Svibanj

Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da zavole Jehovu? Molite se Jehovi za pomoć, kao što je to i Manoah činio. Isto tako, poučavajte primjerom. Vaše riječi jesu važne, ali na dijete će daleko snažnije utjecati vaši postupci. Josip i Marija zasigurno su bili pravi uzor svoj svojoj djeci, pa tako i Isusu. Josip je marljivo radio da bi uzdržavao obitelj. Osim toga, poticao ih je da cijene duhovne vrijednosti (Pnz. 4:9, 10). Svake ih je godine vodio na proslavu Pashe u Jeruzalem (Luka 2:41, 42). Možda su neki očevi u to doba smatrali da je prekomplicirano voditi čitavu obitelj na takvo putovanje jer bi to zahtijevalo previše novca i vremena. No Josip je očito cijenio duhovne stvari te je i svoju djecu poučavao da imaju isti stav. A Marija je izvrsno poznavala svete spise. Svojim riječima i djelima djeci je nesumnjivo usadila ljubav prema Božjoj Riječi (w19.12 52:9-12).

Koliko nas Jehova voli vidi se i po tome kako je reagirao kad su se u njegovoj zemaljskoj obitelji prvi put pojavili problemi. Nakon što se Adam pobunio protiv svog nebeskog Oca, ni on ni njegovi potomci više nisu mogli biti dio Jehovine skladne i sretne obitelji (Rim. 5:12). No Jehova je odlučio pomoći Adamovim potomcima. Jehova je kaznio Adama, no pružio je nadu njegovim potomcima koji su tek trebali doći na svijet. Odmah je obećao da će ljudi koji mu budu poslušni jednog dana ponovno postati dio njegove obitelji (Post. 3:15; Rim. 8:20, 21). Jehova je to omogućio na temelju otkupne žrtve svog voljenog Sina, Isusa. Time što je svog Sina dao kao otkup za naše grijehe, Jehova je pokazao da nas jako voli (Ivan 3:16). On je najbolji otac kojeg možemo imati. Sluša naše molitve i daje nam ono što nam je potrebno kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Osim toga, on nas poučava i podupire. A u budućnosti će nam podariti prekrasne blagoslove. Uistinu je divno znati da nas naš Otac voli i brine se za nas! (w20.02 6:16-17, 20).

Jesi li ikad osjetio tjeskobu zbog nekog problema s kojim si se suočio? Možda si je osjetio zbog nečijih riječi ili postupaka, a možda i zbog nečega što si sam rekao ili učinio. Naprimjer, možda si učinio neku grešku i bojao si se da ti Jehova nikad to neće oprostiti. Možda si čak pomislio da je silna tjeskoba koju osjećaš znak da nemaš dovoljno vjere, da si loša osoba. No razmotrimo nekoliko biblijskih primjera. Hana, majka proroka Samuela, imala je izuzetnu vjeru. Ipak, kad je u vlastitom domu morala trpjeti zlostavljanje, obuzela ju je velika tjeskoba (1. Sam. 1:7). Apostol Pavao imao je snažnu vjeru, ali priznao je da ga svaki dan “pritišće (...) briga za sve skupštine” (2. Kor. 11:28). Kralj David je Jehovi bio posebno drag zbog svoje čvrste vjere (Djela 13:22). Ipak, kad je počinio teške prijestupe, obuzeo ga je strašan nemir i tjeskoba (Psal. 38:4). I Hanu i Pavla i Davida Jehova je utješio i umirio (w20.02 9:1-2).

Predati se Jehovi znači obratiti mu se u molitvi i obećati mu svim srcem da ćeš svoj život posvetiti služenju njemu, i to u cijelu vječnost. Kad se predaš Bogu, ti se odričeš sebe. Sada pripadaš Jehovi, što je velika čast (Rim. 14:8). Obećao si mu da ćeš odsada nadalje biti usredotočen na služenje njemu, a ne na vlastite želje i zadovoljstva. Predanje je zapravo zavjet – svečano obećanje koje daješ Bogu. Jehova nas ne prisiljava da damo taj zavjet. Ali ako to učinimo, očekuje da ga izvršimo (Psal. 116:12, 14). Predanje je korak koji činiš nasamo. To je nešto za što znate samo ti i Jehova. No krštenje je korak koji činiš javno, pred svjedocima, obično na nekom pokrajinskom sastanku ili kongresu. Krštenjem svima daješ do znanja da si se već predao Jehovi. Njime pokazuješ da svog Boga, Jehovu, voliš svim srcem, dušom, umom i snagom te da si čvrsto odlučio zauvijek mu služiti (Mar. 12:30; w20.03 11:4-5).

