Siječanj

Isus je hrabro osudio licemjerno ponašanje vjerskih vođa svog vremena. Naprimjer, on je razotkrio licemjerje farizeja, koji su vodili više računa o tome kako peru ruke nego o tome kako se brinu za svoje roditelje (Mat. 15:1–11). Isus nije prestao govoriti istinu iako je znao da mu vjerski vođe to jako zamjeraju. On je razotkrio i kriva vjerska učenja. Nije rekao da su sva vjerovanja prihvatljiva Bogu. Naprotiv, rekao je da mnogi ljudi idu prostranim putem koji vodi u propast i da je malo onih koji idu tijesnim putem koji vodi u život (Mat. 7:13, 14). Jasno je rekao da neki govore da služe Bogu, ali mu zapravo ne služe. Upozorio je one koji su ga slušali: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a zapravo su grabežljivi vukovi. Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima” (Mat. 7:15–20; w21.05 19:7-8).

Hana je bila udana za levita Elkanu, koji ju je jako volio. No Elkana je imao još jednu ženu, Peninu. Hanu je volio više nego Peninu, no “Penina je imala djece, a Hana ih nije imala”. Zbog toga joj se “Penina stalno rugala i uznemiravala je”. Hana je bila jako uznemirena i tužna. Plakala je i nije mogla ni jesti. No u Bibliji nigdje ne piše da se pokušala osvetiti. Umjesto toga izjadala se Jehovi i uzdala se u to da će joj on pomoći (1. Sam. 1:2, 6, 7, 10). Što možemo naučiti od Hane? Ako se netko pokušava na neki način nadmetati s tobom, imaj na umu da ti vladaš situacijom. Ne daj se uvući u nadmetanje s tom osobom i nemoj pokušavati dokazati da si bolji od nje. Umjesto da vraćaš zlo za zlo, trudi se biti u miru s tom osobom (Rim. 12:17–21). Čak i ako se njeno ponašanje ne promijeni, ti ćeš zadržati unutarnji mir (w21.07 28:13-14).

Pohlepa je navela Judu Iskariota da postane pokvareni izdajica. No on nije oduvijek bio takav loš čovjek (Luka 6:13, 16). Juda je očito bio sposoban i dostojan povjerenja jer je bio zadužen da čuva kutiju za novac. No u jednom trenutku Juda je počeo krasti novac iz te kutije, iako je više puta čuo Isusa kako upozorava ljude da se čuvaju pohlepe (Mar. 7:22, 23; Luka 11:39). Judina pohlepa izašla je na vidjelo u jednoj situaciji kratko prije Isusove smrti. Isus i njegovi učenici, među kojima su bile i Marija i njena sestra Marta, bili su gosti u domu gubavca Šimuna. Tijekom večere Marija je prišla Isusu i izlila mu na glavu skupocjeno mirisno ulje. Juda i drugi učenici bili su jako ljuti zbog toga. Drugi Isusovi učenici možda su mislili da se to ulje moglo skupo prodati i da se novac mogao dati siromasima. No Juda se razljutio iz jednog sasvim drugačijeg razloga. On je “bio lopov” i želio je ukrasti novac iz kutije za koju je bio zadužen (Ivan 12:2–6; Mat. 26:6–16; Luka 22:3–6; w21.06 24:12-13).

Imaš li ponekad osjećaj da si zatrpan raznoraznim obavezama i da ne možeš s njima izaći na kraj? Ako je tako, onda možeš dobro razumjeti Pavla. Njega je pritiskala briga ne samo za jednu skupštinu, nego “za sve skupštine” (2. Kor. 11:23–28). Boriš li se već dugo s nekom bolešću koja ti oduzima radost? Pavla je dugo mučio “trn u tijelu” – možda neka fizička bolest – i silno se želio riješiti tog problema (2. Kor. 12:7–10). Jesi li obeshrabren zbog svojih mana i grešaka? I Pavao se ponekad tako osjećao. Stalno se morao boriti sa svojim manama i zato je rekao: “Jadan li sam ja čovjek!” (Rim. 7:21–24). Iako se Pavao suočavao s raznim kušnjama, ustrajno je služio Jehovi. Što mu je davalo snage za to? Premda je bio duboko svjestan svojih mana i grešaka, čvrsto je vjerovao u otkupninu (w21.04 17:7-8).

