Uči javno i od kuće do kuće
“Nisam prezao od toga da (...) vas učim javno i od kuće do kuće” (DJELA APOSTOLSKA 20:20, “Byington”).
1. Kako je jedan katolički svećenik prokomentirao djelotvornost svjedočenja Jehovinih svjedoka od kuće do kuće?
“KATOLICI nose evanđelje od vrata do vrata.” Tako je glasio naslov u listu The Providence Sunday Journal od 4. listopada 1987. List je izvijestio da je glavni cilj ove aktivnosti bio da se “pozove neke neaktivne župljane da se vrate aktivnijem životu u župi”. Navodi se da je svećenik John Allard, upravnik ureda za evangelizaciju biskupije Providence, izjavio: “Sigurno je da će tu biti mnogo skepticizma. Ljudi će reći: ‘Eno ih idu, baš kao Jehovini svjedoci.’ Ali Jehovini svjedoci su djelotvorni, zar ne? Kladim se da biste mogli otići u svaku Kraljevsku dvoranu u državi [Rhode Island, SAD] i utvrditi da su skupštine pune bivših katolika.”
2. Koje se pitanje u vezi s tim postavlja?
2 Da, Jehovini svjedoci su dobro poznati po svojoj djelotvornoj službi od kuće do kuće. No, zašto oni idu od kuće do kuće?
Apostolska metoda
3. (a) Koji je zadatak Isus Krist dao svojim učenicima? (b) Koji je glavni način na koji su Kristovi rani sljedbenici izvršavali taj zadatak?
3 Isus Krist je svojim sljedbenicima dao sljedeći smisaon zadatak: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetoga duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio; i gle! ja sam s vama sve dane do svršetka sustava stvari” (Matej 28:19, 20). Glavni način na koji je to djelo trebalo obavljati postao je očitim na Pentekost 33. n. e. “Svaki su dan u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:42). Oko 20 godina kasnije, apostol Pavao je bio uključen u službu od kuće do kuće, jer je podsjetio kršćanske starješine iz grada Efeza: “Nisam [se] ustezao reći vam sve što je bilo korisno i učiti vas javno i od kuće do kuće” (Djela apostolska 20:20).
4. Zašto možemo reći da riječi iz Djela apostolskih 5:42 i 20:20 znače da je propovijedanje Isusovih sljedbenika bilo raspoređeno od kuće do kuće?
4 Riječi “od kuće do kuće” u Djelima apostolskim 5:42 prijevod su izraza kat‘ oikón. Ovdje se riječ kataʹ koristi u “distributivnom” (raspodijeljenom) smislu. Stoga je propovijedanje učenika bilo raspodijeljeno, raspoređeno od jedne kuće do druge. Komentirajući Djela apostolska 20:20, Randolph O. Yeager je pisao da je Pavao mislio “i na javne skupove [demosiá] i od kuće do kuće (distributivni [kataʹ] s akuzativom). Pavao je tri godine proveo u Efezu. Posjetio je svaku kuću, ili je barem propovijedao svim ljudima (redak 26). To je biblijsko opravdanje za evangelizam od kuće do kuće, jednako kao i onaj koji se provodi na javnim sastancima.”
5. Zašto možemo reći da Pavao u Djelima apostolskim 20:20 nije mislio samo na druženje starješina ili na pastirske posjete?
5 Slična upotreba riječi kataʹ pojavljuje se u Luki 8:1, gdje se govori o Isusovom propovijedanju “od grada do grada i od sela do sela”. Pavao je u Djelima apostolskim 20:20 upotrijebio množinu, kat‘ oikóus. U nekim Biblijama to se prevodi “po kućama”. Ali apostol nije mislio samo na posjete starješinama ili pastirske posjete u domovima suvjernika. Njegove sljedeće riječi pokazuju da je on govorio o službi od kuće do kuće među nevjernicima, jer je rekao: “Nego sam dao temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima o pokajanju k Bogu i vjeri u našeg Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:21). Suvjernici su se već pokajali i pokazali vjeru u Isusa. Stoga se i Djela apostolska 5:42 i Djela apostolska 20:20 odnose na propovijedanje nevjernicima “od kuće do kuće”, odnosno od vrata do vrata.
Ne postoji drugi način
6. Što je rečeno o Pavlovoj propovjedničkoj djelatnosti u Efezu?
