Siječanj

Timotej je bio dobar i jako koristan Božji sluga. Zašto ga je Jehova mogao koristiti u tolikoj mjeri? Zbog njegovih lijepih kršćanskih osobina (Filip. 2:19–22). Iz riječi apostola Pavla vidi se da je Timotej bio ponizan, vjeran, marljiv i pouzdan. On se iskreno brinuo za svoju braću i sestre. Zbog toga je Pavao i volio Timoteja i nije se ustručavao povjeriti mu izazovne zadatke. Slično tome Jehova će i nas jako voljeti i moći će nas još više koristiti u skupštini kad razvijamo osobine koje on jako cijeni (Psal. 25:9; 138:6). Zato se moli Jehovi i razmišljaj na kojim bi osobinama trebao poraditi. Izaberi jednu konkretnu osobinu na koju se želiš koncentrirati. Bi li mogao pokazivati više suosjećanja? Trebaš li spremnije opraštati i više se truditi da budeš u miru s drugima? Zašto ne bi pitao nekog dobrog prijatelja da ti kaže u čemu se možeš poboljšati? (Izr. 27:6; w22.04 18:4-5).

Jehova želi da budemo sretni. To znamo zato što je radost plod njegovog svetog duha (Gal. 5:22). Budući da više usrećuje davati nego primati, mi osjećamo duboku radost kad dajemo sve od sebe u službi Jehovi i kad na razne načine pomažemo svojoj braći i sestrama (Djela 20:35). U današnjem citatu apostol Pavao je spomenuo dvije stvari koje nam mogu pomoći da ostanemo radosni. Kao prvo, cilj nam treba biti da služimo Jehovi najbolje što mi možemo. Ako dajemo sve od sebe, bit ćemo sretni (Mat. 22:36–38). Kao drugo, ne smijemo se uspoređivati s drugima. Što god da postižemo zahvaljujući svojim prirodnim sposobnostima, zdravlju ili pouci koju dobivamo, trebamo za to biti zahvalni Jehovi. S druge strane, ako su neki bolji od nas u nekom vidu službe, trebamo se radovati zbog toga što oni koriste svoje talente da bi hvalili Jehovu (w22.04 16:1-2).

Kriva religija bit će iznenada uništena, što će za mnoge biti veliko iznenađenje (Otkr. 18:8–10). Uništenje Babilona Velikog snažno će potresti čitav svijet. Ono bi moglo dovesti do patnji i stradanja, ali Božji narod imat će najmanje dva razloga za radost. Babilon Veliki, taj vjekovni Jehovin neprijatelj, zauvijek će nestati, a naše izbavljenje bit će bliže nego ikad prije. Danijel je prorekao da će se u vremenu kraja “pravo (...) znanje umnožiti”. I zaista smo svjedoci toga. Mi danas dobro razumijemo proročanstva koja govore o našem vremenu (Dan. 12:4, 9, 10). Kad vidimo s kolikom se točnošću ispunjavaju ta proročanstva, to u nama budi duboko poštovanje i divljenje prema Jehovi i njegovoj nadahnutoj Riječi (Iza. 46:10; 55:11). Zato nastavi jačati svoju vjeru tako da marljivo proučavaš Bibliju te pomažeš drugima da upoznaju i zavole Jehovu. On će čuvati sve one koji se potpuno uzdaju u njega i podarit će im “trajan mir” (Iza. 26:3; w22.07 28:16-17).

Iz knjige Otkrivenje saznajemo da je na nebu već uspostavljeno Božje kraljevstvo i da je Sotona zbačen s neba (Otkr. 12:1–9). Nakon toga na nebu je zavladao mir, a na Zemlji su počeli još veći problemi, pogotovo za Božji narod. Zašto? Zato što je Sotona jako gnjevan i napada sve koji ovdje na Zemlji vjerno služe Jehovi (Otkr. 12:12, 15, 17). Kako možemo ostati čvrsti u vjeri unatoč Sotoninim napadima? (Otkr. 13:10). Njegove napade lakše nam je izdržati kad znamo što nam donosi budućnost. Naprimjer, u Otkrivenju apostol Ivan opisuje neke blagoslove koje ćemo uskoro dobiti. Jedan od tih blagoslova je uništenje Božjih neprijatelja. Knjiga Otkrivenje već u prvom retku pokazuje da je ono što u njoj piše prikazano “u znakovima”, odnosno simbolima (Otkr. 1:1; w22.05 20:1-3).

