Prosinac

Je li etiopski dvoranin stvarno bio spreman za krštenje? Razmisli: Etiopljanin je prije susreta s Filipom bio “u Jeruzalemu kako bi se poklonio Bogu” (Djela 8:27). Dakle, on je očito bio obraćenik na židovsku vjeru. Dotad je sigurno već dosta toga saznao o Jehovi iz hebrejskih knjiga Biblije. No imao je veliku želju naučiti više. Sjeti se što je on radio u trenutku kad ga je Filip sreo na putu. Čitao je, i to pažljivo, svitak proroka Izaije (Djela 8:28). On je i dalje želio učiti o Bogu. Bio je spreman na daleko, skupo i naporno putovanje od Etiopije do Jeruzalema jer se silno želio pokloniti Jehovi u njegovom hramu. Etiopljanin je od Filipa naučio neke važne istine koje dotad nije znao, između ostalog da je Isus prorečeni Mesija (Djela 8:34, 35). On je toliko zavolio Jehovu i njegovog Sina da je donio prijelomnu odluku u svom životu. Odlučio je krstiti se i postati sljedbenik Isusa Krista. Filip je vidio da je taj čovjek spreman i zato ga je krstio (w23.03 11:3-6).

Ne možemo ugoditi Jehovi ako ne govorimo istinu (Izr. 6:16, 17). Iako danas mnogi ljudi misle da je sasvim normalno lagati, mi ne želimo govoriti laži jer znamo da Jehova to osuđuje (Psal. 15:1, 2). Naravno, jasno nam je da ne smijemo otvoreno lagati, no mi ne želimo niti namjerno govoriti nešto čime bismo druge doveli u zabludu ili naveli na krivi zaključak. Nemojmo ni ogovarati druge (Izr. 25:23; 2. Sol. 3:11). Ako vidiš da razgovor prerasta u ogovaranje, preusmjeri ga na nešto pozitivno. Budući da živimo u svijetu u kojem je ružan i prostački govor nešto sasvim normalno, trebamo ulagati puno truda da bi naš govor bio ugodan Jehovi. On će nas blagosloviti ako se u službi, na sastancima i u svakodnevnim razgovorima trudimo govoriti ono što je pozitivno i ohrabrujuće. Kad na nas više ne bude utjecao ovaj zli svijet, bit će nam puno lakše svojim govorom slaviti Jehovu (Juda 15; w22.04 15:18-20).

Kad razmišljamo o tome koliko nas Jehova i Isus vole, to nas potiče da i mi njima pokazujemo ljubav (1. Ivan. 4:10). Naša ljubav prema njima postaje još jača kad shvatimo da je Isus umro za nas osobno. Toga je bio svjestan i apostol Pavao. On je izrazio cijenjenje za Isusovu žrtvu kad je Galaćanima napisao: “Živim zbog vjere u Božjeg Sina, koji me volio i predao sebe za mene” (Gal. 2:20). Na temelju otkupnine Jehova te privukao k sebi kako bi mogao postati njegov prijatelj (Ivan 6:44). Nisi li sretan zbog toga što znaš da je Jehova vidio u tebi nešto dobro i da je platio najvišu moguću cijenu kako bi ti mogao biti njegov prijatelj? To sigurno jača tvoju ljubav prema Jehovi i Isusu. Bilo bi dobro da se upitaš: “Na što me potiče ta ljubav?” Ljubav prema Bogu i Kristu potiče nas da volimo druge ljude (2. Kor. 5:14, 15; 6:1, 2; w23.01 5:6-7).

Biblija ima važnu ulogu u onome što je Jehova davno prorekao – da će mu njegovi sluge služiti složno, rame uz rame. Jehova je mnoge dijelove svoje Riječi dao zapisati na takav način da ih mogu razumjeti samo ponizne osobe (Luka 10:21). Bibliju čitaju milijuni ljudi iz svih dijelova svijeta. No samo istinski ponizne osobe razumiju ono što piše u Bibliji i žive po onome što ona kaže (2. Kor. 3:15, 16). U Bibliji se očituje Jehovina mudrost. On koristi svoju Riječ da nas pouči ne samo kao grupu nego i da pouči i utješi svakog od nas pojedinačno. Kad je čitamo, možemo osjetiti da je Jehovi stalo do nas osobno (Iza. 30:21). Koliko smo puta u Bibliji pročitali neki redak za koji smo imali osjećaj da je napisan baš za nas? Ali Biblija je pisana za sve ljude. Kako je onda moguće da u njoj pronađemo misli koje su upravo ono što nama treba u određenom trenutku? To je moguće samo zato što je ona djelo neizmjerno mudrog autora (2. Tim. 3:16, 17; w23.02 6:8-10).

