Efektno uvođenje biblijskih redaka

POUKA koja se pruža na našim skupštinskim sastancima temelji se na Bibliji. Osim toga, biblijski reci središnja su točka onoga što govorimo u službi propovijedanja. No koliko će oni doprinijeti zanimljivosti onoga što kažemo, u određenoj mjeri ovisi o tome hoćemo li ih efektno uvesti.

Nije dovoljno samo navesti biblijski redak i reći osobi da te prati dok ga čitaš. Kad uvodiš biblijski redak, nastoj postići dva cilja: (1) pobuditi zanimanje i (2) pokazati zašto koristiš taj redak. Ove se ciljeve može postići različitim metodama.

Postavi pitanje. Ova metoda daje najbolje rezultate u slučaju da slušatelji još nisu prepoznali odgovor na pitanje. Nastoj postaviti pitanje koje će ljude potaknuti na razmišljanje. Isus je tako postupao. Kad su mu se jednom u hramu obratili farizeji želeći pred svima ispitati njegovo razumijevanje Pisama, Isus ih je upitao: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.” Nato je Isus upitao: “Kako ga onda David pod nadahnućem naziva ‘Gospodinom’?” Zatim je citirao Psalam 110:1. Farizeji su ostali bez riječi. No mnoštvo je s užitkom slušalo Isusa (Mat. 22:41-46).

U službi propovijedanja sljedećim bi pitanjima mogao uvesti biblijski redak: “Vi i ja imamo svoje ime. Ima li Bog svoje osobno ime? Odgovor možemo pronaći u Psalmu 83:18.” “Hoće li čovječanstvom ikada vladati samo jedna vladavina? Zapazite kako se u Danijelu 2:44 odgovara na to pitanje.” “Da li Biblija doista govori o prilikama koje vladaju u današnje vrijeme? Usporedite riječi iz 2. Timoteju 3:1-5 s onim što se događa oko nas.” “Hoće li ikad doći kraj patnjama i smrti? Biblijski odgovor na to pitanje nalazi se u Otkrivenju 21:4, 5.”

U predavanju se biblijski reci mogu uvesti pažljivo odabranim pitanjima i njima se može potaknuti slušatelje da čak i njima poznate retke sagledaju iz nove perspektive. No hoće li to oni i napraviti? To djelomice ovisi o tome da li ih pitanje koje si postavio zaista zanima ili ne. Čak i kad govoriš nešto što slušatelje zanima, misli im mogu odlutati kad čitaš retke koje su već puno puta čuli. Da bi to spriječio, trebaš dobro promisliti o temi kako bi izlaganje učinio zanimljivim.

Iznesi neki problem. Mogao bi iznijeti neki problem i pažnju usmjeriti na redak u kojem se govori o njegovom rješenju. Nemoj slušatelje navesti da očekuju više nego što će dobiti. Biblijski redak često daje samo dio rješenja. No slušatelje možeš potaknuti da, dok čitaš redak, razmisle kako im smjernice koje on sadrži mogu pomoći da se nose s tim problemom.

Slično tome, možeš iznijeti načelo koje se odnosi na bogougodno vladanje i pomoću određenog biblijskog izvještaja pokazati da je mudro držati se tog načela. Neki govornici slušateljima prije čitanja retka kažu da u njemu postoje dvije specifične točke (ili možda više njih) koje se odnose na ono o čemu se govori i zamole ih da pokušaju prepoznati te misli. Ako se to čini preteškim za određeno slušateljstvo, možeš ga potaknuti na razmišljanje iznoseći nekoliko mogućnosti za odgovor i dozvoljavajući da redak i njegova primjena daju odgovor.

Navedi Bibliju kao autoritet. Ako si slušatelje već zainteresirao za temu i naveo jedno ili više gledišta o nekom njenom aspektu, redak bi mogao uvesti jednostavnim riječima: “Zapazite što Božja Riječ kaže o tome.” Time ćeš pokazati zašto je redak koji ćeš čitati mjerodavan.

Jehova je za pisanje Biblije koristio ljude, naprimjer Ivana, Luku, Pavla i Petra. Ipak, oni su samo pisali, ali Jehova je Autor. Na to treba naročito paziti u razgovoru s ljudima koji ne proučavaju Sveto pismo, jer kad u tom slučaju neki redak uvedemo riječima: “Petar je napisao” ili: “Pavao je rekao”, može se desiti da redak neće biti toliko snažan kao što bi bio da smo za njega rekli da prenosi Božje riječi. Zanimljivo je da je Jehova u nekim slučajevima rekao Jeremiji da objave započne riječima: “Čujte riječ Jehovinu” (Jer. 7:2; 17:20; 19:3; 22:2). Bez obzira na to koristimo li Jehovino ime kad uvodimo biblijske retke ili ne, prije završetka izlaganja trebali bismo istaknuti da je ono što stoji u Bibliji njegova riječ.

Uzmi u obzir kontekst. Kad razmišljaš o tome kako ćeš uvesti neki redak, trebaš se upoznati s kontekstom. Ponekad ćeš izravno reći što stoji u kontekstu, no pripazi jer kontekst može na različite načine utjecati na ono što kažeš. Primjerice, bi li riječi bogobojaznog Joba uveo na isti način kao što bi to napravio s izjavama njegovih lažnih tješitelja? Knjigu Djela apostolska napisao je Luka, ali u njoj je, između ostalih, citirao Jakova, Petra, Pavla, Filipa, Stjepana i anđele, kao i Gamalijela te druge Židove koji nisu bili kršćani. Što ćeš prilikom citiranja nekog retka reći, čije su to riječi? Isto tako, imaj na umu da David nije sastavio sve psalme i da Salamun nije napisao cijelu knjigu Priče Salamunove. Osim toga, dobro je znati kome se neki pisac Biblije obraća u određenom slučaju i o čemu se općenito govori.

Koristi popratne informacije. Ova metoda naročito je dobra ako možeš pokazati da su okolnosti koje su vladale u vrijeme pisanja nekog biblijskog izvještaja slične onima o kojima ti govoriš. U drugim su slučajevima popratne informacije presudne za razumijevanje određenog retka. Naprimjer, ako u govoru o otkupnini koristiš izvještaj iz Hebrejima 9:12, 24, vidjet ćeš da je prije čitanja možda potrebno ukratko objasniti što je ta najskrovitija prostorija šatora za obožavanje koja, kako ti reci pokazuju, predočava mjesto gdje je Isus ušao kad je uzašao na nebo. Ali nemoj uključiti toliko popratnog gradiva da njime zasjeniš redak koji uvodiš.

Analizirajući što rade iskusni govornici možeš poboljšati svoje metode uvođenja biblijskih redaka. Zapazi različite metode koje oni koriste. Razmišljaj o rezultatima koje postižu tim metodama. Kad sastavljaš govor, pronađi ključne retke i posebnu pažnju obrati na cilj koji bi svakim od tih redaka trebao postići. Pažljivo isplaniraj uvod za svaki ključni redak kako bi njegovo čitanje donijelo najbolje rezultate. Zatim isti postupak primijeni na sve ostale retke koje ćeš koristiti. Kako budeš poboljšavao ovaj aspekt izlaganja, tako ćeš veću pažnju usmjeravati na Božju Riječ.