6 Komentirajući Pavlove riječi iz Djela apostolskih 20:20, Abiel Abbot Livermore je 1844. godine zapisao: “On se nije zadovoljio samo time da drži govore na javnom skupu ili da si na neki drugi način prištedi trud, nego je osobno revno vršio svoje veliko djelo, od kuće do kuće i doslovno u kuću donosio nebesku istinu, u mnoga srca Efežana.” U jednom kasnijem djelu je primijećeno: “Širenje evanđelja od kuće do kuće bila je od početka karakteristika kršćana prvog stoljeća (Djela apostolska 2:46; 5:42). (...) [Pavao] je temeljito izvršavao svoju dužnost prema Židovima i poganima u Efezu, pa nije bilo izgovora za njih ako su izginuli u grijesima” (The Wesleyan Bible Commentary, svezak 4, stranice 642-643).
7. Zašto se može reći da Bog odobrava službu Jehovinih svjedoka od kuće do kuće?
7 Iako je javno govorenje imalo svoje mjesto u objavljivanju dobre vijesti, ono nije zamjena za osobni kontakt na vratima. Obzirom na to, izučavatelj Joseph Addison Alexander je rekao: “Crkva još nije pronašla ništa što bi nadomjestilo propovijedanje po kućama ili izjednačilo djelotvornost crkvenog i takvog propovijedanja.” A izučavatelj C. A. Hills je rekao: “Javno učenje i učenje od kuće do kuće mora ići ruku pod ruku.” Jehovini svjedoci pružaju pouke kroz govore na svojim tjednim Sastancima za javnost. Oni također posjeduju jasne dokaze da je apostolska metoda širenja biblijske istine od kuće do kuće djelotvorna. A Jehova to sigurno odobrava jer, kao posljedicu takvog propovijedanja, on prouzročuje da se tisuće ljudi svake godine stječu ka njegovom uzvišenom obožavanju (Izaija 2:1-4; 60:8, 22).
8. (a) Što je rečeno o tome zašto je služba od kuće do kuće djelotvorna? (b) Kako se Jehovine svjedoke može usporediti sa Pavlom u propovijedanju na kućnim vratima i drugim načinima svjedočenja?
8 U jednom drugom stručnom djelu se navodi: “Ljudima je lakše upamtiti učenje na svom nego na crkvenom pragu.” Pavao je redovito bio na kućnim pragovima i ostavio divan primjer kao Božji sluga. “Nije se zadovoljio učenjem i govorenjem u sinagogi i na trgu”, pisao je bibličar Edwin W. Rice. “Uvijek je marljivo ‘učio’ ‘od kuće do kuće’. Bila je to borba od kuće do kuće, prsa o prsa, licem u lice, borba sa zlom koju je u Efezu vodio da bi pridobio ljude za Krista.” Jehovini svjedoci shvaćaju da su razgovori licem u lice sa osobom na kućnim vratima djelotvorni. Štoviše, oni vrše ponovne posjete i rado razgovaraju čak i sa onima koji se protive, ako ti pojedinci dopuste da se razvije razuman razgovor. Kako je to slično Pavlu! U vezi njega je F. N. Peloubet pisao: “Pavlovo djelo nije bilo iscrpljeno na sastancima. On je nesumnjivo mnoge ljude osobno posjetio u njihovim domovima, gdje god je saznao da se netko raspituje ili je toliko zainteresiran ili se čak protivi utoliko da je spreman razgovarati o religiji.”
Starješine trebaju prednjačiti
9. Kakav je primjer Pavao ostavio starješinama?
9 Kakav je primjer Pavao ostavio za starješine, što je i sam bio? Pokazao je da trebaju biti odvažni i neumorni u objavljivanju dobre vijesti od kuće do kuće. Godine 1879. J. Glentworth Butler je pisao: “[Efeški starješine] su znali da ja [Pavao] u propovijedanju bio potpuno oslobođen svake pomisli na osobnu opasnost ili popularnost; da nije uskratio ništa od potrebne istine; da se nije jednostrano zadržavao na čudnim ili neobičnim aspektima istine, nego je poticao samo i na sve ono što je bilo korisno ‘za izgrađivanje’: cijeli savjet Božji u svoj svojoj čistoći i punini! A to vjerno ‘iskazivanje’ tog gorljivog ‘poučavanja’ kršćanske istine bilo mu je običajem, ne samo u školi Tirana i na drugim mjestima za skupljanje učenika, nego i u svakom dostupnom domu. Od kuće do kuće i od duše do duše, nosio je radosnu vijest sa željom i gorljivošću sličnom Kristovoj. Za sve klase i rase, za neprijateljske Židove i podrugljive Grke, njegova jedna tema — ona koja, potpuno razložena, uključuje sve druge životovažne istine — bila je pokajanje k Bogu i vjera u našeg Gospodina Isusa Krista.”
