Što je loše u upotrebi sarkazma?

POPUT britve oštre riječi, bez obzira na njihovu namjeru, mogu duboko povrijediti nečije samopoštovanje. Čak i kada su izgovorene u šali, sarkastične riječi mogu imati za posljedicu neprijateljstva, povrijeđene osjećaje, razorena prijateljstva.

Ipak, možda posjeduješ “dar” za sarkazam. Prijatelji se grohotom smiju tvojim podbadajućim, jezgrovitim dosjetkama i ponižavanjima. Bodre te i hrabre da smišljaš još duhovitije riječi. Ili može biti da je sarkazam postao tvoje osnovno sredstvo samoobrane. Naoružan riječima poput oružja, vrijeđaš i sputavaš svakog tko predstavlja bilo kakvu vrstu prijetnje tvojoj dobrobiti — ili tvom ja. Možda čak ponekad uhvatiš sebe da kažeš surove riječi roditeljima, braći ili sestrama.

Sarkazam ima svoje mjesto. U svojim blažim oblicima, on može biti zabavan. A povremeno sarkazam može izražavati duboke osjećaje. Pa, Biblija pokazuje da su apostol Pavao, Job, i čak sam Bog koristili sarkazam da izraze pravednu srdžbu (Job 12:2; Zaharija 11:13; 2. Korinćanima 12:13). Međutim, nedobrohotan ili okrutan sarkazam nije ništa manji od nasilnog, agresivnog ponašanja. Kao što autor Mary Susan Miller ističe u svojoj knjizi Childstress!, to je oblik “udaranja i napadanja”, samo sa “oružjem koje je više društveno prihvaćeno” od pušaka i noževa.

Ipak, mnogi gledaju na oštre, sarkastične opaske kao na još jedan način izražavanja humora. Što onda ima loše u tome?

Samo bezazlena šala?

“Na mom poslu”, kaže Eric, “svatko koristi sarkazam. Uglavnom se to smatra šalom.” Zanimljivo, The New York Times izvještava: “Psiholozi uvijek kažu (...) da muškarci reagiraju sa više oduševljenja na ‘agresivan’ humor nego žene.” Tinejdžere, zatim, može obuzeti osobita radost u verbalnom zadirkivanju, dosađivanju i uznemiravanju drugih.

Točno je da blagi sarkazam može biti smiješan. Ali kada je sarkazam s podlim namjerama, bol od zajedljive primjedbe može ostati dugo nakon što smijeh iščezne. (Usporedi Priče Salamunove 14:13.) Često razigrani rat dosjetki postaje žustra rasprava. Kako je jedan mladić izložio: “Kad si duboko povrijeđen onim što je netko rekao, možeš reagirati uzvraćajući najlošijom stvari koje se možeš sjetiti. Onda to više nije samo zadirkivanje; ti zapravo pokušavaš povrijediti drugu osobu. A sarkazam može biti veoma efikasno oružje.”

Doista, riječ “sarkazam” izvedena je od grčkog glagola koji doslovno znači “rastrgati meso poput pasa”. (Usporedi Galaćanima 5:15.) Upravo kao što pas koristi svoje oštre sjekutiće da otkine meso od kosti, sarkastična osoba može drugog lišiti njegovog dostojanstva. Kao što Journal of Contemporary Ethnography navodi: “Bit sarkazma (...) je otvoreno neprijateljstvo ili prezir.” Od male je važnosti da li je to direktan napad, profinjeno ponižavanje ili nešto što ti izleti iz usta. Neljubazne, sarkastične opaske čine nekog predmetom ismijavanja — žrtvom.

Kakvi su učinci? Kao što 19-godišnji Josh iznosi: “Sarkazam može učiniti da se osjećaš doista glupo.” Ipak, oštećenje može biti daleko dugotrajnije. U svojoj knjizi Toxic Parents, dr. Susan Forward navodi posljedice verbalnog zlostavljanja od strane roditelja: “Vidjela sam tisuće pacijenata [koji] su patili od narušenog osjećaja samovrijednosti zato što su se roditelji (...) ‘šalili’ o tome kako su glupi, ružni ili nepoželjni.” Zamisli onda, što može proizići iz nanošenja okrutnog sarkazma prijatelju, poznaniku, bratu ili sestri. Dr. Forward zaključuje: “Humor koji omalovažava može biti krajnje štetan.” (Usporedi Priče Salamunove 26:18, 19.)

Zato nije čudno što je knjiga o dječjem razvoju zaključila: “Sarkazam (...) bi trebalo zauvjek izbrisati iz ljudskog razgovora. On obično vrijeđa, često duboko rani i gotovo nikad ne vodi do plodnog dijaloga.”

