“Trebalo bi konačno učiniti nešto protiv toga!”
BIO je očito obrazovan čovjek, vrlo rječit, mnogi su ga poštivali. Bio je rukovodilac velikog poduzeća, oženjen i imao je djecu. Ali, našao se pred sudom, jer je organizirao neprijateljsku grupu, koja je imala zadatak podmetati požare i izvršavati politička ubojstva. Zašto je to učinio? Njegov je odgovor u biti glasio: “Morali smo nešto učiniti. Morali smo djelovati!”
Mnogi osjećaju nepodnošljivima probleme koje vide svuda oko sebe. Oni su također mišljenja kako bi trebalo nešto učiniti protiv toga. Uznemireni su spoznajom, da na mnogim mjestima vlada siromaštvo i glad, u vladinim krugovima se širi tolika korupcija, industrija zagađuje zrak i vodu, zločini rastu poput lavina. Također i zbog opadanja standarda, napredovanja inflacije i ulaganja goleme svote novca u naoružanje.
Da, naš je svijet nesavršen i postoji mnogo toga što bi trebalo izmijeniti. Ali, prema svim izgledima, nitko nije u stanja promijeniti nešto. Stoga mnogi postaju cinični ili ravnodušni. Drugi “se odvajaju”, priključuju se hipijima ili počinju uzimati drogu. Pojedinci se opet politički angažiraju ili rade u dobrotvorne svrhe. Nezadovoljstvo se često pretvara u demonstracije, izgrede, revolucije ili terorističke akcije, o čemu je već bilo riječi u uvodu ovog članka.
Nažalost, moramo priznati da niti jedna od spomenutih reakcija ne prouzrokuje trajno poboljšanje. Doduše, u pojedinim zemljama su revolucije i reforme prolazno izmijenile dosta toga, ali stvari se u cjelini zlokobno razvijaju. I dalje trpimo radi korupcije, nepoštenja, inflacije, naoružavanja, zagađivanja okoliša, siromaštva i bezbroj drugih zala.
No, može se i drugačije reagirati na takve situacije. Na realan i praktičan način, koji uzrokuje trajnu promjenu na dobro. Tu je metodu izabrao čovjek, koji je posjedovao osobinu, sve rjeđu u današnje doba. Radi se o Isusu Kristu, a spomenuta osobina je potpuno povjerenje u Boga.
Isusova metoda
Mnogi današnji problemi postojali su već u Isusovo vrijeme, a on ih nije nipošto omalovažavao. Njegove usporedbe daju spoznati, da je znao kako je siromašnima bilo teško doći do njihovih prava i kako je život prosjaka bio nedostojan i nehuman (Luka 18:2-5; 16:20, 21). Često je bio “ganut od milosrđa”, kada je vidio kako se postupa s običnim narodom. I sam je uvijek sve više osjećao zlostavljanje i uskogrudnost vladajuće klase svog vremena.
Kako je reagirao na sve to? Nije postao ciničan, niti je odustao ili okrenuo leđa žalosnoj situaciji. Nije pribjegao nasilju, niti je postao revolucionar. Jednom ga je velika množica ljudi željela učiniti kraljem, ali to nije dozvolio (Ivan 6:14, 15).
Ne, Isus se uzdao u Boga. Znao je da tadanje političke promjene — učinjene čak i s najboljom namjerom — neće riješiti ljudske probleme, jer stvarni razlog tih problema leži izvan domašaja ljudi. Čak kad se nalazio u smrtnoj opasnosti, nije pozvao svoje sljedbenike da ga spase. Štoviše, predao se u ruke svojem ocu rekavši: “Ne moja, nego tvoja volja neka bude” (Luka 22:42).
Isus je govorio ljudima o Božjem Kraljevstvu. Govorio im je da je ono jedino rješenje njihovih problema. To ne znači da je isključio pomaganje onima koji su bili u nevolji. Često je liječio bolesne, koji su zbog svoje bolesti osiromašili. U dva slučaja pokazao je ljudsku dobroćudnost, nahranivši velike množice ljudi (Marko 10:46-52; 6:35-44; 8:1-9). Ali, osobitu važnost pridavao je objavljivanju Božjeg Kraljevstva. U Bibliji čitamo: “Isus je obilazio po svoj Galileji učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu” (Matej 4:23, ST).
Što je postigao
Što je sve to koristilo? Doprinijelo je trajnom rješenju ljudskih problema. Isus je znao da postoje određene zapreke, koje onemogućavaju ljude da na zadovoljavajući način poboljšaju svoj položaj u sadašnjem sustavu stvari. Svojim načinom življenja je dokazao pouzdanje u Boga, koji će u svoje vrijeme i na svoj način odstraniti te prepreke. Koje su to prepreke?
