Poglavlje 5
Čije obožavanje Bog prihvata?
1. Šta je jedna Samarićanka želela da zna u vezi s obožavanjem?
DA LI si se ikad pitao: ’Čije obožavanje Bog prihvata?‘ Izvesnoj ženi je takvo pitanje možda došlo na um kada je razgovarala s Isusom Hristom blizu gore Garizim u Samariji. Skrećući pažnju na razliku između obožavanja Samarićana i obožavanja Jevreja, ona je rekla: „Oci naši molili su se [„obožavali su“, NW] na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gde se treba moliti“ (Jovan 4:20). Da li je Isus rekao toj Samarićanki da Bog prihvata svako obožavanje? Ili je rekao da se zahtevaju specifične stvari da bi se ugodilo Bogu?
2. U odgovoru Samarićanki, šta je Isus rekao?
2 Isusov zapanjujući odgovor je bio: „Ide vreme kad se nećete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu“ (Jovan 4:21). Samarićani su se dugo bojali Jehove i obožavali druge bogove na gori Garizim (2. Kraljevima 17:33). Sada je Isus Hrist rekao da ni to mesto ni Jerusalim neće biti važni u pravom obožavanju.
OBOŽAVANJE DUHOM I ISTINOM
3. (a) Zašto Samarićani nisu stvarno poznavali Boga? (b) Kako su verni Jevreji i drugi mogli da upoznaju Boga?
3 Isus je dalje rekao Samarićanki: „Vi se molite onome [„obožavate ono“, NW] što ne poznajete, a mi se molimo onome što poznajemo, jer je spasenje od Judeja“ (Jovan 4:22). Samarićani su imali krive religiozne predstave i prihvatali su kao nadahnute samo prvih pet knjiga Biblije — i to jedino u njihovoj recenziji poznatoj kao Samarićanski Pentateuh. Stoga oni nisu stvarno poznavali Boga. Međutim, Jevrejima je bilo povereno spoznanje Pisma (Rimljanima 3:1, 2). Pismo je vernim Jevrejima i drugima koji bi slušali pružilo ono što im je bilo potrebno da bi poznavali Boga.
4. Prema Isusu, šta bi trebalo Jevreji i Samarićani da urade da bi njihovo obožavanje bilo prihvatljivo Bogu?
4 U stvari, Isus je pokazao da će i Jevreji i Samarićani morati da izmene svoj način obožavanja kako bi ugodili Bogu. On je rekao: „Ide vreme, i već je nastalo, kad će se pravi pobožnici moliti Ocu u duhu i istini [„obožavati Oca duhom i istinom“, NW], jer to su bogomoljci koje Otac hoće. Bog je Duh, i koji mu se mole, — u duhu i istini treba da mu se mole“ (Jovan 4:23, 24). Mi treba da obožavamo Boga „duhom“, motivisani srcem punim vere i ljubavi. Moguće je obožavati Boga „istinom“ tako što proučavamo njegovu Reč, Bibliju, i obožavamo ga u skladu s njegovom otkrivenom istinom. Da li si ti željan da činiš to?
5. (a) Šta znači „obožavanje“? (b) Šta moramo činiti ako želimo da Bog prihvati naše obožavanje?
5 Isus je naglasio da Bog želi pravo obožavanje. To pokazuje da postoje oblici obožavanja koji nisu prihvatljivi za Jehovu. Obožavati Boga znači odavati mu čast punu poštovanja i vršiti mu svetu službu. Kad bi želeo da odaš čast nekom moćnom vladaru, verovatno bi bio željan da mu služiš i da činiš ono što će mu ugoditi. Sigurno, onda, mi želimo da ugodimo Bogu. Umesto da jednostavno kažemo ’moja religija meni odgovara‘, mi, dakle, treba da se uverimo da naše obožavanje udovoljava Božjim zahtevima.
VRŠENJE OČEVE VOLJE
6, 7. Zašto Isus ne priznaje neke koji tvrde da su njegovi učenici?