Čvrst stav Jehovinih vjernih slugu izazvat će gnjev onih koji se protive Jehovi. Zato će savez svih naroda napasti Božji narod po cijeloj Zemlji. Taj žestoki napad Biblija proročanski opisuje kao napad Goga iz Magoga (Ezek. 38:14, 15). Kako će Jehova reagirati na taj žestok i okrutan napad? On kaže: “Planut će moj gnjev” (Ezek. 38:18, 21–23). U 19. poglavlju Otkrivenja opisano je što će se zatim dogoditi. Jehova će zaštititi svoj narod. Poslat će svog Sina da im stane u obranu i da porazi njihove neprijatelje. Isusu će se u tom protunapadu pridružiti “nebeske vojske” – vjerni anđeli i 144 000 (Otkr. 17:14; 19:11–15). Kakav će biti ishod tog rata? Sve organizacije i svi ljudi koji se protive Jehovi bit će potpuno uništeni! (Otkr. 19:19–21; w22.05 21:9-10)

Ubrzo nakon što su Adam i Eva sagriješili, Jehova je njihovim potomcima dao nadu tako što je izrekao jedno jako važno proročanstvo. Ono je zapisano u Postanku 3:15: “Ja ću izazvati neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog potomstva i njenog potomka. On će ti zdrobiti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.” To proročanstvo nalazimo u prvoj biblijskoj knjizi. Ali ono je na ovaj ili onaj način povezano sa svim drugim biblijskim knjigama. Kao što hrbat povezuje sve stranice neke knjige, tako i riječi iz Postanka 3:15 povezuju sadržaj svih biblijskih knjiga u jednu jedinstvenu poruku. Ta poruka glasi: Bog će poslati Spasitelja koji će uništiti Ðavla i sve njegove zle pristaše. To će donijeti divne blagoslove svima koji vole Jehovu! Proučavanje Biblije pomoći će nam da uvidimo kako se to proročanstvo ispunilo i što ono znači za nas (w22.07 30:1-3).

Molite Jehovu za mudrost koja vam je potrebna kako biste mogli pomoći svojoj djeci da ga zavole (Jak. 1:5). On je najbolja osoba kojoj se možemo obratiti za savjet, i to iz više razloga. Spomenimo samo dva. Kao prvo, Jehova je roditelj s najviše iskustva (Psal. 36:9). Kao drugo, mudri savjeti koje nam on daje uvijek su za naše dobro (Iza. 48:17). Jehova putem Biblije i svoje organizacije daje vama roditeljima obilje duhovne hrane koja vam može pomoći da u svoju djecu usadite ljubav prema njemu (Mat. 24:45). Naprimjer, mnoge korisne savjete možete naći u člancima iz rubrike “Savjeti za obitelj”, koja je više godina izlazila u časopisu Probudite se!, a sada se ti članci mogu naći na našoj internetskoj stranici. Na stranici jw.org možete naći i različite videosadržaje i intervjue koji vam mogu pomoći da u odgoju djece primjenjujete Jehovine savjete (Izr. 2:4, 5; w22.05 23:4-5).

Kad Jehova oprašta, to je uistinu nešto posebno i uzvišeno. Zašto to možemo reći? Prije svega, zato što je Jehova uvijek spreman oprostiti. Osim toga, nitko nas ne poznaje tako dobro kao on. Jehova savršeno zna našu građu i najbolje može prosuditi da li se iskreno kajemo. I na koncu, kad nam Jehova oprosti, za njega je to riješeno jednom za sva vremena, kao da se nikad nije ni dogodilo. Zahvaljujući tome možemo imati čistu savjest i radovati se bliskom odnosu s njim. Naravno, dok god smo nesavršeni, i dalje ćemo griješiti. No veliku utjehu pružaju nam sljedeće riječi iz Uvida u Sveto pismo (2. svezak, stranica 771): “Jehova je milosrdan i dobro zna da su njegovi sluge slabi i nesavršeni. Zato oni ne trebaju stalno biti žalosni zbog svojih grešaka koje su posljedica naslijeđene nesavršenosti (Ps 103:8–14). Dok god daju sve od sebe da žive po Božjoj volji, imaju razloga biti radosni (Flp 4:4–6; 1Iv 3:19–22)” (w22.06 24:18-19).

