Zašto čuda sama po sebi ne izgrađuju veru
’VERUJEM samo u ono što vidim.‘ To je gledište mnogih. Neki kažu da će verovati u Boga ako se on otkrije na neki čudesan način. Možda je to tačno, ali da li takvo mišljenje vodi do istinske vere?
Razmisli o Izraelcima Koreju, Datanu i Avironu. Biblija pokazuje da su oni bili očevici ovih čuda od Boga koja ulivaju strahopoštovanje: deset nevolja na Egipat, bekstvo nacije Izrael kroz Crveno more i uništenje egipatskog faraona i njegove vojne sile (Izlazak 7:19–11:10; 12:29-32; Psalam 136:15). Korej, Datan i Aviron takođe su čuli kako Jehova govori s neba na gori Sinaj (Ponovljeni zakoni 4:11, 12). Ipak, nedugo nakon što su se ova čuda dogodila, ta tri čoveka su organizovala pobunu protiv Jehove i njegovih naimenovanih slugu (Brojevi 16:1-35; Psalam 106:16-18).
Četrdesetak godina kasnije, prorok po imenu Valam takođe je bio svedok jednog čuda. Čak ga ni anđeoska intervencija nije odvratila od toga da pristane uz Božje neprijatelje, Moavce. Uprkos tom čudu, Valam je išao dalje i zauzeo stav protiv Jehove Boga i Njegovog naroda (Brojevi 22:1-35; 2. Petrova 2:15, 16). Međutim, Valamov nedostatak vere nije ništa u poređenju s nedostatkom vere kod Jude Iskariotskog. Uprkos tome što je bio Isusov blizak pratilac i očevidac izvanrednog niza čuda, Juda je izdao Hrista za trideset srebrnika (Matej 26:14-16, 47-50; 27:3-5).
Jevrejske religiozne vođe takođe su bile svesne mnogih Isusovih čuda. Nakon što je uskrsnuo Lazara, oni su čak priznali: „Ovaj čovek čini mnoga čudesa.“ Ali da li je to što su ugledali sada živog Lazara omekšalo njihovo srce i pružilo im veru? Ma kakvi. Umesto toga, oni su spletkarili kako bi ubili i Isusa i Lazara! (Jovan 11:47-53; 12:10).
Čak ni direktna intervencija od strane Boga nije u ovim zlim ljudima stvorila veru. Dok je jednom prilikom bio u području hrama, Isus se molio naglas: „Oče, proslavi ime svoje.“ Jehova je odgovorio glasom s neba: „I proslavio sam, i opet ću ga proslaviti.“ Ipak, ovaj čudesan događaj nije stvorio veru u srcima prisutnih. Biblija kaže: „Ako je i činio tolika čudesa pred njima, ipak ne verovahu u njega“ (Jovan 12:28-30, 37; uporedi sa Efescima 3:17).
Zašto čuda nisu izgradila veru
Kako može postojati takav nedostatak vere uprkos tolikim čudima? To što su jevrejske religiozne vođe odbacile Isusa izgleda naročito čudno kad uzmeš u obzir da su baš u to vreme kada je on počeo sa svojom službom, Jevreji kao celina bili ’u iščekivanju Hrista‘, to jest Mesije (Luka 3:15). Međutim, problem leži u tome kakva su bila ta očekivanja. Leksikograf V. E. Vajn citira jednog poznatog izučavaoca Biblije kako kaže da su Jevreji bili opsednuti idejom o Mesiji koji će im pružiti „zemaljski trijumf“ i „materijalni prosperitet“. Dakle, oni nisu bili spremni za poniznog, nepolitičnog Isusa iz Nazareta, koji se 29. n. e. pojavio u njihovoj sredini kao pravi Mesija. Religiozne vođe su se takođe plašile da će Isusova učenja poremetiti postojeće stanje stvari i ugroziti njihove istaknute položaje (Jovan 11:48). Njihove unapred stvorene ideje i sebičnost zaslepili su ih da ne shvate značenje Isusovih čuda.
Kasnije su jevrejske religiozne vođe i drugi odbacili čudesan dokaz da Isusovi sledbenici uživaju božansku naklonost. Na primer, kada su njegovi apostoli izlečili jednog čoveka hromog od rođenja, srditi članovi jevrejskog vrhovnog suda pitali su: „Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer je svima stanovnicima Jerusalima jasno da se veliko čudo učini preko njih, i mi to ne možemo odreći. Ali da se to ne razglasi još više po narodu, da im strogo i pod pretnjama zabranimo da više ikome govore u ono ime“ (Dela apostolska 3:1-8; 4:13-17). Očigledno, ovo divno čudo nije izgradilo niti stvorilo veru u srcu ovih ljudi.
Ambicija, ponos i pohlepa jesu faktori koji su mnoge naveli da zatvore vrata svog srca. Izgleda da je tako bilo s Korejem, Datanom i Avironom, spomenutima na početku. Druge su kočili ljubomora, strah i mnoštvo drugih štetnih stavova. Takođe smo podsećeni na neposlušne anđele, demone, koji su nekada imali prednost da gledaju lice samog Boga (Matej 18:10). Oni ne sumnjaju u postojanje Boga. Zaista, „zli duhovi veruju i drhću“ (Jakov 2:19). Ipak, oni nemaju veru u Boga.