Sotona zamagljuje Jehovin identitet. Nakon smrti Isusovih apostola neki koji su tvrdili da su kršćani počeli su širiti lažna učenja (Djela 20:29, 30). Ti su otpadnici počeli skrivati identitet jedinog pravog Boga. Naprimjer, prestali su koristiti Božje vlastito ime u svojim prijepisima Biblije i zamijenili ga izrazima kao što je “Gospodin”. Zbog toga čitatelji Biblije nisu mogli jasno vidjeti razliku između Jehove i drugih bogova (1. Kor. 8:5). Osim toga, koristili su titulu “Gospodin” i za Jehovu i za Isusa, zbog čega je bilo teško prepoznati da su Jehova i njegov Sin dvije različite osobe i da imaju drugačiji položaj (Ivan 17:3). Ta je zbrka utrla put učenju o Trojstvu, koje se ne temelji na Božjoj Riječi. Zbog svega toga mnogi smatraju da je Bog za nas tajna i da ga ne možemo upoznati. To je velika laž! (Djela 17:27; w19.06 23:11).

Da bismo potpuno izvršili svoju službu, važno je da radimo na svojim propovjedničkim vještinama (Izr. 1:5; 1. Tim. 4:13, 15). Doista je velika čast što možemo biti “Božji suradnici”! (1. Kor. 3:9). Ako ispravno prosudiš “što je najvažnije” i usredotočiš se na svoju službu, “s veseljem” ćeš služiti Jehovi (Filip. 1:10; Psal. 100:2). Ti si Jehovin sluga i možeš biti siguran da će ti on dati potrebnu snagu da izvršiš svoj zadatak s kojim god da se izazovima i problemima suočavaš (2. Kor. 4:1, 7; 6:4). Bez obzira na to jesi li u mogućnosti propovijedati puno ili malo, ako svoju službu vršiš cijelom dušom, imat ćeš “razlog za zadovoljstvo” (Gal. 6:4). Ako se trudiš izvršiti je potpuno, pokazuješ da voliš Jehovu i svoje bližnje. “Čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:16; w19.04 14:15, 17).

Spiritizam je jedna od glavnih taktika kojima se Sotona i demoni služe kako bi prevarili ljude. Oni koji se bave spiritizmom i drugim okultističkim postupcima tvrde da znaju nešto što ljudi sami po sebi ne mogu znati ili pak da mogu kontrolirati stvari koje su inače izvan ljudske moći. Naprimjer, neki tvrde da mogu pomoću gatanja ili astrologije proreći budućnost, a neki da mogu razgovarati s mrtvima. Drugi se bave vračanjem, magijom ili bacanjem uroka. Jedna anketa koja je provedena u 18 zemalja u Južnoj Americi i na karipskim otocima pokazala je da otprilike trećina anketiranih osoba vjeruje u magiju, vračanje ili čarobnjaštvo te da gotovo isti broj ljudi smatra da je moguće komunicirati s duhovima. Jedna druga anketa provedena je u 18 afričkih zemalja, gdje je više od polovine anketiranih izjavilo da vjeruje u vračanje. Naravno, spiritizma se moramo čuvati gdje god da živimo (w19.04 17:3-4).

Jehova Bog mrzi zlo svake vrste (Psal. 5:4–6). Koliko tek onda mrzi spolno zlostavljanje djece, što je krajnje odvratan čin! Mi kao njegovi svjedoci dijelimo njegove osjećaje – gnušamo se nad tim strašnim zlodjelom i ne toleriramo ga u kršćanskoj skupštini (Rim. 12:9). Bilo koji oblik zlostavljanja djece apsolutno se kosi sa “zakonom Kristovim”! (Gal. 6:2). Sve što je Isus naučavao riječima i primjerom temelji se na ljubavi i promiče pravdu. Pravi kršćani žive po tom zakonu i s djecom se ophode tako da se ona osjećaju sigurno i voljeno. Nasuprot tome, spolno zlostavljanje djece sebičan je čin kojim se djetetu nanosi velika nepravda, pa se ono osjeća nezaštićeno i odbačeno. Nažalost, spolno zlostavljanje djece pogađa i prave kršćane. Svijet je pun “zlih ljudi i varalica”, a neki od njih pokušavaju ući u skupštinu (2. Tim. 3:13). Osim toga, neki koji su se izjašnjavali kao Jehovini sluge podlegli su perverznim tjelesnim željama te su spolno zlostavljali djecu (w19.05 19:1-3).

