Listopad

Je li ti ponekad teško biti poslušan? Ni kralju Davidu to nije uvijek bilo lako i zato se molio Bogu: “Pobudi u meni želju da ti budem poslušan” (Psal. 51:12). David je volio Jehovu. Pa ipak, ponekad se morao boriti sam sa sobom da bi bio poslušan, a i mi to moramo. Zašto? Kao prvo, naslijedili smo sklonost da budemo neposlušni. Kao drugo, Sotona nas stalno pokušava navesti da se pobunimo protiv Jehove, kao što je i on učinio (2. Kor. 11:3). Kao treće, živimo u svijetu koji je prožet buntovnošću, odnosno “duhom koji sada djeluje u neposlušnim ljudima” (Efež. 2:2). Zato se moramo snažno boriti ne samo protiv svoje sklonosti grijehu nego i protiv utjecaja Ðavla i ovog svijeta, koji nas žele navesti da budemo neposlušni. Moramo davati sve od sebe kako bismo bili poslušni Jehovi i onima kojima je on povjerio određeni autoritet (w23.10 42:1).

Što možemo naučiti iz čuda koje je Isus učinio kad je vodu pretvorio u vino? Učimo nešto jako važno o poniznosti. Isus se nije hvalio time što je učinio. Ustvari, on se nikada nije hvalisao svojim postignućima. Naprotiv, svaki je put ponizno odao čast i priznanje svom Ocu za sve što je učinio (Ivan 5:19, 30; 8:28). Ako se trudimo biti ponizni poput Isusa, nećemo se hvaliti svojim postignućima. Nemojmo isticati sebe, nego se hvalimo time što imamo čast služiti našem divnom Bogu (Jer. 9:23, 24). Potrudimo se da zasluga za sve uvijek pripadne njemu, što on s pravom i zaslužuje. Uostalom, što bismo uopće i mogli postići bez Jehovine pomoći? (1. Kor. 1:26–31). Kad smo ponizni, nemamo potrebu sebi pripisivati zaslugu za sve dobro što činimo za druge. Sretni smo jer znamo da Jehova vidi i cijeni naš trud (usporedi Mateja 6:2–4; Hebr. 13:16). Budimo sigurni da radujemo Jehovino srce kad smo ponizni poput Isusa (1. Petr. 5:6; w23.04 15:9, 11-12).

Potaknut Božjim duhom, apostol Pavao savjetovao je kršćanima da misle na korist drugih. Kako taj savjet možemo primijeniti na našim sastancima? Tako da imamo na umu da i drugi, poput nas, žele sudjelovati. Predočimo to jednim primjerom. Kad razgovaraš sa svojim prijateljima, da li toliko pričaš da oni uopće ne mogu doći do riječi? Naravno da ne! Želiš da i oni sudjeluju u razgovoru. Slično je i s našim sastancima. Mi sigurno želimo da što više braće i sestara komentira. Ustvari, kad svojim suvjernicima damo priliku da izraze svoju vjeru, to je jedan od najboljih načina na koje ih možemo ohrabriti (1. Kor. 10:24). Da bi više braće imalo priliku komentirati, možemo paziti na to da naši komentari budu kratki. Čak i ako daš kratak komentar, nemoj u njemu spomenuti previše misli. Ako spomeneš sve što je navedeno u odlomku, drugima skoro ništa neće ostati za komentiranje (w23.04 18:11-13).

Moramo imati na umu koliko je važno da se i dalje trudimo pomagati drugima, naročito tako da im prenosimo dobru vijest. I u službi propovijedanja trebamo biti prilagodljivi. Dok propovijedamo, susrećemo ljude iz različitih sredina i kultura koji imaju različite svjetonazore i vjerovanja. Apostol Pavao bio je prilagodljiv i time nam je pružio izvrstan primjer. Isus je ovlastio Pavla da služi kao “apostol poslan drugim narodima” (Rim. 11:13). Tako je Pavao propovijedao Židovima, Grcima, obrazovanim ljudima, priprostim seljacima, velikodostojnicima i kraljevima. Kako bi dopro do srca tako različitih ljudi, Pavao je “svima bio sve” (1. Kor. 9:19–22). On je imao na umu kulturu, porijeklo i vjerovanja ljudi s kojima je razgovarao te je u skladu s tim prilagođavao svoj pristup. I mi možemo postati bolji propovjednici ako se trudimo biti prilagodljivi i razmišljati o tome kako bismo najbolje mogli svjedočiti svakoj osobi (w23.07 32:11-12).