10, 11. (a) Što je Pavao očekivao od starješina u Efezu obzirom na kršćansku službu? (b) U kakvoj vrsti propovijedanja, poput Pavla, sudjeluju Jehovini svjedoci, uključujući starješine?
10 Što je, dakle, Pavao u biti očekivao od efeških starješina? Izučavatelj E. S. Young parafrazirao je apostolove riječi na sljedeći način: “Nisam samo govorio u javnosti, nego sam se trudio i od kuće do kuće, kod svih klasa, i Židova i pogana. Tema moje službe svim klasama bilo je ‘pokajanje k Bogu i vjera u našeg Gospodina Isusa Krista.’ ” Izrazivši Pavlove riječi na drugačiji način, W. B. Riley je pisao: “Čisto značenje je bilo: ‘Očekujem od vas da nastavite s onim što sam ja započeo, i da činite i da učite i očekujem od vas da ne popuštate, kao što ni ja nisam popuštao; da poučavate privatno i javno kao što sam ja činio na ulicama i od kuće do kuće, da svjedočite jednako i Židovima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u našeg Gospodina Isusa Krista, jer su to temeljne stvari!’ ”
11 Jasno je da je u 20. poglavlju Djela apostolskih Pavao pokazao da on kao starješina očekuje od ostalih starješina da svjedoče za Jehovu od kuće do kuće. S obzirom na to, starješine prvog stoljeća trebali su prednjačiti, pružajući odgovarajuć primjer drugim pripadnicima skupštine. (Usporedi Hebrejima 13:17.) Poput Pavla, dakle, Jehovini svjedoci propovijedaju od kuće do kuće, govoreći ljudima iz svih naroda o Božjem Kraljevstvu, pokajanju k Bogu i o vjeri u Isusa Krista (Marko 13:10; Luka 24:45-48). A od imenovanih starješina među današnjim Svjedocima očekuje se da u takvom radu od kuće do kuće prednjače (Djela apostolska 20:28).
12. Što su neki prijašnji starješine odbijali činiti, ali u čemu starješine danas prednjače?
12 Godine 1879. Charles Taze Russell počeo je objavljivati časopis Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (Sionska Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti), sada zvan Kula stražara objavljuje Jehovino Kraljevstvo. Russel i ostali Istraživači Biblije objavljivali su vijest Kraljevstva na apostolski način. U kasnijim godinama, međutim, neki skupštinski starješine nisu živjeli u skladu sa svojom odgovornošću da svjedoče. Naprimjer, jedan Svjedok je pisao: “Sve je išlo dobro dok 1927. nije došla obavijest da svi trebaju uzeti udjela u svjedočenju od kuće do kuće s literaturom, a naročito u nedjeljnom radu od kuće do kuće. Naši starješine koji su izabrani glasanjem protivili su se tome i pokušali su obeshrabriti čitav razred kako ne bi uzeo udjela u bilo kojem vidu tog djela.” S vremenom, oni koji nisu uzimali udjela u propovijedanju od kuće do kuće više nisu imali prednost služiti kao starješine. I danas se od onih koji služe kao starješine i sluge pomoćnici očekuje da prednjače u svjedočenju od kuće do kuće i drugim vidovima kršćanske službe.
Svi su svjedoci
13. (a) Što trebamo raditi ako ljudi i ne slušaju vijest Kraljevstva? (b) Kako se Pavla može usporediti s Ezekijelom?
13 Uz Jehovinu pomoć, kršćani trebaju objavljivati vijest Kraljevstva od kuće do kuće, i to ako vijest i nije prihvaćena sa zahvalnošću. Kao Božji stražar, Ezekijel je trebao upozoravati ljude slušali oni ili ne (Ezekijel 2:5-7; 3:11, 27; 33:1-6). Povukavši paralelu između Ezekijela i Pavla, E. M. Blaiklock je napisao: “Iz [Pavlovog govora u Djelima apostolskim, 20. poglavlje] proizlazi jasna slika o službi u Efezu. Zapazimo sljedeće: Kao prvo, Pavlovu vjernost uz osjećaj hitnosti. On nije tražio popularnost ili javno odobravanje. Postavljen poput Ezekijela na zadatak stražara, on je s iskrenom revnošću i stavom izvršio svoju dužnost, što je pridalo snagu njegovim govorima. Kao drugo, bio je pun ljubavi i suosjećajan. On nije bio čovjek koji bi bezosjećajno izgovarao riječi osude. Kao treće, neumorno je evangelizirao. Javno i od kuće do kuće, u gradu i po čitavoj pokrajini, propovijedao je evanđelje.”