Netko tko je jako potišten možda ima osjećaj da nije dostojan obratiti se Jehovi. Ako želimo utješiti takvu osobu, možemo se pomoliti s njom i u molitvi spomenuti njezino ime. Možemo reći Jehovi koliko ta osoba znači i nama i cijeloj skupštini te ga zamoliti da ublaži njenu bol i utješi je. Takve molitve mogu biti izuzetno utješne. Razmisli prije nego što nešto kažeš. Nepromišljene riječi mogu boljeti, a one blage i obzirne mogu biti poput lijeka (Izr. 12:18). Zato se moli Jehovi da ti pomogne naći tople, utješne i umirujuće riječi. Imaj na umu da nema snažnijih i utješnijih riječi od onih koje je Jehova dao zapisati u Bibliji (Hebr. 4:12). Kad tješimo druge, pomažemo im da se sjete da ih Jehova jako voli. Osim toga, nikad ne smijemo zaboraviti da je Jehova Bog pravde. Njemu nije skriveno niti jedno zlodjelo. On sve vidi i pobrinut će se da svi zlostavljači koji se ne kaju na koncu budu kažnjeni (Broj. 14:18; w19.05 20:18-19, 21).

Sotona želi da Jehovi okrenemo leđa. Da bi postigao svoj cilj, nastoji utjecati na naše stavove i ovladati našim umom kako bismo razmišljali poput njega. Služi se privlačnim mamcima da bi nas obmanuo i naveo da ga slijedimo (Kol. 2:4). Je li ta opasnost doista realna? Bi li Sotona mogao zavesti i nas? Itekako! Imaj na umu da riječi zapisane u Kološanima 2:8 nisu bile upućene onima koji nisu služili Jehovi. Pavao je to upozorenje uputio kršćanima koji su bili pomazani svetim duhom (Kol. 1:2, 5). Tadašnji kršćani bili su u opasnosti, a u još smo većoj opasnosti mi danas (1. Kor. 10:12). Zašto? Zato što je Sotona zbačen na Zemlju i čini sve što je u njegovoj moći kako bi zaveo vjerne Božje sluge (Otkr. 12:9, 12, 17). Osim toga, živimo u vrijeme kad “zli ljudi i varalice [napreduju] sa zla na gore” (2. Tim. 3:1, 13; w19.06 23:1-2).

Kad je kraljica Izebela zaprijetila da će ga ubiti, Iliju je svladao strah te je pobjegao u područje Beer-Šebe. Bio je toliko obeshrabren da se “počeo moliti da umre”. Zašto se tako osjećao? Ilija je “imao iste osjećaje kao i mi”, bio je tek nesavršen čovjek (Jak. 5:17, bilješka). Možda se više nije imao snage nositi sa stresom i fizičkim umorom. Osim toga, po svemu sudeći je zaključio da su njegovi napori da obnovi pravu religiju bili uzaludni, da se ništa u Izraelu nije promijenilo i da je on jedini koji još uvijek služi Jehovi (1. Kralj. 18:3, 4, 13; 19:10, 14). Jehova je razumio kako se Ilija osjeća i nije ga prekorio kad mu se izjadao. Umjesto toga, pomogao mu je da dobije novu snagu (1. Kralj. 19:5–7). Kasnije ga je obzirno potaknuo da promijeni svoj način razmišljanja tako što mu je pokazao svoju silnu moć. Zatim mu je otkrio da nije sam, da ima još 7000 Izraelaca koji se nisu priklonili štovanju Baala (1. Kralj. 19:11–18). Jehova je na konkretne načine pokazao Iliji da ga voli (w19.06 25:5-6).

Uvijek slijedi upute. Ako se držimo uputa koje dobijemo od pouzdane braće koja nas predvode, izbjeći ćemo probleme. Navedimo jedan primjer. U jednoj zemlji u kojoj braća djeluju pod zabranom starješine su objaviteljima dali uputu da neformalno svjedoče ljudima i da im pritom ne ostavljaju literaturu. No jedan pionir mislio je da zna bolje, pa je ipak dijelio literaturu. Što se dogodilo? Kratko nakon što su on i drugi objavitelji završili sa svjedočenjem, ispitala ih je policija. Po svemu sudeći, policajci su ih pratili i pokupili literaturu koju su ostavili ljudima. Što učimo iz tog iskustva? Moramo slušati upute čak i ako se ne slažemo s njima. Jehova nas uvijek blagoslivlja kad surađujemo s braćom koju je postavio da nas predvode (Hebr. 13:7, 17; w19.07 28:17).