Izbjegavaj nepromišljen govor

Ipak, što ako upotreba sarkastičnog govora postane ukorijenjena navika? Onda je krajnje vrijeme da naučiš promisliti prije nego govoriš. Mudri kralj Salamun je rekao: “Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? Više ima nade za ludoga nego za njega” (Poslovice 29:20, NW).

Nepromišljen govor može biti osobito razoran kad se koristi među članovima obitelji. Zašto? “Zato što ti njihova mišljenja najviše znače”, objašnjava 16-godišnja Penny. Ipak, knjiga Raising Good Children citira pedagoga Johna Holta koji kaže: “Prečesto članovi obitelji iskaljuju jedni na drugima svu bol i razočarenje svog života koje se ne usude iskaliti na nekome drugom.” Članovi obitelji znaju jedni druge tako dobro da su skloni biti netolerantni prema propustima drugoga; srdnja se lako rasplamsa i onda naviru sarkastične riječi.

Biblija s dobrim razlogom upozorava: “Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je” (Izreke 10:19, St). Kao što je 18-godišnjakinja Joanne naučila: “Moraš razmisliti kome govoriš i što ćeš reći prije nego što kažeš.” Ako smatraš da si emotivno uzrujan, ne budi brz da izraziš svoje osjećaje. Umjesto toga zastani na trenutak i zapitaj se: ‘Jesu li riječi koje osjećam da ću reći ljubazne? Jesu li neophodne? Hoće li mi kasnije biti žao što sam ih rekao?’

Pažljivim odmjeravanjem svojih riječi, možeš izbjeći povrijediti osjećaje drugih, i poštedjet ćeš sebe od nepotrebnog srama i neprilike.

Kad si žrtva

A što ako izvučeš deblji kraj sarkazma, možda od prijatelja ili drugova u školi? Prije nego podlegneš porivu da vratiš milo za drago, imaj na umu da živiš u ‘kritičnim vremenima, s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1-5, NW). Mladi su suočeni sa ogromnim pritiscima. Knjiga The Loneliness of Children navodi: “Djeca (...) donose u svoje škole sve predrasude, neraspoloženja, agresivnosti i prigušena neprijateljstva o kojima su poučavana kod kuće.” Takva neprijateljstva često se oslobađaju u obliku okrutnog govora.

Spoznaja o tome može ti pomoći da izbjegneš sklonost osvećivanja kad si žrtva. (Usporedi Priče Salamunove 19:11.) Može ti pomoći i ako upamtiš riječi apostola Pavla: “Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!” (Rimljanima 12:17, St). ‘Okrenuti drugi obraz’ onome tko te udario riječima iziskuje istinsko samosvladavanje (Matej 5:39). Ali to ne znači da ne smiješ nikako reagirati kad sarkastičan govor postane uvreda — ili prijetnja. Knjiga Violence, od koautora Irwina Kutasha, primjećuje: “Uvrede koje nisu uspješno suzbijene mogu imati dalekosežne posljedice za žrtve (...) Ove žrtve postaju lake mete za daljnje ranjavanje.”

Tada okolnosti povremeno mogu opravdati tvoje suzbijanje verbalnog napada, ne naglim uzvraćanjem zlobnim riječima, već tihim i mirnim govorom onome koji vrijeđa, u četiri okaa (Priče Salamunove 15:1). Joanne je to pokušala, govoreći drugu u razredu: “Nije mi se svidjelo što si rekao pred cijelim razredom. Bilo je to zaista uvredljivo.” Kakav je bio rezultat? Joanne kaže: “Od tada me on poštuje i više ništa ne kaže.”

Dvadesetgodišnji David, međutim, ukazuje na još jedan izvor štetnog govora, rekavši: “Pretpostavlja se da te tvoji roditelji najviše vole; ipak, oni su ponekad ti koji daju najoštrije primjedbe.” Naravno, to se često čini u bezazlenosti; u pokušaju da te isprave, oni te nesvjesno poraze. Zašto ne pokušaš razgovarati sa svojim roditeljima o tome, stavljajući im na znanje kako se osjećaš? Možda će sljedeći put biti osjetljiviji prema tvojim osjećajima.

Konačno, može ti pomoći ako sebe ne smatraš previše važnim. Autor Donald W. Ball primjećuje: “Djelotvornost sarkazma (...) leži u njegovim zamišljenim posljedicama.” Da, nemoj napuhivati slučaj preko mjere zamišljajući da si podnio nepopravljivu štetu zbog jedne neljubazne primjedbe. Zadrži smisao za humor!

Međutim, najbolji način da izbjegneš biti žrtva sarkazma jest da ga sam izbjegavaš koristiti. Zlatno pravilo glasi: “Sve dakle, što želite da ljudi vama čine, tako isto i vi morate činiti njima” (Matej 7:12, NW). Kad primijeniš ovo pravilo, možeš izbjeći korištenje — i da možda budeš žrtva — štetnog, sarkastičnog govora.