Strah od progona iza kojeg stoje državne vlasti nije jedino oružje kojim se Sotona služi. Neki se plaše kako će njihova obitelj reagirati na istinu. Ponekad se toga boje čak više nego fizičkog zlostavljanja. Oni jako vole članove svoje obitelji i žele da i oni upoznaju i zavole Jehovu. Srce ih boli kad čuju da njihovi najmiliji s nepoštovanjem govore o pravom Bogu i njegovim slugama. No ponekad se događa da članovi obitelji koji su se u početku protivili kasnije prihvate istinu. A što ako zbog naših uvjerenja obitelj prekine sve veze s nama? Kako ćemo tada reagirati? Veliku utjehu pružaju nam predivne riječi iz Psalma 27:10. Kad se samo sjetimo koliko nas Jehova voli, osjećamo se zaštićeno i ne bojimo se protivljenja. Sigurni smo da će Jehova nagraditi našu ustrajnost. On će se brinuti za naše fizičke, emocionalne i duhovne potrebe daleko bolje nego što bi to itko drugi mogao! (w22.06 26:11-13).

Dok je Isus bio na Zemlji, ljudi su govorili da je pijanica, izjelica i Ðavlov sluga, da krši zakon o suboti, pa čak i da huli na Boga (Mat. 11:19; 26:65; Luka 11:15; Ivan 9:16). No Isus nije na to uzvraćao grubim riječima. Poput njega, ni mi ne bismo smjeli uzvraćati zlo za zlo, čak ni ako netko s nama vrlo ružno razgovara (1. Petr. 2:22, 23). Naravno, nije nimalo lako svladati se u takvoj situaciji (Jak. 3:2). Što nam u tome može pomoći? Kad u službi naiđeš na neku neljubaznu osobu, ne daj da te to izbaci iz takta. Naš brat Samuel kaže: “Trudim se razmišljati o tome da osoba s kojom razgovaram treba čuti istinu o Bogu i da se može promijeniti.” Ponekad je stanar ljut jednostavno zato što smo došli u nezgodno vrijeme. Kad razgovaramo s nekim tko je uzrujan, možemo se kratko pomoliti Jehovi i zamoliti ga da nam pomogne da ostanemo smireni i ne kažemo nešto grubo ili neljubazno (w22.04 15:8-9).

Jako je važno da roditelji s djecom proučavaju Bibliju kako bi im pomogli da se zbliže s Jehovom (2. Tim. 3:14–17). No Biblija otkriva da ima još jedan način na koji djeca mogu učiti o Jehovi. U Mudrim izrekama otac podsjeća svog sina da nikad ne izgubi iz vida Jehovine osobine, koje dolaze do izražaja u djelima stvaranja (Izr. 3:19–21). Roditelji, vi sigurno volite sa svojom djecom provoditi vrijeme u prirodi. Koristite to vrijeme kako biste im pomogli da “u onome što je stvoreno” prepoznaju Jehovine divne osobine (Rim. 1:20). Razmotrimo što u tom pogledu možete naučiti od Isusa. Zapazi kako je Isus poučavao ljude pomoću djela stvaranja. Jednom prilikom rekao je učenicima da promotre gavrane i ljiljane (Luka 12:24, 27–30). Pružio je svojim učenicima upečatljivu pouku o velikodušnosti i dobroti njihovog nebeskog Oca. Poučio ih je da će Jehova hraniti i oblačiti svoje vjerne sluge baš kao što se brine za gavrane i poljsko cvijeće (w23.03 13:1-4)

Zahvalni smo Jehovi što mu se možemo moliti preko njegovog Sina. On nam preko Isusa daje ono za što ga molimo. Jehova sluša i uslišava molitve koje upućujemo u Isusovo ime te nam oprašta grijehe na temelju Isusove otkupne žrtve (Rim. 5:1). Biblija opisuje Isusa kao našeg “velikog svećenika” koji sjedi “s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima” (Hebr. 8:1). Isus je naš “pomoćnik” (1. Ivan. 2:1). Jako smo zahvalni Jehovi što nam je dao suosjećajnog velikog svećenika koji razumije naše slabosti i “zauzima se za nas” (Rim. 8:34; Hebr. 4:15). Bez Isusove žrtve ne bismo uopće mogli pristupiti Jehovi u molitvi. Sigurno se slažeš da nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti Jehovi za dragocjeni dar koji nam je dao – svog voljenog Sina (w22.07 31:10-12).