Kao pravi kršćani, mi jako volimo Jehovu. Želimo mu služiti najbolje što možemo. No da bismo ostvarili svoj puni potencijal, moramo si postavljati duhovne ciljeve. Naprimjer, mogli bismo si postaviti cilj da razvijamo određene kršćanske osobine, svladamo neke nove vještine ili pak da u većoj mjeri služimo drugima. Zašto nam treba biti stalo do toga da duhovno napredujemo? Prije svega, zato što želimo ugoditi svom nebeskom Ocu, koji nas jako voli. Jehova je sretan kad vidi da u službi njemu maksimalno koristimo svoje talente i prirodne sposobnosti. Osim toga, želimo duhovno napredovati i zato da bismo u većoj mjeri pomagali svojoj braći i sestrama (1. Sol. 4:9, 10). Bez obzira na to koliko smo dugo u istini, svi mi možemo duhovno napredovati (w22.04 18:1-2).

Politički elementi ovog svijeta uskoro će napasti Babilon Veliki, svjetsko carstvo krive religije. Time će započeti velika nevolja. Hoće li tada odjednom mnogi ljudi početi služiti Jehovi? Ne, neće. Naprotiv, 6. poglavlje Otkrivenja pokazuje da će u to teško vrijeme oni koji ne služe Jehovi tražiti zaštitu od političkih i ekonomskih institucija ovog svijeta, koje su uspoređene s gorama. Budući da ti ljudi neće stati na stranu Božjeg kraljevstva, Jehova će ih smatrati svojim neprijateljima (Luka 11:23; Otkr. 6:15–17). U izuzetno teškom razdoblju koje će uslijediti nakon što počne velika nevolja jasno će se vidjeti da su Jehovini vjerni sluge drugačiji od onih koji ne služe Bogu. Od svih ljudi na Zemlji oni će još uvijek biti jedini koji služe Jehovi Bogu i koji ne žele pružiti podršku zvijeri (Otkr. 13:14–17; w22.05 21:8-9).

Božji narod ne treba samo propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu (Mat. 24:14). On ujedno treba podupirati djelo koje izvršavaju anđeli o kojima se govori u 8., 9. i 10. poglavlju Otkrivenja. Ti anđeli objavljuju nevolje svima koji ne žele priznati Božje kraljevstvo. Upravo zato Jehovini svjedoci objavljuju Božje osude koje su poput tuče i vatre i koje otkrivaju da će Bog kazniti razne elemente Sotoninog zlog svijeta (Otkr. 8:7, 13). Ljudi trebaju znati da je kraj blizu i da moraju učiniti korjenite promjene u svom životu kako bi preživjeli “dan Jehovine srdžbe” (Sef. 2:2, 3). No mnogima se ta poruka nimalo ne sviđa. Zato nam je potrebna hrabrost da bismo je objavljivali. Kad tijekom velike nevolje ljudima budemo objavljivali konačnu presudu, to će kod njih izazvati još veći bijes (Otkr. 16:21; w22.05 19:18-19).

Muž i žena koji treba dobiti dijete možda su već puno puta u životu čuli govore na temu odgoja djece. No sada kad i sami trebaju postati roditelji ti biblijski savjeti i načela poprimaju za njih novo značenje. Jako im je stalo do toga da dobro odgoje svoje dijete, što je stvarno velika odgovornost. Doista, kad nam se promijene životne okolnosti, možemo početi sasvim drugim očima gledati na biblijska načela koja su nam dobro poznata. To je jedan od razloga zašto Jehovini sluge “cijeli život” čitaju Bibliju i duboko razmišljaju o njoj, kao što su to trebali činiti i izraelski kraljevi (Pnz. 17:19). Poučavati djecu o Jehovi jedna je od najljepših i najodgovornijih zadaća koja je povjerena vama roditeljima. No nije dovoljno da im samo prenesete znanje o Bogu. Cilj vam treba biti pomoći svojoj djeci da svim srcem zavole Boga (w22.05 23:2-3).