U noći prije svog pogubljenja Isus je ukazao na to da će svi koji odluče postati njegovi učenici biti omraženi (Ivan 17:14). Od tada pa sve do danas protivnici prave religije progone vjerne kršćane. Kako se bliži kraj ovog zlog svijeta, možemo očekivati da će se protivljenje naših neprijatelja još više zaoštriti (Mat. 24:9). Kako se možemo već sada pripremiti za progonstvo? Ne trebamo zamišljati kakve bi nas sve strašne stvari mogle snaći u budućnosti. To bi čak moglo imati kontraefekt. Moglo bi u nama izazvati strah i tjeskobu i čak nas odvratiti od služenja Jehovi prije nego što se uopće nađemo u kušnjama (Izr. 12:25; 17:22). Strah je moćno oružje koje naš protivnik, Ðavo, koristi protiv nas (1. Petr. 5:8, 9). Stoga je izuzetno važno da već sada jačamo svoj odnos s Jehovom (w19.07 27:1-3).

Nakon svog uskrsnuća Isus je uputio svoje učenike da dođu na jednu goru u Galileji i sastanu se s njim. Apostoli su sigurno željno iščekivali taj susret (Mat. 28:16). Isus se možda upravo tom prilikom “ukazao braći, kojih je bilo više od pet stotina zajedno” (1. Kor. 15:6). Zašto je rekao svojim učenicima da dođu onamo? Htio im je dati jedan poseban zadatak. Zapovjedio im je: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Mat. 28:18–20). Učenici koji su čuli te Isusove riječi kasnije su postali dio prve kršćanske skupštine. Glavni zadatak te skupštine bio je činiti nove Kristove učenike. Danas diljem svijeta ima na desetke tisuća skupština pravih kršćana i sve one imaju taj isti zadatak (w19.07 29:1-2).

Jedan putujući nadglednik u Norveškoj kaže da su ljudi koji ne žele razgovarati o Bogu često spremni razgovarati o tome što se događa u svijetu. Nakon što pozdravi osobu, on kaže: “Što mislite, možemo li se nadati boljoj budućnosti? I tko bi nam to mogao omogućiti – političari, znanstvenici ili netko drugi?” Zatim pažljivo sasluša osobu te joj pročita ili citira neki biblijski redak koji pokazuje da imamo razloga nadati se boljoj budućnosti. Neki pokažu zanimanje kad čuju da Biblija obećava da će Zemlja postojati zauvijek i da će dobri ljudi vječno živjeti na njoj (Psal. 37:29). Dobro je da prilikom razgovora s ljudima isprobamo različite pristupe. Zašto? Zato što određena tema može nekoga zainteresirati, a drugoga odbiti. Neki su spremni razgovarati o Bogu ili Bibliji, a neki bolje reagiraju ako započnemo razgovor o nečem drugom. U svakom slučaju, trebamo se truditi svjedočiti svim vrstama ljudi (Rim. 1:14–16). Jehova je taj koji daje da istina “raste” u srcima pravdoljubivih ljudi (1. Kor. 3:6, 7; w19.07 30:10-11).

Velika ljubav koju nam je Bog pokazao potaknut će nas da volimo svoju braću (1. Ivan. 4:20, 21). Možda mislimo da će se ljubav prema braći i sestrama spontano javiti u našem srcu. Uostalom, svi mi služimo Jehovi i trudimo se izgraditi njegove divne osobine. Osim toga, oponašamo Isusa, koji nas je toliko volio da je dao svoj život za nas. No ponekad nam može biti teško poslušati zapovijed da volimo jedni druge. Evodija i Sintiha bile su revne sestre u Filipima koje su blisko surađivale s apostolom Pavlom. No među njima je vjerojatno došlo do neke razmirice, pa zbog toga više nisu bile u dobrim odnosima. U svojoj poslanici Pavao je njih dvije spomenuo po imenu te ih je upozorio da trebaju biti “složne u razmišljanju” (Filip. 4:2, 3). Smatrao je potrebnim cijeloj skupštini poručiti: “Sve činite bez gunđanja i prepiranja” (Filip. 2:14; w19.08 32:6-7).

