Koji tvoj životni cilj?
SVAKI dan Kenichi je mislio samo o tome kako ‘naći zlato, koje se mora nalaziti negdje u ovim brdima’. Trideset i pet godina je neumorno tragao po brdima Japana daleko od grada u kome je živio. “Nisam imao vremena ni za ženu ni za prijatelje”, govorio bi. Postao je usamljenik, obuzet traganjem za nedostižnim zlatom.
A onda je u 65-toj godini našao ono što je tražio. Konačno je dragocjeno zlato bilo njegovo! Kako se osjećao nakon postignutog životnog cilja? Razmišljao je: “Najprije sam samo želio biti bogat. Sada uviđam da zlato zaista ne znači jako puno.”
Možda razumiješ zašto je Kenichi tako mislio. On je zaista bio bogat. Međutim, u traganju za zlatom izgubio je svojih najboljih 35 godina — godine koje nikada nije mogao povratiti. Taj čovjek bez prijatelja uvidio je da ostvarenje njegovog cilja jednostavno nije bilo vrijedno toga. Jesi li i ti teško radio na ostvarenju nekih ciljeva, samo da bi kasnije utvrdio da nisu zadovoljavajući? Nakon proučavanja života nekih “koji su ostvarili svoje snove”, psiholog Daniel Levinson izvještava da se takvi često ‘pitaju je li to sve? Da li je to bilo vrijedno svega onoga čega sam se morao odreći’?
S druge strane, možda pripadaš onima koji su uvidjeli ništavnost težnje za materijalističkim ciljevima i zbog toga si neodlučan u vezi svojih ciljeva. Nepostojanje jasnog životnog cilja može jednako tako biti štetno, kao i težnja za ništavnim ciljem. Dr Bennett Leventhal, dječji psihijatar, vjeruje da postoje problemi ponašanja mnogih bogatih omladinaca jer im njihovi roditelji ne mogu ponuditi “nikakve druge ciljeve osim materijalnog uspjeha”. U čikaškim predgrađima, gdje radi dr Leventhal, dolazi do najvećeg broja samoubojstava u Sjedinjenim Državama Amerike — osobito među mladima. Prema članku cijenjenih njemačkih novina Frankfurter Allgemeine (10. septembar, 1981), osnovni uzrok dramatičnog porasta zloupotrebe droga, prijestupa, depresije i besmislenog kriminala među mladima je ‘sve jači osjećaj besciljnosti’. Da, oni nemaju određenog životnog cilja.
Koji je cilj vrijedan truda?
Mnogima je cilj samo zaraditi dnevni obrok. Nedavno istraživanje, u kome je sudjelovalo tisuću američkih omladinaca različitih rasa i iz različitih ekonomskih sredina, pokazalo je, da je tim omladincima glavni cilj “naći posao koji im se dopada”. Ipak, kao što si možda već i sam zaključio, takav cilj često prije donosi razočaranje nego li zadovoljstvo. Osim toga, mnogima je jedini pravi cilj snažna želja za stjecanjem hrane, odjeće i krova nad glavom.
Najveći učitelj, koji je ikada hodao po ovoj Zemlji ukazao je na drugačiji cilj. On je rekao: “Ne trudite se za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za vječni život.” Poticao je ljude da ne budu kratkovidni nego da posegnu za pripremama koje mogu donijeti vječni život. Kakvim će ljudima biti dana ta nagrada? Prema Isusovim riječima, onima na koje je Bog “stavio pečat svog odobravanja” (Ivan 6:27, NS). Dakle, Isus je stavio pred svoje učenike cilj, da rade tako da bi imali Božje odobravanje i tako dobili vječni život u sreći (2. Petrova 3:13).
Razlika koju stvara cilj
Isusovi sljedbenici su izvršili korjenite promjene u svom načinu života jer su im sada srca bila usredotočena na taj najvažniji cilj. Jedan od njih bio je apostol Pavao, koji je očito bio dijete bogatih roditelja u utjecajnom gradu na Bliskom istoku. Dobio je višu naobrazbu od jednog veoma cijenjenog židovskog učitelja i suca i brže od svojih vršnjaka napredovao je k blistavoj karijeri. Međutim, pošto je “trčao prema cilju, nagradi gornjega zvanja Božjega”, smatrao je sve te stvari za “smeće” i posvetio je svoj život vršenju onoga što se Bogu dopada. Baš kao što je bilo i kod drugih pravih kršćana, tako su i Pavlovo predanje i usmjerenost prema cilju bili promatračima jasno vidljivi (Djela apostolska 22:1-3; Galaćanima 1:14; Filipljanima 3:5-8, 14.
Jednaku revnost i usmjerenost prema cilju možemo danas zapaziti i među pravim kršćanima. Nakon razgledanja jednog kongresa Jehovinih svjedoka, izvijestio je neki kanadski novinar, da glavni razlog porasta broja svjedoka leži “u njihovom pokazivanju nevjerojatnih osjećaja obaveze i predanja”. Mnogi od njih su pronašli pravu sreću težeći za životnim ciljem, a ne za drugim stvarima.
Devetnaestogodišnji Mark je na primjer postigao svoj cilj — postavši najboljim motociklističkim trkačem države Kalifornije (SAD). “Uspio sam pobijediti na mnogim trkama. Bio sam slavan, imao sam novca koliko sam htio i mogao sam zadobiti ljubav bilo koje djevojke u gradu”, rekao je Mark. “Ali nakon pobjede u jednoj velikoj trci, upitao sam se: ‘Je li to sve. Na vrhuncu sam svog života, gdje je taj veliki osjećaj zadovoljstva‘?” Drugi su pažljivo promatrali njegovu slavnu trkaću karijeru i postavili si ciljem njegov životni put. “Pokušali su postići ono što sam ja postigao, ali je cijela stvar bila besmislena. Iako nisam postigao ništa, oni su to ipak željeli!” Na vrijeme je Mark počeo ozbiljno proučavati Bibliju sa Jehovinim svjedocima i uvidio vrijednost traženja cilja koji se isplati. Nakon što je postao Jehovin svjedok, posvetio je svoj život traženju Božjeg priznanja i pomaganju drugima u duhovnom pogledu. Razmišljajući o svom dosadašnjem životu, dvadesetsedmogodišnji Mark je rekao: “Sada sam našao prave prijatelje i zadovoljstvo istinskog pomaganja drugima u duhovnom pogledu. Konačno sam osjetio da radim nešto što ima trajnu vrijednost”.
Međutim, koliko utječe težnja za ciljem na život kršćanina? Koliko se kršćanin treba truditi da bi postigao takav cilj? Koje prethodne ciljeve mora netko postići dok teži za konačnim ciljem vječnog života? Ova i slična pitanja biti će razmatrana u trećem i četvrtom studijskom članku ovog broja.
[Okvir na stranici 4]
“Sada sam našao prave prijatelje i zadovoljstvo istinskog pomaganja drugima u duhovnom pogledu. Konačno sam osjetio da radim nešto što je trajne vrijednosti za ljude”. (Nekadašnji 27-godišnji as motociklističkih utrka)