Studeni

U današnje vrijeme mnogi obrazovani ljudi koje se smatra pametnima ismijavaju biblijske savjete o tome kako trebamo gledati na sebe. Oni misle da se onaj tko druge smatra većima od sebe dovodi u nepovoljan položaj i da će ga drugi samo iskoristiti. No kakvi su plodovi sebičnosti koju promiče Sotonin svijet? Jesu li sebični ljudi sretni? Imaju li sretne obitelji i prave prijatelje? Jesu li bliski s Bogom? Što se više isplati – živjeti u skladu sa svjetovnom mudrošću ili mudrošću iz Božje Riječi? (1. Kor. 3:19). Ljudi koji žive po mjerilima ovog svijeta nalik su turistu koji pita drugog turista kako doći do nekog mjesta, iako su se obojica izgubila. Isus je o “mudrim” ljudima koji su živjeli u njegovo doba rekao: “Oni su slijepi vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti” (Mat. 15:14). Da, mudrost ovog svijeta u Božjim je očima ludost (w19.05 21:14-16).

U posljednje vrijeme raste broj onih koji na obilježavanju Kristove smrti uzimaju simbole. Treba li nas to zabrinjavati? Ne. “Jehova pozna one koji su njegovi” (2. Tim. 2:19). Za razliku od Jehove, braća koja na obilježavanju Kristove smrti broje one koji su uzeli simbole, ne mogu znati tko je od njih uistinu pomazan. Stoga taj broj uključuje i one koji misle da su pomazani, ali zapravo nisu. Naprimjer, neki koji su jedno vrijeme uzimali simbole, kasnije su prestali. Neki imaju psihičkih ili emocionalnih problema, pa su možda uslijed toga zaključili da će vladati s Kristom na nebu. Stoga ne možemo točno znati koliko je pomazanika preostalo na Zemlji. Pomazanici će se nalaziti u mnogim dijelovima svijeta kad Isus dođe da ih uzme na nebo. Biblija ukazuje na to da će u posljednjim danima na Zemlji ostati tek manji broj pomazanika (Otkr. 12:17). No ona ne otkriva koliko će ih točno biti kad započne velika nevolja niti gdje će živjeti (w20.01 5:11-13).

Isus nam je pričom o izgubljenom sinu predočio koliko je snažna Jehovina očinska ljubav prema nama (Luka 15:11–32). Otac iz te priče nikad se nije prestao nadati da će mu se sin vratiti. Kad se sin na koncu vratio kući, otac ga je od sveg srca primio natrag. Dakle, ako smo se udaljili od Jehove, ali se kajemo, možemo biti uvjereni da on jedva čeka da mu se vratimo i da će nas naš Otac pun ljubavi rado primiti natrag. Naš Otac nadoknadit će svu štetu koju je prouzročio Adam. Nakon Adamove pobune Jehova je odlučio usvojiti 144 000 ljudi kako bi mogli služiti na nebu kao kraljevi i svećenici zajedno s njegovim Sinom. U novom svijetu Isus i njegovi suvladari pomagat će poslušnim ljudima da postanu savršeni. Nakon što u završnoj kušnji dokažu svoju poslušnost Bogu, on će im podariti vječni život. Naš Otac bit će presretan kad bude promatrao svoje savršene sinove i kćeri kako sretno žive na Zemlji. Bit će to doista veličanstveno! (w20.02 6:17-19).

Svi se trebamo upitati: Jesu li promjene koje činim da bih bio što sličniji Kristu samo izvanjske ili zadiru u moje misli i srce? To je pitanje jako bitno za svakog od nas. Isus je u Mateju 12:43–45 ukazao što je potrebno učiniti. Njegove riječi ističu jednu važnu istinu: Nije dovoljno samo ukloniti neispravne misli. Moramo nastalu prazninu ispuniti mislima koje su ugodne Bogu. Je li moguće promijeniti svoju nutrinu, svoj um i srce? Božja Riječ kaže nam da trebamo “obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efež. 4:24). Da, moguće je promijeniti svoju nutrinu, ali to nije lako. Nije dovoljno samo potisnuti neispravne želje i kloniti se neispravnih postupaka. Moramo promijeniti “silu koja pokreće naš um”, odnosno svoje želje, sklonosti i motive. No da bi nam to pošlo za rukom, moramo neprestano ulagati trud (w19.06 24:6-7).