Blagost nije znak slabosti, nego odraz velike unutarnje snage. Čovjek treba imati snage da bi ostao smiren u nekoj izazovnoj situaciji. Blagost je jedan od plodova duha (Gal. 5:22, 23). Grčka riječ prevedena s “blagost” ponekad se koristila kako bi se opisalo divljeg konja kojeg su ljudi ukrotili. Zamisli divljeg konja kojeg je netko pripitomio. Taj je konj pitom, ali je i dalje snažan. Kako mi ljudi možemo biti blagi, a istovremeno snažni i jaki? To ne možemo postići samo snagom volje. Trebamo se moliti za Božji duh kako bismo uz njegovu pomoć mogli razvijati tu predivnu osobinu. Brojna iskustva pokazuju da je moguće naučiti pokazivati blagost. Mnogi Jehovini svjedoci blago su reagirali kad su ih protivnici provocirali i na taj su način ostavili dobar dojam na one koji su sve to promatrali (2. Tim. 2:24, 25; w23.09 39:3).

Apostol Ivan je u jednoj zadivljujućoj viziji vidio 24 starješine kako na nebu štuju Jehovu. Oni su hvalili Boga i govorili da je dostojan “primiti slavu, čast i moć” (Otkr. 4:10, 11). I vjerni anđeli imaju mnogo razloga da hvale i slave Jehovu. Oni su s njim na nebu i dobro su ga upoznali. U svemu što on čini jasno vide odraz njegovih predivnih osobina. Kad vide kako Jehova postupa, to ih potiče da ga hvale (Job 38:4–7). I mi trebamo hvaliti Jehovu u svojim molitvama. To možemo tako da mu kažemo zašto ga volimo i što cijenimo kod njega. Dok čitaš i proučavaš Bibliju, trudi se zapaziti Jehovine osobine koje ti se naročito sviđaju (Job 37:23; Rim. 11:33). Zatim reci Jehovi koliko ti znače te njegove osobine. Jehovu možemo hvaliti i zbog toga što pomaže nama, a i svoj našoj braći i sestrama (1. Sam. 2:1, 2; w23.05 20:6-7).

Godine 1919. Božji narod oslobodio se okova Babilona Velikog. Te godine na sceni se pojavio “vjerni i razboriti rob” (Mat. 24:45–47; Iza. 35:8). On je počeo djelovati baš u pravo vrijeme kako bi pomogao istinoljubivim ljudima da počnu ići novootvorenim “Putem svetosti”. Između ostalog, zahvaljujući vjernim pojedincima koji su u prošlosti radili na pripremanju tog puta, osobe koje su počele njime putovati mogle su bolje upoznati Jehovu i njegove naume (Izr. 4:18). Osim toga, mogle su uskladiti svoj život s Jehovinim zakonima i načelima. Jehova nije očekivao od svog naroda da sve te promjene učini preko noći. Naprotiv, on je postupno pročišćavao svoj narod. Zamisli samo kako ćemo svi mi biti sretni kad budemo u svemu mogli potpuno ugoditi našem Bogu. Svaku cestu treba redovito održavati. Od 1919. nastavljeni su radovi na “Putu svetosti” kako bi se što većem broju ljudi omogućilo da napusti Babilon Veliki (w23.05 22:15-16).

Članovi Vodećeg tijela osobno poučavaju pomoćnike raznih odbora Vodećeg tijela. Ti pomoćnici već sada izvršavaju mnoge vrlo odgovorne zadatke u organizaciji. Oni su itekako dobro osposobljeni da se nastave brinuti za Kristove ovce. Kad potkraj velike nevolje posljednji pomazanici odu na nebo, Jehovin narod ovdje na Zemlji i dalje će mu vjerno služiti. Zahvaljujući vodstvu Isusa Krista Božji sluge neće se pokolebati niti će posustati. Istina, u to vrijeme bit ćemo izloženi napadu Goga iz Magoga, savezu svih naroda koji će nas htjeti zatrti (Ezek. 38:18–20). No taj kratki napad neće nas slomiti. Neće spriječiti Božji narod da štuje Jehovu. Naš Bog sigurno će nas zaštititi. Apostol Ivan u viziji je vidio “veliko mnoštvo” Kristovih drugih ovaca. Ivan je čuo da to “veliko mnoštvo” dolazi iz “velike nevolje” (Otkr. 7:9, 14). Dakle, sasvim je sigurno da će ih Jehova spasiti (w24.02 5:13-14).