Nije dovoljno samo osjećati žaljenje zbog grijeha koje smo počinili. Moramo biti spremni učiniti i određene promjene u svom životu. Kad Jehova odlučuje hoće li nekome oprostiti, on gleda je li kod prijestupnika došlo do obraćenja, odnosno potpunog zaokreta u načinu razmišljanja i postupanja. Drugim riječima, osoba mora prestati neispravno postupati i početi živjeti po Jehovinoj volji (Iza. 55:7). Ona mora preobraziti svoj um tako da svoj način razmišljanja uskladi s Jehovinim (Rim. 12:2; Efež. 4:23). Mora odlučno raskrstiti s prijašnjim načinom razmišljanja i postupanja (Kol. 3:7–9). Naravno, Jehova nam oprašta i čisti nas od grijeha zbog naše vjere u Kristovu otkupnu žrtvu. On će nam na temelju te žrtve spremno oprostiti kad vidi da se iskreno trudimo promijeniti svoj način života (1. Ivan. 1:7; w22.06 24:16-17).

Ljudi od pamtivijeka nanose zlo jedni drugima (Prop. 8:9). Naprimjer, mnogi koriste svoj položaj i moć da bi maltretirali druge. Zločina i nasilja ima na sve strane. Djeca u školi vrijeđaju druge učenike i prijete im. A neki ljudi čak okrutno zlostavljaju članove vlastite obitelji. Stoga nije ni čudo što se ljudi boje jedni drugih. Kako Sotona nastoji iskoristiti naš strah od ljudi? Sotona se služi strahom od čovjeka da bi nas natjerao da činimo kompromise i da prestanemo propovijedati. Pod njegovim utjecajem u nekim su zemljama vlasti zabranile naše djelovanje i počele nas progoniti (Luka 21:12). U Sotoninom svijetu mnogi ljudi šire netočne informacije i zlobne laži o Jehovinim svjedocima. Oni koji povjeruju u te laži mogu nam se rugati ili nas čak fizički napadati (Mat. 10:36). Treba li nas to čuditi? Ne, nimalo. Sotona se tim taktikama služio još u 1. stoljeću (Djela 5:27, 28, 40; w22.06 26:10-11).

Tko će biti među “mnogima” koje će pomazanici dovesti do pravednosti? Oni koji uskrsnu i oni koji prežive Harmagedon, a i djeca koja bi se mogla roditi u novom svijetu. Kad se navrši 1000 godina, svi koji budu živjeli na Zemlji bit će savršeni. Moramo imati na umu da to što je netko savršen ne znači automatski da će dobiti vječni život. Sjetimo se Adama i Eve. Oni su bili savršeni, ali da bi dobili vječni život, trebali su pokazati da su poslušni Jehovi. No, nažalost, nisu mu bili poslušni (Rim. 5:12). Budući da će svi ljudi biti savršeni kad se navrši 1000 godina, hoće li svi oni iskazivati punu podršku Jehovinoj vlasti, i to u svu vječnost? Hoće li neki od njih postupiti poput Adama i Eve, koji su okrenuli leđa Jehovi iako su bili savršeni? Na ta će pitanja trebati dati odgovor (w22.09 40:12-14).

Je li ti teško biti optimističan kad vidiš u kakvom je rasulu ovaj svijet? Obitelji se raspadaju. Ljudi su sve sebičniji i agresivniji. Mnogi imaju sve manje povjerenja u vlasti i državne institucije. No upravo takvo stanje u svijetu daje nam razloga da s pouzdanjem gledamo na budućnost. Zašto? Zato što se ljudi ponašaju točno onako kako je opisano u jednom izvanrednom proročanstvu o “posljednjim danima” (2. Tim. 3:1–5). Ispunjenje tog proročanstva, koje ne može poreći nitko tko je spreman pogledati istini u oči, dokazuje da Isus Krist već vlada kao kralj Božjeg kraljevstva. Ali to je samo jedno od mnogih proročanstava o Kraljevstvu. Sva se ta proročanstva poput dijelova slagalice uklapaju u cjelokupnu sliku o Jehovinom naumu i pomažu nam razumjeti u kojem vremenu mi danas živimo (w22.07 28:1-2).

