Ključ za pravu religiju

U OVOM našem 20. stoljeću ima više ljudi koji tvrde da pripadaju kršćanskoj nego nekoj drugoj religiji. No, ipak je ovo stoljeće vrijeme najvećih nevolja u ljudskoj povijesti. Zbog čega taj paradoks?

Iz jednog razloga, a taj je što mnogi svoju vjeru ne uzimaju ozbiljno. Za njih je kršćanstvo samo uzgredna stvar, a ne dominantna snaga u njihovim životima. A oni koji svoju religiju ipak uzimaju ozbiljno odobravaju mnoga kontradiktorna vjerovanja i čak prihvaćaju različita moralna mjerila. Osim toga su razdijeljeni nacionalnim, rasnim i ekonomskim razlikama. Uz to su oni često žrtve jedni drugih, čak se progone, ratuju i ubijaju jedni druge. Tako su dva najveća rata u povijesti u osnovi vodile “kršćanske” nacije.

Kakav zaključak možemo iz ovog izvući? Taj da kršćanstvo ili nije prava religija ili postoji velika razlika između tvrditi da si kršćanin i zaista biti kršćanin. Prema Isusu Kristu, osnivaču kršćanstva, ovaj drugi zaključak je ispravan. Jednom prilikom je on govorio o nekima koji će mu se obraćati sa “Gospodine, Gospodine”. Drugim riječima, oni će tvrditi da su kršćani, prihvaćajući Isusa kao svog Gospodina. I bit će veoma zaposleni, obavljajući naizgled važne poslove u njegovo ime. No, Isus će im ipak reći: “Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene koji činite bezakonje” (Matej 7:22, 23, NS).

Sigurno je da nitko od nas ne želi biti u takvoj situaciji? Stoga, kako ćemo odrediti da li smo pravi kršćani ili ne? Postoji li ključ za pravu religiju?

Ključ

Da, postoji. Naravno, kršćanstvo uključuje mnoge stvari. Na primjer, pravi kršćanin mora imati jaku vjeru u Boga, jer “bez vjere nije moguće ugoditi Bogu” (Jevrejima 11:6). Vjera mora biti popraćena ispravnim djelima. Učenik Jakov je upozorio da je “vjera bez djela mrtva” (Jakov 2:26). Štoviše, apostol Pavao je naglasio važnost “točne spoznaje (Božje) volje u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju” (Kološanima 1:9, NS). Ali, ni jedna od ovih stvari ne daje ključ za pravu religiju.

Činjenica je da mi možemo imati dobru biblijsku spoznaju i jaku vjeru, te biti prilično zaposleni u činjenju dobrih djela, a da smo ipak samo imitacija kršćana. Kako je to moguće? Apostol Pavao je objasnio: “Ako govorim jezicima ljudskim i anđeoskim, a ljubavi nemam, tada sam mjed koja ječi i cimbalo koje zveči. I ako imam dar proricanja i sve svete tajne znam i sve znanje imam, te ako imam svu vjeru da i gore mogu premještati, a ljubavi nemam, ništa sam. I ako sve što imam dam da druge nahranim, i ako predam svoje tijelo i time se dičim, a ljubavi nemam, ne koristi mi ništa” (1. Korinćanima 13:1-3, NS).

Da, ključ za prepoznavanje prave religije je uviđanje činjenice da se ona zasniva na čistoj, iskrenoj ljubavi. Naša vjera, dobra djela i točna spoznaja važni su i bez njih se ne može. No, ako nisu zasnovani na ljubavi, bar koliko to stoji do nas, od male su koristi. Zašto je to tako? Zbog čega ljubav ima tako veliku važnost?