Kad je savršeni čovjek Adam zgriješio, izgubio je priliku da živi vječno. Nažalost, tu je priliku uskratio i svim svojim budućim potomcima. Adam nije imao nikakvo opravdanje za to što je učinio. On je namjerno zgriješio Bogu i zbog toga je zaslužio smrtnu kaznu. No njegovi potomci tada još nisu bili ni rođeni i ni na koji način nisu sudjelovali u njegovom grijehu (Rim. 5:12, 14). Da li se nešto moglo poduzeti da oni budu izbavljeni iz nezavidne situacije u kojoj su se našli i da ipak dobiju priliku živjeti vječno? Naravno! Ubrzo nakon što je Adam zgriješio, Jehova je počeo postupno otkrivati kako će milijune njegovih potomaka izbaviti od grijeha i smrti (Post. 3:15). Otkupnina nam omogućava da budemo u bliskom odnosu s Jehovom iako smo nesavršeni. Zahvaljujući otkupnini Ðavlova će djela biti uništena (1. Ivan. 3:8). Osim toga, zahvaljujući otkupnini Jehova će ostvariti svoj naum sa Zemljom. Cijeli naš planet bit će pretvoren u divan raj (w21.04 16:1, 17).

Na Pedesetnicu 33. godine u Jeruzalemu se okupilo ogromno mnoštvo muškaraca i žena koji su došli iz raznih zemalja te su govorili različitim jezicima. Tog dana dogodilo se nešto čudesno. Neki Židovi odjednom su počeli govoriti jezicima tih ljudi koji su doputovali u Jeruzalem. Svi okupljeni jako su se iznenadili kad su čuli da im se Židovi obraćaju na njihovom materinjem jeziku. No ono što su im govorili i što im je kasnije rekao apostol Petar na njih je ostavilo još dublji dojam. Saznali su da mogu biti spašeni ako pokažu vjeru u Isusa Krista. Ta ih je poruka toliko dirnula u srce da su upitali: “Što trebamo činiti?” Petar im je odgovorio: “Neka se svatko od vas krsti” (Djela 2:37, 38). Ono što se potom dogodilo bilo je doista nevjerojatno! Tog dana krstilo se oko 3000 ljudi i tako su postali učenici Isusa Krista. Time je započelo opsežno djelo činjenja učenika. Isusovi sljedbenici sve do današnjeg dana izvršavaju taj zadatak koji im je on povjerio (w21.06 22:1-2).

Možda propovijedamo na području gdje je teško započeti biblijski tečaj. Ljudi su možda ravnodušni prema poruci koju im nosimo ili nam se čak protive. Što ti može pomoći da u takvoj situaciji ipak zadržiš pozitivan stav? Imaj na umu da se ljudima u ovom nemirnom svijetu životne okolnosti mogu jako brzo promijeniti i da oni koji nas prije nisu htjeli slušati mogu shvatiti da im je u životu potrebno Božje vodstvo (Mat. 5:3). Neki koji su u prošlosti uvijek odbijali našu literaturu kasnije su prihvatili biblijski tečaj. Osim toga, mi znamo da je Jehova Gospodar žetve (Mat. 9:38). On želi da mi marljivo sadimo i zalijevamo, a on čini svoj dio – daje da sjeme istine raste. Isto tako, lijepo je znati kako Jehova gleda na našu službu. Čak i ako trenutačno ne vodimo nijedan biblijski tečaj, on nas nagrađuje na temelju našeg truda, a ne na temelju rezultata koje postižemo u službi (w21.07 26:14).

Jehova je ljudima dao sposobnost da imaju djecu. Dao im je i odgovornost da svoju djecu poučavaju o njemu kako bi ga ona zavoljela i služila mu. Jehova je anđelima dao mnoge divne blagoslove, ali nije im omogućio da imaju djecu. Zato roditelji trebaju cijeniti to što imaju priliku odgajati djecu. Očevi i majke imaju važnu odgovornost da svoju djecu odgajaju “poučavajući ih i usmjeravajući u skladu s Jehovinim načelima” (Efež. 6:4; Pnz. 6:5–7). Božja organizacija želi pomoći roditeljima u tome i zato im stavlja na raspolaganje mnoge biblijske publikacije te videosadržaje, pjesme i razne druge sadržaje koji se mogu pronaći na našoj internetskoj stranici. To jasno pokazuje da je našem nebeskom Ocu i njegovom Sinu jako stalo do djece (Luka 18:15–17). Jehovi je jako drago kad se roditelji uzdaju u njega i daju sve od sebe da bi se dobro brinuli o svojoj voljenoj djeci. Roditelji koji tako postupaju pomažu svojoj djeci da postanu i zauvijek ostanu dio Jehovine obitelji (w21.08 30:9).