Pohvalno je što mnoge skupštine i pojedinci daju sve od sebe kako bi pomogli punovremenim slugama da nastave sa svojom službom. Naprimjer, pružaju im ohrabrenje, pomažu im u materijalnom pogledu ili u brizi oko članova obitelji koji žive daleko od njih. Ako punovremeni sluge kojima su se okolnosti promijenile dođu u tvoju skupštinu, nemoj zaključiti da su došli zato što nisu dobro vršili svoju službu ili zato što su učinili nešto neispravno. Naprotiv, pomozi im da se lakše priviknu na nove okolnosti. Izrazi im srdačnu dobrodošlicu i pohvali ih za službu koju su izvršavali, čak i ako zbog lošeg zdravlja trenutno ne mogu činiti puno. Potrudi se upoznati ih. Njihovo veliko znanje i iskustvo mogu ti puno koristiti. U početku će toj braći možda trebati pomoć oko nekih osnovnih stvari, kao što su stan, prijevoz i posao (w19.08 34:12-13).

Gog će se uzdati u “mišicu tjelesnu”, odnosno u svoju vojnu silu (2. Ljet. 32:8). No mi ćemo se uzdati u svog Boga, Jehovu, što će narodima ovog svijeta izgledati kao ludost. Uostalom, zaključit će, bogovi kojima je služio nekad moćni Babilon Veliki nisu ga uspjeli zaštititi od “zvijeri” i njenih “deset rogova” (Otkr. 17:16). Zbog toga će Gog misliti da će lako odnijeti pobjedu. “Poput oblaka kad pokriju zemlju” napast će Jehovin narod. No ubrzo će shvatiti da je upao u zamku. Kao faraon kod Crvenog mora, Gog će uvidjeti da se bori protiv Jehove (Izl. 14:1–4; Ezek. 38:3, 4, 18, 21–23). Krist i njegova nebeska vojska obranit će Božji narod i slomiti Gogovu vojsku (Otkr. 19:11, 14, 15). No što će biti s Jehovinim glavnim neprijateljem, Sotonom, čija će lažna propaganda navesti narode da u Harmagedonu napadnu Božji narod? Isus će njega i njegove demone baciti u bezdan, gdje će biti zatvoreni tisuću godina (Otkr. 20:1–3; w19.09 36:14-15).

Prirodno je da željno iščekujemo ispunjenje Jehovinih divnih obećanja. No kad se čekanje jako oduži, naše oduševljenje može splasnuti, a čak se možemo i obeshrabriti (Izr. 13:12). Upravo se to dogodilo nekim kršćanima početkom 20. stoljeća. U to su vrijeme mnogi pomazanici očekivali da će 1914. otići na nebo. Kako su reagirali kad se njihova očekivanja nisu ostvarila? Oni nisu odustali od trke za život zato što im glavni cilj nije bio dobiti nagradu, nego vjerno vršiti Božju volju. Oni su čvrsto odlučili da će ustrajno otrčati svoju trku. I ti sigurno željno čekaš dan kad će Jehova opravdati svoje ime i vrhovnu vlast te ispuniti sva svoja obećanja. Budi uvjeren da će se sve to dogoditi u vrijeme koje on odredi. A dotad ostani zaposlen u službi Bogu i nemoj dopustiti da te neispunjena očekivanja obeshrabre ili uspore (w19.08 31:9-10).

Upitaj se: Smatraju li me drugi blagim i poniznim? Jesam li spreman služiti drugima tako da obavljam neke manje cijenjene poslove? Jesam li obziran prema drugima? Kad je Isus svoje učenike poslao u propovijedanje, pobrinuo se da se osjećaju ugodno i sigurno. Današnjim rječnikom reklo bi se da im je stvorio ugodno radno okruženje. Isto tako, rado ih je poučavao i osposobljavao za taj zadatak (Luka 10:1, 19–21). Njegovi suradnici osjećali su se slobodnima postavljati mu pitanja, a i on je njima postavljao pitanja kako bi čuo njihovo mišljenje (Mat. 16:13–16). Poput biljaka u stakleniku koje imaju povoljne uvjete za rast, učenici su imali povoljne uvjete za duhovni napredak. Upijali su Isusove pouke i donosili plod u obliku dobrih djela. Jesi li i ti na nekom odgovornom položaju? Ako jesi, upitaj se: Kako je mojim kolegama surađivati sa mnom? Kako se ophodim sa članovima svoje obitelji? Trudim li se stvoriti mirnu i ugodnu atmosferu na svom poslu i u svom domu? Osjećaju li se drugi slobodno postavljati mi pitanja? Jesam li spreman saslušati njihovo mišljenje? Nemojmo nikad postati poput farizeja! Oni su se ljutili kad je netko doveo u pitanje njihova učenja i progonili su one koji bi izrazili mišljenje suprotno njihovom (Mar. 3:1–6; Ivan 9:29–34; w19.09 38:1, 9-11).

