ל [lamed]
10 Zašto, Jehova, stojiš daleko?+
Zašto se skrivaš kad smo u tjeskobi?+
2 U oholosti svojoj zli progone nevoljnike,+
njih hvataju zamisli koje smišljaju.+
3 Jer zli se hvali sebičnim željama duše svoje+
i onaj tko nepravedan dobitak stječe+ sam sebe blagoslivlja,
נ [nun]
prezire Jehovu.+
4 Zli u bahatosti svojoj ne traži Boga.+
Sve su zamisli njegove: “Nema Boga!”+
5 Putevi su njegovi uvijek uspješni.+
Zakoni su tvoji daleko iznad dosega njegova,+
svima koji mu se protive on se s prezirom podsmjehuje.+
6 U srcu svojemu kaže: “Neću posrnuti,+
iz naraštaja u naraštaj nevolja me neće snalaziti.”+
פ [pe]
7 Usta su mu puna kletvi, prijevara i nasilja.+
Pod jezikom su njegovim nevolja i zlo.+
8 Sjedi u zasjedi blizu naselja,
iz potaje će ubiti nevinoga.+
ע [ajin]
Oči njegove vrebaju nesretnika.+
9 U potaji vreba kao lav u skrovištu svojemu.+
Vreba+ da otme nevoljnika.
Otima on nevoljnika kad mrežu svoju povlači i zatvara.+
10 Satrven je nevoljnik, slomljen,
čitava vojska klonulih pada u jake pandže zloga.+
11 U srcu svojemu on kaže:+ “Zaboravio je Bog.+
Okrenuo je lice svoje.+
Neće to nikada vidjeti.”+
ק [kof]
12 Ustani,+ Jehova! Bože, podigni ruku svoju!+
Ne zaboravi one koji su u nevolji!+
13 Zašto zli prezire Boga?+
U srcu svojemu kaže: “Bog za to ne mari.”+
ר [reš]
14 Jer ti vidiš nevolju i jad.
Promatraš ih, da bi ih u ruku svoju uzeo.+
Tebi se prepušta nesretnik,+ dijete bez oca.
Ti si pomoćnik njegov.+
ש [šin]
15 Slomi ruku opakome i zlome!+
Kažnjavaj ga za zloću njegovu dok je više ne bude!+
16 Jehova je kralj dovijeka, u svu vječnost.+
Nestali su narodi sa zemlje njegove.+
ת [tau]
17 Molbe krotkih ti ćeš, Jehova, saslušati.+
Pripremit ćeš srce njihovo.+
Priklonit ćeš uho svoje+
18 da sudiš djetetu bez oca i čovjeku potlačenom,+
kako pred smrtnikom zemljanim više nitko ne bi drhtao.+