Lipanj

Jehova je blagoslovio prve kršćane dok su se prilagođavali novim okolnostima. Oni su se često suočavali s progonom, ponekad i u situacijama kad su to najmanje očekivali. Prisjetimo se što se dogodilo Barnabi i apostolu Pavlu kad su propovijedali na području Listre. U početku su ih ljudi srdačno primili i rado slušali. Ali kasnije su protivnici okrenuli narod protiv njih. Neki od ljudi koji su ih prije slušali kamenovali su Pavla i ostavili ga na tlu, misleći da je mrtav (Djela 14:19). Ali Barnaba i Pavao nastavili su propovijedati u drugim mjestima. Do čega je to dovelo? Oni su “mnogima pomogli da postanu učenici” te su svojim riječima i primjerom ojačali suvjernike (Djela 14:21, 22). Mnogima je koristilo to što se Barnaba i Pavao nisu obeshrabrili i prestali propovijedati kad su se iznenada suočili s progonom. Slično tome ni mi se ne smijemo predati. Jehova će nas blagoslivljati dok god ustrajno izvršavamo službu koju nam je on povjerio (w23.04 16–17 odl. 13–14).

Kralj David je u životu imao puno moćnih i opasnih neprijatelja i često je molio Jehovu za pomoć. On je bio siguran da Jehova čuje njegove molitve i da ih uslišava. I ti možeš biti siguran u to. Biblija nas uvjerava da Jehova i nama može dati mudrost i snagu koje su nam potrebne da bismo podnijeli kušnje. On se može poslužiti našom duhovnom obitelji, a ponekad čak i onima koji mu trenutno ne služe, da nam na neki način pomogne. Premda Jehova neće uvijek odgovoriti na naše molitve onako kako mi očekujemo, znamo da će sigurno odgovoriti na njih. On će ih uslišiti u pravo vrijeme i na pravi način. Zato se nastavi moliti i vjeruj da će te Jehova uslišiti. Budi uvjeren da će se on već danas brinuti za tebe, a i da će u novom svijetu dati “svim živim stvorenjima ono što žele” (Psal. 145:16; w23.05 8 odl. 4; 13 odl. 17–18).

Bilo bi dobro da se fokusiramo na to zašto je korisno da ostvarimo svoj cilj. Na koje se koristi ti možeš fokusirati? Ako je tvoj cilj povezan s čitanjem Biblije ili molitvom, razmišljaj o tome kako će ono što želiš postići ojačati tvoje prijateljstvo s Jehovom (Psal. 145:18, 19). Ako ti je cilj razvijati neku kršćansku osobinu, razmišljaj kako ćeš zahvaljujući toj osobini poboljšati svoje odnose s drugima (Kol. 3:14). Zašto ne bi zapisao sve razloge zbog kojih želiš ostvariti svoj cilj? S vremena na vrijeme pogledaj taj popis. Osim toga, druži se s onima koji će te poticati da ostvariš svoj cilj (Izr. 13:20). Realno gledano, svi imamo dane kad nam se ne da raditi na ostvarenju svog cilja. Znači li to da tada ne možemo ništa poduzeti u vezi sa svojim ciljem? Ne znači. I mi možemo nastaviti raditi na svom cilju čak i kad nismo motivirani. Naravno, to neće biti lako i zahtijeva od nas samodisciplinu, ali trud se itekako isplati (w23.05 27–28 odl. 5–8).

To što znamo da smo pred Bogom odgovorni za odluke koje donosimo moglo bi nas potaknuti da priznamo svoje grijehe, ispravimo ono što smo učinili i trudimo se više ne ponavljati te greške. To nam može pomoći da ostanemo u trci za život. Ako si donio neku lošu odluku, trudi se realno sagledati situaciju. Nemoj trošiti vrijeme i snagu na to da se opravdavaš ili da kriviš druge. Umjesto toga priznaj svoje greške, trudi se ispravno postupati i nositi se sa sadašnjom situacijom najbolje što možeš. Ako osjećaš grižnju savjesti zbog nečeg lošeg što si učinio, ponizno se obrati Jehovi u molitvi, priznaj mu svoj grijeh i zamoli ga da ti oprosti (Psal. 25:11; 51:3, 4). Ispričaj se onima koje si možda povrijedio. Ako je to potrebno, obrati se za pomoć starješinama (Jak. 5:14, 15). Izvuci pouku iz grešaka koje si napravio i daj sve od sebe da ih više ne ponavljaš. Ako to učiniš, možeš biti siguran da će ti Jehova iskazati milosrđe i pružiti potrebnu pomoć (Psal. 103:8–13; w23.08 28–29 odl. 8–9).