Onaj tko je dostojan povjerenja trudi se ispuniti svoja obećanja i govori istinu (Psal. 15:4). Ljudi znaju da se na njega mogu osloniti. Mi želimo da naša braća i sestre tako gledaju na nas. Ne možemo natjerati druge da imaju povjerenja u nas. Ono se mora zaslužiti. Mogli bismo reći da je povjerenje poput novca – teško se stekne, a lako izgubi. Jehova nesumnjivo zaslužuje da mu vjerujemo. “Sva njegova djela otkrivaju da je dostojan povjerenja” (Psal. 33:4). Jehova očekuje da se ugledamo na njega (Efež. 5:1). Jako smo zahvalni Jehovi što nam je omogućio da budemo dio bratstva u kojem vladaju ljubav i povjerenje! Svi mi trebamo dati sve od sebe da zaslužimo povjerenje svoje braće i sestara. Kad se svi u skupštini trude u još većoj mjeri pokazivati ljubav, poniznost i samokontrolu te biti razboriti i iskreni, tada svi mi imamo još više povjerenja jedni u druge. Ugledajmo se na svog Boga, Jehovu, i uvijek pokazujmo drugima da smo dostojni povjerenja! (w22.09 38:1-2, 17).

Iako smo dio velike duhovne obitelji, ponekad možemo imati osjećaj da smo sasvim sami ili se možemo boriti s negativnim emocijama i misliti da nemamo nikoga tko bi bio uz nas u tim teškim trenucima. Jehova ne želi da se ikada tako osjećamo. Prisjetimo se kako se ophodio s prorokom Ilijom. Potaknuo ga je da mu se otvori i razgovara s njim. Dvaput ga je upitao: “Što radiš ovdje, Ilija?” (1. Kralj. 19:9, 13). Svaki put Jehova je slušao dok mu je Ilija govorio kako se osjeća. Osim toga, utješio ga je tako što mu je rekao da ima još mnogo drugih Izraelaca koji mu vjerno služe (1. Kralj. 19:11, 12, 18). Nema sumnje, Ilija je osjetio veliko olakšanje nakon što je otvoreno rekao Jehovi što ga muči i čuo njegov odgovor. Nakon toga Jehova je Iliji dao neke važne zadatke. Rekao mu je da pomaže Hazaela za kralja nad Sirijom i Jehua za kralja nad Izraelom te da Elizeja pomaže za proroka (1. Kralj. 19:15, 16). Time što je Iliji povjerio te zadatke Jehova mu je pomogao da se koncentrira na pozitivnu stranu te situacije. Bog mu je dao i bliskog suradnika, Elizeja (w22.08 33:3, 5).

Je li tvoja skupština ikada gradila ili obnavljala dvoranu za sastanke? Ako je tako, vjerojatno se dobro sjećaš prvog sastanka održanog u prekrasnoj, novouređenoj dvorani. Sigurno si bio jako zahvalan Jehovi. Možda te od snažnih emocija toliko steglo u grlu da si jedva mogao pjevati uvodnu pjesmu. Naše lijepe, kvalitetno sagrađene dvorane donose slavu Jehovi. No mi ga još više slavimo kad sudjelujemo u jednoj drugačijoj vrsti gradnje, u izgradnji nečega što je daleko vrednije od samih dvorana. Riječ je o duhovnoj izgradnji svih nas koji dolazimo u te dvorane kako bismo slavili Jehovu. Apostol Pavao mislio je upravo na tu vrstu gradnje kad je napisao riječi iz današnjeg citata. Apostol Pavao izvrstan je primjer kršćanina koji je znao kako izgrađivati svoje suvjernike. On ih je dobro razumio i suosjećao je s njima. Mi se možemo ugledati na njega te izgrađivati svoju braću i sestre (1. Kor. 11:1; w22.08 35:1-2).

Kršćanin koji želi da ga Bog smatra pravednim mora biti potpuno pošten u svim poslovnim odnosima. Osim toga, pravedan čovjek voli pravdu – on mrzi kad se s nekim postupa nepravedno. Onaj tko je istinski pravedan trudi se potpuno ugoditi Jehovi i zato razmišlja o tome kako će on gledati na njegove odluke. Biblija kaže da u Jehovi “prebiva pravda” (Jer. 50:7). Kao naš Stvoritelj, Jehova jedini ima pravo postavljati mjerila o tome što je ispravno, a što neispravno. On može daleko bolje od nas procijeniti što je ispravno, a što pogrešno (Izr. 14:12; Iza. 55:8, 9). No budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo živjeti po njegovim pravednim mjerilima (Post. 1:27). A mi to i volimo. Iz ljubavi prema svom Ocu trudimo se postupati poput njega najbolje što možemo (Efež. 5:1; w22.08 36:5-6).

