Apostol Petar bio je odan Isusu i nije dopuštao da ga išta navede da digne ruke od svega i prestane slijediti Isusa. Svoju odanost Isusu pokazao je u jednoj situaciji kad je on rekao nešto što njegovi učenici nisu razumjeli (Ivan 6:68). Mnogi nisu pričekali da Isus objasni što je htio reći, nego su ga samo prestali slijediti. Ali Petar nije tako postupio. On je dobro znao da jedino Isus ima “riječi vječnog života”. Isus je znao da će ga Petar i drugi apostoli napustiti. Međutim, dao je do znanja Petru da je siguran da će se on duhovno oporaviti i da će nakon toga ostati vjeran (Luka 22:31, 32). Isus je razumio da je duh gorljiv, ali da je tijelo slabo (Mar. 14:38). Stoga čak i nakon što je Petar zanijekao da ga poznaje, Isus nije digao ruke od svog apostola. Nakon što je uskrsnuo, Isus se ukazao Petru, i to očito kad je Petar bio sam (Mar. 16:7; Luka 24:34; 1. Kor. 15:5). To je sigurno jako ohrabrilo tog apostola koji je bio utučen zbog onoga što je napravio (w23.09 40:9-10).

Bog pokriva, odnosno oprašta, grijehe onima koji pokazuju vjeru u njega. On im potpuno oprašta i ne pamti njihove grijehe (Psal. 32:1, 2). U njegovim očima oni su nedužni i pravedni. Zašto? Zbog svoje vjere. Iako su bili proglašeni pravednima, Abraham, David i drugi vjerni Božji sluge i dalje su bili grešni i nesavršeni ljudi. Ali Bog ih je zbog njihove vjere smatrao čestitima i nedužnima, naročito u usporedbi s onima koji mu nisu služili (Efež. 2:12). Kao što je apostol Pavao objasnio u svojoj poslanici Rimljanima, moramo imati vjeru da bismo mogli biti Božji prijatelji. To se jasno može vidjeti na primjeru Abrahama i Davida. A i mi možemo biti Božji prijatelji ako imamo vjeru (w23.12 50:6-7).

Danas svi kršćani imaju priliku prinositi žrtve Jehovi tako da svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva koriste da bi podupirali Božje kraljevstvo. Kako možemo pokazati da smatramo čašću to što možemo štovati Jehovu? Tako da mu prinosimo najbolje moguće žrtve. Apostol Pavao je istaknuo različite aspekte naše svete službe koje nikad ne bismo smjeli zanemariti (Hebr. 10:22–25). Rekao je da se trebamo moliti Jehovi, svima obznanjivati svoju nadu, sastajati se sa svojim suvjernicima i hrabriti jedni druge, tim više što vidimo da se približava Jehovin dan. Pri kraju knjige Otkrivenje čitamo kako je Jehovin anđeo kazao: “Boga štuj!” Rekao je to dvaput i na taj je način istaknuo koliko je važno štovati Jehovu (Otkr. 19:10; 22:9; bilješka). Nemojmo nikad zaboraviti duboke istine u vezi s Jehovinim velikim duhovnim hramom i trudimo se uvijek cijeniti to što možemo služiti našem velikom Bogu! (w23.10 45:17-18).