Kako trčiš u trci za život?
„Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobija nagradu? Trčite tako da je osvojite“ (1. KORINĆANIMA 9:24, NW).
1. Sa čim Biblija upoređuje naš hrišćanski put?
BIBLIJA upoređuje naše traženje večnog života s trkom. Pri kraju svog života, apostol Pavle je o sebi rekao: „Dobar sam rat ratovao, svršio sam trku, veru sam održao.“ On je podsticao suhrišćane da čine to isto kad je rekao: „Odbacimo takođe svaki teret i greh koji lako prianja uz nas, i s istrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas“ (2. Timoteju 4:7; Hebrejima 12:1, NW).
2. Koji ohrabrujuć start vidimo u trci za život?
2 To poređenje je prikladno jer se trka sastoji od starta, trkačke staze i ciljne linije, ili cilja. Tako je i s procesom našeg duhovnog napretka ka životu. Kao što smo videli, svake godine stotine hiljada njih dobro startuju u trci za život. Na primer, u poslednjih pet godina je 1 336 429 osoba formalno startovalo u toj trci predanjem i krštenjem u vodi. Takav odlučan start je krajnje ohrabrujuć. Međutim, važno je ostati u trci dok se ne dostigne ciljna linija. Činiš li to?
Trka za život
3, 4. (a) Kako je Pavle istakao važnost držanja koraka u toj trci? (b) Kako su neki propustili da slede Pavlov savet?
3 Da bi naglasio važnost ostajanja u trci, Pavle je opomenuo: „Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobija nagradu? Trčite tako da je osvojite“ (1. Korinćanima 9:24, NW).
4 Istina, u drevnim igrama je samo jedan mogao dobiti nagradu. Međutim, u trci za život je svako prikladan za nagradu. Potrebno je samo ostati u trci do kraja! Na sreću, mnogi su verno trčali trku do kraja svog života, kao što je to činio apostol Pavle. A milioni nastavljaju da trče. Ipak, neki su propustili da se probijaju napred ili da napreduju prema ciljnoj liniji. Umesto toga, dozvolili su da ih spreče druge stvari tako da su ili ispali iz trke ili su na neki način bili diskvalifikovani (Galatima 5:7). To bi sve nas trebalo da podstakne da ispitamo kako trčimo u trci za život.
5. Da li je Pavle uporedio trku za život s nekom takmičarskom igrom? Objasni.
5 Može se postaviti pitanje: Šta je Pavle imao na umu kad je rekao da „samo jedan dobija nagradu“? Kao što je ranije rečeno, on nije mislio da će između svih onih koji su startovali u trci za život samo jedan dobiti nagradu večnog života. Očigledno je da to ne može biti slučaj, jer je uvek iznova razjašnjavao da je Božja volja da treba da se spasu ljudi svih vrsta (Rimljanima 5:18; 1. Timoteju 2:3, 4; 4:10; Titu 2:11). Ne, on nije govorio da je trka za život takmičenje u kome svaki učesnik pokušava da pobedi sve druge. Korinćani su vrlo dobro znali da je ta vrsta takmičarskog duha postojala među takmičenjima na njihovim istamskim igrama, za koje se kaže da su u to vreme bile još priznatije od olimpijskih igara. Šta je, onda, Pavle imao na umu?
6. Šta kontekst otkriva o Pavlovom razmatranju trkača i trke?
6 Navodeći ilustraciju o trkaču, Pavle je prvenstveno razmatrao vlastite izglede za spasenje. U prethodnim stihovima opisao je kako se trudio i naprezao na mnoge načine (1. Korinćanima 9:19-22). Zatim je, u 23. stihu, rekao: „Ali sve činim radi dobre vesti, da bih s drugima bio deonik u njoj“ (NW). On je uvideo da njegovo spasenje nije zajemčeno samo time što je izabran da bude apostol ili time što je mnoge godine proveo propovedajući drugima. Da bi učestvovao u blagoslovima dobre vesti, on mora nastaviti da čini sve što je u njegovoj moći radi dobre vesti. On mora trčati s potpunom namerom da pobedi, snažno se naprežući kao da trči u trci na istamskim igrama, gde „samo jedan dobija nagradu“ (1. Korinćanima 9:24a, NW).
7. Šta je potrebno da biste ’trčali tako da je osvojite‘?