Što možemo činiti da bi nam Jehova davao svoj sveti duh? Možemo se moliti za njega, proučavati Božju nadahnutu Riječ i sudjelovati u aktivnostima organizacije koju Jehova vodi svojim duhom. To će nam pomoći da razvijamo “plodove duha” (Gal. 5:22, 23). Bog svoj duh daje samo onima čije su misli i ponašanje moralno čisti. Ako bismo se bavili nečistim mislima i postupali u skladu s njima, on bi nam prestao davati svoj duh (1. Sol. 4:7, 8). Osim toga, da bi nam Bog i dalje davao svoj sveti duh, ne smijemo “prezirati proročanstva”, kao što to piše u 1. Solunjanima 5:20. U tom retku “proročanstva” se odnose na poruke koje nam Bog daje putem svog duha, uključujući i poruke koje se tiču Jehovinog dana i ozbiljnosti vremena u kojem živimo. Mi u svojim mislima ne odgađamo taj dan, misleći da Harmagedon neće doći za našeg života. Naprotiv, imamo na umu Jehovin dan i očekujemo da će on brzo doći. To pokazujemo tako što smo zaokupljeni djelima po kojima se vidi da smo odani Bogu i tako što se čestito i ispravno ponašamo (2. Petr. 3:11, 12; w23.06 26:13-14).

Što mi kršćani trebamo učiniti ako nam se na elektroničkom uređaju iznenada pojavi neka pornografska slika? Trebamo odmah odvratiti pogled od takvog prizora. To će nam biti lakše učiniti ako zadržimo na umu da je naš odnos s Jehovom nešto najdragocjenije što imamo. Zanimljivo je da i slike koje se općenito ne smatraju pornografijom mogu izazvati nemoralne misli i želje. Zašto ih trebamo izbjegavati? Zato što ne želimo učiniti ni najmanji korak koji vodi do toga da u svom srcu počinimo preljub (Mat. 5:28, 29). Naš brat David, koji služi kao starješina u Tajlandu, kaže: “Obično sam sebi postavim pitanje: ‘Čak i ako slike nisu pornografske, hoće li Jehovi biti drago ako ih nastavim gledati?’ Takav način razmišljanja pomaže mi da postupam mudro.” I mi možemo mudro postupati ako razvijamo zdrav strah pred Jehovom i klonimo se svega čime bismo ga mogli povrijediti. Da, da bi čovjek stekao mudrost, najprije treba imati strahopoštovanje prema Jehovi (w23.06 28:12-13).

Moguće je da se izraz “sobe” odnosi na naše skupštine. Tijekom velike nevolje Jehova će nas, u skladu sa svojim obećanjem, zaštititi budemo li ostali čvrsto povezani sa svojim suvjernicima. Zato već sada trebamo dati sve od sebe da bismo ne samo podnosili svoju braću i sestre nego ih i istinski voljeli. O tome će možda ovisiti naš život! “Veliki Jehovin dan” donijet će nevolje svim ljudima (Sef. 1:14, 15). Bit će to teško vrijeme i za Jehovine sluge. No ako se već sada pripremamo za taj dan, moći ćemo ostati smireni i pomagati drugima. Ustrajno ćemo podnositi sve kušnje koje su pred nama. Kad se naši suvjernici nađu u teškoj situaciji, dat ćemo sve od sebe da im pružimo pomoć tako da im pokažemo suosjećanje i pobrinemo se da dobiju ono što im je potrebno. I bit ćemo čvrsto povezani sa svojom braćom i sestrama zato što već danas razvijamo snažnu ljubav prema njima. A Jehova će nas tada bogato nagraditi – dat će nam da vječno živimo u svijetu u kojem će sve nevolje i patnje zauvijek iščeznuti iz našeg sjećanja (Iza. 65:17; w23.07 29:16-17).