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 dobili smo jasne upute o tome kako održavati sastanke i propovijedati dobru vijest. Gotovo preko noći počeli smo putem videokonferencijske veze održavati naše skupštinske sastanke, pokrajinske sastanke i kongrese. Isto tako, počeli smo svjedočiti gotovo isključivo putem pisama i telefona. Jehova je blagoslovio naš trud. Iz mnogih podružnica stigli su izvještaji o značajnom porastu broja objavitelja. Mnoga su braća u tom periodu doživjela vrlo ohrabrujuća iskustva. Neki možda misle da je organizacija pretjerano oprezna tijekom ove pandemije. Ali uvijek iznova pokazuje se koliko su mudri savjeti koje dobivamo. Dok razmišljamo o tome kako Isus s ljubavlju vodi svoje sljedbenike, osjećamo se sigurno i zaštićeno. Čvrsto smo uvjereni da će Jehova i njegov voljeni Sin uvijek biti uz nas, što god da nam budućnost donese (Hebr. 13:5, 6; w22.07 29:15-16).

Osim što hvalimo Jehovu u svojim molitvama, mi mu sigurno želimo i zahvaliti za sve divne darove koje nam daje. Naprimjer, možemo mu zahvaliti za cvijeće prekrasnih boja, obilje raznovrsne i ukusne hrane te ugodno društvo dragih prijatelja. Naš Otac, koji nas jako voli, daje nam sve to i puno više od toga jer želi da budemo sretni (Psal. 104:12–15, 24). No još je važnije da zahvaljujemo Jehovi što nam daje obilje duhovne hrane i nadu u predivnu budućnost. Lako bi nam se moglo dogoditi da zaboravimo zahvaliti Jehovi za sve što čini za nas. Što ti može pomoći da se sjetiš to učiniti? Mogao bi napraviti popis svega za što si se molio Jehovi i onda povremeno pogledati taj popis da vidiš kako je Jehova odgovorio na tvoje molitve. A zatim u molitvi zahvali Jehovi za njegovu pomoć (Kol. 3:15; w22.07 31:8-9).

Znamo da nije dovoljno samo proučavati. Da bismo zaista imali koristi od toga što smo upoznali istinu, moramo živjeti po njoj, odnosno primjenjivati u svom životu ono što smo naučili. Tek ćemo tada biti istinski sretni (Jak. 1:25). Kako možemo znati da li stvarno živimo po istini? Jedan brat kaže: “Dobro je da sami sebe ispitamo kako bismo vidjeli u čemu smo dobri, a u čemu se još trebamo popraviti.” Apostol Pavao rekao je: “Koliko god da smo već napredovali, napredujmo i dalje kao što smo i dosad” (Filip. 3:16). Kad dajemo sve od sebe da živimo po istini, dobivamo divne blagoslove. Osim što već danas živimo ljepšim i kvalitetnijim životom, radujemo Jehovu i svoje suvjernike (Izr. 27:11; 3. Ivan. 4). Doista, ima li boljih razloga da svim srcem volimo istinu i da živimo po njoj? (w22.08 34:16-18).

Kako starješine mogu pokazati da vole Jehovu i Isusa? Tako da se brinu za potrebe Isusovih ovaca (1. Petr. 5:1, 2). Isus je apostolu Petru jasno dao do znanja koliko je važno da pastiri tako postupaju. Nakon što se Petar triput odrekao Isusa, vjerojatno je očajnički želio dokazati da ga voli. Kad je Isus uskrsnuo, upitao je Petra: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me?” Petar je sigurno bio spreman sve učiniti samo da dokaže da voli svog Učitelja. Isus je to znao i zato mu je rekao: “Pasi moje ovčice” (Ivan 21:15–17). Petar se do kraja svog života s ljubavlju brinuo za Gospodinove ovce i tako je pokazao da zaista voli Isusa. Starješine, kako možete pokazati da su vam važne riječi koje je Isus uputio Petru? Svoju ljubav prema Jehovi i Isusu možete pokazati tako da redovito vršite pastirske posjete i posebno se trudite pomagati neaktivnim osobama da se vrate Jehovi (Ezek. 34:11, 12; w23.01 5:10-11).