Svjetski vođe ponekad koriste slične izraze kad govore o stabiliziranju međunarodnih odnosa. Međutim, objava mira i sigurnosti o kojoj govori Biblija bit će drugačija. U kom smislu? Mnogi će ljudi tada povjerovati da su svjetski čelnici uspjeli ovaj svijet učiniti mirnijim i sigurnijim mjestom za život. No zapravo će nakon te objave uslijediti “velika nevolja” te će ih “iznenada zadesiti uništenje” (Mat. 24:21). Ne znamo što će biti povod za tu objavu niti kako će ona biti dana. Isto tako, ne znamo hoće li se raditi o samo jednom proglasu ili pak o nizu objava. U svakom slučaju, jedno je sigurno: ne smijemo se dati zavarati i povjerovati tvrdnji da svjetski vladari mogu ostvariti mir u svijetu. Baš naprotiv, ona je znak da je Jehovin dan na vratima! (1. Sol. 5:2; w19.10 40:3-4).

Harmagedon će biti veliko finale koje će okončati ovaj zli svijet. No nemamo razloga za strah. Zašto? Zato što će to biti Božji rat (Izr. 1:33; Ezek. 38:18–20; Zah. 14:3). Na Jehovin znak Isus Krist povest će Božju vojsku u napad. Uz njega će biti uskrsnuli pomazanici te mnoštvo anđela. Oni će se zajedno boriti protiv Sotone, njegovih demona i njihove zemaljske vojske (Otkr. 6:2; 17:14). Jehova nam jamči: “Nikakvo oružje protiv tebe načinjeno neće biti uspješno” (Iza. 54:17). “Veliko mnoštvo” njegovih vjernih slugu preživjet će veliku nevolju i nastaviti vršiti svetu službu (Otkr. 7:9, 13–17). Biblija nam pruža mnoštvo razloga da s pouzdanjem gledamo u budućnost! Mi znamo da “Jehova čuva vjerne” (Psal. 31:23). Svi koji vole Jehovu i hvale ga bit će presretni kad on opravda svoje sveto ime! (Ezek. 38:23; w19.10 41:17-18).

“Posljednji dani” primiču se kraju i zbog toga bismo se svi mogli naći u teškim situacijama (2. Tim. 3:1). Naprimjer, u jednoj zemlji na zapadu Afrike nakon jedne izborne kampanje izbili su društveni neredi i divljačko nasilje. Više od šest mjeseci naša braća i sestre nisu se mogli slobodno kretati jer su se praktički nalazili u ratnoj zoni. Što im je pomoglo u takvim okolnostima? Neki su se sklonili u domovima braće koja su živjela u sigurnijem području. Jedan brat je rekao: “U takvoj situaciji bio sam sretan što uz sebe imam prijatelje. Hrabrili smo i jačali jedni druge.” Kad izbije “velika nevolja”, puno će nam značiti pomoć i ljubav dobrih prijatelja (Otkr. 7:14). Zato je jako važno da se sada zbližimo i sprijateljimo s braćom i sestrama (1. Petr. 4:7, 8). Neprijatelji će pokušati unijeti razdor među nas služeći se lažima i dezinformacijama. Pokušat će nas navesti da se okrenemo jedni protiv drugih. No to im neće poći za rukom. Neće nas uspjeti razjediniti jer mi volimo svoju braću (w19.11 44:1-2, 19).