Biblija vjerne Božje sluge često opisuje kao snažne ljude. Ali čak ni najjači među njima nisu se uvijek osjećali snažno. Naprimjer, kralj David ponekad se osjećao “snažnim poput gore”, no u nekim drugim prilikama obuzeo ga je strah (Psal. 30:7). Iako je Samsonu Božji duh dao iznimnu fizičku snagu, on je dobro znao da bi bez pomoći Božjeg duha oslabio i bio “kao svaki drugi čovjek” (Suci 14:5, 6; 16:17). Ti vjerni Božji sluge bili su jaki samo zato što im je Jehova davao snagu. I apostol Pavao bio je svjestan da mu treba snaga koju daje Jehova (2. Kor. 12:9, 10). On se borio sa zdravstvenim problemima (Gal. 4:13, 14). Osim toga, ponekad mu nije bilo lako ispravno postupati (Rim. 7:18, 19). A bilo je i dana kad je bio tjeskoban i u strahu od onog što bi mu se moglo dogoditi (2. Kor. 1:8, 9). Pa ipak, kad je Pavao bio slab, postao je jak. Kako? Jehova mu je dao snagu koja mu je nedostajala. On je ojačao Pavla (w23.10 43:1-2).

Ako i mi ponekad imamo osjećaj da ništa ne vrijedimo, sjetimo se da nas je sam Jehova privukao k sebi (Ivan 6:44). On u nama vidi lijepe osobine kojih ni sami možda nismo svjesni i dobro poznaje naše srce (2. Ljet. 6:30). Zato mu možemo vjerovati kad kaže da smo mu dragocjeni (1. Ivan. 3:19, 20). Prije nego što su upoznali istinu, neki od nas činili su stvari zbog kojih možda još uvijek žive s osjećajem krivnje (1. Petr. 4:3). Čak se i kršćani koji vjerno služe Jehovi bore s grešnim željama i sklonostima. A kako je s tobom? Osuđuje li te tvoje srce za nešto? Ako je tako, može te utješiti misao da su se i drugi vjerni Jehovini sluge borili sa sličnim osjećajima. Naprimjer, apostol Pavao osjećao se jako loše kad je razmišljao o svojim manama i greškama (Rim. 7:24). Naravno, Pavao se pokajao za svoje grijehe i krstio. Pa ipak, rekao je za sebe da je “najmanji među apostolima” i “najveći od svih grešnika” (1. Kor. 15:9; 1. Tim. 1:15; w24.03 13:5-6).

Loša odluka koju je kralj Joaš donio uči nas da za prijatelje trebamo birati osobe koje će dobro utjecati na nas – one koje vole Jehovu i žele ga obradovati. Ne trebamo tražiti prijatelje samo među onima koji su istih godina kao i mi. Sjeti se da je Joaš bio puno mlađi od svog prijatelja Jojade. Upitaj se: Pomažu li mi moji prijatelji da ojačam svoju vjeru u Jehovu? Potiču li me da živim po Božjim mjerilima? Govore li o Jehovi i njegovim dragocjenim istinama? Pokazuju li da poštuju Božja moralna mjerila? Govore li mi samo ono što želim čuti ili imaju hrabrosti dati mi savjet kad je to potrebno? (Izr. 27:5, 6, 17). Iskreno govoreći, ako tvoji prijatelji ne vole Jehovu, onda ih i ne trebaš. No ako imaš prijatelje koji vole Jehovu, ostani blizak s njima – to će biti za tvoje dobro (Izr. 13:20; w23.09 38:6-7).

Grčki alfabet započinje slovom alfa, a završava slovom omega. Time što koristi izraz “alfa i omega” Jehova kao da kaže: “Kad ja nešto započnem, sigurno ću to i dovršiti.” Nakon što je Jehova stvorio Adama i Evu, rekao im je: “Rađajte djecu i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite” (Post. 1:28). U tom trenutku Jehova je zapravo rekao: “Alfa.” On je jasno iznio svoj naum: S vremenom će savršeni, poslušni potomci Adama i Eve napuniti Zemlju i pretvoriti je u raj. Kad se u budućnosti ostvari taj njegov naum, Jehova će, da tako kažemo, reći: “Omega.” Nakon što je dovršio stvaranje “neba i zemlje i svega što je na njima”, Jehova je zajamčio da će se njegov naum u potpunosti ostvariti do kraja sedmog dana (Post. 2:1–3; w23.11 46:13-14).

