Pokazivati ljubav koja spašava živote bližnjih

BILA je 1559. godina n. r. vr. Princ Williaim iz Holandije i francuski kralj Henrik III bili su u lovu u okolici Pariza. Kad su njih dvojica slučajno ostali sami, kralj Henrik je otvoreno razgovarao sa princem, kako je španjolski kralj Filip napravio plan, da pobije sve protestante u Holandiji i Francuskoj. U Holandiji su taj pokolj trebale sprovesti španjolske trupe, koje su bile tamo.

To je bila šokirajući vijest za holandskog princa jer nije imao pojma o takvom planu.a Iako je odgojen kao katolik (sa luteranskom prošlošću), bio je ogorčen zbog toga, što bi trebalo pobiti sve te protestante. No, saznavši taj ubilački plan, bio je veoma oprezan i nije pokazao nikakvo iznenađenje ili neko drugo osjećanje, i zbog toga je postao poznat kao “William šutljivi”.

Prije povratka u Holandiju William je dobio naročita uputstva u vezi njegove uloge u izvršenju te strašne zavjere. Ali, čim je stigao u svoju zemlju pobudio je javnost, da se izjasni, za odlazak španjolskih trupa iz njegove zemlje. U stvari, učinio je sve što je mogao, kako bi spriječio taj zao plan — baš kroz to zalaganje postao je “otac svojoj zemlji”.

Williamu su dana posebna imena određenih “istaknutih osoba, za koje se sumnjalo da pripadaju novoj religiji” sa uputstvima, neka pazi da te osobe nikako ne izmaknu. Umjesto da je poslušao ta uputstva, on je upozorio te “istaknute osobe”, omogućivši im bijeg. Kao što je kasnije napisao, ‘mislio je da je važnije poslušati Boga nego ljude’. William je, zaista kroz sve to, pokazao ljubav koja spašava živote bližnjih.b

Upozorenje — koje se danas razglašava

Danas postoji skupina ljudi — kršćanski Jehovini svjedoci — koji imaju slične poticaje. Koliko god im je moguće upozoravaju ljude na dolazeću nesreću, koja ih očekuje u bliskoj budućnosti. Međutim, nesreća, koja će se uskoro sručiti na mnoge, nije posljedica religiozne netrpeljivosti zaslijepljenih ljudi. Ona će nastati zbog toga, jer će pravedni Bog neba i Zemlje ustati protiv svih onih, koji sramote njegovo ime i uništavaju Zemlju. Ispunjenje biblijskih proročanstava ukazuje da se brzo približava “određeno vrijeme” kad će Jehova Bog “uništiti one koji kvare zemlju” (Otkr. 11:18, ST). Da, blizu je vrijeme, kad će početi najveća nevolja, koja je ikada bila (Mat. 24:21).

Budući da je blizu ta katastrofa, Jehovini svjedoci objavljuju to anđeosko upozorenje svim ljubiteljima istine i pravde, koji se još uvijek nalaze pod vlašću svjetskog carstva krive religije “Babilona velikog”: “‘Iziđite iz nje, ...’da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” (Otkr. 18:2, 4, ST) Međutim, tim iskrenim osobama nije dovoljno samo se odvojiti od organizirane krive religije. One moraju također potražiti utočište u Božjem kraljevstvu. Zato Jehovini svjedoci propovijedaju “tu dobru vijest o kraljevstvu” diljem svijeta (Mat. 24:14).

Zbog toga se Jehovini svjedoci trude pomagati osobama, koje iskreno traže istinu, da poslušaju zapovijed, koja se nalazi u biblijskoj knjizi proroka Sofonije: “Tražite Jehovu svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotkost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Jehovinog” (Sof. 2:3). Na taj način ti svjedoci slijede posljednju zapovijed, koju je dao Isus Krist svojim učenicima: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!” (Mat. 28:19, 20, ST).

Propovijedanje i poučavanje po kućama

Zbog blizine Jehovinog dana smatraju Jehovini svjedoci hitnim, ukazati istinoljubivim ljudima na Božje Kraljevstvo, kao na jedinu nadu spasenja. Budući da je život najvažniji, pomagati ljudima na taj način, sigurno znači pokazivati ljubav prema njima.