Neki ljudi misle da imati vjeru znači vjerovati u nešto bez ikakvih dokaza. No prema onome što kaže Biblija, to nije prava vjera. Zapazi da se vjera u ono “što je stvarno premda se ne vidi” temelji na dokazima. Iako ne možemo vidjeti Jehovu, Isusa i nebesko kraljevstvo, imamo uvjerljive dokaze da oni zaista postoje (Hebr. 11:3). Jedan Jehovin svjedok koji je po struci biokemičar rekao je: “Naša vjera u Boga počiva na čvrstim temeljima. To što vjerujemo u Boga ne znači da smo lakovjerni niti da zatvaramo oči pred znanstvenim činjenicama.” Netko bi mogao pitati: “Ako postoje uvjerljivi dokazi o postojanju Stvoritelja, zašto onda mnogi ljudi ne vjeruju da je Bog stvorio život?” Neki tako razmišljaju jednostavno zato što nikad nisu sami ispitali činjenice. Robert, koji je danas Jehovin svjedok, kaže: “Nisam vjerovao u to da je svijet nastao stvaranjem jer u školi nikad nisu ni spominjali tu ideju. S takvim razmišljanjem susreo sam se tek kasnije u životu. Kad sam imao 22 godine, čuo sam logične i uvjerljive biblijske argumente koji govore u prilog stvaranju” (w21.08 32:4-5).

Dok čitamo Bibliju i naše publikacije i slušamo druge kako govore o blagoslovima koje su dobili od Jehove, možemo saznati nešto o tome koliko je Jehova dobar. No pravu sliku o njegovoj dobroti steći ćemo tek kad je i sami iskusimo. Navedimo jedan primjer. Recimo da želimo započeti s punovremenom službom. Da bismo ostvarili taj cilj, trebamo pojednostaviti svoj život. Dobro nam je poznato Isusovo obećanje da će se Jehova brinuti za naše potrebe ako nam Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu, ali možda još dosad nismo doživjeli ispunjenje tog obećanja (Mat. 6:33). No budući da vjerujemo Isusovom obećanju, trudimo se smanjiti nepotrebne troškove, naći posao koji bi nam omogućio da imamo više slobodnog vremena i koncentrirati se na službu propovijedanja. Dok to činimo, imamo prilike osjetiti da se Jehova stvarno brine za naše potrebe. Tako možemo osobno iskusiti Jehovinu dobrotu (w21.08 34:2).

Postoji li i danas isti problem? Da, postoji. Mnogi svećenici raširenih ruku dočekuju u svojim crkvama pojedince koji su ugledni, bogati i koje svijet smatra pametnima. Oni dopuštaju takvim pojedincima da budu članovi njihovih crkava iako se njihova moralna mjerila i način života često kose s Božjim mjerilima. No ti isti svećenici s omalovažavanjem gledaju na Jehovine revne i čestite sluge jer oni nisu ugledni i važni u očima ovog svijeta. Pavao je rekao da one koje je Bog izabrao ljudi preziru (1. Kor. 1:26–29). No Jehovi su svi njegovi vjerni sluge itekako dragocjeni. Što nam može pomoći da se ne povedemo za stavovima ljudi iz ovog svijeta? (Mat. 11:25, 26). Nemojmo dopustiti da pod utjecajem ovog svijeta počnemo s omalovažavanjem gledati na Božje sluge. Imajmo na umu da se Jehova služi samo poniznim ljudima da bi izvršio svoju volju (Psal. 138:6). I razmišljajmo o tome koliko je toga Jehova postigao služeći se onima koje ovaj svijet ne smatra pametnima ni učenima (w21.05 19:1, 5-6).