Jojada je kralju Joašu bio dobar uzor i pozitivno je utjecao na njega. Zahvaljujući tome mladi je kralj želio ugoditi Jehovi. No nakon što je Jojada umro, Joaš je počeo slušati otpadničke glavare (2. Ljet. 24:4, 17, 18). Iako ga je to duboko povrijedilo, Jehova im je “slao svoje proroke da ih potaknu da se vrate k njemu”, ali oni “nisu htjeli slušati”. Nisu htjeli slušati čak ni Jojadinog sina Zahariju, koji je bio Jehovin prorok i svećenik, a k tome i Joašev bratić. Zapravo, kralj Joaš je dao ubiti Zahariju (2. Ljet. 22:11; 24:19–22). Joaš nije zadržao zdrav strah pred Jehovom. Jehova je rekao: “Oni koji me preziru bit će prezreni” (1. Sam. 2:30). Kasnije je mala sirijska vojska porazila Joaševu “vrlo veliku vojsku” i teško ga ranila (2. Ljet. 24:24, 25). Joaša su ubili njegovi vlastiti sluge zato što je on dao ubiti Zahariju (w23.06 18–19 odl. 16–17).

Apostol Pavao je proveo dosta vremena u Efezu, gdje je propovijedao dobru vijest i poučavao ljude o Bogu (Djela 19:1, 8–10; 20:20, 21). On je jako volio svoju braću i htio im je pomoći da ostanu vjerni Jehovi. Efežani kojima je Pavao pisao nekada su robovali lažnim vjerskim učenjima i praznovjerjima. Bili su poznati po krajnje nemoralnom i besramnom ponašanju. Prostački govor često se mogao čuti u kazalištima, pa čak i na vjerskim proslavama (Efež. 5:3). Mnogi stanovnici Efeza “izgubili su svaki osjećaj za ono što je čestito” (Efež. 4:17–19). Prema doslovnom prijevodu, ti su ljudi u svom srcu “prestali osjećati bol”. Prije nego što su upoznali Jehovina mjerila o onome što je ispravno i pogrešno, Efežani nisu osjećali grižnju savjesti. Zato je Pavao mogao reći: “Njima je um zamračen i otuđeni su od života koji daje Bog.” No neki Efežani nisu ostali u tami (w24.03 20 odl. 2, 4; 21 odl. 5–6).

Dok je služio kao sudac, Gideon se morao jako fizički naprezati da bi izvršio svoj zadatak. Kad su Midjanci usred noći počeli bježati s bojnog polja, Gideon je išao u potjeru za njima od Jizreelske doline pa sve do rijeke Jordana (Suci 7:22). No je li se Gideon zaustavio kod Jordana? Ne, nije. Iako su bili umorni, on i njegovih 300 ljudi prešli su rijeku i nastavili s potjerom. Na kraju su sustigli Midjance i porazili ih (Suci 8:4–12). Gideon je vjerovao da će mu Jehova dati snage i nije se razočarao (Suci 6:14, 34). Jednom su Gideon i njegovi ljudi pješice išli u potjeru za dvojicom midjanskih kraljeva, koji su možda jahali na devama (Suci 8:12, 21). No Izraelci nisu htjeli odustati te su uz Božju pomoć sustigli te kraljeve i dobili bitku. Starješine se isto tako mogu osloniti na Jehovu, koji se “ne umara i ne posustaje”. On će im dati snage kad god im to bude potrebno (Iza. 40:28, 29; w23.06 6 odl. 14, 16).

Mi možemo imati postojano srce kakve god da nas kušnje snađu. Zato uzdaj se u Jehovu. Razmotrimo kako je Barak uspio poraziti svoje neprijatelje zahvaljujući tome što se uzdao u Jehovino vodstvo. U to vrijeme Izraelci nisu bili spremni za borbu. Nisu čak imali ni štitove i koplja. No Jehova je rekao Baraku da krene u bitku protiv kanaanskog vojskovođe Sisere i njegove vojske koja je bila naoružana do zuba (Suci 5:8). Proročica Debora rekla je Baraku da siđe u nizinu te stane pred Siseru i njegovih 900 bojnih kola. Barak je znao da će na ravnom terenu Siserina vojska zbog svojih bojnih kola biti u velikoj prednosti. No ipak je poslušao ono što mu je Debora rekla. Kad su se izraelski vojnici spustili s gore Tabora, Jehova je prouzročio da se s neba sruči snažan pljusak. Siserina bojna kola zaglavila su se u blatu, a Jehova je Baraku podario pobjedu (Suci 4:1–7, 10, 13–16). Slično tome Jehova će i nama podariti pobjedu ako se uzdamo u njega i vodstvo koje nam pruža preko svoje organizacije (w23.07 19 odl. 17–18).