Jehova se sažalio na Lota i poslao anđele da spase njega i njegovu obitelj. No Lot je “stao odugovlačiti”. Anđeli su ga morali uzeti za ruku te cijelu njegovu obitelj izvesti iz grada (Post. 19:15, 16). Potom su mu rekli da bježi u brda. Međutim, Lot nije poslušao Jehovu, nego je zatražio da ode u obližnji grad (Post. 19:17–20). Jehova ga je strpljivo saslušao i udovoljio njegovoj molbi. Ali kasnije je Lota postalo strah živjeti u tom gradu, pa se preselio u brda, upravo onamo kamo ga je Jehova prvobitno poslao (Post. 19:30). Jehova je doista bio izuzetno strpljiv! Poput Lota, i neki naš suvjernik mogao bi donijeti pogrešnu odluku i sam sebi stvoriti ozbiljne probleme. Kako ćemo reagirati u takvoj situaciji? Možda dođemo u iskušenje da kažemo bratu da je sam kriv za ono što ga je snašlo i da žanje ono što je sijao, i bili bismo u pravu (Gal. 6:7). No bilo bi puno bolje da mu pomognemo onako kako je Jehova pomogao Lotu (w19.06 26:3-5).

Kad neprijatelji zabrane našu religiju, nadaju se da će nas time navesti da iz straha prestanemo služiti Jehovi. Osim zabrane, mogli bi u javnosti proširiti laži o nama, slati policiju da pretresa naše domove, pokrenuti protiv nas sudske parnice ili čak neke od nas zatvoriti. Nadaju se da će nas obuzeti strah kad čujemo da su mali broj naših suvjernika uspjeli strpati u zatvor. Ako bismo dopustili da nas zastraše, mogli bismo sami sebi nametnuti “zabranu”. Nipošto ne želimo postati poput ljudi opisanih u Levitskom zakoniku 26:36, 37. Nećemo dopustiti da zbog straha smanjimo svoje duhovne aktivnosti ili posve prestanemo služiti Jehovi. Mi ćemo se potpuno pouzdati u njega i nećemo dozvoliti da nas obuzme panika (Iza. 28:16). Molit ćemo se Jehovi i tražiti njegovo vodstvo. Sigurni smo da je Bog uz nas te da nas ni najmoćnija ljudska vlast ne može spriječiti da mu vjerno služimo. Umjesto da nas zastraši, protivljenje nas može potaknuti da još gorljivije služimo Jehovi (w19.07 28:6-7).

Čak i ako ti se čini da tvoja služba ne donosi rezultate, nemoj odustati! Nastavi tražiti potencijalne učenike. Sjeti se da je Isus stvaranje učenika usporedio s ribolovom. Ribari ponekad moraju utrošiti sate i sate da bi nešto ulovili. Često rade noću ili rano ujutro, a ponekad moraju prevaliti velike udaljenosti (Luka 5:5). Slično tome neki objavitelji strpljivo provode sate i sate u “ribolovu”, i to u različito doba dana i na različitim mjestima. Cilj im je doći u kontakt sa što većim brojem ljudi. Oni koji ulože dodatni trud često se uvjere da se taj trud isplati jer pronađu zainteresirane osobe. Možeš li i ti propovijedati u vrijeme kad je veća vjerojatnost da ćeš pronaći ljude ili pak na nekom mjestu gdje ih ima više? Zašto je potrebna strpljivost da bi se vodio biblijski tečaj? Između ostalog zato što nije dovoljno samo pomoći interesentu da upozna i zavoli biblijska učenja. On treba upoznati i zavoljeti i autora Biblije, Jehovu (w19.07 29:14-15).

Neki od nas možda moraju pobijediti osjećaj krivnje zbog grijeha iz prošlosti. Ako to i nas muči, možda bismo se mogli prilikom osobnog proučavanja usredotočiti na Kristovu otkupnu žrtvu. Budemo li proučavali i duboko razmišljali o toj ohrabrujućoj temi te se molili Jehovi u vezi s tim, to može ublažiti osjećaj krivnje koji nas nepotrebno muči. Možda nam čak pomogne da se prestanemo okrivljavati za grijehe koje nam je Jehova već oprostio. Razmotrimo što možemo naučiti od Pavla. Neki od nas odrekli su se potencijalno unosne karijere kako bi mogli učiniti više za Jehovu. Ako je to i s nama slučaj, možemo li “zaboraviti ono što je iza” tako da ne žalimo za financijskim uspjehom koji smo možda mogli postići? (Broj. 11:4–6; Prop. 7:10). U “ono što je iza” može se ubrojiti čak i ono što smo postigli u službi Jehovi ili pak kušnje koje smo izdržali. Naravno, razmišljanje o tome kako nas je Jehova tijekom godina blagoslivljao i pružao nam podršku može nam pomoći da se zbližimo s njim. No ne želimo postati samozadovoljni i misliti da smo već učinili dovoljno (1. Kor. 15:58; w19.08 31:5-6).

