouzdao — riječ je Jahvina“ (Jeremija 39:16-18, ST).
9. a) Na koji način su „druge ovce“ slične Avdemelehu? b) Šta onda znači za „druge ovce“ obećanje koje je Jehova dao Avdemelehu?
9 Kako li je dragoceno danas to obećanje Jehovinim slugama! Kao Avdemeleh, „druge ovce“ gledaju kako se čini nepravda savremenoj klasi Jeremije, pomazanom ostatku i kako se nastoji zaustaviti propovedanje Jehovine vesti. Oni nisu oklevali da preduzmu korake da bi zaštitili i podupirali klasu pomazanika. Zato su s pravom ojačani kroz Jehovino obećanje dato Avdemelehu, ojačani u uverenju da Bog neće dopustiti da ih unište njihovi protivnici, nego će ih kao klasu sačuvati za vreme predstojećeg uništenja sveta, kako bi mogli da dožive njegovu pravednu „novu Zemlju“.
10. Na kojim životnim područjima su progonjeni hrišćani?
10 Kazna zatvora ne preti svima koji slede stopama Isusa Hrista, no svi će biti progonjeni na ovaj ili onaj način (2. Timoteju 3:12). Hiljade hrišćanskih muževa i žena godinama su verno ustrajali, iako su im njihove porodice pružale žestoki otpor. Bilo je roditelja koji su se odrekli svoje dece zbog njihove želje da služe Jehovi (Matej 10:36-38). Hrišćanski omladinci mogu da budu izloženi proganjanju u školi, a odrasli na svom radnom mestu. Svi Jehovini svedoci izloženi su proganjanju, ako javno svedoče o Božjem kraljevstvu. Na sve njih odnose se Isusove reči: „Ustrajnošću ćete spasiti svoje duše“ (Luka 21:19, NS).
11. a) Koje druge situacije predstavljaju za mnoge tešku kušnju? b) Ko je i zašto preživljavao sve te stvari?
11 Nije mali broj onih koji se kušaju u drugim situacijama. Možda su teško bolesni, .što jako utiče na životnu radost. Ili, žive možda u teškim finansijskim okolnostima. Ponekad mogu doći netačne i neljubazne primedbe od bliskih drugova. U slučaju patrijarha Jova sotona je upotrebio sva ta sredstva, kako bi slomio njegovu čistoću. Kako ćemo reagovati, ako se nađemo u sličnoj situaciji? (Jakov 5:11).
12. a) Zašto je posebno Noju bila potrebna ustrajnost u njegovoj službi? b) Kako je današnja situacija slična njegovoj?
12 Šta ako naša nastojanja dok svedočimo za Jehovine namere, nailaze na slabo prihvatanje? I to zahteva ustrajnost. Seti se da su nakon tolikih godina pre potopa, dok je Noje propovedao, samo njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene služili Jehovi. Svi ostali ljudi „ništa nisu naslućivali“ (Matej 24:39). I danas većina „ništa ne naslućuje“. Ipak, u nekim područjima gde je nekada bio jedva pozitivan odjek na vest o Carstvu, danas je u toku bogata žetva obožavalaca pravog Boga. Srećni su svi koji su ustrajali tokom godina ravnodušnosti ili stvarnog protivljenja, pa sada sudeluju u tom veličanstvenom sakupljanju!
„SREĆAN JE KO PRETRPI KUŠNJU“
13. a) Šta moramo zadržati pred očima, da bismo mogli i dalje ustrajati? b) Šta moramo razumeti u vezi sotoninih metoda?
13 Da ne bismo izgubili divan izgled na život u novom uređenju, mi ne smemo nikada izgubiti iz vida veliko sporno pitanje pred kojim stoji celo stvarstvo — sporno pitanje univerzalne suverenosti. Da li stojimo beskompromisno na Jehovinoj strani? Da li nam je potpuno jasno da postoje samo dve strane, bez neutralne sredine? Ako ne želimo da padnemo u tom ratu, moramo shvatiti da se sotona služi kako neprijateljstvom, tako i zavođenjem, kako bi slomio našu čistoću i odvratio nas od poslušnosti Bogu, odvratio nas od važnog dela svedočenja za Mesijansko kraljevstvo (1. Petrova 5:8, 9; Marko 4:17-19).
14. a) Kakav odnos moramo da gajimo i sa kim? b) Kako će nam on pomoći?
14 Takođe moramo naučiti u potpunosti da se oslonimo na Jehovu. Kako bi ludo bilo osloniti se samo na sopstvene snage, ako želimo da izbegnemo podmuklim zamkama nadljudskog neprijatelja! Ali, ako se celim srcem uzdamo u Jehovu, onda ćemo se tesno držati uz njega, dok proživljavamo patnje ili smo izloženi iskušenjima (Efescima 6:10, 11; Priče Solomunove 3:5, 6). Jehova nas ne prisiljava da idemo određenim putem. On nas neće voditi protivno našoj volji. Ali, ako tražimo vođstvo u njegovoj Reči, ako ga molimo za snagu i tesno se držimo njegove Organizacije, on će upravljati našim koracima. Tada će nas jačati novim dokazima svoje nepobedive ljubavi (Rimljanima 8:38, 39).
15. a) Kome moramo da damo prvo mesto u našem životu? b) Kako da gledamo na situacije u kojima se iskušava naša vera?
15 Kroz patnje i iskušenja koja doživljavaš, stavljen si na kušnju. Kome ćeš dati prvo mesto u životu? Sotona tvrdi da smo svi mi u prvom redu zainteresovani za sebe. To se odnosi na većinu ljudi. Isus Hrist je bio drugačiji. Da li si i ti drugačiji? Da li si naučio da staviš na prvo mesto slavljenje Jehovinog imena? Ako jesi, tada nećeš izbegavati situacije u kojima se iskušava tvoja vera, nego ćeš biti sposoban otvoreno da se suočiš s njima, moleći se Jehovi da ti da potrebnu mudrost, kako bi te situacije iskoristio da njega proslaviš. Nevolja kroz koju prolaziš, prouzrokovaće ustrajnost; a pošto si ustrajao zato jer ljubiš Jehovu, steći ćeš njegovu milost. „Srećan je čovek koji pretrpi kušnju, jer nakon što se prokušao, primiće krunu života, koju je Jehova obećao onima koji ga postojano ljube“ (Jakov 1:2-4, 12, NS; Rimljanima 5:3, 4).
16. Za kojim ciljem moramo da težimo?
16 Nije dovoljno samo započeti sa službom Jehovi ili ustrajati jedno kratko vreme. Nalazimo se u trci, u kojoj dobijaju nagradu samo oni koji stignu do cilja. Srećni će biti svi oni koji se budu još uvek naprezali — pogleda čvrsto upravljenog na nagradu — dok će se rušiti ovaj stari sastav! Kakva li ih divna nagrada očekuje! (Jevrejima 12:1-3; Matej 24:13).