Nemoj upasti u zamku da misliš kako nitko ne može razumjeti problem s kojim se ti boriš. To bi te moglo navesti na zaključak da je tvoja situacija bezizlazna i da se jednostavno ne možeš oduprijeti neispravnim željama. No Biblija pokazuje da to nije istina. Ona kaže: “Bog (...) će, kad dođe iskušenje, stvoriti izlaz da ga možete izdržati.” Prema tome, čak i kad je neispravna želja vrlo jaka, mi joj se možemo oduprijeti i izdržati iskušenje. Uz Jehovinu pomoć, mi se možemo oduprijeti tome da učinimo ono što je neispravno. Ne zaboravi: Kao nesavršen čovjek, ne možeš spriječiti da se u tebi pojave neispravne želje. No kad se one pojave, možeš ih odlučno odbaciti, poput Josipa, koji je brzo pobjegao od Potifarove žene (Post. 39:12). Ne moraš se prepustiti svojim željama i učiniti ono što je neispravno (w23.01 2:16-17).

Pravednost je jedna od Jehovinih osobina (Pnz. 32:4). Ona je usko povezana s nepristranošću, a Biblija kaže da je Jehova nepristran (Djela 10:34, 35). Kako se očituje njegova nepristranost? Sjetimo se da je Biblija napisana na jezicima koji su tada bili u širokoj upotrebi. Jehova je obećao da će se pravo znanje, koje se nalazi u Bibliji, umnožiti u vremenu kraja. Mnogi će razumjeti Božju Riječ (Dan. 12:4). Kako se to pravo znanje umnožava? Između ostalog, tako što se Biblija i biblijska literatura prevode, objavljuju i distribuiraju. Jehovin narod dosad je preveo Božju Riječ, u cijelosti ili djelomično, na više od 240 jezika. Taj prijevod svatko može dobiti besplatno. Zahvaljujući tome ljudi iz svih naroda mogu čuti dobru vijest o Kraljevstvu prije nego što dođe kraj (Mat. 24:14). Naš pravedni Bog želi da što više ljudi dobije priliku čitati njegovu Riječ i tako ga dobro upoznati. Zašto? Zato što nas sve jako voli (w23.02 6:11-12).

Voliš li i ti pravednost? Nema sumnje da voliš. No svi smo mi nesavršeni i ako nismo oprezni, na nas bi lako mogao utjecati ovaj svijet i njegovo gledište o pravednosti, odnosno o tome što je ispravno, a što pogrešno (Iza. 5:20). U nastojanju da postupaju pravedno neki odlaze u krajnost i postaju previše pravedni, samodopadni i skloni kritizirati sve oko sebe. Ali Bogu se nimalo ne sviđaju takve osobine. Kad je Isus bio na Zemlji, snažno je osudio vjerske vođe svog vremena zbog toga što su uvijek kritičkim okom gledali na druge i postavljali vlastita mjerila pravednosti (Prop. 7:16; Luka 16:15). Onaj tko je istinski pravedan nikad ne gleda druge svisoka i ne misli da je bolji ili pravedniji od njih. Pravednost je predivna osobina. Jednostavno rečeno, biti pravedan znači činiti ono što je ispravno u očima Jehove Boga. U izvornom tekstu Biblije riječi koje se prevode s “pravednost” prenose misao o postupanju u skladu s najvišim moralnim mjerilima – Jehovinim mjerilima (w22.08 36:3-5).

Isus je imao povjerenja u svoje učenike unatoč njihovim manama i greškama (Ivan 15:16). Kad su Jakov i Ivan tražili od Isusa da im da povlašten položaj u Kraljevstvu, on nije dovodio u pitanje motive iz kojih oni služe Jehovi niti ih je odbacio i rekao da više ne mogu biti njegovi apostoli (Mar. 10:35–40). A one noći kad je Isus bio uhvaćen svi su ga njegovi učenici napustili (Mat. 26:56). Međutim, Isus nikad nije prestao vjerovati u njih. Premda je itekako bio svjestan njihovih mana, “iskazivao im je ljubav do kraja” (Ivan 13:1). Nakon što je uskrsnuo, Isus je jedanaestorici svojih vjernih apostola čak povjerio važnu odgovornost da predvode djelo činjenja učenika i da se brinu za njegove dragocjene ovce (Mat. 28:19, 20; Ivan 21:15–17). Isus je imao povjerenja u te nesavršene ljude, a oni to povjerenje nisu iznevjerili. Svi su vjerno služili Bogu sve do svoje smrti. Isus nam je pružio divan primjer time što je imao povjerenja u nesavršene ljude (w22.09 37:12).