Strpljivost nam je neophodna da bismo dobili vječni život. Poput vjernih Božjih slugu iz prošlosti, trebamo strpljivo čekati da Bog ispuni svoja obećanja (Hebr. 6:11, 12). Kao što Biblija pokazuje, mi se nalazimo u sličnoj situaciji kao i ratar (Jak. 5:7, 8). On naporno radi kako bi posijao sjeme i zalijevao mladice, ali ne zna točno kada će one narasti i donijeti plod. Zato ratar strpljivo čeka, uzdajući se u to da će požeti ljetinu. Slično tome mi smo zaokupljeni duhovnim aktivnostima premda ne znamo “u koji dan dolazi [naš] Gospodin” (Mat. 24:42). Strpljivo čekamo, čvrsto uvjereni u to da će Jehova u svoje vrijeme ispuniti sve što je obećao. Ako bismo postali nestrpljivi, mogli bismo se umoriti od čekanja i početi se udaljavati od istine. Isto tako, mogli bismo se zaokupiti sebičnim željama i stvarima koje nam mogu donijeti samo trenutno zadovoljstvo. Ali ako smo strpljivi, moći ćemo ustrajati do kraja i biti spašeni (Mih. 7:7; w23.08 22 odl. 7).

Ako proročanstvo iz Danijela 2:41–43 usporedimo s drugim proročanstvima iz Danijela i Otkrivenja, dolazimo do zaključka da stopala predočavaju britansko-američki savez, najjaču svjetsku silu današnjeg vremena. Govoreći o toj svjetskoj sili, Danijel kaže: “[To] će kraljevstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko.” Zašto će dijelom biti krhko? Zato što običan narod, koji je predočen mekanom glinom, oslabljuje moć te sile jake poput željeza i sprečava je da provodi svoju vlast kako želi. Iz Danijelovog opisa kipa saznajemo nekoliko važnih istina. Kao prvo, britansko-američka svjetska sila na razne je načine pokazala i još uvijek pokazuje svoju moć. Naprimjer, ona je odigrala ključnu ulogu u pobjedi savezničkih snaga u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Međutim, ta je svjetska sila oslabjela te će i dalje gubiti svoju snagu zbog unutarnjih sukoba među njenim vlastitim građanima. Kao drugo, britansko-američki savez bit će posljednja sila koja će vladati na svjetskoj sceni prije nego što Božje kraljevstvo uništi sve ljudske vlasti (w23.08 10–11 odl. 12–13).

David je ponekad bio tjeskoban i očajan zbog svih problema i kušnji s kojima se suočavao (Psal. 18:4, 5). No Jehovina ljubav i briga krijepile su ga i davale mu snagu. Jehova je svog iscrpljenog prijatelja, simbolično govoreći, vodio na “zelene pašnjake” i “počivališta koja obiluju vodom”. To je ojačalo Davida i pomoglo mu da nastavi radosno služiti Jehovi (Psal. 18:28–32; 23:2). Slično je i s nama danas. Kad nas u životu snađu kušnje i nevolje, s pouzdanjem možemo reći: “Zbog Jehovine vjerne ljubavi nismo izginuli” (Tuž. 3:22; Kol. 1:11). David je imao mnogo moćnih neprijatelja i zato mu je život često bio u opasnosti. No zbog Jehovine ljubavi osjećao se sigurno i zaštićeno. David je mogao osjetiti da je Jehova s njim u svakoj situaciji i to ga je tješilo. Zato je u pjesmi mogao reći: “[Jehova me] oslobodio (...) svih mojih strahova” (Psal. 34:4). David je itekako imao razloga za strah, ali Jehovina ljubav bila je jača od svih njegovih strahova (w24.01 30 odl. 15–17).