Jedna od njih je ljudska nesavršenost i grešnost. “Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3:23, ST). Tako dugo dok traje takvo stanje, ljudi će griješiti i umirati, među njima će dolaziti do nesloge, bit će otuđeni od Boga. Jedna daljnja zapreka je djelovanje Sotone i njegovih demona. Većina podcjenjuje Sotonin utjecaj na ljude, da, mnogi čak sumnjaju u njegovo postojanje. Isus ga je označio “vladarom ovoga svijeta” (Ivan 14:30). Tako dugo dok su ljudi nesavršeni, dok su pod utjecajem Sotone, ljudsko će društvo biti mučeno sebičnošću i drugim lošim osobinama. Neispravno postupanje je tako duboko ukorijenjeno u ljudima, da vodeći političari, bez obzira koliko bili iskreni, jedva mogu što promijeniti u taj kasni sat.
Isus je objavljivao Božje Kraljevstvo, jer će jedino pod tim Kraljevstvom uslijediti korisne promjene. Božje obećanje glasi: “Do nakraj zemlje on ratove prekida” (Psalam 46:10, ST). Nadati se tome u današnjem svijetu, bilo bi besmisleno, ali to će se ipak dogoditi pod vladavinom Božjeg Kraljevstva. Temelj tog Kraljevstva biti će “pravda i pravo” (Izaija 9:7). Samo pod Božjim Kraljevstvom bit će moguće istrijebiti korupciju u vladajućim krugovima. I samo posredstvom tog Kraljevstva ispunit će se proročanske riječi: “On (Bog) će otrti svaku suzu s očiju njihovih. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli” (Otkrivenje 21:4, ST).
Objavljujući tu vijest Isus je pokazivao čvrstu vjeru u Boga. Zašto? Jer je vjera “jamstvo za ono čemu se nadamo” (Jevr. 11:1, ST). Isus je govorio o nečemu što će se dogoditi u budućnosti. Morao je nepokolebljivo vjerovati da će Bog ispuniti svoja obećanja. To je značilo da se Isus morao odreći prednosti koje bi mu mogao ponuditi svijet u kojem je živio, odnosno, morao je podnositi mržnju i ruganje onih koji nisu vjerovali. To je također zahtijevalo spremnost umrijeti žrtvenom smrću, jer njegovom je smrću Bog želio uništiti moć Sotone, Đavla i osloboditi čovječanstvo iz grešnog stanja (Ivan 1:29; Jevrejima 2:14).
Isus je posjedovao takvu vjeru. Znao je da Bog “nagrađuje one koji ga ozbiljno traže” (Jevrejima 11:6). I pokazalo se da je njegova vjera i povjerenje bilo potpuno o pravdano, jer je uskrsnuo iz mrtvih, što je potvrdilo stotine svjedoka. Sada vlada kao kralj Kraljevstva, kojeg je objavljivao (Otkrivenje 11:15).
Svrsishodna metoda
Isusova je metoda bila svrsishodna, jer se temeljila na povjerenju da će Bog zauvijek uspješno riješiti mnoge probleme s kojima se ljudi bore. Je li ta metoda još i danas svrsishodna?
Da, posve sigurno. Mnogi koji su isprobavali druge metode, shvatili su da je samo ova svrsishodna. Spomenimo za primjer mladog čovjeka, koji je pripadao vodećim članovima studentskih demonstracija. Razočaran korupcijom, koju je primjećivao u svojim krugovima, pribjegavao je uzimanju droge. Jednom mu je prilikom doprla do ušiju “dobra vijest o Kraljevstvu”. Tada je shvatio da je to ono što je tražio. Sada i sam smatra svojim životnim zadatkom da razgovara s ljudima o Kraljevstvu, kojega je već Isus objavljivao (Matej 24:14).
Poput Isusa i pravi kršćani se trude da, kad im je god moguće, čine dobro svojim bližnjima. Svoje pouzdanje u Boga dokazuju i time što se trude u praksi primjenjivati biblijska načela. Kad imaju problema obraćaju se Bibliji, jer je ona od Boga dobivena smjernica. Uvjereni su u to da će ih njihov nebeski otac čuvati u sadašnjem nesigurnom svijetu. Kršćani se uvijek iznova uvjeravaju u istinitost Isusovog obećanja: “Zato najprije, tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati” (Matej 6:33, ST).
Iskreno su uvjereni da će Bog uskoro učiniti kraj pomutnji i nevoljama današnjeg svijeta i to kroz svoje Kraljevstvo. Ispunjeni povjerenjem mole se: “Dođi Kraljevstvo tvoje”, a kroz to povjerenje dobivaju ‘mir Božji, koji nadilazi svaki razum’. Poput Isusa, i oni se radije odriču nekih prednosti u ovom svijetu, nego da iznevjere svoju nadu u nasljedstvo pod Kraljevstvom (Matej 6: 10; Filipljanima 4:7).
Ne, pravi kršćani ne reagiraju nasiljem na nepravde koje vide u svijetu. Oni ne govore razočarano: “Trebalo bi konačno učiniti nešto protiv toga!”Oni znaju da se protiv toga već nešto čini. A to što danas vide pruža im jamstvo da će se Božji naum uskoro slavno obistiniti.