1. Samuelova
(ili, prema grčkoj Septuaginti, PRVA KNJIGA O KRALJEVIMA)
1 Bio je jedan čovjek u Ramatajim-Sofimu+ u brdima efrajimskim+ po imenu Elkana,+ sin Jerohama, sina Elihua,* sina Tohua, sina Sufova,+ Efrajimljanin. 2 Imao je dvije žene. Jednoj je ime bilo Hana, a drugoj Penina. Penina je imala djece, a Hana ih nije imala.+ 3 Taj je čovjek svake godine išao iz grada svojega da se u Šilu pokloni+ Jehovi nad vojskama* i prinese mu žrtve.+ Ondje su dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas,+ služila kao svećenici Jehovini.+
4 Jednog je dana Elkana prinio žrtvu, pa je ženi svojoj Penini i svim sinovima njezinim i kćerima njezinim dao više dijelova žrtve,+ 5 a Hani je dao samo jedan dio. No Hanu je više volio,+ iako joj je Jehova zatvorio maternicu.+ 6 Usto ju je suparnica njezina stalno izazivala,+ uznemiravajući je zato što joj je Jehova zatvorio maternicu. 7 Tako je činila svake godine+ kad bi god išli u dom Jehovin.+ Toliko ju je izazivala, da je ova plakala i nije jela. 8 A Elkana, muž njezin, rekao joj je: “Hana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? I zašto ti je srce žalosno?+ Nisam li ti ja bolji nego deset sinova?”+
9 Pošto su u Šilu jeli i pili, Hana je ustala, a svećenik Eli sjedio je na stolici kod dovratnika hrama+ Jehovina. 10 Bila je ogorčena u duši+ i stala se moliti Jehovi,+ plačući gorko.+ 11 I zavjetovala se+ ovako: “Jehova nad vojskama, ako pogledaš na nevolju robinje svoje+ i sjetiš me se+ i ako ne zaboraviš robinju svoju i daš muško dijete robinji svojoj, ja ću ga dati tebi, Jehova, za sve dane života njegova i britva neće prijeći preko glave njegove.”+
12 Tako se ona dugo molila+ Jehovi, a Eli je promatrao njezina usta. 13 A Hana je govorila u srcu svojemu+ i samo su joj usne podrhtavale, ali glas se nije čuo. Zato je Eli mislio da je pijana.+ 14 I Eli joj je rekao: “Dokle ćeš biti pijana?+ Otrijezni se od vina svojega!” 15 A Hana mu je odgovorila: “Nisam pijana, gospodaru, nego sam vrlo tužna.* Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jehovom.+ 16 Nemoj misliti da je robinja tvoja neka nevaljala žena!+ Zbog velike brige i žalosti govorila sam sve do sada.”+ 17 Tada joj je Eli odvratio: “Idi u miru!+ I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!”+ 18 A ona je rekla: “Neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim!”+ Potom je otišla svojim putem te je jela+ i lice joj više nije bilo tužno.+
19 Ujutro su rano ustali i poklonili se pred Jehovom, a onda su se vratili i došli kući svojoj u Ramu.+ I Elkana je legao+ s Hanom, ženom svojom, i Jehova je se sjetio.+ 20 Kad je prošla godina dana, Hana, koja je bila zatrudnjela, rodila je sina i dala mu ime+ Samuel,* jer je rekla: “Izmolila+ sam ga od Jehove.”
21 Potom je Elkana otišao sa svim domom svojim da prinese Jehovi godišnju žrtvu+ i zavjetnu žrtvu+ svoju. 22 A Hana nije išla,+ jer je rekla mužu svojemu: “Kad dječak bude odbijen od prsa,+ odvest ću ga da se pokaže pred Jehovom i da ostane ondje zauvijek.”+ 23 Nato joj je Elkana, muž njezin,+ rekao: “Učini što je dobro u očima tvojim!+ Ostani kod kuće dok ga ne odbiješ od prsa! Samo neka Jehova ispuni svoju riječ!”+ Tako je žena ostala kod kuće i dojila sina svojega, dok ga nije odbila od prsa.+
24 Kad ga je odbila od prsa, povela ga je sa sobom uzevši i trogodišnjeg junca, efu* brašna i velik ćup vina.+ I ušla je u dom Jehovin u Šilu,+ a dječak je bio s njom. 25 Tada su zaklali junca, a dječaka su odveli k Eliju.+ 26 I ona je rekla: “Oprosti, gospodaru! Tako živa bila duša tvoja,+ gospodaru, ja sam žena što je stajala s tobom na ovome mjestu moleći se Jehovi!+ 27 Za ovog sam se dječaka molila, da mi Jehova usliši molitvu+ koju sam mu uputila.+ 28 Zato ga sada darujem Jehovi.+ Sve dane života svojega neka bude posvećen Jehovi.”
I Elkana se ondje poklonio Jehovi.+