Izvuci pouku iz Joaševih loših odluka. Nakon što je veliki svećenik Jojada umro, Joaš se okružio prijateljima koji su loše utjecali na njega (2. Ljet. 24:17, 18). Odlučio je slušati Judine glavare koji nisu voljeli Jehovu. Vjerojatno se slažeš da bi za Joaša bilo puno bolje da se klonio tih loših ljudi. No on nije tako postupio, nego je slušao svoje tobožnje prijatelje. Ustvari, kad ga je njegov bratić Zaharija upozorio na to da krivo postupa, Joaš ga je dao ubiti (2. Ljet. 24:20, 21; Mat. 23:35). Zaista strašno i krajnje nerazumno! Joaš je u početku bio dobar i vjeran Božji sluga. Nažalost, s vremenom je postao otpadnik i ubojica. Na koncu su ga ubili njegovi vlastiti sluge (2. Ljet. 24:22–25). Koliko bi drugačije njegov život izgledao da je nastavio slušati svog Boga i one koji vole Jehovu! (w23.09 9 odl. 6).

Isus je znao da mu apostol Petar može ostati vjeran. Zato mu je s ljubavlju rekao: “Ne boj se!” Isus je pokazao da ima povjerenja u Petra i njemu je to zauvijek promijenilo život. Petar i njegov brat Andrija kasnije su se prestali baviti ribolovom te su se pridružili Isusu i počeli ga slijediti na njegovim propovjedničkim putovanjima. Zahvaljujući toj odluci dobili su mnoge divne blagoslove (Mar. 1:16–18). Petar je kao Kristov sljedbenik bio svjedok mnogih nevjerojatnih događaja. Vidio je kako Isus liječi bolesne, istjeruje demone, pa čak i uskrsava umrle (Mat. 8:14–17; Mar. 5:37, 41, 42). Osim toga, Petar je u jednoj zadivljujućoj viziji vidio Isusa kao budućeg kralja Božjeg kraljevstva. To sigurno nikad nije zaboravio (Mar. 9:1–8; 2. Petr. 1:16–18). Da, Petar je vidio i doživio puno toga čemu se ni u snu nije mogao nadati. Sigurno je bio presretan što se nije pokolebao zbog svojih negativnih osjećaja i tako propustio divne blagoslove (w23.09 21 odl. 4–5).

Apostol Petar je u svojoj prvoj poslanici upotrijebio izraz “voljeti svim srcem”. Takva ljubav ne pokriva tek pokoji grijeh, nego “mnoštvo grijeha” (1. Petr. 4:8). Možda se Petar sjetio pouke o opraštanju koju mu je Isus dao godinama ranije. Tom prilikom Petar je, vjerojatno misleći da je jako velikodušan i milosrdan, rekao da bi on svom bratu oprostio “do sedam puta”. No Isus je poučio Petra – a i nas – da opraštamo “do sedamdeset i sedam puta”, drugim riječima neograničeno (Mat. 18:21). Ako ti je teško primijeniti taj savjet, nemoj se obeshrabriti! Svim Jehovinim nesavršenim slugama ponekad teško pada oprostiti drugima. Važno je da sada poduzmeš potrebne korake kako bi oprostio svom bratu i pomirio se s njim (w23.09 29 odl. 12).

Kad se našao u utrobi velike ribe, Jona je čvrsto vjerovao da će Jehova saslušati njegovu poniznu molitvu, iz koje se jasno vidjelo da se pokajao, i da će mu pomoći. Kasnije je Jehova spasio Jonu iz utrobe ribe. Nakon toga on je bio spreman prihvatiti i izvršiti zadatak koji mu je Jehova povjerio (Jona 2:10–3:4). A kako je s tobom? Dok proživljavaš neku kušnju, jesi li ponekad toliko tjeskoban da uopće ne znaš što bi rekao Jehovi u molitvi? Osjećaš li se toliko iscrpljeno da nemaš snage proučavati? Imaj na umu da Jehova potpuno razumije tvoju situaciju. Zato čak i ako mu uputiš jednostavnu molitvu, možeš biti siguran da će ti dati upravo ono što ti treba (Efež. 3:20). Ako ti je zbog fizičke ili emocionalne boli teško čitati i proučavati, možda bi mogao slušati snimke čitanja Biblije ili naših publikacija. Osim toga, možda bi mogao poslušati neku od naših pjesama ili pogledati neki video na stranici jw.org. Kad se moliš Jehovi i tražiš odgovore u Bibliji i ostaloj duhovnoj hrani koju nam on daje, zapravo pozivaš Jehovu da te ojača (w23.10 13 odl. 6; 14 odl. 9).