Doslovni put od Babilona do Izraela bio je naporan i mogao je trajati oko četiri mjeseca. No Jehova je obećao da će biti uklonjene sve prepreke koje bi mogle spriječiti njegov narod da se vrati. Vjerni Židovi znali su da će blagoslovi koje će dobiti ako se vrate u Izrael daleko nadmašiti sve žrtve koje su trebali podnijeti. Najveći blagoslov bio je povezan sa štovanjem Jehove. U Babilonu nije postojao nijedan hram posvećen Jehovi. Izraelci ondje nisu mogli prinositi žrtve propisane Mojsijevim zakonom jer nije bilo ni žrtvenika ni svećenstva koje bi na organiziran način vršilo svoju službu. Osim toga, Jehovini sluge bili su u manjini, okruženi mnoštvom ljudi koji su štovali poganske bogove i nisu marili za Jehovu ni za njegova mjerila. Zato su se bogobojazni Židovi – na tisuće njih – radovali povratku u svoju domovinu, gdje bi opet mogli štovati Jehovu onako kako on to zaslužuje (w23.05 22:3-4).

Da bismo se mogli vladati “kao djeca svjetla”, trebamo pomoć Božjeg svetog duha. Zašto? Zato što nije nimalo lako ostati čist u ovom nemoralnom svijetu (1. Sol. 4:3–5, 7, 8). Sveti duh može nam pomoći da se borimo protiv svjetovnog načina razmišljanja, pa tako i protiv ideja i svjetonazora koji se kose s Božjim načinom razmišljanja. Sveti duh može nam pomoći i da pokazujemo “svaku vrstu dobrote [i] pravednosti” (Efež. 5:9). Sveti duh možemo dobiti tako da se molimo za njega. Isus je rekao da će Jehova “dati svetog duha onima koji ga za to mole” (Luka 11:13). Osim toga, sveti duh dobivamo kad zajedno sa svojom braćom i sestrama hvalimo Jehovu na našim sastancima (Efež. 5:19, 20). Pozitivan utjecaj Božjeg svetog duha pomoći će nam da živimo onako kako je Bogu po volji (w24.03 12:13-15).

Treba li ti više strpljivosti? Ako da, moli se da budeš strpljiviji. Strpljivost je jedan od plodova duha (Gal. 5:22, 23). Zato se možemo moliti za sveti duh i tražiti Jehovu da nam pomogne razvijati plodove tog duha. Ako se naša strpljivost nađe na kušnji, mi se ustrajno molimo za sveti duh kako bi nam on pomogao da budemo strpljivi (Luka 11:13). Isto tako, možemo moliti Jehovu da nam pomogne vidjeti stvari iz njegove perspektive. A nakon što se pomolimo, trebamo svaki dan davati sve od sebe da budemo strpljivi. Što se više molimo za strpljivost i trudimo se biti strpljivi, to će više ta osobina biti dio naše osobnosti. Od pomoći nam može biti i razmišljanje o biblijskim primjerima. U Bibliji nalazimo izvještaje o mnogim ljudima koji su bili strpljivi. Razmišljajući o tim primjerima učimo kako i mi možemo pokazivati strpljivost (w23.08 35:10-11).

Isus je zajamčio apostolu Petru da će se Jehova brinuti za njega. Učinio je čudo te omogućio Petru i drugim apostolima da ponovno ulove mnogo ribe (Ivan 21:4–6). Kad je vidio to čudo, Petar se sigurno uvjerio da mu Jehova s lakoćom može dati sve što mu je potrebno u materijalnom pogledu. Možda se tada prisjetio kako je Isus rekao da će se Jehova brinuti za one kojima “u životu najvažnije bude Kraljevstvo” (Mat. 6:33). Zahvaljujući svemu tome Petru je na prvom mjestu bilo propovijedanje, a ne ribolov. Hrabro je svjedočio na Pedesetnicu 33. godine i pomogao tisućama ljudi da prihvate dobru vijest (Djela 2:14, 37–41). Nakon toga pomagao je Samarićanima i ne-Židovima da prihvate Krista (Djela 8:14–17; 10:44–48). Nema sumnje, Jehova se na izvanredan način poslužio Petrom kako bi u kršćansku skupštinu doveo sve vrste ljudi (w23.09 40:1, 11).