Izvještaji pokazuju, da je dobro kršćansko ponašanje pomoglo nekim osobama poći putem koji vodi u život. Upravo kao što je neki sovjetski novinar rekao, kada je posjetio kongres Jehovinih svjedoka u Njemačkoj: “Vaše ponašanje je vaša najbolja propovijed.” Svjedoci su utvrdili, da je stajanje na uličnim uglovima i nuđenje biblijskih časopisa prolaznicima djelotvoran način propovijedanja “dobre vijesti”. Osim toga, Jehovini svjedoci koriste svaku priliku za propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu ljudima, koje susreću, prilikom poslovnih kontakata ili putovanja ili sa kojima rade. Činjenice pokazuju, da je takvo djelovanje plodno.

Međutim, kada bi Jehovin narod ograničio svoje svjedočenje, odnosno propovijedanje samo na takvo djelovanje, bili bi mnogi ljudi neposjećeni, koji možda ljube istinu i pravdu i zaslužuju čuti poruku upozorenja, kao i dobru vijest o Kraljevstvu. Zato se Jehovini svjedoci služe i načinom propovijedanja po kućama. U stvari, postali su u tome tako vrijedni, da je taj način propovijedanja tako reći, postao njihov zaštitni znak. Tako je u nekoj televizijskoj emisiji bilo prikazano, kako neka obitelj odgovara na kucanje na vratima sa primjedbom: “Najvjerojatnije su to Jehovini svjedoci”.

Prije kratkog vremena, bilo je to djelovanje Jehovinih svjedoka zabranjeno u jednoj zemlji Srednje Amerike. Kad su svjedoci podnijeli žalbu, vladin službenik, koji je rješavao taj slučaj, rekao je: “Druge religiozne zajednice ne idu po kućama kao što radite vi, Jehovini svjedoci. Je li ta djelatnost dio vašeg obožavanja?” Odgovoreno mu je, da to djelovanje nije samo dio njihovog obožavanja, nego jedan od najvažnijih dijelova obožavanja. A rezultat toga bilo je ukidanje zabrane.

Za propovijedanje po kućama svjedoci imaju dobre biblijske primjere. Kad je Isus slao svoje učenike, zapovjedio im je, neka idu sa svojom porukom u domove ljudi (Mat. 10:7, 12, 13, 42; Luka 10:5, 6). Osim toga, apostol Pavao je rekao starješinama skupštine Efeza: “Vi znate kako sam se vladao među vama sve vrijeme od prvoga dana kad stupih u Aziju, ... kako nisam ništa od onoga što je korisno propustio da vam saopćim i da vas poučim javno i po kućama, svečano (temeljito) navješćujući Židovima i Grcima potrebu obraćenja k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa” (Dj. ap. 20:18-21, ST).

Da, Pavao je poučavao “po kućama”. Iako je Pavao nesumnjivo posjećivao one, koji su već bili kršćani, kako bi ih ojačao i ohrabrio, nikako ne bismo smjeli ograničiti te Pavlove riječi na čuvanje stada ili pastirsko djelovanje. Zašto ne? Zato, jer je Pavao rekao, da je propovijedao “potrebu obraćenja k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa” i to i Židovima i Grcima. Kroz to je razvidno, da gore spomenuti nisu bili još kršćani. Da je on to smatrao djelom, koje spašava živote, razumljivo je iz njegove daljnje izjave, da “je čist od krvi svih ljudi”, jer nije propustio propovijedati (Dj. ap. 20:25-27, ST).

Proročanski primjer

Kao potvrda spomenutih misli je proročanstvo iz Ezehijela, 9. poglavlje, koje predočava današnji rad Jehovinih svjedoka po kućama. Naime, ono govori o viziji, koju je prorok Ezehijel imao prije oko 2 500 godina.