7 Iz toga možemo mnogo naučiti. Iako svako ko se priključuje trci želi da pobedi, samo oni koji su potpuno odlučni da pobede imaju neki izgled da to učine. Prema tome, ne treba da se osećamo samozadovoljno samo zato što smo se priključili trci. Ne treba da smatramo da će sve biti dobro zato što smo ’u istini‘. Možemo nositi ime hrišćanina, ali možemo li zaista dokazati da smo hrišćani? Na primer, činimo li stvari za koje znamo da ih hrišćanin treba činiti — prisustvovati hrišćanskim sastancima, učestvovati u službi propovedanja i tako dalje. Ako činimo, to je pohvalno, pa bismo trebali nastojati da istrajemo u tim izvanrednim navikama. Ipak, možemo li izvući veću korist iz onoga što radimo? Na primer, da li smo uvek pripremljeni da kroz komentare učestvujemo na sastancima? Nastojimo li da u ličnom životu primenimo ono što učimo? Poklanjamo li pažnju poboljšanju svojih veština tako da možemo dati temeljno svedočanstvo uprkos svim preprekama na koje nailazimo na području? Da li smo spremni da prihvatimo izazov da ponovo posetimo zainteresovane osobe i vodimo biblijske studije na domu? „Trčite tako da je osvojite“, podsticao je Pavle (1. Korinćanima 9:24b, NW).
Iskazivati samokontrolu u svemu
8. Šta je možda navelo Pavla da podstakne suhrišćane da ’iskazuju samosavladavanje u svemu‘?
8 Pavle je u svom životu video mnoge koji su usporili, skrenuli ili odustali u trci za život (1. Timoteju 1:19, 20; Jevrejima 2:1). Zato je uvek iznova podsećao suhrišćane da se nalaze u napornom i stalnom takmičenju (Efescima 6:12; 1. Timoteju 6:12). On je proširio ilustraciju o trkaču i rekao je: „Osim toga, svaki čovek koji uzima udeo u takmičenju iskazuje samosavladavanje u svemu“ (1. Korinćanima 9:25a, NW). Govoreći to, Pavle je smerao na nešto sa čime su korintski hrišćani bili dobro upoznati, naime, na strogi trening koji su održavali takmičari na istamskim igrama.
9, 10. (a) Kako jedan izvor opisuje takmičare na istamskim igrama? (b) Šta je posebno vredno zapaziti u vezi tog opisa?
9 Sledi živopisan opis treninga jednog takmičara:
„On se sa zadovoljstvom i bez mrmljanja podvrgava pravilima i ograničenjima svog desetomesečnog treninga, bez kog se ne bi mogao ni takmičiti... On je ponosan na svoje male poteškoće, zamore, lišavanja, i smatra nečim na što može biti ponosan to što se vrlo savesno odriče bilo čega što u najmanjoj meri može umanjiti njegove izglede na uspeh. On gleda kako se drugi predaju jelu, odmarajući se dok on teško diše od napora, uživaju u kupki, uživaju život prema svojoj želji; ali on im uopšte ne zavidi, jer snažno želi nagradu, a za to je preko potreban strogi trening. On zna da gubi izglede ako u bilo kom trenutku ili u bilo kojoj prilici ublaži oštrinu discipline“ (The Expositor’s Bible, tom V, strana 674).
10 Posebno je zanimljivo zapažanje da onaj ko trenira to što se drži tako stroge rutine samoodricanja „smatra nečim na šta može biti ponosan“. U stvari, on „uopšte ne zavidi“ kad vidi lagodnost i udobnost koju drugi uživaju. Možemo li mi nešto iz toga naučiti? Da, zaista možemo!
11. Kog neispravnog gledišta se moramo čuvati dok učestvujemo u trci za život?
11 Prisetimo se Isusovih reči da je „širok i prostran put koji vodi u uništenje, i mnogo ih je koji idu njime; dok su uska vrata i tesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze“ (Matej 7:13, 14, NW). Dok nastojiš da se krećeš ’tesnim putem‘, zavidiš li na slobodi i lagodnosti koju naizgled uživaju oni na drugom putu? Smatraš li da propuštaš nešto od onoga što drugi čine, što samo po sebi ne mora izgledati tako loše? Lako možemo tako misliti ako propuštamo da stalno imamo na umu razlog zbog koga započinjemo s tom trkom. „Oni to, naravno, čine da bi dobili propadljivu krunu, a mi nepropadljivu“, rekao je Pavle (1. Korinćanima 9:25b, NW).