Kad smo čvrsto uvjereni da nas Jehova voli – da je on na našoj strani – možemo nadvladati strahove koje Sotona nastoji iskoristiti. U to se uvjerio i pisac 118. psalma, koji se našao u nekim vrlo teškim situacijama. On je imao puno neprijatelja, a neki od njih bili su vrlo moćni (reci 9, 10). Ponekad je bio pod velikim pritiskom (redak 13). Povrh toga, Jehova ga je oštro ukorio (redak 18). Unatoč svemu tome psalmist je rekao: “Neću se bojati.” Iako ga je Jehova prekorio, on je znao da ga njegov nebeski Otac voli. Psalmist je bio uvjeren da će mu njegov brižni Bog uvijek priskočiti u pomoć, u kakvim god da se okolnostima našao (Psal. 118:29). Trebamo biti uvjereni da je Jehovi stalo do nas osobno i da nas voli. To će nam pomoći da nadvladamo tri vrste straha s kojima se suočavaju mnogi ljudi, a to su: (1) strah da se nećemo moći brinuti za materijalne potrebe svoje obitelji, (2) strah od čovjeka i (3) strah od smrti (w22.06 26:3-4).

Služba Jehovi treba nam biti na prvom mjestu u životu. Jehova kao naš Stvoritelj zaslužuje da ga štujemo (Otkr. 4:11; 14:6, 7). Zato nam u životu treba biti najvažnije da štujemo Jehovu onako kako on to želi, “duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24). Trebamo dopustiti svetom duhu da nas vodi kako bismo štovali Boga u skladu s istinama iz njegove Riječi. Služba Jehovi treba nam biti na prvom mjestu čak i ako živimo u zemlji u kojoj je naše djelovanje ograničeno ili zabranjeno. Trenutačno je preko stotinu naše braće i sestara u zatvoru samo zato što su Jehovini svjedoci. Unatoč tome oni ne gube radost, nego daju sve od sebe da bi se molili, proučavali i govorili drugima o našem Bogu i njegovom kraljevstvu. Kad nam se protivnici rugaju ili nas progone, mi smo sretni jer znamo da je Jehova uz nas i da će nas nagraditi (1. Petr. 4:14; w22.10 41:13).

Jehova nam je u Mudrim izrekama dao mnoštvo savjeta koji su uvijek djelotvorni i praktični. Razmotrimo samo dva takva dragocjena savjeta. Prvi glasi: Budi zadovoljan onim što imaš. U Mudrim izrekama 23:4, 5 nalazimo sljedeći savjet: “Nemoj se iscrpljivati u nastojanju da se obogatiš. (...) Kad usmjeriš pogled prema bogatstvu, ono nestane jer narastu mu krila kao u orla pa odleti u nebo.” Pa ipak, danas su i bogati i siromašni ljudi zaokupljeni time kako da zarade što više novca. Zbog toga često žrtvuju svoj ugled, odnose s drugim ljudima, pa čak i zdravlje (Izr. 28:20; 1. Tim. 6:9, 10). Drugi savjet glasi: Promisli prije nego nešto kažeš. Ako ne pazimo na svoj jezik, mogli bismo drugima nanijeti veliku bol. U Mudrim izrekama 12:18 piše: “Nepromišljene riječi probadaju poput mača, a jezik je mudrih lijek.” Ako se klonimo ogovaranja i ne pričamo okolo o tuđim manama, tada gradimo i čuvamo dobre odnose s drugima (Izr. 20:19; w22.10 43:14, 16-17).

Ezekijel je Božju poruku trebao, da tako kažemo, dobro sažvakati. Trebao je dobro razumjeti tu poruku, vjerovati u nju i dopustiti da ona utječe na njegove najdublje osjećaje. To ga je trebalo motivirati da propovijeda. Nakon što je Ezekijel pojeo svitak, dogodilo se nešto neočekivano. Njemu je taj svitak postao “sladak kao med” (Ezek. 3:3). Kako to? Kao što je užitak jesti med, tako je Ezekijelu bio pravi užitak zastupati Jehovu i prenositi njegove objave (Psal. 19:8–11). On je bio jako zahvalan Jehovi što mu je dopustio da bude njegov prorok. Kasnije je Jehova rekao Ezekijelu: “Slušaj sve riječi koje ću ti reći i primi ih k srcu” (Ezek. 3:10). Time je Jehova rekao Ezekijelu da u svoj um i srce pohrani riječi zapisane u svitku i da duboko razmišlja o njima. Ezekijel se na taj način duhovno nahranio i to mu je ojačalo vjeru. No snažna poruka koja je bila zapisana u tom svitku nije koristila samo njemu osobno. Ona je mogla pomoći i ljudima koji su je trebali čuti (Ezek. 3:11). Nakon što je dobro razumio Božju poruku i pohranio je u svoje srce, Ezekijel je bio spreman započeti s propovijedanjem i ustrajno to činiti sve dok potpuno ne izvrši svoj zadatak (w22.11 45:12-14).