Značenje prave vere
Vera je više od pukog verovanja. Ona je takođe više od trenutne emocionalne reakcije na neko čudo. Jevrejima 11:1 (NW) kaže: „Vera je zajemčeno očekivanje stvari kojima se nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako se ne vide.“ U srcu osobe koja ima veru, postoji ubeđenje da sve što Jehova Bog obećava kao da se praktično ispunilo. Štaviše, neosporan dokaz nevidljivih stvarnosti toliko je snažan da se za samu veru kaže da je jednaka tom dokazu. Da, vera je zasnovana na dokazima. A u prošlosti, čuda su igrala ulogu u razvijanju ili izgrađivanju vere. Znaci koje je Isus činio služili su da uvere druge da je on obećani Mesija (Matej 8:16, 17; Jevrejima 2:2-4). Slično tome, darovi Božjeg svetog duha, to jest aktivne sile, kao što su čudesno lečenje i govorenje jezicima, dokazali su da Jevreji više nisu imali Jehovinu naklonost, već da je njegovo odobravanje sada počivalo na hrišćanskoj skupštini, koju je uspostavio njegov Sin, Isus Hrist (1. Korinćanima 12:7-11).
Među čudesnim darovima duha bila je i sposobnost proricanja. Kada su oni koji ne veruju posmatrali ovo čudo, neki su bili podstaknuti da obožavaju Jehovu, objavljujući: ’Bog je uistinu s vama‘ (1. Korinćanima 14:22-25). Međutim, Jehova Bog nije nameravao da čuda budu trajna karakteristika hrišćanskog obožavanja. U skladu s tim, apostol Pavle je pisao: „Proroštva će svršiti, i jezici će prestati“ (1. Korinćanima 13:8). Ti darovi su očigledno prestali sa smrću apostola i onih koji su dobili takve darove posredstvom njih.
Da li će onda ljudi biti ostavljeni bez temelja za veru? Ne, jer je Pavle rekao: „[Bog] ne ostavi sebe neposvedočena, čineći dobro, dajući vam s neba kišu i godine rodne, dajući vam obilno i hrane i veselja za srca vaša“ (Dela apostolska 14:17). Zaista, za osobe iskrena srca koje su spremne da otvore svoje misli i srce za dokaze koji ih okružuju, ’nevidljiva savršenstva Božja, večna moć njegova i božanstvo njegovo, vide se zaista u delima njegovim. Oni [koji poriču Boga] zato se ne mogu opravdati‘ (Rimljanima 1:20).
Potrebno je i više od verovanja u Božje postojanje. Pavle je podsticao: „Ne vladajte se po ovome veku, nego se preobrazujte obnovljenjem uma svoga, da biste mogli osetiti koliko je dobra i ugodna i savršena volja Božja“ (Rimljanima 12:2). To se može učiniti marljivim proučavanjem Pisma pomoću hrišćanskih publikacija, kao što je ovaj časopis. Vera zasnovana na tačnom spoznanju Božje Reči, Biblije, nije slaba niti je plitka. Oni koji su razabrali Božju volju i vrše je u veri, prinose svetu službu Bogu (Rimljanima 12:1).
Verovati i u ono što se ne vidi
Apostolu Tomi je bilo teško da poveruje u Isusovo uskrsenje iz mrtvih. „Dok ne vidim na rukama njegovim rana od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova, neću verovati“, izjavio je Toma. Kada se Isus kasnije materijalizovao u telo na kome su bile rane od pribijanja na stub, Toma je povoljno reagovao na ovo čudo. Međutim, Isus je rekao: „Blago onima koji ne vide, a ipak veruju“ (Jovan 20:25-29).
Danas, milioni Jehovinih svedoka ’hode po veri, a ne po onome što gledaju‘ (2. Korinćanima 5:7). Premda nisu videli čuda koja su zapisana u Bibliji, oni čvrsto veruju da su se ona dogodila. Svedoci iskazuju veru u Boga i njegovu Reč. Uz pomoć njegovog duha, oni mogu razumeti učenja Biblije i njenu dominantnu temu — opravdanje suvereniteta Jehove Boga posredstvom njegovog nebeskog Kraljevstva (Matej 6:9, 10; 2. Timoteju 3:16, 17). Uz veliku korist za njih same, ovi istinski hrišćani primenjuju mudre biblijske savete u životu (Psalam 119:105; Isaija 48:17, 18). Oni prihvataju neoboriv dokaz da biblijska proročanstva označavaju naše vreme kao „poslednje dane“, i oni veruju da je Božji obećani novi svet blizu (2. Timoteju 3:1-5; Matej 24:3-14; 2. Petrova 3:13). Njima je radost da spoznanje o Bogu dele s drugima (Poslovice 2:1-5). Oni znaju da jedino kroz proučavanje Pisma oni koji traže Boga mogu ga zaista i naći (Dela apostolska 17:26, 27).
Sećaš li se Alberta koji je spomenut u prethodnom članku? Nekoliko dana nakon što je njegova molitva za čudo ostala neuslišena, posetila ga je jedna Jehovina svedokinja, jedna starija žena koja mu je ostavila neku literaturu temeljenu na Bibliji. Albert je posle toga prihvatio besplatan kućni biblijski studij. Kad je bolje upoznao biblijsku poruku, njegovo razočaranje pretvorilo se u oduševljenje. Počeo je da shvata da je napokon pronašao Boga.
Pismo podstiče: „Tražite Gospoda, dok se može naći, prizivajte njega dok je blizu“ (Isaija 55:6). Ti to možeš učiniti, ali ne iščekivanjem nekog savremenog čuda od Boga, već sticanjem tačnog spoznanja njegove Reči. To je neophodno, jer čuda sama po sebi ne izgrađuju veru.
[Slika na 5. strani]
Čak ni čudesno uskrsenje Lazara nije podstaklo Isusove neprijatelje da pokažu veru
[Slike na 7. strani]
Vera je zasnovana na tačnom spoznanju Biblije