12. Zašto se može reći da su slava i glas za kojima ljudi teže poput propadljive krune dodeljivane na istamskim igrama?
12 Pobednik na istamskim igrama dobio je venac od istamskog bora ili neke druge slične biljke, koji je verovatno uvenuo za nekoliko dana ili sedmica. Naravno, sportisti se nisu takmičili za prolazni venac već za slavu, čast i glas koji je bio povezan s tim. Jedan izvor navodi da je pobednik, kad se vratio kući, bio dočekan kao pobednički junak. Često su bili srušeni gradski zidovi kako bi mogla proći njegova povorka, te su u njegovu čast podizane statue. Međutim, uprkos svemu tome, njegova slava je i dalje bila propadljiva. Danas malo ljudi uopšte zna ko su bili ti pobednički junaci, a većinu to u stvari i ne zanima. Oni koji žrtvuju svoje vreme, snagu, zdravlje, čak i porodičnu sreću da steknu vlast, glas i bogatstvo u svetu, ali koji nisu bogati prema Bogu, ustanoviće da je njihova materijalistička „kruna“, kao i njihov život, samo prolazna (Matej 6:19, 20; Luka 12:16-21).
13. Kako je životni put onoga ko se nalazi u trci za život različit od puta nekog sportiste?
13 Takmičari u nekoj atletskoj igri mogu biti spremni da prihvate stroge zahteve treninga, kao što su oni opisani u gornjim rečima, ali samo za ograničeno vreme. Kad igre završe, oni se vraćaju normalnom načinu života. Oni još uvek možda povremeno treniraju da održe svoje veštine, ali se više ne drže istog pravca strogog samoodricanja, bar dok ne dođe sledeće takmičenje. To nije tako s onima koji su u trci za život. Za njih trening i samoodricanje mora biti način života (1. Timoteju 6:6-8).
14, 15. Zašto takmičar u trci za život mora stalno iskazivati samosavladavanje?
14 „Ako neko želi ići za mnom“, rekao je Isus Hrist skupu učenika i drugih, „neka se odrekne sebe (ili: „mora sam sebi reći: ’Ne‘“, Charles B. Williams) i uzme svoj mučenički stub i stalno me sledi“ (Marko 8:34, NW). Kad prihvatamo taj poziv, moramo biti spremni da to činimo „stalno“, ne zato što postoji neka posebna zasluga u samoodricanju, nego zato što jedan trenutak nesmotrenosti, jedan propust u dobrom prosuđivanju, može upropastiti sve što je izgrađeno, ugroziti čak i naše večno dobro. Duhovni napredak se obično postiže prilično sporo, ali kako samo brzo može biti poništen ako nismo stalno budni!
15 Osim toga, Pavle je podsticao da moramo iskazivati samokontrolu „u svemu“, to jest, to moramo činiti tako dosledno u svim aspektima života. To je razborito jer, ako onaj ko trenira popušta uživanju ili živi raspušteno, kakva će biti korist od svih fizičkih boli i zamora koje podnosi? Isto tako, u našoj trci za život moramo iskazivati samosavladavanje u svemu. Neko se može kontrolisati u stvarima kao što je pijanstvo i blud, ali to gubi vrednost ako je ohol i svadljiv. Ili šta ako je dugotrpljiv ili dobrohotan prema svima, ali skriva neki tajni greh u svom privatnom životu? Da bi samosavladavanje bilo potpuno korisno, ono se mora iskazivati „u svemu“. (Uporedi Jakov 2:10, 11.)
Ne trčati „nesigurno“
16. Šta znači ne trčati „nesigurno“?
16 S obzirom na velike napore potrebne za uspeh u trci za život, Pavle nadalje kaže: „Prema tome, ja ne trčim nesigurno; ne upravljam svoje udarce kao da udaram vazduh“ (1. Korinćanima 9:26, NW). Reč „nesigurno“ doslovno znači „nejasno“ (Kingdom Interlinear), „neopaženo, neobeleženo“ (Lange’s Commentary). Dakle, ne trčati „nesigurno“ znači da svakom posmatraču treba biti veoma jasno u kom se pravcu trkač kreće. The Anchor Bible to prevodi „ne u cik-cak pravcu“. Ako vidiš otiske stopala koji krivudaju gore dole po plaži, kruže uokolo i čak povremeno idu unatrag, teško da ćeš uopšte pomisliti da je osoba trčala, a sigurno ne da je imala neku predstavu kuda ide. Ali ako vidiš otiske stopala koji formiraju dugu, pravu liniju, svaku stopu ispred prethodne i sve u jednakim razmacima, zaključićeš da stope pripadaju onome ko tačno zna kuda ide.
17. (a) Kako je Pavle pokazao da nije trčao „nesigurno“? (b) Kako možemo oponašati Pavla u tom pogledu?
