Dan kojeg se treba sjećati

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (IVAN 16:33, St).

1, 2. Koji se dan u povijesti ističe između svih drugih dana, i zašto?

DANAŠNJI svijet ima mnogo toga za reći o miru. Mir je na kraju drugog svjetskog rata bio povezan sa danom V.E. i danom V.J.a Božić svake godine navodi ljude da razmišljaju o ‘miru na zemlji’ (Luka 2:14). No, postoji jedan dan u cijeloj ljudskoj povijesti koji se ističe od svih drugih. To je dan u kojem je Isus Krist izgovorio gore citirane riječi. Od više od dva milijuna dana otkako čovječanstvo postoji ovdje na Zemlji, jedan dan je potpuno promijenio put čovječanstva na njegovo vječno dobro.

² Taj značajan dan bio je 14. nisan židovskog kalendara. Godine 33. n. e., 14. nisan započeo je zalaskom sunca 1. travnja. Razmotrimo događaje tog epohalnog dana.

14. nisan!

3. Kako je Isus koristio te posljednje sate?

³ Dok pada sumrak, divni puni mjesec vjerojatno baca svoje zrake kao podsjetnik da Jehova određuje vremena i godišnja doba (Djela apostolska 1:7). A što se događa u toj gornjoj sobi gdje su se Isus i njegovih 12 apostola okupili da slave židovsku godišnju Pashu? Dok se Isus priprema da ‘ode s ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav’ (Ivan 13:1, St). Kako on to čini? Isus riječju i primjerom u svoje učenike nastavlja usađivati osobine koje će im pomoći da pobijede svijet.

Oblačenje poniznosti i ljubavi

4. (a) Kako je Isus svojim učenicima pokazao jednu temeljnu osobinu? (b) Kako znamo da je Petar naučio važnost poniznosti?

⁴ Apostoli se još uvijek trebaju osloboditi izvjesne mjere častoljubive ljubomore i ponosa. Zato se Isus opasuje ručnikom i počinje im prati noge. Prava poniznost nije ispoljavanje lažne poniznosti, kakvu svake godine u Rimu glumi papa kršćanstva. Ni u kom slučaju! To je davanje sebe koje proizlazi iz ‘poniznosti misli koja smatra druge višima od sebe’ (Filipljanima 2:2-5, NW). Petar u početku ne shvaća smisao toga i ne dozvoljava Isusu da mu opere noge. Nakon što je bio ispravljen, on traži od Isusa da mu opere cijelo tijelo (Ivan 13:1-10). Međutim, Petar je sigurno izvukao pouku. Godinama kasnije, on je druge ispravno savjetovao (1. Petrova 3:8, 9; 5:5). Koliko li je samo danas važno da svi u poniznosti robujemo Kristu! (Vidi također Priče Salamunove 22:4; Matej 23:8-12.)

5. Koja je Isusova zapovijed pokazala važnost jedne daljnje ključne osobine?

⁵ Jedan od dvanaestorice ne izvlači korist iz Isusovog savjeta. To je Juda Iskariot. Dok se Pashalna večera nastavlja, Isus postaje uznemiren u duhu, označava Judu kao svog izdajnika i otpušta ga. Tek tada Isus govori jedanaestorici svojih vjernih učenika: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Ivan 13:34, 35, St). To je zaista nova zapovijed, prikazana Isusovim vlastitim izvanrednim primjerom! Dok se približava čas njegove žrtvene smrti, Isus ispoljava izvanrednu ljubav. On koristi svaku dragocjenu minutu da pouči i ohrabri te učenike. Kasnije naglašava važnost ljubavi, govoreći: “Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje” (Ivan 15:12, 13, St).

“Put i istina i život”

6. Koji cilj Isus postavlja pred svoje prisne učenike?

⁶ Isus kaže jedanaestorici vjernih: “Neka se ne uznemiruje vaše srce. Iskazujte vjeru u Boga i u mene vjeru iskazujte. U kući moga Oca ima mnogo stanova. Kad bi bilo drugačije, rekao bih vam, jer idem da vam pripravim mjesto” (Ivan 14:1, 2, NW). To mjesto će biti u ‘kraljevstvu nebeskom’ (Matej 7:21, St). Isus navodi kako ta prisna grupa lojalnih učenika može doći do svog cilja. On kaže: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NW). To se odnosi i na one iz čovječanstva koji dobivaju vječni život na Zemlji (Otkrivenje 7:9, 10; 21:1-4).

7-9. Zašto je Isus sebe opisao kao ‘put i istinu i život’?