Promjene do kojih dolazi u organizaciji mogu biti pravi ispit naše vjernosti Jehovi. Što možeš učiniti ako se nađeš u toj situaciji? Spremno podupri sve promjene u organizaciji. Dok su Izraelci putovali pustinjom, Kehatovci su nosili Jehovin sveti kovčeg, i to pred cijelim narodom (Broj. 3:29, 31; 10:33; Još. 3:2–4). Stvarno su imali istaknutu ulogu. Međutim, stvari su se promijenile kad su se Izraelci naselili u Obećanoj zemlji. Tada više nije bilo potrebno redovito premještati kovčeg saveza. Stoga su Kehatovci dobili nova zaduženja (1. Ljet. 6:31–33; 26:1, 24). Nigdje u Bibliji ne piše da su se Kehatovci žalili ili da su zahtijevali istaknutiju ulogu zbog svog bogatog obiteljskog nasljeđa. Što učimo iz toga? Svim srcem podupri promjene do kojih dolazi u Jehovinoj organizaciji, čak i one koje utječu na tvoje zaduženje. Koje god zaduženje dobiješ, trudi se pronaći radost u njemu. Imaj na umu da tvoja vrijednost ne ovisi o zaduženju koje obavljaš u organizaciji. Jehova tvoju poslušnost cijeni daleko više od bilo koje službe koja ti je povjerena (w22.11 48:10-11).

Onezifor je neumorno tražio apostola Pavla, a kad ga je našao, pomagao mu je na razne načine. Zbog toga je izložio opasnosti vlastiti život. Što mi učimo iz toga? Ne smijemo dopustiti da nama ovlada strah od ljudi i da nas taj strah spriječi da pomažemo svojoj braći koja doživljavaju progon. Umjesto toga dajmo sve od sebe da branimo svoju braću i pomažemo im (Izr. 17:17). Oni trebaju našu ljubav i podršku. Prisjetimo se kako naša braća i sestre u Rusiji pomažu svojim dragim suvjernicima koji su završili u zatvoru. Kad neke od njih izvedu pred sud, mnoga braća i sestre dođu u sudnicu kako bi im pružili podršku. Što mi učimo iz toga? Kad neprijatelji kleveću, zatvaraju i progone odgovornu braću, nemojmo ustuknuti od straha! Molimo se za njih, brinimo se za članove njihove obitelji i nastojmo im pomagati na druge praktične načine (Djela 12:5; 2. Kor. 1:10, 11; w22.11 47:11-12).

Starješine trebaju svojim suvjernicima pružati duhovnu i emocionalnu pomoć (1. Petr. 5:2). Kad dođe do neke katastrofe, oni najprije trebaju provjeriti jesu li sva braća i sestre na sigurnom te imaju li hranu, odjeću i krov nad glavom. No onima koji su preživjeli katastrofu vjerojatno će još mjesecima trebati duhovna pomoć i emocionalna podrška (Ivan 21:15). “Treba vremena da se čovjek oporavi”, kaže Harold, član odbora jedne podružnice koji je upoznao mnogo braće i sestara koji su doživjeli razne katastrofe. “Braća mogu imati osjećaj da im se život polako vraća u normalu. Ali možda se još uvijek svako malo sjete kako su izgubili voljenu osobu ili vrijednu imovinu ili kako su za dlaku izbjegli smrt. Ta bolna sjećanja mogu ih uvijek iznova rastužiti. To je sasvim normalna ljudska reakcija, a ne znak da nemaju vjere.” Starješine postupaju u skladu sa savjetom: “Plačite s onima koji plaču” (Rim. 12:15; w22.12 52:1, 10-11).