Apostol Pavao bio je zahvalan za pomoć koju je dobio od braće. Nije mu bilo ispod časti prihvatiti pomoć svoje braće i sestara (Filip. 2:19–22). Draga starija braćo, vi možete na razne načine pokazati zahvalnost za to što u skupštini služite zajedno sa svojim mlađim suvjernicima. Ako vam oni ponude prijevoz ili pomoć oko kupovine ili nečeg drugog što trebate obaviti, sa zahvalnošću to prihvatite. Gledajte na njihovu pomoć kao na izraz Jehovine ljubavi. Ako dopustite da vam pomognu, mogli biste se zbližiti s njima i steći dobre prijatelje. Uvijek se trudite pomagati svojim mlađim suvjernicima da duhovno napreduju. Recite im koliko ste sretni kad vidite da se oni trude činiti više u skupštini. Osim toga, budite spremni odvojiti vrijeme za njih i pričati im o svojim životnim iskustvima. Tako ćete pokazati Jehovi da ste zahvalni za to što u skupštini ima mlađih koje je on privukao k sebi (Kol. 3:15; Ivan 6:44; 1. Sol. 5:18; w21.09 36:12-13).

Jehova voli našu braću i sestre. No nama nije uvijek lako voljeti članove svoje duhovne obitelji i pokazivati im ljubav. Mi potječemo iz različitih kultura, a razlikujemo se i po svom odgoju i životnim iskustvima. Osim toga, svi činimo greške zbog kojih se drugi mogu osjećati frustrirano ili razočarano. Ipak, svatko od nas može doprinijeti tome da u našoj duhovnoj obitelji vlada ljubav. Kako? Tako da svojoj braći i sestrama pokazujemo ljubav po uzoru na svog nebeskog Oca (Efež. 5:1, 2; 1. Ivan. 4:19). Onaj tko je samilostan nastoji drugima pružiti pomoć i utjehu. Jehovina samilost jasno se odražavala u načinu na koji se Isus ophodio s ljudima (Ivan 5:19). Kad je Isus jednom prilikom vidio mnoštvo ljudi, “sažalio se na njih jer su bili izmučeni i zapostavljeni kao ovce bez pastira” (Mat. 9:36). No Isus nije samo suosjećao s tim ljudima. On je izliječio bolesne i pružio okrepu onima koji su bili “izmoreni i opterećeni” (Mat. 11:28–30; 14:14; w21.09 38:10-11).

Jehova voli pokazivati milosrđe. Apostol Pavao je pod nadahnućem napisao da je Bog “neizmjerno milosrdan”. U ovom kontekstu Pavao je govorio o milosrđu koje je Bog iskazao svojim nesavršenim pomazanim slugama kad im je pružio nadu da će živjeti na nebu (Efež. 2:4–7). No Jehova ne pokazuje milosrđe samo svojim pomazanim slugama. Psalmist David je napisao: “Jehova je dobar prema svima, njegovo se milosrđe očituje u svim njegovim djelima” (Psal. 145:9). Budući da Jehova voli ljude, on im pokazuje milosrđe kad god ima temelja za to. Isus bolje od bilo koga drugoga zna koliko Jehova voli pokazivati milosrđe. On je dugo vremena bio sa svojim Ocem na nebu i mogao je tisućama godina promatrati kako se Jehova ophodi s ljudima (Izr. 8:30, 31). U mnogim je prilikama vidio kako njegov Otac pokazuje milosrđe grešnim ljudima (Psal. 78:37–42). Kad je poučavao ljude, Isus je često isticao tu prekrasnu osobinu svog Oca (w21.10 41:4-5).

Jehova je uslišio tu molitvu. S neba se začuo jaki glas: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.” Tijekom cijele svoje službe Isus je slavio ime svog Oca (Ivan 17:26). Stoga je razumno očekivati da pravi kršćani s ponosom koriste Božje ime i objavljuju ga drugima. U 1. stoljeću, nedugo nakon što je osnovana kršćanska skupština, Jehova je “obratio pažnju neznabošcima da bi između njih skupio narod koji će nositi njegovo ime” (Djela 15:14). Ti su kršćani s ponosom koristili Božje ime i objavljivali ga drugima. Apostoli i drugi Isusovi učenici često su koristili Božje ime u službi propovijedanja i u biblijskim knjigama koje su napisali. Na taj su način pokazali da su zaista narod koji nosi i objavljuje Božje ime (Djela 2:14, 21). Slično tome danas su Jehovini svjedoci narod koji nosi i objavljuje Božje ime (w21.10 42:8-10).