Otprilike dvije godine nakon što su Babilonci razorili Jeruzalem, babilonski kralj Nebukadnezar usnio je san o jednom ogromnom kipu i jako se uznemirio. On je zaprijetio da će ubiti sve svoje mudrace, pa tako i Danijela, ako mu ne kažu što je sanjao i što taj san znači (Dan. 2:3–5). Danijel je morao brzo nešto poduzeti, inače bi mnogi ljudi izgubili život. Stoga je “otišao kralju i zamolio ga da mu da vremena kako bi mu otkrio značenje sna” (Dan. 2:16). Za to mu je trebalo hrabrosti i vjere. U Bibliji nigdje ne piše da je Danijel ikada prije toga tumačio snove. On je svojim prijateljima rekao “neka mole Boga nebeskog da im iskaže milost i otkrije tu tajnu” (Dan. 2:18). Jehova je uslišio njihove molitve. Danijel je uz Božju pomoć protumačio značenje Nebukadnezarovog sna. Zahvaljujući tome Danijel i njegovi prijatelji nisu izgubili život (w23.08 33:4).

Razmišljaj o tome zašto je dobro biti strpljiv. Kad smo strpljivi, sretniji smo i osjećamo veći mir. Prema tome, strpljivost može doprinijeti našem psihičkom i fizičkom zdravlju. Kad smo strpljivi s drugima, imamo bolje odnose s njima. Naša skupština još je više povezana i ujedinjena. Ako nas netko provocira, nećemo se brzo naljutiti i tako dodatno pogoršati situaciju (Psal. 37:8, bilješka; Izr. 14:29). A što je najvažnije, kad smo strpljivi, postupamo po uzoru na svog nebeskog Oca i sve smo bliskiji s njim. Strpljivost je stvarno prekrasna osobina koja nam koristi na mnoge načine. Iako nam možda nije uvijek lako pokazivati strpljivost, uz Jehovinu pomoć možemo i dalje razvijati tu osobinu. A dok strpljivo čekamo novi svijet, možemo biti sigurni da “Jehovine oči bdiju nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u njegovu vjernu ljubav” (Psal. 33:18). Dajmo sve od sebe da se obučemo u strpljivost i da uvijek pokazujemo tu lijepu osobinu! (w23.08 35:7, 16-17).

Jakov kaže da čovjek može tvrditi da ima vjeru, ali da njegovi postupci pokazuju suprotno (Jak. 2:1–5, 9). On kasnije navodi da bi netko mogao vidjeti brata ili sestru koji “nemaju što obući” i “nemaju dovoljno hrane”. Ako kršćanin ne bi pomogao tom bratu ili sestri, njegova bi vjera bila uzaludna, kao da je i nema. On može tvrditi da ima vjeru, ali to ne pokazuju njegova djela (Jak. 2:14–16). Jakov je naveo Rahabu kao primjer osobe koja je svojim djelima dokazala da ima vjeru (Jak. 2:25, 26). Rahaba je čula za Jehovu i shvatila je da on pomaže Izraelcima (Još. 2:9–11). Ona je svojim djelima pokazala da ima vjeru – zaštitila je dvojicu izraelskih uhoda kad su im životi bili u opasnosti. Zbog toga je, baš kao i Abraham, bila proglašena pravednom iako je bila nesavršena te se kao ne-Izraelka nije držala Mojsijevog zakona. Njen primjer ističe koliko je važno da svojim djelima pokažemo da imamo vjeru (w23.12 50:12-13).

Jehovini sluge ne zadovoljavaju se time da samo površno poznaju Bibliju. Nama je jako stalo do toga da uz pomoć Božjeg svetog duha dobro razumijemo “čak i Božje dubine” (1. Kor. 2:9, 10). Zašto za svoje osobno proučavanje ne bi odabrao teme koje će ti pomoći da se još više zbližiš s Jehovom? Naprimjer, mogao bi istražiti kako je Jehova pokazivao ljubav svojim slugama u prošlosti i kako to dokazuje da voli i tebe. Mogao bi se bolje upoznati s time kako se Jehovu štovalo u drevnom Izraelu i usporediti to s načinom na koji mi danas štujemo Jehovu. Ili bi mogao detaljnije proučiti proročanstva koja su se ispunila na Isusu tijekom njegovog života i službe na Zemlji. Dok istražuješ takve teme, služi se Indeksom publikacija i Kazalom tema u publikacijama Jehovinih svjedoka. To će ti pomoći da još više uživaš u proučavanju. Duboko istraživanje Biblije može ti ojačati vjeru i pomoći da nađeš “znanje o Bogu” (Izr. 2:4, 5; w23.10 44:3-5).