Sveti šator i hramovi koji su kasnije sagrađeni u Jeruzalemu u osnovi su bili napravljeni prema istom konceptu. U unutrašnjosti su postojale dvije prostorije – “Svetinja” i “Svetinja nad svetinjama” – koje su bile odijeljene zavjesom (Hebr. 9:2–5; Izl. 26:31–33). U Svetinji su se nalazili zlatni svijećnjak, žrtvenik za paljenje kada i stol za kruhove koji su se stavljali pred Boga. Samo su “pomazani svećenici” smjeli ući u Svetinju kako bi ondje vršili svoju svećeničku službu (Broj. 3:3, 7, 10). U Svetinji nad svetinjama nalazio se kovčeg saveza, koji je bio sav obložen zlatom i predočavao je Jehovinu prisutnost (Izl. 25:21, 22). Samo je veliki svećenik smio ući u Svetinju nad svetinjama koja se nalazila iza zavjese, i to je smio učiniti samo na Dan očišćenja, koji se održavao jednom godišnje (Lev. 16:2, 17). Ulazio je onamo s krvlju životinja kako bi izvršio očišćenje za svoje grijehe i grijehe cijelog naroda. S vremenom je Jehova razjasnio što ustvari predočavaju različiti dijelovi svetog šatora (Hebr. 9:6, 7; w23.10 27 odl. 12).

U Božjoj Riječi na mnogo mjesta nalazimo zapovijed: “Volite jedni druge” (Ivan 15:12; Rim. 13:8; 1. Sol. 4:9; 1. Petr. 1:22; 1. Ivan. 4:11). No ljubav je nešto što nosimo u svom srcu, a nitko od ljudi ne može vidjeti što nam je u srcu. Kako onda možemo jasno pokazati da volimo druge? To možemo činiti riječima i djelima. Svojoj braći i sestrama možemo na mnoge načine pokazati da ih volimo. Navedimo samo neke primjere: “Govorite istinu jedan drugome” (Zah. 8:16). “Budite u miru jedni s drugima” (Mar. 9:50). “Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima” (Rim. 12:10). “Srdačno primajte jedni druge” (Rim. 15:7, bilješka). “Opraštajte jedni drugima” (Kol. 3:13). “Nosite bremena jedan drugoga” (Gal. 6:2). “Tješite jedni druge” (1. Sol. 4:18). “Izgrađujte jedni druge” (1. Sol. 5:11). “Molite se jedni za druge” (Jak. 5:16; w23.11 9 odl. 7–8).

Svaki dan donosimo odluke koje od nas zahtijevaju jaku vjeru. Naprimjer, donosimo odluke u vezi s izborom društva, zabavom, obrazovanjem, brakom, djecom i zaposlenjem. Dobro je da se pitamo: Pokazujem li svojim odlukama da sam uvjeren da ovaj svijet neće još dugo trajati i da će ga uskoro zamijeniti Božji novi svijet? Utječu li na moje odluke ljudi koji vjeruju da je ovaj život sve što imamo? (Mat. 6:19, 20; Luka 12:16–21). Najbolje odluke donosit ćemo ako ojačamo svoju vjeru u to da novi svijet samo što nije došao. Jaka vjera potrebna nam je i kad se suočavamo s kušnjama, naprimjer s progonom, kroničnom bolešću ili bilo kojim drugim problemom koji nas može obeshrabriti. U početku se možda hrabro uhvatimo u koštac s kušnjom i mislimo da možemo izdržati. Ali ako kušnja duže potraje, kao što se često i događa, bit će nam potrebna jaka vjera da bismo je mogli ustrajno podnositi i nastaviti radosno služiti Jehovi (1. Petr. 1:6, 7; w23.04 27 odl. 4–5).

Jehova očekuje od nas da postupamo u skladu sa svojim molitvama. Naprimjer, neki se brat možda moli Jehovi da mu pomogne da dobije slobodne dane kako bi mogao otići na regionalni kongres. Kako bi Jehova mogao odgovoriti na tu molitvu? Mogao bi bratu dati hrabrosti da od šefa traži slobodne dane. Ali i brat treba učiniti svoj dio i otići do šefa. Možda će ga više puta trebati pitati za slobodne dane. Možda čak može predložiti da se s nekim kolegom zamijeni za smjene ili uzeti neplaćeni dopust. Jehova očekuje da mu se ustrajno molimo za ono što nam je važno. Isus je ukazao na to da neke naše molitve neće biti odmah uslišene (Luka 11:9). Zato nemoj odustati! Moli se Jehovi usrdno i ustrajno (Luka 18:1–7). Kad tako činimo, pokazujemo Jehovi da ta molba nije neki hir, neka naša prolazna želja. Time ujedno pokazujemo da vjerujemo da nam on može pomoći (w23.11 22 odl. 10–11).