Božja vjerna ljubav traje vječno. Ta se važna misao javlja 26 puta u 136. psalmu. U 1. retku piše: “Zahvaljujte Jehovi jer je dobar – njegova vjerna ljubav traje vječno” (Psal. 136:1). U recima 2 do 26 ponavljaju se riječi “njegova vjerna ljubav traje vječno”. U tom se psalmu spominju mnogi načini na koje Jehova pokazuje svoju vjernu ljubav, i to bez prestanka. Ne možemo a da se ne divimo tim Jehovinim čudesnim djelima. Riječi “njegova vjerna ljubav traje vječno”, koje se ponavljaju iz stiha u stih, jamče nam da je ljubav koju Bog osjeća prema svojim slugama postojana i neprolazna. Ohrabrujuće je znati da Jehova neće samo tako dignuti ruke od svojih slugu. Naprotiv, Jehova je privržen onima koji mu služe i vjerno im pruža podršku, naročito kad proživljavaju teške trenutke. Spoznaja da je Jehova uvijek uz nas daje nam radost i snagu koje su nam potrebne da bismo se nosili s problemima i ustrajno išli putem koji vodi u život (Psal. 31:7; w21.11 44:9-10).

Pred nama su dramatični događaji – uništenje krive religije, napad Goga iz Magoga i harmagedonska bitka. Jesi li zabrinut kad razmišljaš o tome što nam predstoji? Jesi li se ikad pitao: “Hoću li ostati vjeran Jehovi kad se počnu odigravati ti zastrašujući događaji?” Ako ponekad sa zebnjom u srcu razmišljaš o tome, puno će ti pomoći Isusove riječi iz današnjeg citata. Isus je svojim učenicima rekao: “Neka se vaše srce ne uznemiruje. Vjerujte u Boga.” Jaka vjera pomoći će nam da se hrabro suočimo s onim što nam donosi budućnost. Što nam može pomoći da ojačamo svoju vjeru kako ne bismo pokleknuli kad se u budućnosti suočimo s kušnjama? Dobro je da razmislimo kako danas reagiramo kad se nađemo pred ispitima vjere. Tako ćemo uvidjeti na kojim područjima trebamo ojačati svoju vjeru. Svaki put kad uspješno izađemo na kraj s nekom kušnjom, naša vjera postaje jača. To će nam pomoći da izdržimo kušnje koje bi nas mogle snaći u budućnosti (w21.11 47:1-2).

Apostol Pavao potaknuo je Timoteja da potpuno izvrši svoju službu. Njegove se riječi odnose i na sve nas (2. Tim. 4:5). No mi se suočavamo i s nekim izazovima. Uzmimo za primjer braću koja žive u zemljama u kojima je naše djelovanje ograničeno ili čak zabranjeno. Jehovini sluge suočavaju se s raznim problemima koji ih mogu obeshrabriti. Naprimjer, mnogi moraju po cijele dane raditi kako bi svojoj obitelji priskrbili ono najosnovnije za život. Oni bi voljeli više učiniti u službi, ali na kraju tjedna padaju s nogu od umora. Drugi mogu učiniti vrlo malo u službi zato što su stari ili teško bolesni i možda uopće ne mogu izlaziti iz kuće. A neke stalno progoni osjećaj bezvrijednosti. U kojim god da se okolnostima nalazimo, Jehova nam može dati snage da se nosimo sa svojim problemima i da mu služimo najbolje što možemo (w21.05 21:1-3).

Drugi bi ponekad mogli vršiti pritisak na nas da činimo nešto što bi se loše odrazilo na naš odnos s Jehovom. U takvim situacijama moramo donijeti važnu odluku. Razmotrimo zanimljivo načelo iz Levitskog zakonika 19:19, koje glasi: “Nemoj nositi odjeću satkanu od dvije vrste niti.” To što su se Izraelci držali tog zakona pomagalo im je da se razlikuju od okolnih naroda. Mi danas ne smatramo da ima išta loše u tome da nosimo odjeću od miješanih materijala, naprimjer od pamuka i poliestera ili od vune i viskoze. No kad je riječ o kršćanskim stavovima i ponašanju, jasno povlačimo granicu. Mi ne želimo biti poput ljudi čiji se stavovi i postupci kose s onim što uči Biblija. Naravno, mi volimo svoju obitelj i pokazujemo ljubav svojim bližnjima. No odlukama koje donosimo u životu pokazujemo da želimo slušati Jehovu, čak i ako se zbog toga razlikujemo od ljudi oko nas. To je jako važno ako želimo postati sveti (2. Kor. 6:14–16; 1. Petr. 4:3, 4; w21.12 48:14, 16).