Sotona, koji je “otac laži”, koristi one koji su pod njegovom vlašću kako bi širio laži o Jehovi i našoj braći i sestrama (Ivan 8:44). Naprimjer, otpadnici putem interneta, televizije i drugih medija šire laži i iskrivljene činjenice o Jehovinoj organizaciji. Te laži spadaju u Sotonine “goruće strijele”. Kako bismo trebali reagirati ako nam neki otpadnik počne govoriti takve laži? Trebamo mu dati do znanja da to ne želimo slušati! Zašto? Zato što vjerujemo Jehovi i svojoj braći. Zapravo, mi ne želimo ni na koji način komunicirati s otpadnicima. Nećemo dopustiti da nas itko ili išta, pa ni naša znatiželja, uvuče u raspravu s njima niti navede na to da oslabimo u vjeri. Jesi li odlučno odbio slušati laži koje šire otpadnici i upuštati se u rasprave s njima? Ako jesi, to je za svaku pohvalu. No svi moramo uvijek biti na oprezu jer Sotona u svom arsenalu ima i drugo oružje koje bi mogao upotrijebiti protiv nas (w19.11 46:8, 11).

Kad donosimo odluke, ispitajmo svoje motive. Jehova želi da sve činimo iz iskrenih poticaja. Stoga prilikom donošenja odluka trebamo biti iskreni prema sebi, a i prema drugima. Ako nešto odlučimo iz krivih motiva, vjerojatno će nam biti teško držati se te odluke. Naprimjer, recimo da neki mladi brat postane stalni pionir. No kako vrijeme odmiče, sve mu je teže ispuniti potrebnu kvotu sati i služba ga više ne raduje. Možda je mislio da je s pionirskom službom započeo prvenstveno zato da ugodi Jehovi. No je li moguće da se zapravo odlučio na tu službu da bi ugodio roditeljima ili nekoj osobi koju jako cijeni? Uzmimo za primjer jednu drugu situaciju. Jedan interesent koji proučava Bibliju odluči da će prestati pušiti. Prvih tjedan ili dva uz veliki se trud uspijeva kloniti cigarete, ali onda poklekne. Naposljetku se ipak uspije riješiti te ovisnosti. Što mu je pomoglo da pobijedi svoju lošu naviku? Njegova ljubav prema Jehovi i želja da mu ugodi (Kol. 1:10; 3:23; w19.11 48:9-10).

Apostol Pavao bio je uvjeren da će otrčati trku do kraja i dostići cilj. Kao pomazani kršćanin, nadao se “nagradi nebeskog poziva Božjeg”. No znao je da mora nepokolebljivo ustrajati ako želi dobiti nagradu (Filip. 3:14). Da bi pomogao Filipljanima da ostanu usredotočeni na cilj, ispričao im je jednu zanimljivu usporedbu. Pavao je podsjetio Filipljane da imaju “građanstvo na nebesima” (Filip. 3:20). Zašto su to trebali imati na umu? U ono se vrijeme rimsko građanstvo smatralo velikom povlasticom. No pomazani kršćani imali su puno bolje građanstvo, koje im je moglo donijeti daleko veće “povlastice” i s kojim se ono rimsko nije moglo ni izdaleka mjeriti. Pomazani kršćani u naše vrijeme služe nam kao odličan primjer jer ustrajno služe Jehovi usredotočeni na svoj cilj – vječni život na nebu (w19.08 31:14-15).

Ta je sloboda bila kudikamo bolja od one koju su tijekom oprosne godine dobivali Izraelci (Lev. 25:8–12). Naprimjer, čovjek koji je na jubilej bio oslobođen mogao je ponovno postati rob, a i kad-tad bi ga čekala smrt. No sloboda koju daje Isus traje zauvijek. Na Pedesetnicu 33. godine Jehova je apostole i druge vjerne muškarce i žene pomazao svetim duhom. Usvojio ih je kao svoju djecu kako bi s vremenom uskrsnuli na nebo i vladali zajedno s Isusom (Rim. 8:2, 15–17). Oni su prvi dobili slobodu o kojoj je Isus govorio u nazaretskoj sinagogi (Luka 4:16–19, 21). Više nisu robovali lažnim učenjima i nebiblijskim običajima koje su zastupali židovski vjerski vođe. Osim toga, u Božjim očima bili su oslobođeni smrtonosnih posljedica Adamovog grijeha. Simbolični jubilej, koji je započeo kad su Kristovi sljedbenici 33. godine pomazani svetim duhom, završit će na kraju Isusove Tisućugodišnje Vladavine (w19.12 50:11-12).