Kad smo tjeskobni ili obeshrabreni, možda osjećamo potrebu za nekom razbibrigom koja bi nam odvratila misli od naših problema. To je sasvim razumljivo, ali moramo paziti da na kraju ne počnemo činiti nešto što Jehova mrzi (Efež. 5:10–12, 15, 16). U svojoj poslanici Filipljanima apostol Pavao potaknuo je kršćane: “Što je god pravedno, što je god čisto, što god potiče na ljubav, (...) što je god čestito, (...) o tome razmišljajte” (Filip. 4:8). Razmisli koliko tom opisu odgovaraju pjesme koje slušaš, filmovi koje gledaš, knjige koje čitaš ili videoigre koje igraš. To će ti pomoći da prepoznaš što je od toga Bogu prihvatljivo, a što nije. Iako Pavao ovdje nije govorio o zabavi, ono što je napisao trebalo bi utjecati na naš izbor razonode, na to kako se opuštamo u slobodno vrijeme. Nama je stalo do Jehovinih uzvišenih mjerila i zato se trudimo živjeti po njima (Psal. 119:1–3; w22.10 41:11-12).

Prije nego što su umrli, neki od ”nepravednih” činili su strašna zlodjela. Zato će ih trebati poučiti kako da žive po Jehovinim pravednim mjerilima. Božje kraljevstvo doista će provoditi najveći obrazovni program u ljudskoj povijesti. Tko će poučavati nepravedne koji uskrsnu? Pripadnici velikog mnoštva i pravedni koji će uskrsnuti. Nepravedni će trebati razviti blizak odnos s Jehovom i predati mu svoj život da bi njihova imena mogla biti zapisana u knjizi života. Isus Krist i pomazanici s velikim će zanimanjem pratiti kako ti nepravedni reagiraju na pouku i kako duhovno napreduju (Otkr. 20:4). Svatko tko odbaci tu pouku bit će uništen – “bude li imao i stotinu godina” (Iza. 65:20). Jehova i Isus znaju što je ljudima u srcu i nikome neće dopustiti da u novom svijetu drugima čini išta nažao (Iza. 11:9; 60:18; 65:25; w22.09 39:11-12).

U tom retku izraz “vlasti” odnosi se na ljudske vladare koji imaju određenu moć i vlast nad drugima. Kršćani su podložni tim svjetovnim vlastima. One održavaju javni red i mir, paze na to da se ljudi drže zakona, a ponekad čak i stanu u obranu Jehovinom narodu (Otkr. 12:16). Zato Biblija nama kršćanima kaže: “Dajte svakome ono što mu pripada: onome tko traži porez – porez, onome tko traži danak – danak, onome tko traži strah – strah, onome tko traži čast – čast” (Rim. 13:7). Međutim, svjetovni vladari imaju vlast samo zato što im to Jehova dopušta. Isus je jasno istaknuo to načelo kad je bio na saslušanju kod rimskog upravitelja Poncija Pilata. Kad mu je Pilat rekao da ima vlast poštedjeti mu život ili ga osuditi na smrt, Isus mu je odgovorio: “Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dana odozgo” (Ivan 19:11). Poput Pilata, i svi današnji ljudski vladari i političari imaju samo ograničenu vlast (w22.10 42:6).

Kralj David pod nadahnućem je napisao kako će izgledati život kad na prijestolju bude sjedio mudar kralj koji će vjerno služiti Jehovi (Psal. 37:10, 11, 29). Kad razgovaramo s ljudima o predstojećem raju, često im čitamo Psalam 37:11, i to s dobrim razlogom. Naime, Isus je taj redak citirao u svojoj Propovijedi na gori i tako pokazao da će se on ispuniti u budućnosti (Mat. 5:5). No Davidove riječi proročanski su ukazale i na to kako će izgledati život u danima kralja Salamuna. Kad je Salamun vladao Izraelom, Božji narod živio je u izvanrednom miru i blagostanju u zemlji u kojoj je tekao “med i mlijeko”. Bog je svom narodu još prije obećao: “Budete li živjeli po mojim odredbama, (...) zemlji ću dati mir, tako da ćete spokojno lijegati jer neće biti nikoga tko bi vas plašio” (Lev. 20:24; 26:3, 6). Ta su se obećanja ispunila tijekom Salamunove vladavine (1. Ljet. 22:9; 29:26–28). Riječi iz Psalma 37:10, 11, 29 ispunile su se u prošlosti, a ispunit će se i u budućnosti (w22.12 50:8).