Put koji vodi u život može se naći. Isus je rekao: “Ako se držite mojih riječi, zaista ste moji učenici – i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32). Ti si dobro postupio zato što se nisi poveo za mnoštvom, nego si tražio istinu. Počeo si temeljito istraživati Božju Riječ kako bi saznao što Bog očekuje od nas i obratio si pažnju Isusovim učenjima. Saznao si da Jehova očekuje od nas da odbacimo učenja krive religije i da prestanemo sudjelovati u proslavama koje imaju pogansko porijeklo. Isto tako, uvidio si da ponekad može biti vrlo teško činiti ono što Jehova traži od nas i prestati činiti ono što mu nije po volji (Mat. 10:34–36). Vjerojatno ti nije bilo lako napraviti potrebne promjene. No dao si sve od sebe i nisi odustao jer voliš svog nebeskog Oca i želiš njegovu naklonost. Tvoj trud sigurno jako raduje njegovo srce (Izr. 27:11; w21.12 51:3, 5).

Mojsije je prihvatio ukor nakon što je napravio ozbiljnu grešku i time nam je pružio dobar primjer. Jednom prilikom se naljutio i nije iskazao čast Jehovi. Zbog toga je izgubio priliku da uđe u Obećanu zemlju (Broj. 20:1–13). Kad je Mojsije zamolio Jehovu da promijeni svoju odluku, on mu je rekao: “Ne govori mi više o tome!” (Pnz. 3:23–27). Mojsije nije postao ogorčen. Prihvatio je Jehovinu odluku i on ga je i dalje koristio da vodi Izraelce (Pnz. 4:1). Mojsije je prihvatio savjet i time nam pružio dobar primjer. Pokazao je da je prihvatio Jehovin savjet tako što mu je ostao vjeran čak i nakon što je izgubio priliku da uđe u Obećanu zemlju, čemu se jako radovao. Svima nama koristi kad se ugledamo na vjerne Božje sluge kao što je bio Mojsije (Izr. 4:11–13.) Mnoga naša braća i sestre učinili su upravo to (w22.02 7:9-10).

U zimu 32. godine Isusov bliski prijatelj Lazar razbolio se i umro (Ivan 11:3, 14). Lazar je imao dvije sestre – Mariju i Martu, a Isus je sve njih jako volio. Dok je Isus još bio na putu, Marta mu je potrčala u susret. Zamisli samo s kakvom mu je tugom rekla: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro” (Ivan 11:21, 32, 33). Isusa je sigurno dodatno potreslo to što je vidio koliko su Marija i Marta tužne zbog smrti svog brata. Ako je i tebi umro netko koga si volio, Jehova zna kako se osjećaš. Isus je “vjerna slika” svog Oca (Hebr. 1:3). Kad je plakao, zapravo je pokazao osjećaje koje ima i njegov Otac (Ivan 14:9). Ako tuguješ zbog gubitka voljene osobe, možeš biti siguran da Jehova vidi tvoju bol i duboko suosjeća s tobom. On želi izliječiti tvoje slomljeno srce (Psal. 34:18; 147:3; w22.01 3:5-7).

Ako odvajaš vrijeme da bi se molio Jehovi, slušao ga i razmišljao o njemu, to će ti jako koristiti. Kao prvo, donosit ćeš bolje odluke. Biblija kaže: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar” (Izr. 13:20). Kao drugo, postat ćeš bolji učitelj. Kad s nekim proučavamo Bibliju, među najvažnijim ciljevima nam je pomoći osobi da se zbliži s Jehovom. Što više komuniciramo s našim nebeskim Ocem, to ga više volimo i to nam je lakše pomoći drugima da ga i oni zavole. Tako je bilo i s Isusom. On je o svom Ocu govorio s toliko topline i ljubavi da je njegovim učenicima bilo jako lako zavoljeti Jehovu (Ivan 17:25, 26). Kao treće, ojačat ćeš svoju vjeru. Sjeti se što se događa kad moliš Boga za vodstvo, utjehu ili podršku. Svaki put kad Jehova odgovori na tvoje molitve, tvoja vjera postaje jača (1. Ivan. 5:15; w22.01 5:15-17).