Jehova je svom prijatelju Abrahamu obećao da će preko njegovog potomstva biti blagoslovljeni svi narodi na Zemlji (Post. 15:5; 22:18). Budući da je Abraham imao snažnu vjeru u Boga, bio je uvjeren da će se to Božje obećanje ispuniti. Međutim, kad je Abraham imao već 100 godina, a njegova žena 90, ti vjerni Božji sluge još uvijek nisu dobili sina (Post. 21:1–7). Pa ipak, Biblija za Abrahama kaže: “Imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda, u skladu s riječima: ‘Toliko će mnogo biti tvojih potomaka’ ” (Rim. 4:18). Mi danas znamo da se stvarno dogodilo ono čemu se Abraham nadao. Rodio mu se sin Izak, kojeg je tako dugo čekao. Zašto je Abraham bio siguran da će se ostvariti ono što je Jehova obećao? Budući da je Abraham bio blizak s Jehovom i dobro ga je poznavao, “bio je potpuno uvjeren” da će Bog ispuniti “ono što je obećao” (Rim. 4:21). Jehova je iskazao naklonost Abrahamu i proglasio ga pravednim zbog njegove vjere (Jak. 2:23; w23.12 8 odl. 1–2).

Mladi brat koji je pouzdan marljivo izvršava sva svoja zaduženja. Razmisli o savršenom primjeru koji nam je u tom pogledu pružio Isus. On nikada nije bio nemaran ili neodgovoran. Naprotiv, izvršio je svaki zadatak koji mu je Jehova dao, čak i kad mu je to bilo teško. Volio je ljude – naročito svoje učenike – i spremno je dao svoj život za njih (Ivan 13:1). Budi poput Isusa i daj sve od sebe da izvršiš svaki zadatak koji dobiješ. Ako nisi siguran kako nešto napraviti, budi ponizan i zamoli zrelu braću za pomoć. Nemoj se zadovoljiti time da uložiš minimalan trud, tek toliko da odradiš ono najosnovnije što se od tebe očekuje (Rim. 12:11). Umjesto toga potpuno izvrši svoj zadatak, čineći to “kao Jehovi, a ne kao ljudima” (Kol. 3:23). Naravno, ti nisi savršen. Zato budi skroman i priznaj kad napraviš neku grešku (Izr. 11:2; w23.12 26 odl. 8).

Velika je radost krstiti se i postati dio Jehovine obitelji. Za nas je čast biti u tako bliskom odnosu s Jehovom. Mi se slažemo sa psalmistom Davidom, koji je rekao: “Sretan je onaj koga ti [Jehova] odabereš i dovedeš k sebi da prebiva u tvojim dvorištima” (Psal. 65:4). Jehova ne dopušta baš svakome da postane dio njegove obitelji i prebiva u njegovim dvorištima. On to dopušta onima koji pokažu da žele biti u bliskom odnosu s njim (Jak. 4:8). Kad se predaš Jehovi i krstiš, možeš biti siguran da će nakon toga on izliti na tebe obilje blagoslova – “tako mnogo da [ti] neće ništa nedostajati” (Mal. 3:10; Jer. 17:8). Krštenje je tek početak. Sigurno ćeš htjeti davati sve od sebe da živiš u skladu sa zavjetom koji si dao Jehovi kad si mu predao svoj život. Činit ćeš sve što možeš da mu ostaneš vjeran čak i kad se suočavaš s iskušenjima ili ispitima vjere (Prop. 5:4, 5). Kao Isusov učenik, trudit ćeš se što vjernije ići njegovim stopama i držati se njegovih zapovijedi (Mat. 28:19, 20; 1. Petr. 2:21; w24.03 8 odl. 1–3).

