Je li ti ponekad teško biti poslušan? Ni kralju Davidu to nije uvijek bilo lako i zato se molio Bogu: “Pobudi u meni želju da ti budem poslušan” (Psal. 51:12). David je volio Jehovu. Pa ipak, ponekad se morao boriti sam sa sobom da bi bio poslušan, a i mi to moramo. Zašto? Kao prvo, naslijedili smo sklonost da budemo neposlušni. Kao drugo, Sotona nas stalno pokušava navesti da se pobunimo protiv Jehove, kao što je i on učinio (2. Kor. 11:3). Kao treće, živimo u svijetu koji je prožet buntovnošću, odnosno “duhom koji sada djeluje u neposlušnim ljudima” (Efež. 2:2). Zato se moramo snažno boriti ne samo protiv svoje sklonosti grijehu nego i protiv utjecaja Ðavla i ovog svijeta, koji nas žele navesti da budemo neposlušni. Moramo davati sve od sebe kako bismo bili poslušni Jehovi i onima kojima je on povjerio određeni autoritet (w23.10 42:1).

Što možemo naučiti iz čuda koje je Isus učinio kad je vodu pretvorio u vino? Učimo nešto jako važno o poniznosti. Isus se nije hvalio time što je učinio. Ustvari, on se nikada nije hvalisao svojim postignućima. Naprotiv, svaki je put ponizno odao čast i priznanje svom Ocu za sve što je učinio (Ivan 5:19, 30; 8:28). Ako se trudimo biti ponizni poput Isusa, nećemo se hvaliti svojim postignućima. Nemojmo isticati sebe, nego se hvalimo time što imamo čast služiti našem divnom Bogu (Jer. 9:23, 24). Potrudimo se da zasluga za sve uvijek pripadne njemu, što on s pravom i zaslužuje. Uostalom, što bismo uopće i mogli postići bez Jehovine pomoći? (1. Kor. 1:26–31). Kad smo ponizni, nemamo potrebu sebi pripisivati zaslugu za sve dobro što činimo za druge. Sretni smo jer znamo da Jehova vidi i cijeni naš trud (usporedi Mateja 6:2–4; Hebr. 13:16). Budimo sigurni da radujemo Jehovino srce kad smo ponizni poput Isusa (1. Petr. 5:6; w23.04 15:9, 11-12).

Potaknut Božjim duhom, apostol Pavao savjetovao je kršćanima da misle na korist drugih. Kako taj savjet možemo primijeniti na našim sastancima? Tako da imamo na umu da i drugi, poput nas, žele sudjelovati. Predočimo to jednim primjerom. Kad razgovaraš sa svojim prijateljima, da li toliko pričaš da oni uopće ne mogu doći do riječi? Naravno da ne! Želiš da i oni sudjeluju u razgovoru. Slično je i s našim sastancima. Mi sigurno želimo da što više braće i sestara komentira. Ustvari, kad svojim suvjernicima damo priliku da izraze svoju vjeru, to je jedan od najboljih načina na koje ih možemo ohrabriti (1. Kor. 10:24). Da bi više braće imalo priliku komentirati, možemo paziti na to da naši komentari budu kratki. Čak i ako daš kratak komentar, nemoj u njemu spomenuti previše misli. Ako spomeneš sve što je navedeno u odlomku, drugima skoro ništa neće ostati za komentiranje (w23.04 18:11-13).