Jehova nas potiče da odbacimo neispravan način razmišljanja i loše navike zato što nas jako voli i želi da uživamo u životu (Iza. 48:17, 18). On zna da ljudi koji se prepuštaju neispravnim željama čine zlo sebi i svojim bližnjima. Jehovu srce boli kad vidi da na taj način nanosimo bol sebi i drugima. Neki naši prijatelji i članovi obitelji mogli bi nam se u početku rugati zato što se trudimo mijenjati svoju osobnost (1. Petr. 4:3, 4). Možda nam kažu: “Imaš pravo raditi što god želiš i nemoj dopustiti drugima da ti sole pamet.” No oni koji odbacuju Jehovina mjerila zapravo nisu neovisni. Oni dopuštaju da na njih utječe svijet, koji je pod Sotoninom vlašću (Rim. 12:1, 2). Svi mi trebamo donijeti odluku – ili ćemo zadržati svoju staru osobnost, na koju snažno utječu grijeh i Sotonin svijet, ili ćemo dopustiti Jehovi da nas oblikuje i da uz njegovu pomoć postanemo još bolje osobe, najbolje što sada možemo biti (Iza. 64:8; w22.03 10:6-7).

Razmišljanje o Božjoj Riječi pomaže nam da imamo ispravan stav prema problemima koje doživljavamo. Pogledajmo kako je Biblija pomogla jednoj našoj sestri koja je tugovala zbog smrti svog muža. Jedan starješina predložio joj je da čita Knjigu o Jobu. Rekao je da u njoj može pronaći utjehu i neke misli koje joj mogu pomoći. Ona je poslušala njegov savjet. No u početku je bila sklona kritizirati Joba zbog njegovog neispravnog razmišljanja. Znala je pomisliti: “Jobe, nemoj biti tako negativan!” A onda je shvatila da, poput Joba, i ona sama ima neke krive stavove. To ju je potaknulo da promijeni svoj način razmišljanja i dalo joj snage da se nosi sa svojim bolnim gubitkom. Jehova nas jača i preko naših suvjernika. Pavao je napisao da žarko želi vidjeti svoju braću i sestre kako bi se “uzajamno ohrabrili” (Rim. 1:11, 12; w21.05 21:10-12).

Izraelcima je bilo rečeno: “Triput godišnje neka svi muškarci iz vašeg naroda dođu pred Jehovu, vašeg Boga, na mjesto koje će on izabrati” (Pnz. 16:16). Kad su išli na blagdane, trebali su ostaviti svoje domove i polja – drugim riječima, nitko ih nije štitio u tom razdoblju. Ali Jehova im je obećao: “Nitko ti neće pokušati oteti zemlju kad budeš triput godišnje išao pred Jehovu, svog Boga” (Izl. 34:24). S punim povjerenjem u Jehovu, ti su bogobojazni Izraelci svake godine išli na blagdane. To im je donijelo bogate blagoslove – mogli su bolje razumjeti Božji zakon, razmišljati o Jehovinoj dobroti i uživati u druženju sa svojim suvjernicima. I mi dobivamo slične blagoslove kad činimo sve što možemo da bismo prisustvovali sastancima. A zamisli samo koliko je Jehova sretan kad na sastanak dođemo dobro pripremljeni i dajemo kratke, promišljene komentare (w22.03 13:9).

Jehova je pripremao Isusa za ulogu velikog svećenika, koju je on trebao preuzeti. Dok je bio na Zemlji, Isus je osjetio koliko je teško biti poslušan Bogu u izrazito teškim kušnjama. Bio je pod tolikim pritiskom da je “s glasnim vapajima i suzama” molio Jehovu za pomoć. Budući da je i sam iskusio strašnu emocionalnu bol, Isus razumije naše potrebe i može nam “priteći u pomoć” kad se nađemo u kušnjama. Jako smo zahvalni Jehovi što nam je dao takvog milosrdnog velikog svećenika koji može “razumjeti naše slabosti” (Hebr. 2:17; 4:14–16; 5:7–10). Jehova je dopustio da Isus doživi teške patnje kako bi se odgovorilo na važno pitanje: Mogu li ljudi ostati vjerni Bogu kad se nađu u teškim kušnjama? Sotona kaže da ne mogu. On tvrdi da ljudi služe Bogu iz sebičnih razloga i da nisu odani Jehovi (Job 1:9–11; 2:4, 5). Isus je ostao vjeran do kraja i dokazao da je Sotona lažljivac (w21.04 16:7-8).