Što ako ti i tvoj bračni partner baš i ne volite provoditi vrijeme zajedno? Što možete poduzeti? Uzmimo za primjer logorsku vatru. Kad se vatra potpali, ne može se u tren oka razbuktati. Na nju se treba polako dodavati sve veće komade drva. Slično je i s vašim odnosom. Zašto ne biste za početak svaki dan proveli zajedno svega nekoliko trenutaka? Radite nešto što vas oboje veseli (Jak. 3:18). Takvim malim koracima mogli biste malo-pomalo ponovno rasplamsati svoju ljubav. Poštovanje je neophodno u braku. Ono je poput kisika koji omogućava vatri da se razbukta i nastavi gorjeti. Bez kisika vatra se brzo gasi. Slično tome ako u braku nema poštovanja, ljubav može brzo ohladnjeti. S druge strane, kad se muž i žena trude jedno drugome pokazivati poštovanje, doprinose tome da njihova ljubav ostane jaka. No imaj na umu: Nije važno da li ti misliš da poštuješ svog partnera, nego da li tvoj partner osjeća da ga poštuješ (w23.05 22 odl. 9; 24 odl. 14–15).

Kao što Biblija pokazuje, vjerni Božji sluge otvoreno su govorili o tjeskobi i strahu koje su osjećali zbog napada neprijatelja i drugih nevolja (Psal. 18:4; 55:1, 5). Možda i mi doživljavamo protivljenje u školi, na poslu ili u obitelji, a možda nas i vlasti pokušavaju spriječiti da služimo Jehovi. Možda smo teško bolesni i strah nas je da ćemo umrijeti. U takvim trenucima možemo se osjećati bespomoćno poput malog djeteta. Kako nam Jehova tada pomaže? On nas tješi i umiruje. Zato redovito provodi vrijeme s Jehovom – moli mu se i čitaj njegovu Riječ (Psal. 77:1, 12–14). Tada ćeš, kad se nađeš u stresnoj situaciji, vjerojatno najprije pomisliti: “Moram zatražiti pomoć svog nebeskog Oca.” Reci Jehovi čega se bojiš i što te brine. Dopusti mu da se on tebi obrati i da te tješi putem svoje Riječi (Psal. 119:28; w24.01 24–25 odl. 14–16).

Motivacija je od presudne važnosti za ostvarivanje duhovnih ciljeva. Kad netko ima snažnu želju da ostvari svoj cilj, dat će sve od sebe da u tome i uspije. Što smo više motivirani, to je veća vjerojatnost da ćemo postići svoje ciljeve. Što možeš učiniti da bi bio više motiviran? Moli se da ti Jehova da više motivacije. On te putem svog duha može potaknuti da ostvariš svoj cilj. Ponekad sebi zadamo neki cilj zato što znamo da bismo to trebali, i to je sasvim u redu. Ali duboko u sebi možda nemamo želju ostvariti taj cilj. Razmišljaj o tome što je Jehova učinio za tebe (Psal. 143:5). Apostol Pavao razmišljao je o nezasluženoj dobroti koju mu je Jehova iskazao i to ga je potaknulo da mu služi najviše što može (1. Kor. 15:9, 10; 1. Tim. 1:12–14). Slično može biti i s tobom. Što više razmišljaš o onome što je Jehova učinio za tebe, to ćeš biti više motiviran da postigneš svoj cilj (Psal. 116:12; w23.05 27 odl. 3–5).

Kad hvalimo ime svog nebeskog Oca, time radujemo njegovo srce (Psal. 119:108). No znači li to da je svemogući Bog poput nesavršenih ljudi koji žude za pohvalama zato što su nesigurni u sebe? Naravno da ne znači. Kad hvalimo svog nebeskog Oca, pobijamo jednu laž koja se tiče nas osobno. Sotona tvrdi da nijedan čovjek neće vjerno stati u obranu Božjeg imena. On kaže da nitko od ljudi neće ostati odan Bogu kad se nađe u kušnji. Sotona tvrdi da ćemo se svi mi okrenuti protiv Boga ako zaključimo da bismo od toga mogli imati neke koristi (Job 1:9–11; 2:4). No Job je ostao vjeran Bogu i time je dokazao da je Sotona lažljivac. A kako ćeš ti postupiti? Svatko od nas može odlučiti da će braniti ime svog Oca i obradovati Jehovu tako da mu vjerno služi (Izr. 27:11). To je uistinu velika čast! (w24.02 8–9 odl. 3–5).