Bogu se možemo obratiti u bilo koje doba, gdje god da se nalazimo. On nikad nije toliko zaokupljen nečim drugim da nas ne bi mogao saslušati. Uvijek ima vremena za nas i rado će nam pokloniti pažnju. Spoznaja da Jehova sluša naše molitve produbljuje ljubav koju osjećamo prema njemu. Psalmist je rekao: “Ljubav se u meni budi, jer Jehova čuje glas moj” (Psal. 116:1). Osim što sluša naše molitve, naš ih Otac i uslišava. Apostol Ivan jamči nam: “Što god da molimo u skladu s [Božjom] voljom, on nas čuje” (1. Ivan. 5:14, 15). Naravno, Jehova neće uvijek odgovoriti na naše molitve onako kako mi to očekujemo. On zna što je najbolje za nas i stoga ponekad neće uslišiti naše molbe, a u nekim situacijama naprosto želi da naučimo strpljivo čekati (2. Kor. 12:7–9). Jehova se brine za naše potrebe. On čini ono isto što očekuje i od svakog oca (1. Tim. 5:8). Jehova daje svojoj djeci sve što im je u materijalnom pogledu potrebno za život. On ne želi da se pretjerano brinemo oko toga hoćemo li imati hranu, odjeću i krov nad glavom (Mat. 6:32, 33; 7:11). Kao Otac koji nas voli, Jehova se čak pobrinuo za to da i ubuduće imamo sve što nam je potrebno za život (w20.02 6:10-12).

Nisu svi koji se nadaju životu na nebu pripadnici “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45–47). Kao i u 1. stoljeću, Jehova i Isus danas se služe malim brojem pomazanika da bi davali duhovnu hranu svima ostalima. Samo je nekolicina pomazanih kršćana u 1. stoljeću pisala knjige koje su uvrštene u grčki dio Biblije. Slično tome danas samo nekolicina pomazanih kršćana ima zadatak davati Božjem narodu “hranu u pravo vrijeme”. Jehova je velikoj većini svog naroda odlučio dati vječni život na Zemlji, a maloj grupi onih koji će vladati s Isusom odlučio je dati život na nebu. On nagrađuje sve svoje sluge – kako “Židova” tako i “deset ljudi” – te očekuje od njih da budu poslušni istim zakonima i da mu budu vjerni (Zah. 8:23). Svi moraju ostati ponizni. Svi mu moraju zajedno služiti i biti ujedinjeni. I svi moraju ulagati trud kako bi sačuvali mir u skupštini. Budući da je kraj sve bliže, nastavimo služiti Jehovi i slijediti Krista kao “jedno stado” (w20.01 5:15-16).

Mi ne možemo prisiliti članove svoje obitelji da prihvate dobru vijest, ali možemo ih potaknuti da otvorenog uma i srca razmisle o biblijskoj poruci (2. Tim. 3:14, 15). Svjedoči im svojim djelima. Naši postupci često ostave puno jači dojam od naših riječi. Ustrajno pomaži članovima svoje obitelji. Dobro je da se ugledamo na Jehovu, koji ljudima neprestano daje priliku da prihvate dobru vijest i dobiju život (2. Ljet. 36:15). Apostol Pavao potaknuo je Timoteja da ustrajno pomaže drugima. Zašto? Na taj je način mogao spasiti i sebe i one koji su ga slušali (1. Tim. 4:16). Mi volimo svoju obitelj i stoga želimo da upoznaju istinu iz Božje Riječi (w19.08 33:2, 8-9).