Prije nego što se krsti, osoba koja proučava Bibliju mora početi živjeti po onome što Biblija uči. Kad počne primjenjivati ono što uči, postaje poput razboritog čovjeka iz Isusove usporedbe koji je, dok je gradio kuću, kopao u dubinu i položio temelj na čvrstoj stijeni (Mat. 7:24, 25; Luka 6:47, 48). Pomaži interesentu da čini promjene u svom životu (Mar. 10:17–22). Isus je jednom bogatašu rekao da proda sve što ima iako je znao da će tom čovjeku biti teško napraviti takav zaokret u životu (Mar. 10:23). Zašto mu je ipak rekao da to učini? Zato što ga je volio. Mi se ponekad možda ustručavamo potaknuti interesenta da primjenjuje ono što uči jer mislimo da još nije spreman učiniti određenu promjenu (Kol. 3:9, 10). No što prije otvoreno porazgovaraš s njim o promjenama koje treba učiniti, to će prije on početi raditi na tome. Takvim iskrenim razgovorom pokazat ćeš da ti je stalo do njega (Psal. 141:5; Izr. 27:17; w21.06 22:3, 5).

Apostol Petar je ukazao na odličan primjer koji nam je Isus dao time što je strpljivo podnosio patnje. No mi se možemo ugledati na Isusa i na mnoge druge načine (1. Petr. 2:18–25). Zapravo, cijeli Isusov život – sve što je govorio i radio – nama služi kao primjer na koji se možemo ugledati. Možemo li mi kao nesavršeni ljudi slijediti Isusov primjer? Da, možemo. Naravno, ne možemo savršeno oponašati Isusa. No ako se trudimo ići njegovim stopama najbolje što možemo kao nesavršeni ljudi, pokazat ćemo da se držimo riječi apostola Ivana, koji nas je potaknuo da živimo “kako je živio Isus” (1. Ivan. 2:6). Budemo li išli Isusovim stopama, zbližit ćemo se s Jehovom. Zašto to možemo reći? Isus nam je na izvrstan način pokazao kako trebamo živjeti da bismo ugodili Bogu (Ivan 8:29). Dakle, budemo li išli Isusovim stopama, steći ćemo Jehovinu naklonost. Možemo biti sigurni da će se naš nebeski Otac zbližiti s nama budemo li davali sve od sebe da izgradimo blizak odnos s njim (Jak. 4:8; w21.04 14:4-6).

Jehova zapaža naše vrline, vidi koje bismo lijepe osobine mogli razviti u budućnosti i privlači nas k sebi. Ako mu ostanemo vjerni, on će zauvijek biti naš prijatelj (Ivan 6:44). Ako smo uvjereni da nas Jehova voli, to će nas poticati da mu služimo svim srcem unatoč životnim problemima. S druge strane, ako sumnjamo u to da se Bog brine za nas, naša će “snaga oslabjeti” (Izr. 24:10). A kad se obeshrabrimo i počnemo misliti da nas Bog ne voli, nećemo se moći oduprijeti Sotoninim napadima (Efež. 6:16). Nekoj našoj braći i sestrama vjera je oslabjela jer su počeli sumnjati u to da ih Jehova voli. Što trebamo učiniti kad nam se pojave takve sumnje? Trebamo ih odlučno odbaciti! Zamoli Jehovu da ti pomogne odagnati “tjeskobne misli” i da ti podari “Božji mir”, koji će čuvati tvoje srce i tvoj um (Psal. 139:23; Filip. 4:6, 7). Osim toga, imaj na umu da nisi jedini koji se bori s negativnim mislima (w21.04 17:1, 4-6).

Kako si postao Jehovin svjedok? Najprije si čuo “dobru vijest” – možda od svojih roditelja, od nekog kolege s posla ili iz škole ili od nekog Jehovinog svjedoka koji je došao na tvoja vrata (Mar. 13:10). Nakon toga netko je uložio puno vremena i truda da bi te poučavao na biblijskom tečaju. Ono što si naučio na tečaju pomoglo ti je da zavoliš Jehovu i shvatiš da i on tebe voli. Jehova te privukao k istini i sada kao učenik Isusa Krista imaš nadu u vječni život (Ivan 6:44). Sigurno si zahvalan Jehovi što je potaknuo nekoga da te poučava istini i što te prihvatio kao svog slugu. Sada kad znamo istinu, imamo divnu priliku pomagati drugima da nam se pridruže na putu koji vodi u vječni život. Vjerojatno nam nije problem propovijedati od vrata do vrata, no možda nam je izazov nuditi ili voditi biblijske tečajeve (w21.07 26:1-2).