Jošua
9 Kad su to čuli svi kraljevi+ koji su bili s ove strane Jordana u brdima, u Šefeli,* duž čitave obale Velikoga mora*+ i pod Libanonom+ — Hetiti,+ Amorejci, Kanaanci,+ Perižani,+ Hivijci i Jebusejci+ — 2 udružili su se da svi zajedno krenu u rat protiv Jošue i Izraela.+
3 I stanovnici Gibeona+ čuli su što je Jošua učinio Jerihonu+ i Aju.+ 4 Stoga su se mudro+ dosjetili što da učine. Otišli su i prikupili sebi hrane, uzeli istrošene vreće za svoje magarce, istrošene vinske mjehove koji su bili proderani pa zakrpani,+ 5 obuli su iznošene i pokrpane sandale, obukli iznošene haljine, a sav kruh što su ga ponijeli bio je suh i razdrobljen. 6 Potom su došli k Jošui u tabor u Gilgal+ i rekli njemu i muževima izraelskim: “Dolazimo iz daleke zemlje. Sklopite savez+ s nama!” 7 No Izraelci su rekli tim Hivijcima:+ “Možda živite negdje blizu nas. Kako ćemo onda sklopiti savez s vama?”+ 8 Nato su oni odgovorili Jošui: “Tvoje smo sluge.”+
A Jošua ih je upitao: “Tko ste i odakle dolazite?” 9 Odgovorili su mu: “Iz zemlje vrlo daleke+ dolaze sluge tvoje zbog imena+ Jehove, Boga tvojega. Jer čuli smo za slavu njegovu, za sve što je učinio u Egiptu+ 10 i za sve što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su bili s one strane Jordana — Sihonu,+ kralju hešbonskom, i Ogu,+ kralju bašanskom, koji je bio u Aštarotu.+ 11 Tada su nam starješine naše i svi stanovnici zemlje naše ovako rekli:+ ‘Uzmite sebi hrane za put, pa im pođite u susret i recite im: “Vaše smo sluge.+ Sklopite savez s nama!”’+ 12 Ovaj kruh naš bio je vruć kad smo ga iz domova svojih ponijeli na put, onoga dana kad smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.+ 13 A ovo su vinski mjehovi koje smo nove napunili, a sad su, evo, proderani.+ A i ove haljine i sandale naše istrošile su se od daleka puta.”
14 Tada su Izraelci uzeli nešto od hrane njihove da to provjere, a Jehovu nisu pitali za savjet.+ 15 I Jošua je učinio mir s njima+ i sklopio savez da će ih ostaviti na životu, a poglavari+ zajednice zakleli su im se.+
16 No poslije tri dana, nakon što su s njima sklopili savez, čuli su da su im to susjedi i da žive u njihovoj blizini. 17 Tako su trećega dana sinovi Izraelovi krenuli i došli u njihove gradove — a njihovi su gradovi bili Gibeon,+ Kefira,+ Beerot+ i Kirijat-Jearim.+ 18 No sinovi ih Izraelovi nisu napali, jer su im se poglavari zajednice bili zakleli+ Jehovom, Bogom Izraelovim.+ I sav je narod počeo gunđati protiv poglavara.+ 19 Tada su svi poglavari rekli čitavoj zajednici: “Mi smo im se zakleli Jehovom, Bogom Izraelovim, i zato ih sada ne smijemo dirati.+ 20 Ovako ćemo im učiniti kad ih već ostavljamo na životu, da nas ne stigne gnjev Božji zbog zakletve kojom smo im se zakleli.”+ 21 Stoga smo im mi, poglavari, rekli: “Neka ostanu na životu, pa neka sijeku drva i donose vodu za svu zajednicu,+ kako smo im i obećali.”+
22 Jošua ih je potom pozvao i rekao im: “Zašto ste nas prevarili, rekavši: ‘Živimo vrlo daleko od vas’,+ a živite među nama?+ 23 Zato, sada, neka ste proklet+ narod! Dovijeka ćete biti robovi+ i sjeći drva i donositi vodu za dom Boga mojega.”+ 24 A oni su odgovorili Jošui: “Sluge su tvoje mnogo toga čule o tome kako je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio Mojsiju, sluzi svojemu, da vam preda svu ovu zemlju i da pred vama istrijebi sve stanovnike ove zemlje,+ pa smo se zbog vas jako uplašili za duše svoje.+ Zato smo to učinili.+ 25 I sada smo, evo, u tvojim rukama. Učini s nama što misliš da je dobro i pravo.”+ 26 I on im je tako i učinio, i izbavio ih je iz ruku sinova Izraelovih, te ih nisu pobili.+ 27 Toga je dana Jošua odredio+ da sijeku drva i donose vodu za zajednicu+ i za žrtvenik Jehovin na mjestu koje On odabere.+ To oni i čine sve do danas.