6 Pročitajmo Mateja 7:21-23 i vidimo da li možemo izdvojiti jedan presudan faktor koji određuje da li je svako obožavanje dopadljivo Bogu. Isus je rekao: „Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u kraljevstvo nebesko, nego samo onaj koji ispunjuje volju Oca moga koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode! Gospode! nismo li mi u ime tvoje prorokovali? nismo li mi tvojim imenom zle duhove izgonili? i nismo li mi tvojim imenom čudesa mnoga činili? Tada ću ja njima otvoreno reći: Nikada vas nisam znao, idite od mene vi koji nepravdu činite.“
7 Priznavanje Isusa Hrista kao Gospoda bitno je u pravom obožavanju. Ali nešto će nedostajati u obožavanju mnogih od onih koji tvrde da su Isusovi učenici. On je rekao da će neki činiti „čudesa“, kao što su navodna čudesna izlečenja. Međutim, oni će propustiti da čine ono što je Isus rekao da je bitno. Oni neće ’vršiti volju njegovog Oca‘. Ako mi želimo da ugodimo Bogu, moramo naučiti koja je to Očeva volja i zatim je vršiti.
TAČNO SPOZNANJE — ZAŠTITA
8. Ako želimo da vršimo Božju volju, šta se zahteva, i koja pogrešna gledišta moramo izbegavati?
8 Vršenje Božje volje zahteva tačno spoznanje i o Jehovi Bogu i o Isusu Hristu. Takvo spoznanje vodi do večnog života. Sigurno, onda, svi mi ćemo želeti da ozbiljno shvatimo stvar sticanja tačnog spoznanja iz Božje reči, Biblije. Neki kažu da nema potrebe za zabrinutošću sve dotle dok smo iskreni i revni u našem obožavanju. Drugi tvrde da ’što manje znaš, to se manje očekuje od tebe‘. Ipak, Biblija nas ohrabruje da rastemo u spoznanju Boga i njegovih namera (Efescima 4:13; Filipljanima 1:9; Kološanima 1:9).
9. Kako nas tačno spoznanje štiti, i zašto nam je potrebna takva zaštita?
9 Takvo spoznanje je zaštita od onečišćavanja našeg obožavanja. Apostol Pavle je govorio o izvesnom duhovnom stvorenju koje se pretvara da je ’anđeo svetlosti‘ (2. Korinćanima 11:14). Tako prerušeno, to duhovno stvorenje — Sotona — pokušava da nas zavede da činimo stvari suprotne Božjoj volji. Druga duhovna stvorenja povezana sa Sotonom takođe zagađuju ljudsko obožavanje, jer Pavle je rekao: „Što mnogobošci žrtvuju, demonima [zlim duhovnim stvorenjima] prinose na žrtvu, a ne Bogu“ (1. Korinćanima 10:20, Ča). Verovatno su mnogi mislili da obožavaju na ispravan način, iako nisu činili ono što Bog želi. Oni su bili zavedeni na nečisto krivo obožavanje. Saznaćemo o Sotoni i demonima više kasnije, ali ti Božji neprijatelji definitivno zagađuju ljudsko obožavanje.
10. Šta bi uradio kad bi ti neko namerno zatrovao zalihu vode, i za šta nas tačno spoznanje Božje reči oprema?
10 Kad bi znao da ti je neko namerno zatrovao zalihu vode, da li bi ti i dalje pio iz nje? Sigurno bi odmah preduzeo korake da pronađeš izvor bezopasne, čiste vode. A, tačno spoznanje Božje reči oprema nas da prepoznamo pravu religiju i da odbacimo nečistoće koje obožavanje čine neprihvatljivim za Boga.
LJUDSKE ZAPOVESTI KAO NAUKE
11. Šta je bilo pogrešno u obožavanju mnogih Jevreja?
11 Kada je Isus bio na zemlji, mnogi Jevreji nisu postupali u skladu s tačnim spoznanjem Boga. Oni su zbog toga izgubili priliku da imaju čisto stajalište pred Jehovom. S obzirom na njih, Pavle je pisao: „Ja im svedočim da imaju revnost za Boga, ali bez razuma [’tačnog spoznanja‘, NW]“ (Rimljanima 10:2). Oni su sami odlučivali kako da obožavaju Boga umesto da slušaju šta on kaže.
12. Šta je onečistilo Izraelovo obožavanje, i s kojim rezultatom?
12 Izraelci su prvobitno praktikovali od Boga datu čistu religiju, ali je ona postala onečišćena naukama i filozofijama ljudi (Jeremija 8:8, 9; Malahija 2:8, 9; Luka 11:52). Iako su jevrejske religiozne vođe poznate kao fariseji mislile da je njihovo obožavanje prihvatljivo za Boga, Isus im je rekao: „Dobro je prorokovao Isija za vas, licemeri, kao što je pisano: ’Narod ovaj ustima me svojim poštuje, ali srce njegovo daleko je od mene. Uzalud me oni poštuju učeći propise ljudskih zapovesti‘“ (Marko 7:6, 7).