Dobro je imati na umu sljedeće: Ako si je netko dao truda kako bi nam dao savjet, vjerojatno smo zastranili više nego što smo toga svjesni. U takvim situacijama možda je naša prva reakcija da odbijemo savjet. Mogli bismo kritizirati tu osobu ili način na koji nam je dala savjet. Ali ako smo ponizni, potrudit ćemo se objektivno sagledati stvari. Ponizna osoba zahvalna je za savjet koji dobije. Predočimo to jednim primjerom. Zamisli da si u dvorani na sastanku. Nakon što si popričao s nekoliko suvjernika, jedan od njih pozove te na stranu i diskretno ti kaže da na zubima imaš ostatke hrane. Sigurno bi ti bilo neugodno zbog toga, ali bi toj osobi bio zahvalan što ti je to rekla. Ustvari, vjerojatno bi ti bilo draže da te netko već ranije upozorio na to. Sličan, ponizan stav trebamo pokazati i kad neki naš suvjernik skupi hrabrosti kako bi nam dao potreban savjet. Budimo mu zahvalni i imajmo na umu da nam je on prijatelj, a ne neprijatelj (Izr. 27:6; Gal. 4:16; w19.09 35:11-12).

Jehova je majci dao časnu ulogu u obitelji i povjerio joj određeni autoritet nad djecom. Zapravo, majčine riječi i postupci mogu snažno utjecati na djecu, i to do kraja njihovog života (Izr. 22:6). Pogledajmo što kršćanke mogu naučiti od Marije, Isusove majke. Marija je jako dobro poznavala svete spise. Duboko je poštovala Jehovu i izgradila blisko prijateljstvo s njim. Bila je spremna podložiti se Jehovi iako joj se zbog toga život okrenuo naglavačke (Luka 1:35–38, 46–55). Ako si majka, možeš se na razne načine ugledati na Mariju. Kao prvo, održavaj svoje prijateljstvo s Jehovom tako da mu se osobno moliš i proučavaš Bibliju. Kao drugo, budi spremna raditi promjene u svom životu kako bi ugodila Jehovi (w19.09 37:17-19).

Apostol Ivan dobio je uzbudljivu proročansku viziju. U njoj je vidio jednog anđela kako zapovijeda četvorici drugih anđela da zadrže razorne vjetrove velike nevolje sve dok jedna grupa Božjih robova ne bude posljednji put obilježena pečatom (Otkr. 7:1–3). Ti robovi, kojih ima 144 000, vladat će s Isusom na nebu (Luka 12:32; Otkr. 7:4). A onda je Ivan ugledao jednu drugu, izuzetno veliku, grupu. Ovako je opisao taj prizor: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom” (Otkr. 7:9–14). Zamisli samo koliko je Ivan bio sretan kad je saznao da će u budućnosti velik broj ljudi služiti Jehovi na ispravan način! Ta je vizija Ivanu sigurno ojačala vjeru. A sigurno još puno više jača našu vjeru, budući da živimo u vrijeme ispunjenja te vizije! Mi na svoje oči vidimo skupljanje milijuna ljudi koji imaju nadu da će preživjeti veliku nevolju i vječno živjeti na Zemlji (w19.09 39:2-3).

Zamisli da su svjetski vođe upravo oglasili svoju dugoočekivanu objavu da je uspostavljen “mir i sigurnost”. Hvale se da svijet nikad prije nije bio toliko siguran. Pokušavaju nas uvjeriti kako će uspjeti riješiti sve svjetske probleme. No zapravo nemaju apsolutno nikakvu kontrolu nad onim što uskoro slijedi. “Babilon Veliki” bit će uništen! (Otkr. 17:5, 15–18). Bog će političkim silama “u srce [staviti] da izvrše njegovu zamisao”. Koju zamisao? Potaknut će ih da unište svjetsko carstvo krive religije, uključujući i religije koje tvrde da su kršćanske. Da, Bog će svoju zamisao staviti u srce “deset rogova” “skerletne zvijeri”. “Deset rogova” predočava sve političke sile koje podupiru “zvijer”, odnosno Ujedinjene narode (Otkr. 17:3, 11–13; 18:8). Napad političkih sila na krivu religiju označit će početak velike nevolje. Bit će to strašan događaj koji će iznenada pogoditi cijeli svijet (w19.10 41:1, 3).