Mi pravi kršćani moramo primjenjivati upute. Biblija kaže: “Uz mudro vodstvo vodi se rat i mnoštvo savjetnika vodi do uspjeha” (Izr. 24:6, bilješka). Razmisli kako nam primjena tog mudrog načela pomaže da poboljšamo svoju vještinu propovijedanja i poučavanja. Umjesto da službu izvršavamo na neki svoj način, trudimo se primjenjivati upute i prijedloge koje dobivamo od naše organizacije. Mi danas dobivamo mudro vodstvo na našim sastancima. Na njima možemo učiti od mnogih iskusnih “savjetnika” koji iznose biblijske govore i prezentacije za službu propovijedanja. Osim toga, Jehovina organizacija daje nam korisne alate – publikacije i videosadržaje – koji mogu pomoći ljudima da bolje razumiju Bibliju. Zaista smo zahvalni za obilje mudrih savjeta koje nam Bog daje preko svoje Riječi! Gdje bismo bili bez njegovog mudrog vodstva? Dajmo sve od sebe da primjenjujemo Jehovine savjete u svakom području svog života (Izr. 3:13–17; w22.10 43:18-19).

Kad jedemo i dobro probavljamo hranu, to krijepi i jača naše tijelo. Slično tome kad se duhovno hranimo, odnosno kad proučavamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, to jača našu vjeru. Jehova želi da, simbolično govoreći, dobro “probavimo” njegovu Riječ. U tome nam puno pomažu molitva, čitanje i duboko razmišljanje. Najprije se molimo kako bismo pripremili svoje srce da bi ono lakše usvojilo Božje misli. Zatim pročitamo jedan ulomak iz Božje Riječi. Nakon toga zastanemo i duboko razmišljamo o onom što smo pročitali. Do čega to dovodi? Što više razmišljamo o Božjoj Riječi, to je bolje razumijemo i naše srce lakše prihvaća Jehovine pouke. Zašto je jako važno da čitamo Bibliju i duboko razmišljamo o njoj? To nam daje unutarnju snagu koja nam je potrebna da bismo propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu. A ta će nam snaga trebati i kad u skoroj budućnosti možda budemo objavljivali osudu koja će za ljude biti poput jake tuče. Zašto je još važno da razmišljamo o Božjoj Riječi? Kad razmišljamo o Jehovinim predivnim osobinama, to nas još više zbližava s njim (w22.11 45:16-17).

Isus je pokazao da će i njegovi sljedbenici i oni koji nisu dio kršćanske skupštine moći prepoznati njegove prave sljedbenike po nesebičnoj ljubavi koja vlada među njima. A ljubav koja vlada u kršćanskoj skupštini zaista je nešto posebno. Naravno, Jehovini svjedoci nisu savršeni (1. Ivan. 1:8). Što bolje upoznamo druge u skupštini, to je veća vjerojatnost da ćemo zapaziti i neke njihove mane (Rim. 3:23). Nažalost, neki su dopustili da im tuđe greške i mane postanu kamen spoticanja. Kako je Isus pokazivao ljubav svojim apostolima? Kako danas netko može biti poput Isusa? I mi Jehovini svjedoci trebali bismo razmišljati o tim pitanjima. To nam može pomoći da u većoj mjeri pokazujemo ljubav, naročito kad se suočimo s tuđim greškama i manama (Efež. 5:2; w23.03 14:2-4).