17 Pavlov život jasno pokazuje da on nije trčao „nesigurno“. Imao je obilne dokaze da je hrišćanski sluga i apostol. Imao je samo jedan cilj i celi svoj život se snažno naprezao da ga dostigne. Nikad nije bio odvraćen slavom, moći, bogatstvom ili udobnošću, iako je verovatno mogao postići sve to (Dela apostola 20:24; 1. Korinćanima 9:2; 2. Korinćanima 3:2, 3; Filipljanima 3:8, 13, 14). Kad se osvrneš na svoj životni put, kakav trag vidiš? Pravu liniju s jasnim pravcem ili onu koja besciljno luta? Postoji li dokaz da se takmičiš u trci za život? Upamti, nismo u toj trci da, takoreći, učinimo nešto samo površno i reda radi, nego da stignemo do ciljne linije.
18. (a) Sa čime bi se moglo uporediti naše ’udaranje vazduha‘? (b) Zašto je opasno slediti taj put?
18 Povlačeći paralelu s još jednom sportskom disciplinom, Pavle nadalje kaže: „Ne upravljam svoje udarce kao da udaram vazduh“ (1. Korinćanima 9:26b, NW). U našoj trci za život imamo mnogo neprijatelja, uključujući Satanu, svet i našu vlastitu nesavršenost. Poput drevnog boksera, moramo biti u stanju da ih oborimo dobro ciljanim udarcima. Nasreću, Jehova Bog nas obučava i pomaže nam u toj borbi. On pruža uputstva u svojoj Reči, u publikacijama temeljenim na Bibliji i na hrišćanskim sastancima. Međutim, ako čitamo Bibliju i publikacije i idemo na sastanke ali ne sprovodimo u delo ono što učimo, zar ne rasipamo svoju snagu, ’udarajući vazduh‘? Time dolazimo u veoma opasan položaj. Mislimo da vodimo borbu i time stičemo lažan osećaj sigurnosti, ali ne pobeđujemo svoje neprijatelje. Zato je učenik Jakov opominjao: „Budite pak i ispunitelji reči, a ne samo slušači, varajući sami sebe.“ Baš kao što ’udaranje vetra‘ neće onesposobiti naše neprijatelje, tako ni to što smo „samo slušači“ neće osigurati da vršimo Božju volju (Jakov 1:22; 1. Samuelova 15:22; Matej 7:24, 25).
19. Kako se možemo osigurati da ne budemo odbačeni?
19 Konačno, Pavle nam je rekao tajnu svog uspeha: „Nego morim telo svoje i uzdržavam ga, da ne budem ja sam izbačen pošto sam drugima propovedao“ (1. Korinćanima 9:27). Poput Pavla, i mi moramo zavladati nad svojim nesavršenim telom umesto da dozvolimo da ono bude naš gospodar. Treba da iskorenimo telesne sklonosti, nagone i želje (Rimljanima 8:5-8; Jakov 1:14, 15). To može biti bolno, budući da reč prevedena sa „morim“ doslovno znači ’udariti pod oko‘ (Kingdom Interlinear). Ipak, zar nije bolje pretrpeti, takoreći, modricu ispod oka i živeti, nego popustiti željama palog tela i umreti? (Uporedi Matej 5:28, 29; 18:9; 1. Jovanova 2:15-17.)
20. Zašto je sada posebno hitno da ispitamo kako trčimo u trci za život?
20 Danas se približavamo ciljnoj liniji trke. Blizu je vreme da budu uručene nagrade. Za pomazane hrišćane, to je ’nagrada gornjeg poziva Božjeg posredstvom Hrista Isusa‘ (Filipljanima 3:14, NW). Za pripadnike velikog mnoštva, to je večni život na rajskoj Zemlji. S obzirom da je toliko toga u pitanju, budimo odlučni, kao što je bio Pavle, da ’ne budemo nekako osuđeni‘. Uzmimo svi k srcu ozbiljnu opomenu: „Trčite tako da je osvojite“ (1. Korinćanima 9:24, 27, NW).
Sećaš li se?
◻ Zašto je odgovarajuće uporediti hrišćanski život s trkom?
◻ Kako se trka za život razlikuje od takmičenja u trčanju?
◻ Zašto moramo iskazivati samosavladavanje stalno i „u svemu“?
◻ Kako neko ne trči „nesigurno“?
◻ Zašto je opasno samo ’udarati vazduh‘?
[Slika na 16. strani]
Pobednički venac, kao i slava i čast, prolazan je