13. Kako bismo mogli da činimo kao što su fariseji činili?
13 Da li je moguće da i mi možda činimo kao što su činili fariseji? To bi se moglo desiti ako bismo sledili religiozne tradicije koje su nam ostavljene u nasleđe umesto da ispitamo šta Bog kaže o obožavanju. Upozoravajući na tu vrlo realnu opasnost, Pavle je pisao: „Duh jasno govori da će u poslednja vremena otpasti neki od vere, da slušaju lažne duhove i nauke đavolske“ (1. Timoteju 4:1). S tog razloga, nije dovoljno samo pretpostavljati da naše obožavanje ugađa Bogu. Poput Samarićanke koja je srela Isusa, mi smo možda nasledili naš način obožavanja od naših roditelja. Ali mi treba da budemo sigurni da činimo stvari koje nailaze na Božje odobravanje.
ČUVAJ SE VREĐANJA BOGA
14, 15. Čak i ako imamo neko spoznanje Božje volje, zašto treba da budemo pažljivi?
14 Ako nismo pažljivi, mi možemo činiti nešto za Boga neprihvatljivo. Na primer, apostol Jovan je pao pred noge jednog anđela ’da mu se pokloni [„da ga obožava“, NW]‘. Ali taj anđeo ga je upozorio: „Pazi, ne čini to, ja sam saslužitelj tvoj i tvoje braće koja imaju svedočanstvo Isusovo. Pokloni se Bogu“ (Otkrivenje 19:10, Ča). Da li stoga vidiš potrebu da se uveriš da tvoje obožavanje nije onečišćeno bilo kakvom vrstom idolopoklonstva? (1. Korinćanima 10:14).
15 Kad su neki hrišćani počeli da praktikuju religiozne običaje koji nisu ugađali Bogu, Pavle je pitao: „Kako da se opet vraćate na slabe i jadne stihije, kojima opet hoćete da robujete? Vi pazite na dane i mesece, na vremena i na godine! Bojim se da sam se uzalud trudio oko vas!“ (Galatima 4:8-11). Ti pojedinci su stekli izvesno spoznanje Boga ali kasnije su zgrešili time što su držali religiozne običaje i svete dane koji su bili neprihvatljivi za Jehovu. Kao što je Pavle rekao, mi treba da ’istražujemo što je Bogu ugodno [’da nastavimo da se uveravamo u ono što je prihvatljivo Gospodu‘, NW]‘ (Efescima 5:10).
16. Kako nam Jovan 17:16 i 1. Petrova 4:3 pomažu da razlučimo da li praznici i običaji ugađaju Bogu?
16 Mi se moramo uveriti da izbegavamo religiozne praznike i druge običaje koji povređuju Božja načela (1. Solunjanima 5:20). Na primer, Isus je rekao o svojim sledbenicima: „Nisu oni od sveta [„deo sveta“, NW], kao ni ja što nisam od sveta“ (Jovan 17:16). Da li je tvoja religija uključena u ceremonije i praznike koji povređuju načela neutralnosti prema stvarima ovoga sveta? Ili da li pripadnici tvoje religije ponekad učestvuju u običajima i slavljima koja možda uključuju ponašanje koje se može uporediti s onim što je opisao apostol Petar? On je pisao: „Dosta je što smo prošlo vreme života proveli ispunjujući volju paganaca, hodeći u razvratu, za žudnjama, u pijanstvu, u prekomernom jedenju i pijenju i u poganom idolopoklonstvu“ (1. Petrova 4:3).
17. Zašto treba da izbegavamo sve što odražava duh sveta?
17 Apostol Jovan je naglasio potrebu da izbegavamo svaki postupak koji odražava duh bezbožnog sveta oko nas. Jovan je pisao: „Ne ljubite svet, ni što je na svetu. Ako ko ljubi svet, nema ljubavi Očine u njemu. Jer sve što je na svetu, putene žudnje, žudnje očiju i bes života, nije od Oca, nego je od ovoga sveta. A svet prolazi, i sa njim i žudnje njegove; ali onaj koji volju Božju čini ostaje do veka“ (1. Jovanova 2:15-17). Da li si primetio da će oni koji ’čine volju Božju‘ ostati doveka? Da, ako vršimo Božju volju i izbegavamo aktivnosti koje odražavaju duh ovog sveta, mi možemo imati nadu u večni život!