Roditelji, pomozite djeci da odaberu dobro društvo. Oba roditelja trebaju znati s kim se njihova djeca druže i što rade. To znači da trebaju znati i s kim djeca dolaze u kontakt na društvenim mrežama i putem mobitela. Djetetovo društvo može utjecati na njegove stavove i postupke. Mnogi se roditelji jako trude omogućiti svojoj djeci da provode vrijeme s onima koji im u duhovnom pogledu mogu biti dobar primjer. Recimo, Deni i Bela, bračni par iz Obale Bjelokosti, često su pružali smještaj pokrajinskom nadgledniku. Deni je ispričao: “To je jako dobro utjecalo na našeg sina. Postao je pionir, a sada služi kao zamjenik pokrajinskog nadglednika.” Kad je u pitanju poučavanje djece, vrijedi pravilo: Što prije, to bolje (Izr. 22:6). Sjetimo se Timoteja. Njega su majka Eunika i baka Loida poučavale “od ranog djetinjstva” (2. Tim. 1:5; 3:15; w19.12 52:14, 16-17).

Budimo prijatelji dostojni povjerenja. Naprimjer, svojoj braći i sestrama u nevolji nećemo samo obećati pomoć nego ćemo i poduzeti konkretne korake da održimo riječ (Mat. 5:37; Luka 16:10). Kad oni kojima je potrebna pomoć znaju da se mogu osloniti na nas, to im puno znači. Jedna je sestra objasnila zašto to cijeni: “Možeš biti miran jer znaš da će onaj tko ti je ponudio pomoć doći na vrijeme i učiniti ono što je obećao.” Onima koji se bore s nekom kušnjom ili razočaranjem često je velika utjeha to što se mogu povjeriti prijatelju na koga se mogu osloniti. No ako želimo pokazati svojim prijateljima da mogu imati povjerenja u nas, moramo naučiti biti strpljivi. Kad je Žanu napustio suprug, puno joj je značilo to što je mogla otvoriti srce svojim bliskim prijateljima. “Strpljivo su me slušali”, rekla je, “iako sam vjerojatno stalno ponavljala jedno te isto.” I ti možeš pokazati da si dobar prijatelj tako da pažljivo slušaš druge (w20.01 2:9-11).

U Bibliji se spominju mnogi vjerni Božji sluge koji su dobili sveti duh, ali nisu imali nadu da će živjeti na nebu. Naprimjer, Davida je vodio sveti duh (1. Sam. 16:13). Taj duh pomogao mu je da razumije duboke istine o Jehovi te ga je nadahnuo da napiše neke dijelove Biblije (Mar. 12:36). Ipak, apostol Petar rekao je da “David nije uzašao na nebo” (Djela 2:34). Isto tako, Ivan Krstitelj bio je “pun duha svetoga” (Luka 1:13–16). Isus je rekao da nije bilo čovjeka većeg od Ivana, ali je istaknuo da se Ivan neće naći u nebeskom Kraljevstvu (Mat. 11:10, 11). Jehova se poslužio svojim svetim duhom kako bi tim ljudima dao snage za zadivljujuća djela, ali nije ih pomazao svetim duhom ni izabrao za život na nebu. Znači li to da su oni bili manje vjerni? Ne. To samo znači da će, nakon što ih Jehova uskrsne, oni živjeti u raju na Zemlji (Ivan 5:28, 29; Djela 24:15; w20.01 4:15).

Jehova nas je pozvao da se pridružimo obitelji njegovih vjernih slugu. Ona se sastoji od ljudi koji su se predali Bogu i vjeruju u otkupnu žrtvu njegovog Sina. Mi smo uistinu sretna obitelj. Već danas živimo sretnim i smislenim životom, a radujemo se i tome što nam predstoji vječni život – bilo na nebu bilo u raju na Zemlji. Potaknut snažnom ljubavlju, Jehova nam je omogućio da postanemo dio njegove obitelji. No to je od njega zahtijevalo veliku žrtvu (Ivan 3:16). Biblija kaže da smo “skupo kupljeni” (1. Kor. 6:20). Jehova nam je omogućio da na temelju otkupnine razvijemo prisan odnos s njim. Nije li lijepo znati da najuzvišeniju osobu u svemiru možemo zvati svojim ocem? Jehova je najbolji otac kojeg možemo imati. Poput jednog biblijskog pisca, i mi bismo se mogli pitati: “Što da uzvratim Jehovi za sva dobra koja mi je učinio?” (Psal. 116:12). Mi se zapravo nikad nećemo moći odužiti svom nebeskom Ocu. Ali možemo mu uzvratiti tako da ga volimo svim srcem (w20.02 7:1-3).