U 1. stoljeću Diotref je zavidio onima koji su predvodili kršćansku skupštinu. Htio je biti prvi među članovima skupštine, pa je širio zlobne glasine kako bi apostola Ivana i drugu odgovornu braću doveo na loš glas (3. Ivan. 10). Naravno, mi nećemo otići tako daleko kao Diotref. Ali mogli bismo početi zavidjeti suvjerniku koji dobije zadatak kojem smo se mi nadali, posebno ako smatramo da bismo ga znali izvršavati jednako dobro ili čak bolje od njega. Zavist je kao otrovni korov. Kad jednom pusti korijen u našem srcu, teško ju je iskorijeniti. Nju raspiruju drugi negativni osjećaji, naprimjer ljubomora, ponos i sebičnost. Kao što korov može ugušiti cvijeće, tako i zavist može ugušiti lijepe osobine, poput ljubavi, suosjećajnosti i dobrote. Čim primijetimo klicu zavisti u svom srcu, moramo je odstraniti iz njega (w20.02 8:6-7).

Apostol Pavao je htio reći da se nosio s nekom kušnjom zbog koje je trpio veliku bol. Rekao je da se osjeća kao da ga stalno udara “anđeo Sotonin”. Sotona i njegovi demonski anđeli možda nisu Pavlu zarili “trn” u tijelo, odnosno izravno uzrokovali njegove kušnje. No kad su ti zli duhovi vidjeli da Pavao ima “trn” s kojim se bori, možda su jedva dočekali da ga zabodu još dublje i još više mu otežaju patnje. A kako je Pavao reagirao? Isprva se htio riješiti svog “trna”. Priznao je: “Triput [sam] molio Gospodina [Jehovu] da to ukloni od mene.” Ipak, unatoč njegovim molitvama Jehova nije uklonio njegov trn. Znači li to da se oglušio na njegove molitve? Nipošto. Jehova ih je uslišio. On nije uklonio problem, ali je Pavlu dao snage da se nosi s njim. Jehova mu je rekao: “Moja se snaga u potpunosti pokazuje kad si slab” (2. Kor. 12:8, 9). Uz Božju pomoć Pavao je uspio sačuvati radost i unutarnji mir (Filip. 4:4–7; w19.11 45:4-5).

Jehova zaslužuje da budemo odani isključivo njemu zato što nas je stvorio i podario nam život (Otkr. 4:11). No postoji jedna opasnost koja nam svima prijeti. Iako volimo i poštujemo Jehovu, neke druge stvari mogle bi nam postati toliko važne da mu prestanemo iskazivati odanost kakvu on zaslužuje. Biblija pokazuje da su odanost Bogu i duboka ljubav prema njemu usko povezane. Ako smo odani isključivo Jehovi, onda ćemo štovati samo njega. Nećemo dopustiti da itko ili išta zauzme njegovo mjesto u našem srcu (Izl. 34:14). Mi nismo slijepo odani Jehovi. Zašto to možemo reći? Zato što se naša odanost temelji na činjenicama koje smo saznali o njemu. Upoznali smo njegove divne osobine i jako ih cijenimo. Saznali smo što on voli, a što ne voli, i slažemo se s njegovim stavovima. Znamo koji je njegov naum s ljudima i podupiremo ga. Smatramo da je velika čast što imamo priliku biti njegovi prijatelji (Psal. 25:14). Sve što saznamo o našem Stvoritelju potiče nas da se još više zbližimo s njim (Jak. 4:8; w19.10 43:1-3).

Danas se naša braća i sestre bore s raznim problemima. Mnogi pate zbog prirodnih katastrofa ili pak nevolja koje uzrokuju ljudi, kao što su ratovi i terorizam. U takvim situacijama neki od nas možda bismo mogli primiti braću i sestre u svoj dom. Drugi im možda mogu pružiti financijsku pomoć. Isto tako, svi se možemo moliti Jehovi da pomogne tim našim dragim suvjernicima. Ako saznamo da je neki naš brat ili sestra obeshrabren, možda ne znamo što reći ili učiniti. Međutim, postoje razni načini na koje im svatko od nas može pružiti podršku. Naprimjer, mogli bismo odvojiti vrijeme za svog suvjernika. Možemo ga suosjećajno slušati ili pak ohrabriti svojim omiljenim biblijskim retkom (Iza. 50:4). Najvažnije je da budeš uz svoje prijatelje u trenucima kad si im potreban. Dajmo već sada sve od sebe kako bismo izgradili čvrsta prijateljstva s braćom i sestrama i potom ih održavali. Ona će trajati ne samo do kraja ovog svijeta, nego u svu vječnost! (w19.11 44:18-19).