U prethodnom poglavlju prorok govori, kako je dobio viziju, u kojoj je vidio različite vrste idolopoklonstva i otpada, koje su vršili Židovi u svom templu u Jeruzalemu. Zatim u 9. poglavlju Ezehijel izvještava o viziji o šest ljudi naoružanih oružjem i sedmom čovjeku, koji nema oružja, nego je obučen u laneno platno i ima za pojasom pisarski pribor. Tom je čovjeku bilo rečeno, neka ide kroz grad Jeruzalem i “zabilježi biljegom čela onih ljudi, koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine usred njega” (stavak 4). Šestorici ljudi, sa oružjem, bilo je zapovjeđeno neka idu iza njega i pogube sve one, koji nemaju znak, da, sve one koji ne tuguju i ne plaču zbog svega zla, koje se činilo u gradu.

Kako je mogao taj čovjek, u lanenom platnu, pronaći sve one, koji su tugovali i plakali? U Kuli stražari od 15. januara 1972. g. (engl. izdanje) objašnjava se: “Ne samo da ide po javnim trgovima ili tržnicama, nego on ide po kućama ljudi, t. j. od kuće do kuće. Na taj način on može čuti njihove izjave iz srca i odlučiti da li im treba bilježiti čelo ili ne. To nije bila nikakva brza akcija bilo kakvim sredstvima, već je to zahtijevalo strpljivo i savjesno hodanje po kućama ili od vrata do vrata i pošteno ispitivanje, ne pokazujući nikakvu pristranost, nego obilježavajući samo one, koji su iskreno žalili zbog odvratnosti koje su drugi činili unutar kraljevskog grada. ... stavljao je taj znak raspoznavanja na njihova čela, tako da su ga mogli jasno vidjeti i prijatelji i neprijatelji.”

Upravo kao što je čovjek, obučen u laneno platno, morao ići po kućama, kako bi potpuno izvršio svoju obavezu obilježavanja svih onih, koji su zaslužili spasenje, tako i danas Jehovini svjedoci idu po kućama da bi pronašli sve pravdoljubive ljude i tako im dali priliku pobjeći u Božje Kraljevstvo.

Što bi danas odgovaralo znaku, koji je čovjek obučen u laneno platno stavljao na čela onih, koji su zaslužili spasenje? Biti obilježen na čelu (ili imati taj znak), predstavlja razvijanje osobnosti slične Kristovoj. Jedino, ukoliko netko posjeduje takvu osobnost, bit će pošteđen od Jehovinog pogubitelja u dolazećoj “velikoj nevolji” (Mat. 24:21). Osobnost slična Kristovoj je nešto što je svima vidljivo, baš kao što je vidljiv i znak na čelu. U Svetom pismu se uvijek iznova potiče razvijanje osobnosti slične Kristovoj. Obilježiti nekoga na takav način, zahtijeva sigurno mnogo vremena, energije i sredstava, ali Jehovini svjedoci se raduju podnositi takve žrtve. Pri tome, također pokazuju ljubav, koja spašava živote bližnjih (Efež. 4:20-24; Kol. 3:9-11).

Da, koliko god je važan prvi korak odlaženja po kućama, kako bi se našli pravdoljubivi ljudi, koji tuguju i plaču zbog loših okolnosti koje prevladavaju, ipak je to samo prvi korak. Da bi Jehovini svjedoci pokazali posjedovanje ljubavi koja spašava živote bližnjih, trebaju ih ponovo posjetiti i voditi s njima biblijske studije. Oni koji proučavaju Bibliju trebaju naučiti kako će se moliti, trebaju se družiti s kršćanskom skupštinom i primjenjivati biblijska načela u svom životu. Zatim trebaju učestvovati u propovijedanju drugima o onome što su sami naučili. Sve bi ih to trebalo dovesti do predanja Jehovi Bogu za vršenje njegove volje i krštenja. Treba se naglasiti da je takav put vrlo važan, ako želimo biti ‘obilježeni’, da obučemo osobnost sličnu Kristovoj. A Jehovini svjedoci postupajući tako zaista pokazuju ljubav, koja spašava živote bližnjih.

[Bilješka]