Kako se sve više bliži kraj ovog svijeta, možemo očekivati da ćemo i u skupštini doživljavati neke probleme i kušnje. To može biti pravi ispit naše vjernosti Jehovi. Zato je jako važno da ostanemo hladne glave i trezveno razmišljamo. Ako misliš da ti je neki suvjernik učinio nepravdu ili da se loše ponaša prema tebi, nemoj postati ogorčen. Ako si dobio savjet ili ukor, gledaj dalje od nelagode koju trenutno osjećaš, prihvati savjet i učini potrebne promjene. A kad u Jehovinoj organizaciji dođe do nekih promjena koje pogađaju tebe osobno, prihvati ih svim srcem i postupaj po uputama koje si dobio. Prije ili kasnije, tvoja vjernost Jehovi naći će se na ispitu. Čuvaj povjerenje u Jehovu i njegovu organizaciju. Razmišljaj razborito i trezveno, odnosno ostani smiren i priseban, objektivno sagledaj situaciju i gledaj na stvari iz Jehovine perspektive. Moli Jehovu da ti pomogne. I nikad se nemoj izolirati od svoje braće i sestara u skupštini. Tada ćeš ostati jak u vjeri. Što god da te snađe, Sotona te neće moći odvojiti od Jehove i njegove organizacije (Jak. 4:7; w22.11 48:14-16).

Starješine pomažu svojoj braći da se unaprijed pripreme za moguću katastrofu. Oni vode računa o tome da svi u skupštini znaju što trebaju učiniti kako bi bili na sigurnom i stupili u kontakt sa starješinama. A što ti možeš učiniti? Ako se katastrofa dogodi nedaleko od mjesta u kojem živiš, upitaj starješine kako možeš pomoći. Možda možeš pružiti privremeni smještaj onima koji su morali napustiti svoj dom ili volonterima koji su došli pomoći u obnovi. Možda možeš donositi hranu i ostale potrepštine objaviteljima koji trebaju takvu pomoć. Ako se katastrofa dogodi negdje dalje od područja u kojem živiš, i tada možeš pomoći. Kako? Tako da se moliš za one koji su nastradali (2. Kor. 1:8–11). Osim toga, možeš financijski poduprijeti pružanje humanitarne pomoći tako da daš prilog za naše svijetom rašireno djelo (2. Kor. 8:2–5). Ako možeš otputovati u postradalo područje kako bi sudjelovao u pružanju pomoći, upitaj starješine za informacije u vezi s volonterskom službom. Ako dobiješ poziv za sudjelovanje u nekoj takvoj akciji, vjerojatno ćeš proći određenu obuku kako bi mogao pomagati na najbolji mogući način (w22.12 52:8, 11-12).

Pavao je te riječi uputio kršćanima i kršćankama koji su živjeli u Korintu. Neki od njih prije su bili preljubnici, homoseksualci i pijanice (1. Kor. 6:9–11). Misliš li da se nakon krštenja nikad nisu morali boriti s neispravnim željama? To sigurno nije bilo tako. Istina, svi su oni bili pomazani kršćani, ali i dalje su bili nesavršeni ljudi. Nema sumnje da su se ponekad morali boriti s neispravnim željama. To je doista ohrabrujuće za sve nas! Zašto? S kojom god da se neispravnom željom borimo, znamo da joj se netko već uspio oduprijeti. Mi možemo ostati “čvrsti u vjeri, znajući da iste patnje podnose i [naša] braća širom svijeta” (1. Petr. 5:9; w23.01 2:15).

Isus je molio Jehovu da čuva njegove sljedbenike (Ivan 17:11). Kako nam to može pomoći da budemo hrabri? Mi znamo da je Jehova jači od svih naših neprijatelja (1. Ivan. 4:4). On dobro vidi sve što se događa. Ako se uzdamo u Jehovu, možemo nadvladati svoje strahove i biti hrabri. Čvrsto smo uvjereni u to. Je li ti u školi ili na poslu ponekad neugodno reći drugima da si Jehovin svjedok? Oklijevaš li započeti s propovijedanjem ili se krstiti zato što se brineš što će drugi misliti o tebi? Nemoj dopustiti da te takvi osjećaji spriječe da učiniš ono za što znaš da je ispravno. Usrdno se moli Jehovi. Moli ga da ti da snage da vršiš njegovu volju. Kad vidiš kako Jehova uslišava tvoje molitve, to će te ojačati i pomoći ti da budeš hrabriji (Iza. 41:10, 13; w23.01 5:12, 14).