Nakon Mojsijeve i Jošuine smrti Jehova je počeo postavljati suce kako bi vodio svoj narod. Zatim, u vrijeme kraljeva, Jehova je postavljao proroke da bi vodio svoj narod. Kraljevi koji su bili vjerni Jehovi slušali su ono što su im proroci govorili. Naprimjer, kralj David ponizno je prihvatio ukor koji je dobio od proroka Natana (2. Sam. 12:7, 13; 1. Ljet. 17:3, 4). Kralj Jošafat slušao je proroka Jahaziela i potaknuo Judejce da se uzdaju u Božje proroke (2. Ljet. 20:14, 15). A kad se kralj Ezekija našao u nevolji, obratio se za pomoć proroku Izaiji (Iza. 37:1–6). Svaki put kad bi kraljevi dopustili Jehovi da ih vodi, on bi ih blagoslovio te bi zaštitio svoj narod (2. Ljet. 20:29, 30; 32:22). Bilo je očito da se Jehova služi svojim prorocima da bi vodio Izraelce (w24.02 21 odl. 8).

Sotona želi da se družimo s ljudima koji će nam otežati da se držimo Jehovinih pravednih mjerila. Trebamo imati na umu da družiti se s nekim ne znači samo provoditi vrijeme s tom osobom uživo. U to spada i komunikacija putem društvenih mreža. Moramo se boriti protiv svjetovnog načina razmišljanja, koji nemoralno ponašanje prikazuje kao nešto sasvim prihvatljivo. Mi znamo da to nije tako (Efež. 4:19, 20). Zato je dobro da se upitamo: Pazim li na to da izbjegavam svako nepotrebno druženje s kolegama s posla, iz škole i drugima koji ne poštuju Jehovina pravedna mjerila? Zastupam li hrabro Jehovina mjerila čak i ako drugi zbog toga govore da sam netolerantan? Kao što pokazuje 2. Timoteju 2:20–22, trebamo biti oprezni i kad biramo prijatelje unutar kršćanske skupštine. Imajmo na umu da nam neki možda neće pomagati da vjerno služimo Jehovi (w24.03 22–23 odl. 11–12).

Jesi li ikada pokušao zamisliti kako Jehova izgleda? Mi ne možemo vidjeti Jehovu, no Biblija ga opisuje na razne načine. Ona kaže da je Jehova “sunce i štit” te da je “poput vatre koja guta sve pred sobom” (Psal. 84:11; Hebr. 12:29). Opisujući Jehovu, jedan je biblijski pisac koristio izraze “nešto kao safir”, “nešto što je sjalo poput bijelog zlata” i “blještava svjetlost kao duga” (Ezek. 1:26–28). Budući da Jehovu ne možemo vidjeti, možda nam je teško vjerovati da nas on voli. Neki misle da ih Jehova ne voli zato što su u životu puno propatili i doživjeli mnoge ružne stvari. Jehova razumije takve osjećaje i zna kako oni utječu na nas. Da bi nam pomogao, on nam u svojoj Riječi otkriva svoju predivnu osobnost. Ako bismo Jehovu trebali opisati jednom riječju, to bi nesumnjivo bila ljubav (1. Ivan. 4:8). Ljubav je njegova najistaknutija osobina i ona utječe na sve što on radi. Božja je ljubav toliko velika i jaka da je on pokazuje čak i onima koji ga ne vole (Mat. 5:44, 45; w24.01 26 odl. 1–3).

Jehova je Mojsiju dao zadatak da izvede Izraelce iz Egipta. Izraelci su mogli jasno vidjeti da ih on vodi preko Mojsija jer im je dao stup od oblaka i vatre koji ih je vodio danju i noću (Izl. 13:21). Mojsije je slijedio taj stup, koji je njega i Izraelce odveo do Crvenog mora. Kad se narod našao između mora i egipatske vojske koja ih je progonila, uhvatio ih je velik strah jer su mislili da su upali u zamku. Ali to nije bila greška. Jehova ih je preko Mojsija namjerno doveo onamo (Izl. 14:2). Bog ih je zatim izbavio na nevjerojatan način (Izl. 14:26–28). Narednih 40 godina Mojsije je postojano slijedio stup od oblaka kojim se Bog služio kako bi vodio svoj narod kroz pustinju (Izl. 33:7, 9, 10). Jehova se iz stupa obraćao Mojsiju, a on je njegove upute prenosio narodu. Izraelci su mogli jasno vidjeti da ih Jehova vodi preko Mojsija (w24.02 21 odl. 4–5).