Dok se borimo da bismo ispravno postupali, Jehova nam velikodušno daje svoj sveti duh kako bi nam pomogao da pobijedimo u toj borbi. Kad proučavamo Božju Riječ, dopuštamo njegovom duhu da djeluje na nas. Sveti duh dobivamo i na našim sastancima. Ondje se družimo s braćom i sestrama koji se poput nas snažno bore da bi ispravno postupali, i to nas može jako ohrabriti (Hebr. 10:24, 25; 13:7). A kad se usrdno molimo Jehovi i preklinjemo ga da nam pomogne u borbi s nekom slabošću, on će nam dati svoj sveti duh kako bi nas ojačao da se nastavimo boriti. Takve duhovne aktivnosti vjerojatno neće u nama iskorijeniti neispravne želje, ali će nam pomoći da im se odupremo i ne učinimo nešto neispravno. Nakon što jednom steknemo dobre duhovne navike, jako je važno da ih održavamo i da nastavimo razvijati želju za time da ispravno postupamo (w23.01 2:13-14).

Iako Biblija nije priručnik koji se bavi zdravljem i prehranom, ona otkriva kakav je Jehovin stav prema tome. Naprimjer, ona nas potiče: “Udalji od svog tijela ono što mu može naštetiti” (Prop. 11:10). Biblija osuđuje prejedanje i opijanje jer mogu biti štetni za naše zdravlje, pa čak i opasni po život (Izr. 23:20). Jehova očekuje od nas da pokazujemo samosvladavanje kad je riječ o tome što i koliko jedemo i pijemo (1. Kor. 9:25). Razboritost nam može pomoći da pazimo na svoje zdravlje i tako pokažemo koliko cijenimo život koji smo dobili na dar (Psal. 119:99, 100; Izr. 2:11). Naprimjer, razborita osoba pazi što jede. Ako volimo neku vrstu hrane, ali znamo da će nam od nje biti loše, zdrav razum nalaže nam da je izbjegavamo. Razboritost pokazujemo i kad dovoljno spavamo, redovito vježbamo, pazimo na osobnu higijenu i držimo svoj dom čistim (w23.02 9:6-7).

Kako možemo pronaći duhovno blago kad čitamo Bibliju? Razmotrimo 2. Timoteju 3:16, 17. Ondje piše: “Sve je Pismo (...) korisno (1) za poučavanje, (2) za ukoravanje, (3) za popravljanje i (4) za odgajanje u pravednosti.” Čak i biblijske knjige koje ne čitaš tako često mogu ti koristiti na ta četiri načina. Kad čitaš neki izvještaj, analiziraj što iz njega učiš o Jehovi, njegovom naumu i njegovim načelima. Razmisli kako je on koristan za ukoravanje, tako da se potrudiš zapaziti kako ti pomaže da prepoznaš i odbaciš neispravne želje i stavove te da ostaneš na pravom putu. Istraži i kako se taj izvještaj može koristiti za popravljanje, odnosno ispravljanje, krivih gledišta – možda nekih s kojima si se susreo u službi propovijedanja. Na kraju razmisli kako je taj izvještaj koristan za odgajanje, odnosno kako ti može pomoći da usvojiš Jehovin način razmišljanja. Budeš li Bibliju čitao na takav način, pronaći ćeš duhovno blago i izvući veću korist iz nje (w23.02 7:11).

Jedno drugo proročanstvo iz Danijelove knjige ukazalo je na to da će Isus postati kralj nakon što završi proročansko razdoblje od sedam vremena. Možemo li znati kada se odigrao taj radostan događaj? (Dan. 4:10–17). “Sedam vremena” je razdoblje od 2520 godina. Ono je započelo 607. pr. n. e., kad su Babilonci svrgnuli posljednjeg Judinog kralja koji je vladao na Jehovinom prijestolju u Jeruzalemu. To je razdoblje završilo 1914., kad je Jehova postavio na prijestolje Isusa – onoga koji “po zakonu ima pravo” biti kralj Božjeg kraljevstva (Ezek. 21:25–27). Kako nam koristi to što razumijemo to proročanstvo? Ispunjenje proročanstva o “sedam vremena” jasno nam pokazuje da Jehova svoja obećanja ispunjava točno na vrijeme. Jehova je unaprijed odredio kada njegovo kraljevstvo treba biti uspostavljeno, a zatim se pobrinuo da se to i ostvari. Tako će se i sva druga proročanstva ispuniti točno u vrijeme koje je on odredio. Jehovin dan “neće zakasniti”! (Hab. 2:3; w22.07 28:3-5).