14. Zašto je svjedočenje odgovornost svakoga tko se predaje Jehovi Bogu u molitvi kroz Isusa Krista?
14 Božji obilan blagoslov koji je nad današnjim slugama ne ostavlja nikakve sumnje u to da mu je ugodno što oni nose naziv Jehovini svjedoci (Izaija 43:10-12). Štoviše, oni su i Kristovi svjedoci, jer Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Primit ćete silu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po cijeloj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Dakle, svjedočenje je odgovornost za svakoga tko se u molitvi kroz Isusa Krista predaje Jehovi Bogu.
15. Što je rečeno o djelu svjedočenja ranih kršćana?
15 O svjedočenju je rečeno sljedeće: “Cijela crkva bila je uključena. Odgovornost misionarskog poduhvata nije ležala samo na Ženskom misionarskom društvu ili Odboru za misionarenje u stranim zemljama. Isto tako, djelo svjedočenja nije prepušteno profesionalcima, kao što su starješine, đakoni ili čak apostoli. (...) U tim prvim danima crkva je bila misija. Misionarski program rane crkve temeljio se na sljedećim pretpostavkama: (1) Glavni zadatak crkve je svjetska evangelizacija. (2) Odgovornost za provođenje tog zadatka leži na cijeloj kršćanskoj zajednici” (J. Herbert Kane).
16. Što čak i pisci u tzv. kršćanstvu priznaju o kršćanima i svjedočenju?
16 Iako se pisci u današnjem tzv. kršćanstvu ne slažu sa viješću Kraljevstva, neki ipak priznaju da su kršćani obavezni svjedočiti. Naprimjer, u knjizi Everyone a Minister (Svi su propovjednici), Oscar E. Feucht primjećuje: “Nijedan pastor ne može ispuniti obavezu koju je Bog dao svakom vjerniku. Nažalost, stoljeća iskrivljenog razmišljanja u crkvi učinila su zadatak namijenjen za 500 župljana zadatkom jednog jedinog pastora. Tako nije bilo u ranoj crkvi. Oni koji su vjerovali išli su i posvuda propovijedali Riječ.”
17. Što se može reći o tome kakvo je mjesto svjedočenje zauzimalo u životu ranih kršćana?
17 Svjedočenje je bilo najvažnija stvar u životu ranih kršćana, baš kao što je to i danas među Jehovinim narodom. “Otvoreno govoreći”, pisao je Edward Coldwell Moore sa Harvardskog sveučilišta, “karakteristika prva tri stoljeća kršćanskog pokreta bila je veliko oduševljenje za širenje vjere. Evangelizacija, govorenje vijesti spasenja, bila je strast kršćana. (...) Širenje Isusovog utjecaja i učenja može se, međutim, u tom najranijem periodu, samo malim dijelom pripisati ljudima koje bi trebalo nazivati misionarima. Taj su zadatak izvršili ljudi svih zanata i zanimanja i iz svih društvenih staleža. [Oni] su do najudaljenijih dijelova [Rimskog] carstva donijeli tu tajnu unutarnjeg života, taj novi stav prema svijetu, koji je u njihovom iskustvu predstavljao spasenje. (...) [Rano kršćanstvo] bilo je duboko uvjereno u približavanje kraja sadašnjeg svjetskog poretka. Vjerovalo se u iznenadno i čudesno uspostavljanje novog svjetskog poretka.”
18. Kakva veličanstvena nada daleko nadmašuje snove političkih vođa?
18 Prilikom svog svjedočenja od kuće do kuće i kroz druge vidove svoje službe, Jehovini svjedoci radosno upućuju svoje slušatelje na novi svijet koji je obećao Bog. Prorečeni blagoslovi beskrajnog života u tom novom svijetu daleko nadmašuju najzanosnije snove današnjih nazovi graditelja novog svjetskog poretka (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4). Moglo bi se reći da bi svatko želio živjeti u tom novom svijetu, ali to nije slučaj. No, pogledajmo kao sljedeće koji su neki od djelotvornih načina na koje Jehovini sluge danas mogu poučavati one koji traže vječni život.
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto možemo reći da riječi iz Djela apostolskih 5:42 i 20:20 znače da Isusovi sljedbenici trebaju propovijedati od kuće do kuće?
◻ Kako znamo da Bog odobrava službu Jehovinih svjedoka od kuće do kuće?
◻ Što se, s obzirom na službu, zahtijeva od starješina i slugu pomoćnika?
◻ Kakvo mjesto treba svjedočenje zauzimati u životu kršćana?
[Slika na stranici 10]
Isusovi učenici su 33. n e. bez prestanka svjedočili od kuće do kuće
[Slika na stranici 13]
Pavao je poučavao “od kuće do kuće”. Tu vrstu službe danas obavljaju Jehovini svjedoci