Riječ koju je apostol Petar koristio, a koja je prevedena “svim srcem”, doslovno znači “razvući, rastegnuti”. Drugi dio retka opisuje kako ćemo postupati ako volimo druge svim srcem. Takva snažna ljubav koju osjećamo prema svojoj braći pokriva mnoštvo grijeha. To bismo mogli predočiti na sljedeći način: Zamislimo da ljubav uzmemo u ruke kao da je neka rastezljiva tkanina i razvlačimo je sve više i više, sve dok ona ne pokrije ne jedan, ne dva, nego “mnoštvo grijeha”. Izrazom “pokriti” slikovito se opisuje opraštanje. Kao što komadom tkanine možemo pokriti mrlju, tako i ljubavlju možemo pokriti tuđe mane i slabosti. Naša ljubav prema drugima treba biti dovoljno jaka da možemo opraštati svojim suvjernicima i podnositi njihove mane – čak i onda kad to nije nimalo lako (Kol. 3:13). Kad opraštamo drugima, pokazujemo da je naša ljubav jaka i da želimo obradovati Jehovino srce (w23.11 47:13-15).

Kad je imao 26 godina, kralj Jošija pokrenuo je obnovu Jehovinog hrama. Dok su trajali radovi, jedan svećenik “pronašao je knjigu Jehovinog zakona dobivenog preko Mojsija”. Kad je kralj čuo riječi zapisane u toj knjizi, odmah je učinio potrebne promjene kako bi ispunio sve što je Zakon tražio (2. Ljet. 34:14, 19–21). A kako je s tobom? Bi li volio redovito čitati Bibliju? A ako se trudiš čitati Bibliju svaki dan, uživaš li u tome? Bilježiš li retke koji tebi osobno mogu biti korisni? Kad je Jošija imao otprilike 39 godina, učinio je grešku koja ga je koštala života. On se uzdao u sebe umjesto da pita Jehovu za savjet (2. Ljet. 35:20–25). Iz toga možemo izvući važnu pouku. Bez obzira na to koliko imamo godina ili koliko dugo već proučavamo Bibliju, moramo uvijek davati sve od sebe da još bolje upoznamo Jehovu i da mu ugodimo. To znači da se trebamo redovito moliti za njegovo vodstvo, proučavati njegovu Riječ i slušati savjete zrelih kršćana. Budemo li tako postupali, manja je vjerojatnost da ćemo učiniti ozbiljne greške i veća je vjerojatnost da ćemo u životu biti sretni (Jak. 1:25; w23.09 38:15-16).

Biblija govori o mnogim izuzetnim ženama koje su voljele Jehovu i vjerno mu služile. Te su žene bile “umjerene i vjerne u svemu” (1 Tim. 3:11). Sestre se mogu ugledati i na zrele kršćanke iz svoje skupštine, od kojih mogu puno naučiti. Mlade sestre, poznajete li neke zrele kršćanke na koje se možete ugledati? Trudite se zapažati njihove lijepe osobine. Zatim razmišljajte o tome kako i vi možete pokazivati te osobine. Važno obilježje kršćanske zrelosti je poniznost. Ako je žena ponizna, bit će u dobrom odnosu s Jehovom i drugima. Naprimjer, žena koja voli Jehovu davat će sve od sebe da bude ponizna i podupire načelo podložnosti koje je postavio njen nebeski Otac (1. Kor. 11:3). To načelo može se primijeniti u raznim situacijama u skupštini i u obitelji (w23.12 52:3-5).

Jehova očekuje od muža da voli svoju ženu te da se brine za njene fizičke, emocionalne i duhovne potrebe. Sposobnost prosuđivanja, poštovanje prema ženama i pouzdanost pomoći će ti da budeš dobar muž. Nakon što se oženiš, mogao bi postati otac. Kako možeš biti dobar otac? O tome možeš puno naučiti od Jehove (Efež. 6:4). On je svom Sinu, Isusu, otvoreno rekao da ga voli i da mu je po volji, da je on njegova velika radost (Mat. 3:17). Ako postaneš otac, redovito govori svojoj djeci da ih voliš. Često ih pohvali za sve dobro što čine. Očevi koji postupaju poput Jehove pomažu svojoj djeci da postanu zreli kršćanski muškarci i žene. Već sada se možeš pripremiti za tu ulogu tako da se s ljubavlju brineš za članove svoje obitelji i suvjernike u skupštini te tako da im daješ do znanja da ih voliš i cijeniš (Ivan 15:9; w23.12 53:17-18).