Pitanje “zar niste čitali” Isus je koristio kako bi pokazao da farizeji imaju pogrešno gledište o Božjoj Riječi (Mat. 12:1–7). Naime, farizeji su jednom prilikom tvrdili da su Isusovi učenici prekršili zakon o suboti. Isus im je naveo dva primjera iz Božje Riječi i citirao jedan redak iz Hošee kako bi im pokazao da nisu razumjeli smisao zakona o suboti i da nisu bili milosrdni. Ti su ljudi čitali Božju Riječ. Kako to da ih ona nije oblikovala? Zato što su je čitali s kritičnim i ponosnim stavom. Zbog toga nisu mogli shvatiti pravi smisao onoga što su čitali (Mat. 23:23; Ivan 5:39, 40). I u izvještaju iz Mateja 19:4–6 Isus je farizeje pitao: “Zar niste čitali?” Iako su oni pročitali izvještaj o stvaranju, ignorirali su Božje gledište o braku, koje taj izvještaj otkriva. Iz Isusovih riječi učimo da Bibliju trebamo čitati s ispravnim stavom. Ne smijemo biti poput farizeja, nego moramo biti iskreni i spremni prihvatiti Jehovine pouke (w23.02 7:12-13).

Zakon koji je Jehova dao Izraelcima sadržavao je upute o tome kako spriječiti da kod kuće ili na poslu dođe do neke nesreće (Izl. 21:28, 29; Pnz. 22:8). Ako bi netko zbog nepažnje skrivio nečiju smrt, morao je snositi ozbiljne posljedice (Pnz. 19:4, 5). Prema Zakonu, morao je biti kažnjen čak i onaj tko bi nenamjerno naudio nerođenom djetetu (Izl. 21:22, 23). Kao što vidimo, Biblija jasno pokazuje da Jehova želi da pazimo na sigurnost. Kad kod kuće i na poslu pazimo na sigurnost, time pokazujemo koliko cijenimo život. Oštre predmete, opasne kemikalije i lijekove čuvamo izvan dohvata djece i rješavamo ih se na siguran način. Oprezni smo kad palimo vatru te pažljivo rukujemo nekom vrelom tekućinom ili električnim alatom i nikad ih ne ostavljamo bez nadzora. Ne vozimo ako smo pod utjecajem alkohola ili određenih lijekova ili ako smo jako umorni. Isto tako, sigurno nećemo sebi dozvoliti da u vožnji koristimo mobitel (w23.02 9:7-9).

Jehova je strpljiv i obziran i ima puno razumijevanja za nas. Uvijek traži dobro u onima koje poučava (Psal. 130:3). I nikada od nas ne očekuje više od onoga što možemo učiniti. Ne zaboravi da je on stvorio naš mozak – to je čudesan dar koji smo dobili od njega (Psal. 139:14). Jehova želi da učimo u svu vječnost i da uživamo u tome. Zato je dobro da već sada razvijamo želju za usvajanjem biblijskih istina (1. Petr. 2:2). Postavljaj si dostižne ciljeve te redovito čitaj i proučavaj Bibliju (Još. 1:8). Uz Jehovinu pomoć čitanje i učenje o njemu pričinjavat će ti sve veći užitak. Znanje samo po sebi nikada nije dovoljno. Mi učimo prvenstveno zato da bismo bolje upoznali Jehovu, da bismo ga još više zavoljeli, jačali svoju vjeru u njega i razvili mnoge lijepe kršćanske osobine (1. Kor. 8:1–3). Zato marljivo proučavaj i pritom moli Jehovu da ti pomogne izgraditi još snažniju vjeru (Luka 17:5). On rado uslišava takve molitve (w23.03 11:11, 13).

Isusovi učenici nisu trebali skrštenih ruku čekati svršetak poretka u kojem su živjeli. Isus im je dao zadatak. Zapovjedio im je da propovijedaju dobru vijest “u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:6–8). To je bio stvarno ogroman zadatak. Oni su davali sve od sebe da ga izvrše i tako su svoje vrijeme koristili na najbolji način. I mi trebamo ozbiljno razmisliti o tome kako koristimo svoje vrijeme. Svakoga od nas mogu snaći “nepredviđeni događaji” (Prop. 9:11). Naš život može iznenada doći kraju. Svoje vrijeme možemo koristiti na najbolji način ako vršimo Jehovinu volju i jačamo svoje prijateljstvo s njim (Ivan 14:21). Trebamo biti “postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni Gospodinovim djelom” (1. Kor. 15:58). A onda, kad dođe kraj – bez obzira na to je li riječ o kraju našeg života ili kraju ovog zlog svijeta – nećemo žaliti što nismo učinili više u službi Jehovi (Mat. 24:13; Rim. 14:8; w23.02 8:12-14).