Bila je to dobrovoljna žrtva koju je pojedinac prinosio iz ljubavi prema svom Bogu, Jehovi. Meso žrtvovane životinje jela je osoba koja ju je prinijela te njena obitelj i svećenici. No neki dijelovi žrtvene životinje prinosili su se isključivo Jehovi. Koji su to bili dijelovi? Jehova je salo smatrao najboljim dijelom životinje. Ujedno je ukazao na to da neki organi, naprimjer bubrezi i jetra, imaju posebnu vrijednost (Lev. 3:6, 12, 14–16). Stoga je Jehovi bilo posebno drago kad bi mu Izraelci dragovoljno prinijeli te dijelove životinje. Izraelac koji je prinio takvu žrtvu pokazao je da iskreno želi dati Bogu ono najbolje. Na sličan način Isus je spremno dao Jehovi najbolje od sebe tako što mu je služio iz ljubavi i cijelom dušom (Ivan 14:31). Za njega je vršenje Božje volje bilo užitak (Psal. 40:8). Jehova je sigurno bio presretan kad je vidio da mu Isus služi svim srcem! (w19.11 47:9-10).

Božja Riječ kaže da je Jehova nakon šest “dana” prestao stvarati na Zemlji (Post. 2:2). No on voli rad i zato je nastavio raditi, ali na neke druge načine (Ivan 5:17). Kao što je Jehova sedmi dan “stao počivati”, tako je i Izraelcima zapovjedio da im svaki sedmi dan u tjednu bude dan za počinak. Rekao im je da je subota znak posebnog odnosa između njega i Izraela (Izl. 31:12–14). Tada nitko nije smio raditi – ni djeca, ni robovi, pa čak ni domaće životinje (Izl. 20:10). To je omogućavalo narodu da se više posveti svom odnosu s Bogom. U Isusovo vrijeme mnogi vjerski vođe postavili su ekstremno stroga pravila o držanju subote. Tvrdili su da se na taj dan ne smije čak ni trgati klasje ili izliječiti bolesnog čovjeka (Mar. 2:23–27; 3:2–5). No takva gledišta nisu bila u skladu s Božjim, što je Isus jasno dao do znanja svima koji su ga željeli slušati (w19.12 49:8-9).

Što bolje upoznamo Jehovinu osobnost, bolje ćemo ga moći oponašati. David je dobro upoznao svog nebeskog Oca, pa ga je mogao oponašati u ophođenju s drugima. Budući da je David imao tako dobar odnos s Jehovom, postao je jedan od najomiljenijih izraelskih kraljeva i mjerilo koje je Jehova koristio za sve druge kraljeve (1. Kralj. 15:11; 2. Kralj. 14:1–3). Koju pouku možemo izvući iz toga? Svi se moramo ugledati na Boga. Ako se trudimo oblikovati svoju osobnost po uzoru na Jehovu, pokazujemo da smo njegova djeca (Efež. 4:24). O Jehovi ćemo učiti u svu vječnost (Prop. 3:11). No nije toliko važno što sve znamo o njemu – puno je važnije što činimo sa znanjem koje smo stekli. Ako živimo po onome što smo naučili i trudimo se oponašati svog brižnog Oca, on će nam biti sve bliskiji (Jak. 4:8). Jehova nam u svojoj Riječi jamči da nikad neće napustiti one koji se trude upoznati ga (w19.12 51:20-21, 23).

Jakov je volio sve svoje sinove, ali 17-godišnji Josip bio mu je posebno drag. Kako su Josipova braća reagirala kad su to vidjela? Postali su zavidni, a to ih je navelo da ga zamrze. Josip nije ničim zaslužio mržnju svoje braće. No oni su ga ipak prodali u ropstvo, a ocu su slagali da je njegovog najdražeg sina rastrgala zvijer. Zbog zavisti su razorili mir svoje obitelji i svom ocu slomili srce (Post. 37:3, 4, 27–34). Zavist se spominje među pogubnim “djelima tijela”, koja bi nas mogla koštati života u Božjem Kraljevstvu (Gal. 5:19–21). Kad zavist pusti korijen u nečijem srcu, često urodi drugim otrovnim “plodovima”, kao što su neprijateljstva, svađe i izljevi gnjeva. Primjer Josipove braće pokazuje da zavist može narušiti odnose i mir u obitelji. Premda mi nikad ne bismo učinili ono što su učinila Josipova braća, ne smijemo zaboraviti da smo svi nesavršeni i da nas srce lako može prevariti. Stoga nije nikakvo čudo što se ponekad moramo boriti sa zavišću (w20.02 8:1-3).