Unatoč tome što vjerno služimo Jehovi, i mi se poput svih drugih ljudi možemo razboljeti ili suočiti s nekim drugim problemom. Osim toga, oni koji mrze Božji narod mogu nam se protiviti ili nas progoniti. Iako nas Jehova ne štiti od takvih problema, on obećava da će nam pomoći (Iza. 41:10). Uz njegovu pomoć možemo biti radosni, donositi mudre odluke i ostati mu vjerni čak i u najtežim životnim situacijama. Jehova obećava da će nam dati ono što Biblija naziva “Božji mir” (Filip. 4:6, 7). To je unutarnji mir, spokoj koji osjećamo u srcu i umu zbog toga što imamo blizak odnos s Jehovom. Taj mir “nadilazi sve što čovjek može pojmiti” – ljepši je i čudesniji od svega što možemo zamisliti. Jesi li se ikad usrdno molio Jehovi i nakon toga osjetio nevjerojatan spokoj? Tako si se osjećao zato što si dobio “Božji mir” (w24.01 3:2, 4).

Ljubav prema Bogu potiče njegove vjerne sluge da svim srcem hvale njegovo ime. Kralj David je razumio da hvaliti Jehovino ime znači hvaliti samog Jehovu. Kad čujemo Jehovino ime, razmišljamo o tome kakav je on kao osoba. To nam priziva u misli njegove divne osobine i veličanstvena djela. David je ime svog Oca smatrao nečim izuzetno svetim i htio ga je hvaliti. Želio je to činiti svim srcem i zato je rekao: “Neka sve što je u meni hvali njegovo sveto ime.” Slično tome leviti su predvodili narod u hvaljenju Jehove. Oni su ponizno priznali da nema tih riječi kojima bi Jehovinom svetom imenu mogli iskazati svu čast, slavu i hvalu koju ono zaslužuje (Neh. 9:5). Nema sumnje, takve ponizne i iskrene riječi hvale obradovale su Jehovino srce (w24.02 6:6).

Jehova neće zaključiti da si zakazao ako nisi ostvario cilj koji je za tebe bio prevelik zalogaj (2. Kor. 8:12). Iz svakog neuspjeha možeš nešto naučiti. Sjeti se što si sve već postigao. Biblija kaže: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi sve što ste učinili” (Hebr. 6:10). Nemoj ni ti to zaboraviti. Razmišljaj o onome što si dosad postigao. Naprimjer, možda si se zbližio s Jehovom, počeo svjedočiti drugima o njemu ili se krstio. Kao što si u prošlosti napredovao i ostvario svoje duhovne ciljeve, tako možeš i dalje raditi na ostvarenju cilja koji sada imaš. Uz Jehovinu pomoć ti možeš ostvariti svoj cilj. Dok ulažeš trud da bi ostvario taj cilj, uvijek se trudi prepoznati kako ti Jehova pomaže i kako te blagoslivlja, i bit ćeš sretan (2. Kor. 4:7). Ako ne odustaneš, dobit ćeš još veće blagoslove (Gal. 6:9; w23.05 24:16-18).

Jehova voli iskazivati ljubav i naklonost onima koji su mu dragi. Biblija izvještava o dvije situacije u kojima je Jehova rekao Isusu da je on njegov voljeni Sin, koji mu je po volji (Mat. 3:17; 17:5). Bi li volio da Jehova i tebi kaže da te voli, da si mu po volji? Jehova se nama neće obratiti s neba, ali nam se obraća putem svoje Riječi. Kad u evanđeljima čitamo Isusove srdačne i tople riječi, možemo “čuti” kako nam Jehova kaže da nas voli i da smo mu po volji. Isus je savršeno odražavao osobnost svog Oca. Stoga kad čitamo kako je Isus izražavao naklonost svojim nesavršenim, ali vjernim sljedbenicima, možemo zamisliti da Jehova te riječi govori nama osobno (Ivan 15:9, 15). No što ako doživljavamo kušnje? To ne znači da smo izgubili Božju naklonost. Naprotiv, u takvim teškim trenucima imamo priliku pokazati koliko volimo Boga i koliko se uzdamo u njega (Jak. 1:12; w24.03 13:10-11).