⁷ Isus je “put”. Jedan i jedini pristup Bogu u molitvi je kroz Isusa Krista. Sam Isus jamči svojim učenicima da će im Otac dati sve što traže u Isusovo ime (Ivan 15:16). Molitve upućene ikonama ili religioznim “svecima” ili koje su prepune Zdravomarija i ponavljanih napjeva — nijednu od njih Otac ne čuje i ne prihvaća (Matej 6:5-8). Nadalje, obzirom na Isusa, u Djelima apostolskim 4:12 čitamo: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (St).

⁸ Isus je “istina”. Apostol Ivan je o njemu rekao: “Riječ je postala tijelo i prebivala među nama, i gledali smo njegovu slavu, slavu kakva pripada jedinorođenom očevom sinu; i bio je pun nezaslužene dobrohotnosti i istine” (Ivan 1:14, NW). Isus je ispunio stotine proročanstava iz Hebrejskih pisama i time je postao njihova istina (2. Korinćanima 1:20; Otkrivenje 19:10). On je obznanio istinu govoreći svojim učenicima i mnoštvima koja su slušala, raspravljajući sa licemjernim svećenstvom, te svojim živim primjerom.

⁹ Isus je “život”. Kao Sin Božji, Isus je rekao: “Tko iskazuje vjeru u Sina ima vječni život; tko ne sluša Sina neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu” (Ivan 3:36, NW). Vjera iskazana u Isusovu žrtvu vodi do vječnog života — besmrtnog života na nebu za “malo stado” pomazanih kršćana i vječnog života na rajskoj Zemlji za veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’ (Luka 12:32; 23:43 Ivan 10:16).

Podnošenje progonstva

10. Zašto trebamo ‘pobijediti svijet’, i koje je ohrabrenje pružio Isus obzirom na to?

¹⁰ Oni koji se nadaju živjeti u Jehovinom novom sustavu moraju se boriti sa svijetom koji je “u vlasti Zloga”, Sotone Đavla (1. Ivanova 5:19, St). Kako su stoga ohrabrujuće Isusove riječi iz Ivana 15:17-19! On objavljuje: “Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga! Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — zato vas svijet mrzi” (St). Pravi kršćani su omrznuti sve do ove, 1992. godine, ali kako se samo radujemo divnim primjerima onih koji nastavljaju čvrsto stajati, ponizno pronalazeći snagu pod Božjom moćnom rukom! (1. Petrova 5:6-10). Svi mi možemo podnijeti kušnje iskazujući vjeru u Isusa, koji zaključuje svoj razgovor sljedećim srdačnim riječima: “U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:33, St).

Uvođenje novog saveza

11. Što je Jeremija prorekao obzirom na novi savez?

¹¹ Tijekom te večeri, nakon što je slava Pashe privedena kraju, Isus govori o novom savezu. Prorok Jeremija je to prorekao stoljećima unaprijed, govoreći: “ ‘Gle! Idu dani’, riječ je Jehovina, ‘i ja ću sklopiti s domom Izraelovim i s domom Judinim novi savez (...) Svoj ću zakon u njih staviti i u njihovo srce ću ga upisati. I bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod. (...) Jer ću zaboraviti njihovu grešku i njihovog grijeha neću se više sjećati’ ” (Jeremija 31:31-34, NW). Žrtva koja taj novi savez čini punovaljanim trebala je biti prinesena 14. nisana 33. n. e.!

12. Kako Isus uvodi novi savez, i što on postiže?

¹² Isus govori jedanaestorici vjernih da je veoma želio jesti tu Pashu s njima. Zatim uzima kruh, izgovara zahvalu, lomi ga i daje im, govoreći: “Ovo znači moje tijelo, koje se u vašu korist treba dati. Činite to kao uspomenu na mene.” Na isti način, on im dodaje čašu crvenog vina, govoreći: “Ova čaša znači novi savez na temelju moje krvi, koja se u vašu korist treba proliti” (Luka 22:15, 19, 20, NW). Novi savez učinjen je djelotvornim Isusovom “skupocjenom krvlju”, koja je od daleko veće vrijednosti od životinjske krvi čijim prskanjem je izraelski savez Zakona učinjen pravomoćnim! (1. Petrova 1:19; Jevrejima 9:13, 14). Oni koji su uzeti u novi savez raduju se potpunom oproštenju grijeha. Stoga mogu biti među 144 000 onih koji primaju vječno nasljedstvo kao duhovni Izrael (Galaćanima 6:16; Jevrejima 9:15-18; 13:20; Otkrivenje 14:1).

“Kao uspomenu na mene”

13. (a) O čemu bismo trebali razmišljati u vrijeme Spomen-svečanosti? (b) Tko bi jedino trebao uzimati simbole, i zašto?