Jehova je jednom prilikom uzeo dio svetog duha koji je bio na Mojsiju i dao ga grupi izraelskih starješina koji su stajali oko šatora sastanka. Nedugo nakon toga Mojsije je čuo da su i dvojica starješina koja nisu bila kod šatora sastanka također dobila sveti duh te su počela prorokovati. Kako je reagirao kad mu je Jošua rekao da im to zabrani? Mojsije nije postao zavidan zato što je Jehova i tim starješinama poklonio pažnju. Naprotiv, bio je ponizan i radovao se što su dobili takvu čast (Broj. 11:24–29). Što možemo naučiti od Mojsija? Ako si starješina, jesi li ikad dobio zadatak da nekom bratu pomogneš da nauči izvršavati skupštinsko zaduženje koje ti imaš i koje ti je jako drago? Ako si ponizan poput Mojsija, nećeš se osjećati ugroženo kad te starješinstvo zamoli da poučiš nekog drugog brata kako bi s vremenom on mogao izvršavati to zaduženje. Naprotiv, bit će ti drago što možeš pomoći svom bratu (w20.02 8:9-11).

Bolest nas u emocionalnom pogledu može jako opteretiti. Možda nam je nelagodno kad drugi primijete da imamo zdravstvenih problema ili kad se moramo oslanjati na tuđu pomoć. Čak i kad drugi ne vide da smo bolesni, možda se borimo s osjećajem srama zato što više ne možemo činiti sve što smo prije mogli. U takvim teškim situacijama Jehova nas jača i hrabri. Na koji način? Jehova je u Bibliji dao zapisati tople i ohrabrujuće riječi koje nas podsjećaju na to da smo mu unatoč svojoj bolesti dragocjeni (Psal. 31:19; 41:3). Putem tih nadahnutih riječi Jehova će nam dati snage da se borimo s negativnim osjećajima koji nas mogu obuzeti. Budi uvjeren da Jehova zna što proživljavaš. Usrdno ga moli da ti pomogne da svoje okolnosti sagledaš u ispravnom svjetlu. Potom u Bibliji pronađi ohrabrujuće riječi koje je Jehova dao zapisati kako bi te ojačao. Usredotoči se na retke koji otkrivaju koliko su Jehovi dragocjeni njegovi sluge. Tada ćeš se uvjeriti da je on dobrostiv prema svima koji mu vjerno služe (Psal. 84:11; w20.01 3:9-10, 12).

Izak je bio bogat čovjek i Filistejci su mu zavidjeli na tome (Post. 26:12–14). Zbog toga su čak zatrpali sve bunare na kojima je Izak pojio svoju stoku (Post. 26:15, 16, 27). I danas neki ljudi zavide onima koji u materijalnom pogledu imaju više od njih. Ne samo da žele ono što drugi imaju nego bi htjeli i da oni ostanu bez toga. Židovski vjerski vođe zavidjeli su Isusu zbog toga što ga je običan narod jako volio (Mat. 7:28, 29). Isus je bio Božji predstavnik i naučavao je istinu. Ipak, vjerski vođe širili su pakosne laži kako bi ga ocrnili (Mar. 15:10; Ivan 11:47, 48; 12:12, 13, 19). Što mi učimo iz toga? Ako kod sebe primijetimo i najmanju sklonost da zavidimo onima koje skupština voli zbog njihovih lijepih osobina, moramo se boriti protiv toga. Umjesto da im zavidimo, trudimo se oponašati njihov način ophođenja i pokazivati iste lijepe osobine (1. Kor. 11:1; w20.02 8:4-5).