POVINOVATI SE BOŽJIM VISOKIM MERILIMA
18. Kako su neki Korinćani bili u zabludi u vezi s ponašanjem, i šta mi treba da naučimo iz toga?
18 Bog želi za svoje obožavaoce one koji se povinuju njegovim visokim moralnim merilima. Neki u drevnom Korintu pogrešno su mislili da će Bog tolerisati nemoralno ponašanje. Možemo videti koliko nisu bili u pravu ako pročitamo 1. Korinćanima 6:9, 10. Ako želimo da obožavamo Boga prihvatljivo, mi mu moramo ugađati i rečima i delima. Da li te tvoj oblik obožavanja osposobljava da činiš to? (Matej 15:8; 23:1-3).
19. Kako pravo obožavanje utiče na naše postupanje s drugima?
19 Naše ophođenje s drugim ljudima treba takođe da odražava Božja merila. Isus Hrist nas je ohrabrio da s drugima postupamo onako kako bismo mi voleli da oni postupaju s nama, jer je to deo pravog obožavanja (Matej 7:12). Zapazi šta je on takođe rekao o ispoljavanju bratske ljubavi: „Po tom će svi poznati da ste moji učenici — ako budete imali ljubavi među sobom“ (Jovan 13:35, Ča). Isusovi učenici moraju voleti jedni druge i činiti ono što je dobro prema suobožavaocima i drugima (Galatima 6:10).
OBOŽAVANJE ČITAVOM DUŠOM
20, 21. (a) Kakvu vrstu obožavanja Bog zahteva? (b) Zašto je Jehova odbacio Izraelovo obožavanje u Malahijino vreme?
20 U svom srcu, ti možda želiš da obožavaš Boga prihvatljivo. Ako je tako, ti moraš imati Jehovino gledište o obožavanju. Učenik Jakov je naglasio da je Božje gledište ono koje je važno, ne naše. Jakov je rekao: „Pobožnost čista i bez mane pred Bogom Ocem našim ova je: Obilaziti sirote i udovice u njihovim nevoljama i čuvati se od poganstva sveta“ (Jakov 1:27). Sa željom da ugodimo Bogu, svi mi treba da ispitamo svoje obožavanje da bismo se uverili da ono nije onečišćeno bezbožnim postupcima ili da ne propuštamo nešto što On smatra bitnim (Jakov 1:26).
21 Samo čisto obožavanje čitavom dušom ugađa Jehovi (Matej 22:37; Kološanima 3:23). Kada je nacija Izrael davala Bogu manje od toga, on je rekao: „Sin poštuje oca svoga, sluga gospodara svoga. Ako sam ja otac gde je čast što mi se duguje? Ako sam gospodar, gde je strah koji mi se duguje?“ Oni su vređali Boga time što su mu prinosili na žrtvu slepe, hrome i bolesne životinje, i on je odbacio takva dela obožavanja (Malahija 1:6-8). Jehova je dostojan najčistijeg oblika obožavanja i ne prihvata ništa manje od isključive odanosti (Izlazak 20:5, NW; Poslovice 3:9; Otkrivenje 4:11).
22. Ako želimo da Bog prihvati naše obožavanje, šta ćemo izbegavati, a šta ćemo činiti?
22 Samarićanka koja je razgovarala s Isusom bila je izgleda zainteresovana za obožavanje Boga na božanski odobren način. Ako je to i naša želja, mi ćemo izbegavati sve onečišćavajuće nauke i postupke (2. Korinćanima 6:14-18). Umesto toga, mi ćemo se naprezati da steknemo tačno spoznanje Boga i da vršimo njegovu volju. Tesno ćemo se držati njegovih zahteva za prihvatljivo obožavanje (1. Timoteju 2:3, 4). Jehovini svedoci se trude da čine upravo to, i oni te srdačno podstiču da učestvuješ s njima u obožavanju Boga „duhom i istinom“ (Jovan 4:24, DK). Isus je rekao: „Jer to su bogomoljci koje Otac hoće [„Otac traži takve da ga obožavaju“, NW]“ (Jovan 4:23). Nadamo se da si ti takva osoba. Poput one Samarićanke, nesumnjivo bi želeo da imaš večni život (Jovan 4:13-15). Ali ti vidiš kako ljudi stare i umiru. Sledeće poglavlje objašnjava zašto.
PROVERI SVOJE SPOZNANJE
Kao što je pokazano u Jovanu 4:23, 24, kakvo obožavanje Bog prihvata?
Kako možemo odrediti da li je Bog zadovoljan određenim običajima i slavljima?
Koji su neki zahtevi za prihvatljivo obožavanje?
[Slika na celoj 44. strani]