¹³ Tisućudevetstošezdeseta godišnja Spomen-svečanost na Isusovu smrt pada na 17. travanj 1992. Dok se taj datum približava, činimo dobro ako razmišljamo o svemu što postiže Isusova savršena žrtva. Ta priprema uzvisuje Jehovinu mudrost i njegovu duboku ljubav prema čovječanstvu. Isusova besprijekornost bez ikakve mrlje, sve do bolne smrti, opravdava Jehovu pred Sotoninim ruganjem da je Njegovo ljudsko stvorenje manjkavo i da će popustiti pod ispitom (Job 1:8-11; Priče Salamunove 27:11). Svojom žrtvenom krvlju, Isus posreduje novi savez, Jehovino sredstvo za odabir ‘izabranog roda, kraljevskog svećenstva, svete nacije, naroda za posebnu svojinu’. Dok su još na Zemlji, oni ‘objavljuju nadaleko odličnosti’ svog Boga, Jehove, koji ih je “pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo” (1. Petrova 2:9, NW; usporedi 2. Mojsijeva 19:5, 6). Ispravno je što svake godine samo oni uzimaju simbole na Spomen-svečanosti.

14. Kako su obogaćeni milijuni promatrača?

¹⁴ Na prošlogodišnjoj Spomen-svečanosti širom svijeta bilo je 10 650 158 prisutnih, ali je među njima samo 8 850 uzelo simbole — manje od jedne desetine od 1 posto. Od koje je stoga koristi ta svečanost za milijune promatrača? Od velike koristi! Iako nemaju udjela, oni su duhovno obogaćeni tim druženjem sa velikim sveopćim bratstvom, dok slušaju o svim divnim stvarima koje Jehova postiže kroz žrtvu svog Sina.

15. Kako i drugi osim pomazanika izvlače korist iz Isusove žrtve?

¹⁵ Osim toga, apostol nas u 1. Ivanovoj 2:1, 2 obavještava: “Imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta” (St). Da, iako Isusova žrtva u prvom redu koristi klasi Ivana koja je uzeta u novi savez, ona omogućuje i oproštenje grijeha “svega svijeta”. To je “žrtva pomirnica” za grijehe svih drugih iz svijeta čovječanstva koji iskazuju vjeru u Isusovu prolivenu krv, koja im otvara sretan izgled vječnog života na rajskoj Zemlji (Matej 20:28).

“U kraljevstvu mog Oca”

16. (a) U čemu sada, izgleda, sudjeluju Isus i njegovi sunasljedici? (b) Što se danas zahtijeva i od pomazanog ostatka i od velikog mnoštva?

¹⁶ Nastavljajući hrabriti svoje apostole, Isus ukazuje na dan kad će na simboličan način piti proizvod nove vinove loze sa svojim učenicima u Kraljevstvu svog Oca (Matej 26:29). On im kaže: “Vi ste oni koji ste u mojim kušnjama uvijek ostali sa mnom, zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:28-30, St). Budući da je Isus 1914. primio moć Kraljevstva na nebu, možemo zaključiti da je veći broj Isusovih sunasljednika, koji su sakupljeni kroz stoljeća, već uskrsnuo da s njim ‘sjednu na prijestoljima’ (1. Solunjanima 4:15, 16). Brzo se približava dan u kojem će anđeli osloboditi “četiri vjetra” ‘velike nevolje’! Do tada će biti završeno pečaćenje 144 000 duhovnog Izraela i sakupljanje milijunâ velikog mnoštva. Svi oni moraju čuvati besprijekornost, kao što je to činio Isus, kako bi primili nagradu vječnog života (Otkrivenje 2:10; 7:1-4, 9).

17 i okvir. (a) Ako bi neki pomazanik zbog nelojalnosti bio odbačen, tko bi ga mogao nadomjestiti? (b) Koje su zanimljivo svjetlo bacili članci Kule stažare iz 1938. na izgradnju i kasnije širenje teokratske organizacije na Zemlji?

¹⁷ Što ako neki pomazanici prestanu biti čuvari besprijekornosti? U ovom kasnom satu, broj takvih nelojalnih bez sumnje će biti mali. Razumno je da nijedna zamjena neće doći između novokrštenih, nego između onih koji su ostali s Isusom u njegovim kušnjama kroz mnoge godine vjerne službe. Sjajni odbljesci duhovnog svjetla koji su došli kroz Kulu stražaru u 1920-im i 1930-im ukazuju da je sakupljanje preostalih pomazanika bilo praktički završeno u tom razdoblju. Oni koji od tada ‘peru svoje duge haljine u krvi Janjetovoj’ imaju drugačiju radosnu nadu. Jehovin duh ih kroz Krista vodi na “izvore vodâ života” na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 7:10, 14, 17, NW).