Pokušaj se u mislima vratiti 2500 godina u prošlost i zamisli da živiš u Perziji. Želiš se obratiti kralju, no ne pada ti na pamet da mu pristupiš a da prije toga nisi dobio njegovo dopuštenje. To bi te moglo koštati života! Doista je divno znati da Jehova nije poput tog perzijskog kralja. On je spreman saslušati nas u svako doba. On želi da se osjećamo slobodnima obratiti mu se u molitvi. Iako Jehova nosi uzvišene titule kao što su Veliki Stvoritelj, Svemogući Bog i Svevišnji Gospodin, on želi da mu se obraćamo na prisan način i nazivamo ga svojim Ocem (Mat. 6:9). Nije li dirljivo znati da Jehova želi da osjećamo takvu bliskost s njim? Jehova nam je podario život i zato ga s pravom možemo zvati svojim Ocem (Psal. 36:9). Budući da je on naš Otac, dužni smo biti mu poslušni. Budemo li činili ono što traži od nas, dobit ćemo divne blagoslove (Hebr. 12:9). Jedan od njih je vječni život, bilo na nebu bilo na zemlji (w20.02 6:1-3).

Nama je cilj pomoći interesentima da duhovno napreduju (Efež. 4:13). Kad netko počne proučavati Bibliju, možda ga isprva najviše zanima kako će tečaj koristiti njemu osobno. No kako njegova ljubav prema Jehovi bude rasla, vjerojatno će početi razmišljati na koji bi način on mogao pomoći drugima, između ostalog i braći i sestrama u skupštini (Mat. 22:37–39). U nekom prikladnom trenutku slobodno mu reci da svatko od nas ima priliku financijski podupirati djelo propovijedanja. Pouči interesenta što napraviti kad se pojavi neki problem. Zamisli, naprimjer, da ti osoba s kojom proučavaš, a koja je već nekršteni objavitelj, kaže da ju je netko iz skupštine povrijedio. Kako bi trebao postupiti? Nemoj zauzimati strane, nego joj objasni što Biblija govori o takvim situacijama. Prvo, možemo oprostiti bratu. Drugo, ako ne možemo prijeći preko uvrede, dobro je da obzirno i s puno ljubavi razgovaramo s njim i da nam pritom bude cilj “pridobiti brata”. (Usporedi Mateja 18:15.) Ako se interesent odluči za razgovor s osobom koja ga je povrijedila, pomozi mu da pripremi što će reći (w20.01 1:14-15).

Ako želimo pokazati Jehovi da smo zahvalni što nam je spreman oprostiti, trebamo ga moliti za oproštenje, prihvatiti ukor i ulagati trud kako ne bismo ponavljali iste greške. To će nam pomoći da ponovno osjetimo unutarnji mir. Nije li utješno znati da je Jehova “blizu onih koji su slomljena srca i spašava one koji su skršena duha”? (Psal. 34:18). Kako se posljednji dani primiču kraju, razloga za tjeskobu vjerojatno će biti sve više. Kad te obuzmu tjeskobne misli, odmah se obrati Jehovi za pomoć. Marljivo proučavaj Bibliju. Razmišljaj o poukama koje učiš iz života Hane, apostola Pavla i kralja Davida. Zamoli svog nebeskog Oca da ti pomogne utvrditi uzrok tjeskobe koju osjećaš (Psal. 139:23). Neka on ponese tvoj teret, posebno ako imaš probleme na koje ne možeš utjecati. Tada ćeš se osjećati poput psalmista koji je u pjesmi rekao Jehovi: “Kad su me obuzele tjeskobne misli, ti si me utješio i umirio” (Psal. 94:19; w20.02 9:17, 20-21).

Bog je putem svetog duha svoje misli “udahnuo” u um pisaca Biblije. Kad čitamo Bibliju i razmišljamo o onome što čitamo, Božje pouke ulaze u naš um i srce. Misli koje su napisane pod Božjim nadahnućem potiču nas da svoj život uskladimo s njegovom voljom (Hebr. 4:12). No da bismo dobili što više svetog duha, moramo planirati vrijeme kako bismo redovito proučavali Bibliju i duboko razmišljali o onome što smo pročitali. Tada će Božja Riječ utjecati na sve naše riječi i postupke. Isto tako, trebamo hvaliti Boga zajedno sa svojim suvjernicima (Psal. 22:22). Na sastancima je prisutan Jehovin duh (Otkr. 2:29). Na kršćanskim sastancima zajedno sa suvjernicima molimo se za sveti duh, pjevamo teokratske pjesme koje se temelje na Božjoj Riječi i slušamo biblijsku pouku koju iznose braća imenovana svetim duhom. No da bismo dobili što više tog duha, trebamo se pripremati za sastanke kako bismo mogli sudjelovati na njima (w19.11 45:13-14).