Najgorljivija molitva

18. Koje snaže pouke izvlačimo iz Isusove molitve iz 17. poglavlja Ivana?

¹⁸ Isus zaključuje svoj Spomen-sastanak sa svojim učenicima izgovarajući gorljivu molitvu zapisanu u Ivanu 17:1-26. On najprije moli da ga njegov Otac proslavi dok čuva besprijekornost do kraja. Na taj će način biti proslavljen i Jehova, njegovo ime bit će posvećeno — očišćeno od svake sramote. Jer savršeni čovjek Isus zaista dokazuje da Božje ljudsko stvorenje može biti bez mane, čak i pod najtežim ispitom (5. Mojsijeva 32:4, 5; Jevrejima 4:15). Nadalje, Isusova žrtvena smrt otvara veličanstvenu mogućnost Adamovom potomstvu. Isus kaže: “Ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Kristu” (NW). Kako je samo prijeko potrebno steći točnu spoznaju o Jehovi Bogu i njegovom Sinu, Janjetu Božjem, koji je dao svoj život za Jehovino opravdanje i spasenje čovječanstva! (Ivan 1:29; 1. Petrova 2:22-25). Cijeniš li tu najljubazniju žrtvu do te mjere da se u potpunosti predaš Jehovi i njegovoj dragocjenoj službi?

19. Kako se ostatak i veliko mnoštvo mogu radovati dragocjenom jedinstvu?

¹⁹ Isus se nadalje moli svom Svetom Ocu da čuva učenike dok dokazuju da nisu dio svijeta, dok se drže Njegove riječi kao istine i održavaju dragocjeno jedinstvo s Ocem i Sinom. Zar ova molitva nije bila divno uslišena sve do našeg vremena dok pomazani ostatak i veliko mnoštvo ujedinjeno služe u svezama ljubavi, dok održavaju neutralnost prema svijetu, njegovom nasilju i zlu? A kako su samo dragocjene Isusove zaključne riječi svom Ocu, Jehovi! “Objavio sam im tvoje ime i objavit ću ga”, kaže Isus, “da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u zajednici s njima” (Ivan 17:14, 16, 26, NW).

20. Zašto je 14. nisan 33. n. e. zaista dan kojeg se treba sjećati?

²⁰ Nakon što su izašli u Getsemanski vrt, Isus se nadalje kratko i izgrađujuće druži sa svojim učenicima. Tada ga hvataju njegovi neprijatelji! Nema riječi kojima bi se opisale Isusove tjelesne patnje, njegova bolna tuga zbog sramote koja je nanesena Jehovi, kao i njegova primjerna besprijekornost u svemu tome. Isus je ustrajan do kraja, kroz noć i većinu dnevnih sati tog dana. On jasno pokazuje da njegovo Kraljevstvo nije dio svijeta. A posljednjim dahom, on uzvikuje: “Svršeno je!” (Ivan 18:36, 37; 19:30, St). Njegova pobjeda nad svijetom je potpuna. Dan 14. nisana 33. n. e. je sigurno dan kojeg se treba sjećati!

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Što je Isus poučio obzirom na poniznost i ljubav?

◻ Kako je Isus postao “put i istina i život”?

◻ Koja je svrha novog saveza?

◻ Kakvo jedinstvo i ljubav postoji među pomazanim ostatkom i velikim mnoštvom?

[Okvir na stranici 20]

Mudrost Većeg Salamuna

Članci pod naslovom “Organizacija” iz izdanja Kule stražare od 1. lipnja i 15. lipnja 1938. (engl.) utvrdili su temeljnu teokratsku pripremu koju Jehovini svjedoci slijede sve do danas. Oni su doveli do vrhunca značajno razdoblje preinake na području učenja i organizacije koje je počelo 1919 (Izaija 60:17). Uspoređujući to 20-godišnje razdoblje sa 20 godina u kojima je Salamun gradio hram i kraljevu kuću u Jeruzalemu, u Kuli stražari je stajalo: “Biblija pokazuje da je Salamun, nakon dvadesetgodišnjeg građevinskog programa (...) pokrenuo građevinski program po cijeloj zemlji (1. Car. 9:10, 17-23; 2. Dn. 8:1-10). Tada je kraljica Sabe došla ‘s kraja zemlje da sluša premudrost Salamunovu’ (Mat. 12:42; 1. Car. 10:1-10; 2. Dn. 9:1-9, 12). Time se nameće pitanje: Što za Jehovin narod na Zemlji leži u neposrednoj budućnosti? Mi ćemo s punim pouzdanjem čekati i vidjet ćemo.” To povjerenje nije bilo upućeno u krivom pravcu. Pod teokratskom organizacijom, ogromni duhovni građevinski program okupio je više od četiri milijuna pripadnika velikog mnoštva. Poput kraljice Sabe, oni su došli s najudaljenijih dijelova Zemlje da čuju mudrost Većeg Salamuna, Krista Isusa — koja im se usmjerava kroz ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW).